\u017divot svete Maravillas zapo\u010deo je u Madridu 1891., u jednoj katoli\u010dkoj obitelji. Njezin otac Luis Pidal y Mon, prije nego se o\u017eenio g\u0111om Cristinom Chico de Guzman, htio je postati sve\u0107enik. No, shvativ\u0161i kako to nije Bo\u017eja volja za njega, odlu\u010dio je raditi za dobro Crkve \u017eive\u0107i obiteljskim \u017eivotom. U svojem djelovanju kao politi\u010dar isticao se katoli\u010dkim stavovima. Po\u010desto se nalazio u dru\u0161tvu sve\u0107enika i biskupa te poha\u0111ao \u010desto svete Mise, a smatra se da je velikim dijelom zaslu\u017ean \u0161to nisu prekinuti odnosi \u0160panjolske sa Svetom Stolicom. Takav o\u010dev utjecaj bio je plodno tlo da Maravillas ve\u0107 kao djevoj\u010dica usvoji pravi katoli\u010dki duh. Ipak, najve\u0107i utjecaj na Maravillas u tom razdoblju imala je baka. Ona je bila zaslu\u017ena \u0161to je mala Maravillas postala jako pobo\u017ena djevoj\u010dica. Ona je bila ta koja ju je vodila na svete Mise, a mala je Maravillas to toliko zavoljela da bi se, \u010dim je za\u010dula da baka ustaje, po\u010dela spremati kako bi mogla s njom i\u0107i na svetu Misu. Prilikom odlazaka na svete Mise kod dominikanki i klarisa, jako su joj se svidjele redovnice pa je i ona htjela postati jedna od njih. Osim toga, baka ju je \u010desto vodila u posjet Sakramentalnom Isusu te joj je mnogo pri\u010dala o svecima i sveticama. Te pri\u010de u njoj su poticale pobo\u017enost i \u017ear da i ona sama tako \u017eivi.<\/p>\n
Stoga ve\u0107 sa 5 godina odlu\u010duje posvetiti se Gospodinu zavjetom \u010disto\u0107e poput tih svetica. Koliko je to ozbiljno mislila govori nam i sljede\u0107a anegdota iz njezina \u017eivota. Naime, \u010dula je kako za taj zavjet treba postojati svjedok. Tra\u017ee\u0107i takvu osobu, nije htjela izabrati svoju malu prijateljicu Nives jer se bojala da \u0107e ona odati njezinu tajnu. Zato je odlu\u010dili povjeriti svoju tajnu ku\u0107noj pomo\u0107nici nadaju\u0107i se da \u0107e ona dobro \u010duvati sve u tajnosti, no ova je to ubrzo razglasila svima u ku\u0107i. \u010cini se ipak da to njezine uku\u0107ane nije previ\u0161e iznenadilo. Svi su vidjeli da je Maravillas u ne\u010demu druga\u010dija od svojih vr\u0161njakinja. njezin mali lik krasile su posebna mirno\u0107a i ozbiljnost, ali i o\u010digledna pobo\u017enost. Ipak, ona samu sebe nije promatrala na takav na\u010din. Dok je mnogo godina kasnije svojim sestrama pri\u010dala o s svojim slabostima, voljela je govoriti koliko je te\u017eak karakter imala. U igri sa drugom djecom, uvijek je bila ta koja zapovijeda. Me\u0111utim, nije se tako lako prepu\u0161tala svojem autoritativnom karakteru da njome upravlja, ve\u0107 se mrtvila prilago\u0111avaju\u0107i svoju volju drugima i dopu\u0161taju\u0107i njima da oni njoj zapovijedaju. To joj nije bilo nimalo lako. Za takvu malenu djevoj\u010dicu iziskivalo je to veliku \u017ertvu. \u010cesto bi znala jako stiskati prste ili udarati nogama u pod kako ne bi reagirala po svojoj naravi i kako bi to sakrila od drugih.<\/p>\n
Tijekom daljnjeg sazrijevanja pokazalo se da je uistinu jedna posebna du\u0161a. Nastavila je i dalje poha\u0111ati Sakramentalnog Isusa i sve je vi\u0161e voljela tu pobo\u017enost. U tim trenutcima bila je jako sabrana. No, njezin \u017eivot nije se previ\u0161e isticao kao izvanredan put. U igri je bila sli\u010dna kao i ostale djevoj\u010dice i rado je provodila vrijeme igraju\u0107i se s njima. Bila je normalno dijete kao i svi ostali, ali Bog ju je ve\u0107 tada na poseban na\u010din privla\u010dio sebi.<\/p>\n
Jako je voljela Majku Bo\u017eju. Svojoj majci Cristini \u010desto je citirala stihove pjesmica koje su nau\u010dile u \u0161koli. Isto je \u010dinila i svojoj nebeskoj Majci o njezinim blagdanima. Tra\u017eila je po knjigama pjesme koje govore o njoj i njima je razveseljavala.<\/p>\n
Njezina pobo\u017enost, kao i svaka istinska pobo\u017enost, nije bila besplodna i zatvorena samo u duhovni svijet. Ona je bila plodna u njezinim odnosima s onima koji su je okru\u017eivali. Tako je \u010desto brinula o ku\u0107noj pomo\u0107nici. Sa\u017ealijevala se nad njom kad su joj ruke bile prehladne \u0161to bi ovu mnogo oraspolo\u017eilo u napornom radu. Uz to, \u010desto se odricala svojeg jela i davala to svojoj prijateljici Nives.<\/p>\n
