Hilary Januszewski je rođen 11. lipnja 1907. u Krajenki (Poljska) te je dobio krsno ime Pawel. Dobio je kršćansku naobrazbu od svojih roditelja Martina i Marianne. Pohađao je školu u Greblinu, gdje je njegova obitelj živjela od 1915. Nastavio svoje školovanje na Institutu Suchary, ali ga je morao napustiti zbog materijalnih poteškoća svoje obitelji. U međuvremenu je njegova obitelj preselila u Krakow. On je tamo polazio druge škole te je ušao u karmelski red 1927. Svršio je novicijat u Leopoliju i 30. prosinca 1928. položio prve zavjete. Po završetku svojega filozofskog školovanja u Krakowu poslan je na Collegio Internazionale Sant’Aberto u Rimu. Zaređen je za svećenika 15. srpnja 1934. Diplomirao je teologiju na rimskoj Akademiji svetog Tome, gdje je dobio nagradu za najboljeg studenta. Nastavi čitati Blaženi Hilary Januszewski (12. lipnja) →

Ana Garcia je rođena u Almendralu u Kastiliji 1549. godine. Bila je siroče, a s 13 godina čuvala je ovce svoje braće. Posvećena Muci Kristovoj željela je svoje djevičanstvo darovati Bogu, ali se bojala svoje braće koji bi joj to sigurno zabranili.

Jednoga dana zaspavši s krunicom u rukama (koju je molila svaki dan), Ani se u snu ukazala Blažena Djevica Marija pokazujući joj samostan bosonogih karmelićanki u Avili i govoreći joj da uđe u taj samostan, da bude karmelićanka. Zatim se pojavio Krist ponavljajući Marijine riječi i povlačeći Anu za zrnca njene krunice. Nakon što se probudila, odluči čvrsto da će postati karmelićanka. 1572. godine položila je zavjete stavivši svoje ruke u ruke sv. Terezije od Isusa u samostanu sv. Josipa u Avili. Nastavi čitati Blažena Ana od svetog Bartolomeja (7. lipnja) →

“O moj Bože, Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da u cijelosti sebe zaboravim, da bih se usredotočila na tebe, nepokretna i mirna, kao da bi mi duša već bila u vječnosti. Neka ništa ne uspije pomutiti moj mir niti učiniti da izađem od tebe, o moj Nepromjenjivi, nego da me svaki tren uranja sve više u dubinu Tvoga Otajstva. Nastavi čitati Trojstvo kojem se klanjam →

Sestra Elia, čije je pravo ime Teodora Fracasso, rođena je u Bariju u Italiji 17. siječnja 1901. Već u ranom djetinjstvu imala je san kako jedna žena hoda u vrtu obiteljske kuće i odjednom nestaje u snopu svjetlosti. Teodorina majka je kazala da je to bila Djevica Marija, koja je došla s porukom i kako bi je pozvala da postane časna sestra. Nastavi čitati Blažena Elija od sv. Klementa (29. svibnja) →

Katarina – tako se zvala naša svetica prije ulaska u samostan – potjecala je iz glasovite i stare plemićke firentinske obitelji De’ Pazzi. Rodila se u gradu na Arnu 2. travnja 1566. Iako rođena u obilju i bogatstvu, već od malena pokazivaše mnogo smisla za duhovne vrijednosti. Bila je veoma pobožno, a i duševnim darovima bogato nadareno dijete. Od kršćanskih tajna najviše su je privlačile tajna Presv. Trojstva i Euharistije. U njih je u molitvi uranjala, a molitvu nije propuštala ni onda kad joj je bila suha i teška. To je jedna od vrlina koja se pojavljuje u životu mnogih svetaca. Oni su ostali vjerni molitvi, i kad to nije bilo lako, kad ih je pratila suša i bezutješnost. U takvim je časovima naročito važno ostati vjeran molitvi. Nastavi čitati Sveta Marija Magdalena de’ Pazzi (25. svibnja) →

U ovom članku poslužit ćemo se prelijepom usporedbom o zalijevanju vrta naše Majke koja je bila pravi «stručnjak» za molitvu i od Crkve je dobila naslov «naučiteljica molitve», kako bi bolje shvatili molitvu. Ona u svojoj autobiografiji «Moj život» put molitve uspoređuje s uređivanjem vrta. Slika koja nam je vrlo bliska, svakodnevna, životna. Naime ona predlaže onome koji započinje s molitvom da zamisli kako počinje uređivati vrt za Gospodina, ali na neplodnoj zemlji punoj korova i svakovrsnog drača. Gospodin je, recimo tako, iščupao ono loše i posadio pitomo, jestivo i korisno raslinje. Sad je početnik u molitvi kao vrtlar koji mora dobro paziti da mu bilje raste. Mora ga zalijevati da ne uvene i da procvjeta te donese plod. Ako Gospodin vidi dobro uređen vrt, vrlo će rado u njega svratiti i šetati po njemu. U njemu se može i odmoriti. Nastavi čitati Četiri načina zalijevanja vrta →