Sa 10 godina primila je prvi put Isusa u svetoj Pri\u010desti. Mnogo je \u010dekala taj dan i jako se pripremala za njega. Tog dana nije joj bilo ni\u0161ta drugo va\u017eno osim Njega, nikakvi darovi koje je dobila, ni prijateljice, ni\u0161ta\u2026 Bio joj je bitan samo On kojemu se svim svojim srcem htjela predati. O tom danu pi\u0161e: \u201eS Gospodinom sam razgovarala o svojoj \u017eudnji da budem sva Njegova u redovni\u010dkom stale\u017eu, a taj je datum bio za mene dan kojeg \u0107u se uvijek sje\u0107ati s rado\u0161\u0107u.\u201c<\/b><\/i> <\/i>Od tog trenutka jako je voljela boraviti du\u017ee pred Presvetim, a sv. Pri\u010dest je primala \u0161to je \u010de\u0161\u0107e mogla.<\/p>\n
Kada je imala 15 godina, sa jednom sestrom Milosrdnicom voljela je posje\u0107ivati siromahe. Novac koji su joj roditelji davali kao d\u017eeparac ona je tro\u0161ila na njih. Neumorno je poticala svoje roditelje da poma\u017eu siromasima, a sama je \u0161ivala odje\u0107u koju im je darivala. Njezina posebna ljubav i briga prema njima o\u010ditovat \u0107e se i kasnije u redovni\u010dkom \u017eivotu. Njezino milosrdno srce samo \u0107e nastaviti kucati za one koji su u najve\u0107oj potrebi.<\/p>\n
Tako\u0111er, sudjelovala je u \u017eupnim katehezama i duhovno se brinula o djevojkama koje su tamo dolazile. Da ne bi odlazile na velike zabave koje su bile na \u0161tetu njihovih du\u0161a, organizirala bi u to isto vrijeme u svojoj ku\u0107i dru\u017eenje kako bi ih odvukla od gre\u0161nih prigoda. I sama je prezirala takve zabave koje su je mogle odvu\u0107i od Krista. No, svijet u kojem je \u017eivjela imao je svoje zahtjeve kojima se nekada bilo te\u0161ko oduprijeti. Tako se od nje o\u010dekivalo da kao punoljetna djevojka sudjeluje na proslavi, no ona je i tamo imala \u017eelju ugoditi samo Gospodinu i nikome drugome. Kasnije \u0107e re\u0107i za to razdoblje: \u201eSvijet, u kojem sam bila obvezna \u017eivjeti neko vrijeme, nije imao apsolutno nikakvu privla\u010dnost za mene te sam se \u017earko \u017eeljela posvetiti Bogu.\u201c<\/b><\/i> Nakon svoje punoljetne proslave tra\u017eila je dopu\u0161tenje svog duhovnika da se zauvijek posveti svojem Kristu zavjetom \u010disto\u0107e, ali on joj je to dopustio samo na godinu dana. Ve\u0107 i prije, od svoje dvanaeste godine, uporno ga je molila pri svakoj svetoj ispovijedi da je pusti oti\u0107i u samostan, pitaju\u0107i ga uvijek iznova: \u201eO\u010de, \u0161to je s onim mojim?\u201c<\/i> na \u0161to joj je on odgovarao: \u201e\u010cekaj.\u201c<\/i> \u010cinila je to uporno sve do 27 godine \u017eivota. Do tada on nije dobio svjetlo od Gospodina da je uputi kojim putem i\u0107i. Nije znao \u0161to Gospodin od nje tra\u017ei. Jednom joj je rekao: \u201eJa bih \u017eelio za tebe ne\u0161to drugo\u2026 na primjer jedan novi samostan u okolici Madrida.\u201c<\/i> Tada joj te rije\u010di nisu bile jasne, no vidjet \u0107emo kasnije da je to bila Bo\u017eja volja za nju.<\/p>\n
Mlada Maravillas upoznala je karmeli\u0107anke prilikom jednog posjeta samostanu sv. Josipa u Avili. O Karmelskom redu dosta je pri\u010dala i sa svojom ro\u0111akinjom. U tim razgovorima osjetila je ljubav prema tom Redu. Od tada je voljela u svojoj ku\u0107i sa prijateljicama razgovarati o Karmelu, svecima i moliti se zajedno s njima. No, njezinu duhovniku to i dalje nije bio dovoljan dokaza Bo\u017eje volje. Iako ga je ona uvjeravala: \u201eGledajte, o\u010de, jednog dana kada do\u0111em u Karmel, iako \u0107u morati u\u010diniti vrlo veliku \u017ertvu, bit \u0107e to najsretniji dan mog \u017eivota, a onog dana kada u\u0111em na bilo koje drugo mjesto, bit \u0107e to dan kada \u0107u u\u010diniti najve\u0107u \u017ertvu koja se ikada mo\u017ee u\u010diniti.\u201c <\/b><\/i>Usprkos tolikim uvjeravanjima i dalje je morala \u010dekati \u2026<\/p>\n
Jednog dana dobila je priliku oti\u0107i sa jednom barunicom u samostan karmeli\u0107anki u Escorialu. Tamo\u0161nje karmeli\u0107anke primijetile su da je Maravillas jedna ugodna i \u0161utljiva djevojka. U\u010dinilo im se da ima poziv za Karmel. A i njoj se u\u010dinilo da bi ba\u0161 u tom Karmelu mogla u\u010diniti ono \u0161to jako \u017eeljela: \u017eivjeti u nasljedovanju Isusa Krista. Za nju je to bio jedini cilj. Iako je tada znala gdje je Bog zove, duhovnik i dalje nije popu\u0161tao u svojim mjerama. \u010cak joj je zabranio da mu godinu dana o tom pri\u010da. A i njezina majka, koja je nakon smrti mu\u017ea i svoje majke imala samo nju, nije bila raspolo\u017eena da joj k\u0107er u\u0111e u samostan.<\/p>\n
Ipak, dobri Bog se u svojoj providnosti pobrinuo za Maravillas. dok je u \u0160panjolskoj harala gripa i mlada Maravillas se njeguju\u0107i svoju bolesnu obitelj zarazila. Njezina majka je tada popustila. Bilo joj je dra\u017ee pustiti je u samostan nego je zauvijek izgubiti. Tada kada je dobila maj\u010din blagoslov, mogla je dobiti i dopu\u0161tenje duhovnika. I izgleda da je napokon do\u0161ao taj trenutak koji je tako dugo \u010dekala. Iako joj je bilo te\u0161ko napustiti svoj dom, a osobito majku koju je jako voljela, odlu\u010dila se potpuno posvetiti svome Kristu i to kao karmeli\u0107anka u Escorialu.<\/p>\n
Srce Isusovo<\/b><\/p>\n
Te iste godine (1919.), kada je u\u0161la u samostan, kralj je posvetio \u0160panjolsko Kraljevstvo i cijeli narod Presvetom Srcu Isusovu pred spomenikom koji je dao izgraditi u samom srcu \u0160panjolske, u zemljopisnom sredi\u0161tu te dr\u017eave, u Cerro de Los Angelesu.<\/p>\n
Nakon tog znamenitog doga\u0111aja, karmeli\u0107anke u Escorialu posjetile su dvije ugledne gospo\u0111e. One su htjele sestrama ne\u0161to ponuditi. Naime, nakon posvete, spomenik Srca Isusova nalazio se izvan grada, potpuno napu\u0161ten i zaboravljen od hodo\u010dasnika. Da Gospodin ne bi bio sam na tom mjestu, mislile su ove dvije gospo\u0111e, bilo bi dobro da pokraj spomenika postoji samostan klauzurnih redovnica koje bi bile uz Gospodina i molile za narod. Taj poticaj dobio je i jedan sve\u0107enik nakon svete mise koju je slavio pred spomenikom. Nakon svete Mise rekao je: \u201eSrce Isusovo \u017eeli ovdje jednu kontemplativnu zajednicu koja \u0107e se \u017ertvovati za \u0160panjolsku i njezino Kraljevstvo.\u201c<\/p>\n
Kako nije bila prisutna \u010dinu posvete, Maravillas tome nije predavala mnogo va\u017enosti, no nakon \u0161to je posjet ovih gospo\u0111a zavr\u0161io, \u010d.s. Maravillas nije mogla ostati ravnodu\u0161na prema tom prijedlogu. Neprestano joj je misao o izgradnji samostana pokraj spomenika prolazila kroz misli dok je molila. Uz to, sjetila se i rije\u010di svog duhovnika \u2013 \u201eJa bih \u017eelio za tebe ne\u0161to drugo\u2026 na primjer jedan novi samostan u okolici Madrida\u201c<\/i>. Ove je misli \u010duvala u svome srcu i s nikim ih nije dijelila.<\/p>\n
Kako je u Karmelu obi\u010daj da se za vrijeme obroka \u010dita neka knjiga, tako se jednog dana u blagovaonici u Escorialu \u010ditala knjiga u kojoj je pisalo kako \u0107e oni koji odgovaraju na Bo\u017eja nadahnu\u0107a zauvijek biti upisani u Srce Isusovo, a da \u0107e oni koji budu nemarni za ta nadahnu\u0107a biti zauvijek ispisani iz Njegova Srca. \u010casna sestra Maravillas bila je pogo\u0111ena je pogo\u0111ena tim rije\u010dima. Poticaji od prije, a sada jo\u0161 i ovo! Zar nije bilo o\u010dito da je Gospodin govorio ovoj du\u0161i! No kako je mogla znati da to uistinu Gospodin od nje tra\u017ei? Odlu\u010dila se povjeriti \u010dasnoj majci. Majka joj je savjetovala da moli na tu nakanu i da \u010deka svjetlo od Gospodina, a na\u0161 Gospodin kojemu nisu skrivene tajne srdaca pokazao je i \u010dasnoj majci jo\u0161 o\u010ditije da je to Njegova \u017eelja. Nakon dva dana do\u0161la joj je druga redovnica i rekla kako joj je Gospodin rekao da \u017eeli samostan karmeli\u0107anki u Cerro de los Angelesu, samostan koji \u0107e se \u017ertvovati za Njegovu slavu. \u010casna majka je jasno vidjela da je u svemu tome na djelu bio Gospodin, jer ove dvije redovnice nisu me\u0111usobno pri\u010dale o tome. Kako bi bile sigurne da su takvi poticaji uistinu bili Bo\u017eji sestre su se trebale posavjetovati sa svojim duhovnicima. Maravillas je za \u010dudo dobila dopu\u0161tenje svog duhovnika za to djelo, a \u010casna majka se savjetovala o tome sa vi\u0161e sve\u0107enika. Me\u0111u njima je bio jedan sve\u0107enik vrlo ugledan u biskupiji, o. Alfonso Torres. Ovaj sve\u0107enik, koji je bio poznat po tome \u0161to se bavio samo apostolatom me\u0111u mu\u0161karcima, kad je dobio ovo pismo ostao je iznena\u0111en \u0161to ga zovu redovnice. Upravo zato jer mu je to bilo \u010dudno odlu\u010dio je da mora oti\u0107i u Escorial. Nakon razgovora s njima, bio je odu\u0161evljen njihovom zamisli. Ipak, htio je to podijeliti sa svojim prijateljem, generalnim vikarom Madrida. Obojici je bilo \u010dudno \u0161to bi se samostan nalazio na tako zaba\u010denom mjestu i \u0161to bi redovnice tamo bile same. No, sama ideja im nije izgledala bezna\u010dajna pa su problem predstavili biskupu Madrida. Biskup je \u010duv\u0161i tako svetu zamisao, bio odu\u0161evljen. \u0160tovi\u0161e, to je bila njegova velika \u017eelja. Ali, ipak je jo\u0161 uvijek bilo pitanje je li to uistinu ono \u0161to Gospodin \u017eeli. Kako bi u tome bili sigurni, ova su dvojica sve\u0107enika zajedno sa svojim biskupom odlu\u010dili slaviti devet dana Mise na \u010dast Duha Svetoga kako bi dobili prosvjetljenje. I nakon devet dana dobili su svjetlo. Svoj trojici bilo je jasno da je to volja Bo\u017eja.<\/p>\n