Sveta je Joachina rođena 16. travnja 1783. godine u Barceloni, Španjolska. Udala se za Theodorea de Masa 1799.godine, te mu je rodila devetero djece. Postala udovica 1816. godine. Odgojila je devetero djece s istinskom majčinskom požrtvovnošću. 1826. godine, vođena Svetim Duhom, osnovala je Kongregaciju karmelskih humanitarnih sestara, koja se brzo širila Katalonijom. Glavna je djelatnost bila osnivanje kuća za bolesne. Otvarala je bezbrojne kuće za njegu bolesnih ljudi, pomoć siromašnima i obrazovanje djece, osobito siromašne. Svoju je nadahnuće našla u tajni Presvetoga Trojstva i u izrazitoj crti svoje duhovnosti koja se očitovala u ljubavi prema molitvi, samozataji, odvajanju, poniznosti i ljubavi prema drugima. Umrla je u Vichu 28. kolovoza 1854. godine. Beatificirana je 19. svibnja 1940., a kanonizirana 12. travnja 1959. godine.

Sveti je Šimun rođen u grofoviji Kent u Engleskoj, oko 1165. godine, a umro je u jednom samostanu u francuskom Bordeauxu 16. svibnja 1265. Zbog svojeg engleskog podrijetla također je zvan i Šimun Anglus.

Nastavi čitati Sveti Šimun Stock (16. svibnja) →

Terezija Adelhaida Manetti rođena je godine 1846. u mjestu Campi Bisenzio kod Firenze. Već od rane mladosti pokazivala je dubok smisao za intezivniji kršćanski život. Stoga je 1864. godine, okupila oko sebe skupinu djevojčica s kojima je počela provoditi zajednički život. Zajednica je lijepo rasla i napredovala, stoga je Terezija 10 godina kasnije mogla već otvoriti školu u kojoj su besplatno poučavale siromašne djevojčice. Iz toga se vrijednog socijalno-karitativnog pothvata rodila Ustanova sestara karmelskih trećoredica sv. Martina u Campi Bisenzio. Crkvena je vlast tu Ustanovu i službeno pohvalila i potvrdila 1904. godine. Iste je godine utemeljiteljica izabrana za vrhovnu poglavaricu, pa je svojoj Ustanovi dala još jači zamah i procvat. Nije, nažalost, imala još mnogo vremena za rad, jer je preminula 23. travnja 1910. Nastavi čitati Blažena Terezija Marija Manetti od Križa (23. travnja) →

U povijesti mistike poznato je ime Marije od Utjelovljenja. Nju čak ubrajaju među velike mističarke. Još prije nego je stupila u karmelićanski samostan u Amiensu, jedan je njezin suvremenik zabilježio “da se ništa značajnije za slavu Božju nije poduzimalo, a da se o tome nije prije s njome razgovaralo i savjetovalo”. Njezina je najveća zasluga da se bosonoge karmelićanke sv. Terezije Avilske raširiše po Francuskoj. Zbog toga je dobila i častan naslov “majka i utemeljiteljica Karmela u Francuskoj”. Nastavi čitati Blažena Marija od Utjelovljenja (18. travnja) →

Nuno Alvares Pereira praotac je plemićke porodice Brigantini koji su bili vladari Portugala i Brazila. Njegov otac don Alvaro Goncalves de Pereira je bio veliki Meštar jednog ogranka Viteškog Reda sv. Ivana Jeruzalemskog. U dobi od trinaest godina preselio se na dvor kralja Ferdinanda Portugalskog i započeo je vojnu karijeru. Još kao dijete cijenio je legende o kralju Arturu i kao Galahad, želio je ostati u celibatu i služiti svome vladaru. No, u sedamnaestoj godini je bio oženjen djevojkom iz visokog plemstva – Leonora de Alvim – i s njom je imao troje djece. Sa 27 godina je ostao udovac. Nastavi čitati Blaženi Nuno Alvares Pereira (1. travnja) →

Oznaka Karmela je nutarnja molitva i kontemplacija. Onaj tko kaže „Karmel“ kaže „nutarnja molitva“. U Karmelu se ne može razlikovati pojam „nutarnja molitva” od pojma „kontemplacija”. Cilj je kontemplacija, a nutarnja molitva je put koji nas vodi do cilja.

Zato savjeti koje ovdje donosimo vrijede kako za nutarnju molitvu tako i za kontemplativnu molitvu u stvarnom značenju, i smisao savjeta je da postaneš mirna otvorenost koja sama od sebe može primiti Božji dar. Nastavi čitati Život u Karmelu – nutarnja molitva i kontemplacija →