velika je to radost bila za karmeli\u0107anke. Novi osnutak mogao je po\u010deti. Maravillas je zajedno sa tri redovnice krenula na novi osnutak u Cerro de Los Angelesu. Privremeno su se nastanile u ku\u0107ici Getefeu (Madrid), jer samostan u Cerro de Los Angelesu jo\u0161 nije bio sagra\u0111en. Na poticaj \u010casne majke Marie Jozefe biskup Madrida je imenovao \u010dasnu sestru Maravillas poglavaricom novoosnovane zajednice. Kada je je gradnja samostana napokon dovr\u0161ena, na blagdan Krista Kralja 1926. inauguriran je novi samostan, a u njega je premje\u0161teno jedanaest redovnica. No, nova zajednica nije dugo u\u017eivala svoj mir. U \u0160panjolskoj se ubrzo (1931.) proglasila Druga Republika. Time je zapo\u010delo paljenje samostana i progoni vjernika, a naro\u010dito Bogu posve\u0107enih osoba. Tako su i novoizgra\u0111eni samostan i spomenik Srca Isusova postali meta republikanaca. \u010casna majka Maravillas bojala se da \u0107e sru\u0161iti kip Srca Isusova. Ove redovnice koje je Srce Isusovo htjelo imati uza se, nisu bile revne samo u molitvama i \u017ertvama koje su mu danomice prinosile. One su bile spremne dati i svoje \u017eivote za Gospodina. Tako je \u010dasna majka Maravillas tra\u017eila dopu\u0161tenje od poglavara da u slu\u010daju napada na spomenik, iza\u0111u iz klauzure da obrane svoga Gospodina.<\/p>\n
Koji biskup ne bi htio imati takve redovnice u svojoj biskupiji!? Tolika revnost u ljubavi ne mo\u017ee ostati skrivena pa \u010dak ni unutar zatvorenih samostana. njihova ljubav i vjernost Kristu bila je poznata i biskupu karmeli\u0107aninu iz Vijayapurame u Indiji koji ih je 1932. do\u0161ao posjetiti i zamoliti da osnuju jo\u0161 jedan takav Karmel u njegovoj biskupiji. Na njegov je zahtjev osam redovnica oti\u0161lo u Indiju na novi osnutak. \u010casna majka Maravillas \u010desto je pisala svojim sestrama u Indiju. I dalje se maj\u010dinski brinula za njih u svim njihovim potrebama, bilo duhovnim, bilo materijalnim.<\/p>\n
Nemiri u \u0160panjolskoj i dalje su samo ja\u010dali. 1936. progla\u0161en je \u0160panjolski gra\u0111anski rat. Usprkos svim opasnostima redovnice su odlu\u010dile ostati u svom samostanu. Bile su spremne i umrijeti \u010duvaju\u0107i Srce Isusovo. No, tek par dana nakon progla\u0161enja rata bile su prisiljene napustiti samostan i preba\u010dene su kod ur\u0161ulinki u Getafeu. Republikanski vojnici, protjeruju\u0107i ih iz samostana, nadali su se obogatiti samostanskim blagom, no na njihovu veliku \u017ealost i uz \u010du\u0111enje vidjeli su da one \u010dak ni krevete nisu imale jer su spavali na slamaricama. Iako protjerane iz Cerro de los Angelesa, ne \u017eele napustiti svoga Gospodina. Iz samostana u Madridu mogu promatrati spomenik i od tamo nastavljaju neumorno bdjeti danju i no\u0107u u molitvi da se spomenik ne sru\u0161i. Na\u017ealost, nakon nepunih mjesec dana dogodit \u0107e se ono \u010dega su se bojale. Tu\u017eno su promatrale kako se ru\u0161i spomenik Onoga radi kojega su do\u0161le u Cerro de los Angeles. \u010casna Majka Maravillas nije vidjela iz kojeg bi razloga jo\u0161 bili na tom mjestu. Odlu\u010dile su prona\u0107i neko drugo uto\u010di\u0161te u Madridu. Republikanski zapovjednik, koji ih je prevozio na drugo odredi\u0161te, bio je dirnut maj\u010dinskom brigom majke Maravillas kojom se ona zanimala za njegovu obitelj. To je barem malo omek\u0161alo njegovo srce da im pomogne prona\u0107i uto\u010di\u0161te u jednom stanu u ulici Claudio Coello u Madridu.<\/p>\n
Od tada je u trosobnom stanu smje\u0161tena 21 redovnica. Iako je skoro nemogu\u0107e \u017eivjeti kao u samostanu, one nastoje provoditi svoj dnevni Red. Neima\u0161tina i sku\u010denost stana u kojem \u017eive ne prije\u010di ih da svoju gostoljubivost poka\u017eu jo\u0161 dvjema redovnicama i jednom ocu karmeli\u0107anin. Njemu daju jednu sobu a one spavaju u drugoj. Maravillas, poput prave majke, iako i sama slabog zdravlja, oduzima od svojih usta i brine se da redovnice ne ostanu gladne. Svoju ljubav ne pokazuje samo prema sestrama nego i prema neprijateljima. Maj\u010dinski se brine za vojnike koji im prijete\u0107i dolaze pretresati samostan. njezina mirno\u0107i i bri\u017enost ih o\u010darava i to do te mjere da se na kraju i sam zapovjednik preporu\u010duje u njihove molitve te se brine se za njih jer ne izlaze van stana pa im kupuje karte za kino. Za njega je misterij vidjeti kako su one radosne i mirne usred tolikih muka.<\/p>\n
Jo\u0161 prije nego je vlada zabranila odlaske redovnica iz Madrida, majka Maravillas je zajedno sa svojim sestrama uspjela pobje\u0107i. Njihovo sljede\u0107e skloni\u0161te bila je poznata pustinja Batuecas. Tamo su se nastanile neko vrijeme dok nije do\u0161la potreba za novim osnutcima.<\/p>\n
OSNUTCI <\/b><\/p>\n
Mancera de Abajo<\/b><\/p>\n
Sv. Maravillas od Isusa voljela je osnivati male i siroma\u0161ne samostane, povu\u010dene od svijeta, u mirnom ozra\u010dju. Takvo je bilo i mjesto Mancera de Abajo. Samo\u0107a i mir Kastilje privukli su majku osniva\u010dicu. No, ovo mjesto bilo je za nju zna\u010dajnije zbog ne\u010deg drugog. Ono je bilo obilje\u017eeno prisutno\u0161\u0107u oca obnovljenog Karmelskog reda, sv. Ivana od Kri\u017ea. Dok boravi u tom mjestu, Maravillas se zala\u017ee se za vjersku obnovu okolnih sela. Dovodi misionare redemptoriste da evangeliziraju mjesto i oni to uspje\u0161no \u010dine uz molitvenu potporu redovnica. Ljudi po\u010dinju moliti krunicu, opra\u0161tati jedni drugima i ispovijedati se, toliko da to i same misionare i redovnice tjera na pla\u010d od ganu\u0107a. Redemptoristi su provodili sate u crkvi ispovijedaju\u0107i i mnogim bolesnicima nosili su svetu Pri\u010dest, a karmeli\u0107anke su uskra\u0107ivale sebi kako bi omogu\u0107ile hranu misionarima. I one su same radosno davale za misije sav novac koje su imale pouzdaju\u0107i se u Gospodina da \u0107e im On providjeti \u0161to im je potrebno. Tako je i bilo. Gospodin nije zaboravio svoje k\u0107eri. Po\u0161to su dale sav novac, istog su dana dobile donaciju od 30 pokriva\u010da i 150l ulja i to po velikoj zimi kada je izgledalo nemogu\u0107e da im se to dostavi kamionom. Ono \u0161to je majka Maravillas i htjela od svojih sestara \u2013 da \u201eimaju velike \u017eelje i veliki zaborav na same sebe\u201c \u2013 to su one velikodu\u0161no i pokazale u brizi prema drugima.<\/p>\n
Sveti Ivan od Kri\u017ea nije privukao majku Maravillas samo u Manceru de Abajo. Kada je \u010dula da se prodaje zemlji\u0161te u Duruelu, Maravillas je znala \u0161to joj je \u010diniti. Ta kako ne bi kupila takvo va\u017eno mjesto za Karmelski red! Na\u017ealost, problem je bio nedostatak novca, ali majka Maravillas sa i dalje nadala de \u0107e se Bog pobrinuti za to ako je to Njegova volja. Njezino pouzdanje nije ostalo besplodno. Bog se u svojoj providnosti pobrinuo da uspiju kupiti zemlji\u0161te u Duruelu. Maravillas je sama projektirala samostan u duhu siroma\u0161tva tako da je govorila da su siroma\u0161nije od siromaha. Malen i siroma\u0161an samostan zimi je bio jako hladan, no redovnice su u tome gledale samo priliku da ne\u0161to prika\u017eu Gospodinu. Nisu htjele ni dlanove trljati da bi ugrijale ruke kako bi mogle ne\u0161to prikazati malom Isusu za Bo\u017ei\u0107. Pri tom su govorile: \u201eKakve je radost to mo\u0107i prikazati Djetetu Isusu kako bismo ga ugrijali od hladno\u0107e kojom mu uzvra\u0107aju mnoga srca!<\/b>\u201c<\/p>\n
Osim \u0161to je jako voljela siroma\u0161tvo u malom samostanu u Duruelu, imala je i veliko pouzdanje u Bo\u017eju providnost i Njegovu volju. Nije htjela da imaju ikakva primanja, ve\u0107 je po uzoru na sv. Tereziju \u017eeljela da redovnice \u017eive od rada svojih ruku i od onoga \u0161to im dobri Bog providi po rukama dobro\u010dinitelja. One zapravo i nisu htjele puno imati, nego radije \u017eivjeti u neima\u0161tini, ali nisu ni odbijali Bo\u017eju brigu i providnost. Tako ona ka\u017ee: \u201eVoljela bih trpjeti neima\u0161tinu poradi Gospodina, ali jo\u0161 vi\u0161e me privla\u010di ljubazna providnost kojom nas \u010duva i daruje paze\u0107i da nam ni\u0161ta ne nedostaje. O\u010digledno je da nam \u0161alje sve stvari u izobilju.\u201c<\/b><\/p>\n
Neima\u0161tina ih ne prije\u010di da budu gostoljubive. One primaju goste iako znaju da nemaju ni\u0161ta za ponuditi, ali Bog se i tu \u010dudesno brine za njih. O tome ona pi\u0161e \u010dasnoj majci u Cerro de los Angelesu: Kako je dobri biti ovako prepu\u0161ten providnosti.<\/b> Vjerujte, sretne smo i nemamo najmanje brige; jer, naravno, iz iskustva vidimo kako Gospodin nadomje\u0161ta sve na\u0161e potrebe i ostajemo zaprepa\u0161tene. Pred nekoliko dana nismo imale ni\u0161ta, a ve\u0107 smo danas mogle dati jesti svim ovim ljudima!\u201c<\/b><\/p>\n
Osnutak u Cabreri<\/b><\/p>\n
Da je u osnivanju samostana tra\u017eila isklju\u010divo ono \u0161to je bila Bo\u017eja volja, pokazuje nam osnutak u Cabreri. Dugo je vremena tra\u017eila mjesto na kojem \u0107e stanovati i djelovati sestre iz Batuecasa. Naime, one su se trebale preseliti u drugi samostan jer je nova zamisao bila da Batuecas ponovno postane pustinja\u010dko mjesto za bra\u0107u. Sestre su se radovale \u0161to su mogle pripremiti teren za tako veliko djelo. Nakon \u0161to je pro\u0161la toliko zna\u010dajnih mjesta koja su joj bila ponu\u0111ena za novi osnutak, nije bila zadovoljna niti jednim. Ali, znala je da \u0107e joj Bog pokazati gdje On \u017eeli novi samostan. Uskoro se to i dogodilo. Biskup im je ponudio mjesto Cabrera u kojem se nalazi kapelica sa \u010dudotvornim Kri\u017eem iz 13. st. Maravillas je odmah pomislila da je to upravo ono \u0161to Bog \u017eeli i nakon \u0161to je osobno vidjela mjesto i kapelicu sa Kri\u017eem samo je potvrdila svoje mi\u0161ljenje. Smatrala je da Raspeti Krist \u017eeli da karmeli\u0107anke koje \u0107e \u201ebiti ondje pokraj tog tako \u0161tovanog raspela, da bi mu bile suputnice i davale zadovolj\u0161tinu.\u201c<\/b> <\/b>Uostalom, to je htjela i sama sv. Terezija. Jedan od razloga za\u0161to je osnivala samostane bio je da njezine sestre budu one koje \u0107e \u201epomo\u0107i Raspetome\u201c.<\/p>\n
Samostan u Arenas de San Pedru<\/b><\/p>\n
Kako je broj sestara u Duruelu porastao pokazala se potreba za osnivanjem jo\u0161 jednog samostana. Na poziv Avilskog biskupa majka Maravillas odlazi pogledati mjesto u kojem je \u017eivio sveti Petar Alkantarski. U zadnji \u010das uspjele su kupiti zemlji\u0161te koje samo \u0161to nije bilo prodano drugome, a izgleda da je to htjela i sama Majka Bo\u017eja, na \u010diji su ga blagdan i kupili. Samostan su posvetili Bezgre\u0161noj Djevici Mariji. Iz pisma koje je napisala za Cabreru mo\u017eemo vidjeti koliko je na tom mjestu sv. Maravillas voljela Mariju. Ona ka\u017ee: \u201e\u2026sve\u010dano smo pjevale <\/b>Salve <\/b><\/i>koja je zvu\u010dala prelijepo jer ako je Karmel sav Marijin, a ovo marijanska godina posve\u0107ena Bezgre\u0161noj i ona kraljuje u crkvi, \u010dini se da je sve njezino.\u201c<\/b> A u drugom pismu govori: \u201eOvdje je veoma lijepo, Gospa se osje\u0107a na sve strane. Gledajte, zemlji\u0161te se kupilo na dan Bezgre\u0161nog Srca Marijina, kamen temeljac postavljen je 8. prosinca i od tog dana je slu\u017ebeno zapo\u010delo sve. Crkvica je veoma lijepa, sva bijela, a u sredi\u0161tu je Ona \u2013 Bezgre\u0161na \u2013 \u010dija je ovo ku\u0107a!\u201c<\/b> Kao i u drugim samostanima dopustili su stanovnicima tog podru\u010dja da razgledaju ovaj samostan dok je gradnja bila pri kraju. Oni su ostali zadivljeni ponajprije ponizno\u0161\u0107u i jednostavno\u0161\u0107u majke Maravillas, a zatim i jednostavno\u0161\u0107u i siroma\u0161tvom samostana, toliko da su govorili: \u201eOvo je veoma dobro\u2026 vrlo lijepo, ali kad bi bilo ispunjeno namje\u0161tajem, bilo bi puno bolje\u2026\u201c Iako nisu imale novca za izgradnju samostana do kraja niti dovoljno namirnica da bi se prehranile, sv. Maravillas se i dalje potpuno pouzdavala u Bo\u017eju providnost. Govorila je: \u201eSretne smo jer smo siromasi poradi ljubavi prema na\u0161em Kristu.\u201c<\/b> i jo\u0161: \u201e\u2026imamo svu ljubaznu providnost na\u0161ega Boga, a tako slatko se odmarati u njoj!\u201c<\/b><\/p>\n
Osnutak u San Calixtu<\/b><\/p>\n
Kada je razgledala ovo planinsko podru\u010dje, udaljeno od civilizacije, \u010dasna majka Maravillas je bila zabrinuta kako \u0107e karmeli\u0107anke ovdje \u017eivjeti bez primanja. No, obitelj koja je tamo \u017eivjela \u017earko je \u017eeljela da na to mjesto, gdje su prethodno \u017eivjeli pustinjaci iz Tardona, do\u0111u karmeli\u0107anke. Kako bi je nagovorili, pri\u010dali su joj o \u017eivotu tih pustinjaka. Slu\u0161aju\u0107i to bila je odu\u0161evljena, no i dalje nije znala je li to ono \u0161to Bog \u017eeli, ali nakon razmi\u0161ljanja i molitve dobila je Bo\u017eje prosvjetljenje da bi tamo trebao nastati jedan Karmel kako bi se na tom mjestu i dalje slavilo Gospodina.<\/p>\n
Da je to bila Bo\u017eja volja pokazalo se i nakon njezine smrti. Karmeli\u0107anke iz San Calixta tada pi\u0161u: \u201eOvdje nam nije potrebna vjera jer mo\u017eemo opipati Svemogu\u0107u O\u010dinsku ruku na\u0161ega Boga koji brine o nama sve do najmanjih detalja\u2026.Naj\u010dudesnije je to \u0161to smo toliko udaljene od svega, a ljudi dolaze ovdje donositi narud\u017ebe. Ako se to \u010dini s materijalnim stvarima, \u0161to li \u010dini i \u0161to li \u0107e \u010diniti s duhovnim ako vjerno slijedimo put ispunjen mudro\u0161\u0107u koji nam je ostavila na\u0161a \u010dasna majka Maravillas, a koji je ona uvijek \u017eivjela na najjednostavniji i najponizniji na\u010din \u2013 nepovjerenjem u samu sebe i beskrajnim povjerenjem u Boga, na\u0161ega Gospodina.\u201c<\/b> Samostan je u tri godine nakon osnutka bio u potpunosti popunjen sestrama.<\/p>\n
Osnutak u Aravaci<\/b><\/p>\n
\u010casna majka Magdalena, poglavarica samostana u Cerro de los Angelesu, dugo je vremena \u017eeljela da se sagradi mjesto za odmor. Mo\u017eda prvo pomislimo na odmori\u0161te za sestre. Ali, ne. Ona je htjela da se napravi mjesto gdje \u0107e se Gospodin odmoriti. Idealno mjesto a takav sveti projekt pokazala se Aravaca, mjesto gdje su se nalazili ljetnikovci u kojima su se ljudi odmarali nakon napornog tjedna. Karmeli\u0107anke su htjele pru\u017eiti i Isusu priliku da se odmori od svega lo\u0161eg \u0161to nalazi u ovom svijetu. Majci Maravillas jedna je obitelj ponudila zemlji\u0161te za izgradnju samostana. I naravno, siroma\u0161ni samostan bio je ubrzo izgra\u0111en. Koliko je je bio siroma\u0161niji za njihov \u017eivot, to su one dr\u017eale da \u0107e se Isus vi\u0161e odmoriti u njemu. Pri osnutku ovog samostana sv. Maravillas rekla je sestrama: \u201eVjerujem da ste sretne kada vidite da \u0107e Gospodin imati svetohrani\u0161te vi\u0161e u kojem \u0107e boraviti, drugi golubinjak u kojem se \u017eivi samo za Njega i drugu Marijinu ku\u0107u da mu s Njim mo\u017ee slu\u017eiti i voljeti ga.\u201c<\/b><\/p>\n
Osnutak u Montemaru<\/b><\/p>\n
U Montemaru, velikoj turisti\u010dkoj destinaciji vladao je duh materijalizma. g\u0111u Carlotu koja je tamo \u017eivjela po kr\u0161\u0107anskim na\u010delima, takav \u017eivot je jako smetao. Za nemoral koji je sve vi\u0161e vladao u Montemaru, rje\u0161enje je prema njezinu mi\u0161ljenju bilo izgraditi samostan koji \u0107e se suprotstaviti toj situaciji. Na savjet jednog sve\u0107enika odlu\u010dila je pozvati \u010dasnu majku Maravillas da tamo osnuje Karmel iako nije mnogo poznavala taj Red. Sv. Maravillas nije bila u po\u010detku odu\u0161evljena prijedlogom, no nakon silnog navaljivanja ove gospo\u0111e u\u010dinilo joj se da bi ta ideja mogla biti od Gospodina. Ovog puta, zbog svoje bolesti, vi\u0161e nije mogla ona sama nadgledati izgradnju samostana pa je zato poslala svoje sestre da to u\u010dine. Nakon \u0161to je osnovan, samotan je bio pravi svjetionik u tom tamnom okru\u017eenju. Majka Maravillas se silno radovala kada su joj sestre javljale vijesti o obra\u0107enju mnogih du\u0161a koje su bile privu\u010dene molitvom i \u017eivotom sestara karmeli\u0107anki. Predivan je primjer mladi\u0107a koji se obratio \u010duv\u0161i zvona ovog samostana kad se vra\u0107ao sa no\u0107ne zabave. Nije se htio vratiti u svoj hotel, nego je privu\u010den ovim zvukom oti\u0161ao u samostansku kapelicu gdje ga je Gospodin prosvijetlio i obratio k sebi. Radosna \u0161to tako predano \u017eive ona ih je ohrabrivala i poticala na tom putu: \u201eGospodin vas je tra\u017eio da sve ostavite, a prvenstveno vas same, da bi vas mogao koristiti onako kako On to \u017eeli, da bi se spasile du\u0161e koje su ga toliko ko\u0161tale i koje toliko voli.\u201c<\/b><\/p>\n
Obnova samostana u Escorialu<\/b><\/p>\n
Kada se samostan u Escorialu na\u0161ao u jako lo\u0161em materijalnom stanju i dok su tamo boravile stare i bolesne sestre, Majka Maravillas bila je pozvana od biskupa i sestara da rije\u0161i te probleme. Za nju taj samostan nikada nije prestao biti njezin pa se zato jako radovala \u0161to im mo\u017ee ikako pomo\u0107i. Iako je i sama ve\u0107 bila stara i nemo\u0107na, ona nije bila prestra\u0161ena pred problemima, ve\u0107 se htjela \u201ebaciti u Bo\u017eje ruke pune ljubavi i o\u010dekivati sve od Njega.\u201c<\/b> Sestre koje su je do\u010dekale u Escorialu posvjedo\u010dile su o njezinoj svetosti: \u201ePokazala je neizmjernu ljubav i nje\u017enost prema svima, brinu\u0107i o svima nama i o svemu na\u0161em. Sve smo \u017eeljele razgovarati s njom, a vrijeme nam se \u010dinilo prekratkim. Bilo je zadivljuju\u0107e vidjeti, pokraj toliko obveza, mir kojim je zra\u010dila zanimaju\u0107i se za sve, ne odaju\u0107i ikakav znak \u017eurbe, ve\u0107 kao da nije imala ni\u0161ta drugo za uraditi. Uvijek, kada bi se razgovaralo s njom, ostavljala je utisak da se upravo razgovara sa sveticom jer je svima iskazivala ljubav\u2026\u201c<\/b> Ona, pak, ni\u0161ta od toga nije pripisivala sebi, nego je govorila da je to djelo \u201eBog tako lako izveo!\u201c<\/p>\n
Osnutak u Aldehueli<\/b><\/p>\n
Jako je \u017eeljela osnovati samostan u Aleduhueli, blizu mjesta gdje su se prije nalazili trapisti. Iako nisu imali dovoljno financijskih sredstava za izgradnju ovog samostana, ona se, kao i uvijek, pouzdavala u Gospodina s kojim je sve radila. Zato i govori: \u201eMome Kristu, ali i meni, svi\u0111a se kad osnivamo u potpunom siroma\u0161tvu\u2026 Presretna sam poradi ideje da na ovakav na\u010din osnujemo samostan\u010di\u0107, poput siromaha \u2013 onakvi kakvi i jesmo.\u201c<\/b> Njezin Krist nadahnuo je dobre ljude koji su se ponudili platiti izgradnju samostana. Redovnice su se u ovom samostanu posebno bavile izradom krunica od ru\u017ea koje su same uzgajale u vrtu, a samostan bio je velika \u017eelje \u010dasne majke jer je bio malen i povu\u010den, toliko sakriven ljudskim pogledima da ga se jedva moglo prona\u0107i.<\/p>\n
Osnivateljica samostana i karitativna djelatnost<\/b><\/p>\n
Kada je osnivala prvi samostan u Cerro de los Angelesu, sigurno nije razmi\u0161ljala da \u0107e biti jo\u0161 puno vi\u0161e osnutaka jer je govorila sestrama prigodom toga: \u201eSestre, \u017eeljele bismo obujmiti \u010ditavi svijet, ali kako to nije mogu\u0107e, pazimo da nam ne promakne voditi brigu o onome \u0161to je pred nama.\u201c<\/b><\/p>\n
Za svog je \u017eivota osnovala brojne samostane, a sve to \u017eele\u0107i ispuniti Bo\u017eju volju, a ne svoju. Tako je svaku svoju va\u017eniju odluku prvo je povjeravala Njemu, u molitvi, da vidi je li to uistinu ono \u0161to On \u017eeli, a tek je onda to podijelila sa sestrama i, naravno, sa duhovnicima. Iako je imala puno zahtjeva od biskupa i generala Reda nije htjela udovoljiti svima. Prioritet joj je bio osnivanje samostana koji su zna\u010dajni za na\u0161 Red. Zbog toga je i zaslu\u017ena da se posjedi kao \u0161to su Batuecas, Duruelo, Mancera de Abajo nisu izgubili za Karmelski red zauvijek\u2026<\/p>\n
Ono \u0161to je posebno odlikovalo kao uspje\u0161nu i dobru osnivateljicu jest to \u0161to se jeko brinula da sestrama u samostanu bude sve omogu\u0107eno. Iako su samostani koje je osnovala bili pro\u017eeti duhom karmelskog siroma\u0161tva i jednostavnosti, ona nije htjela da sestrama i\u0161ta uzmanjka u takvom \u017eivotu kako bi im barem malo olak\u0161ala. Iz njezinih pisama saznajemo da nije tek tak tako ostavila samostan u kojem je prethodno boravila. Brinula se o svim samostanima i sestrama, a ne samo o onom u kojem se trenutno nalazila.<\/p>\n
Mo\u017ee nam se u\u010diniti, zbog predanosti kojom je to radila, da joj je bilo lako osnivati samostane, no to je za nju ipak bio jako zahtjevan i te\u017eak zadatak koji je Bog od nje zatra\u017eio. Nije joj lako niti drago bilo \u010desto boraviti izvan klauzure, njoj koja je bila \u017eeljna povu\u010denosti i razgovora sa Gospodinom u osami. Me\u0111utim, iako joj je bilo te\u0161ko, a osobito u vrijeme starosti, nemo\u0107i i bolesti, htjela je izvr\u0161iti ono \u0161to je njezin Krist od nje tra\u017eio. To joj je bilo va\u017enije nego \u017eivjeti po svojim \u017eeljama. Htjela je samo ono \u201e\u0161to Bog \u017eeli, kako Bog \u017eeli, kad Bog \u017eeli\u201c.<\/b><\/p>\n
Nezaobilazno je spomenuti i gradnju \u0161kole za djecu u predgra\u0111u Madrida. Kada je bila prisiljena biti izvan klauzure, vidjela je mnogu nezbrinutu i siroma\u0161nu djecu te je govorila: \u201eSirota djeca! Tko \u0107e ih nau\u010diti voljeti Boga?\u201c Zbog toga je osnovala \u0161kolu za njih. To isto radi i pokraj samostana Utjelovljenja i u Montemaru. Djeca su joj zauzvrat nakon njezine smrti ljubila tijelo i stavili na grob natpis: \u201ePriprema Kraljevstvo malenima.\u201c<\/p>\n
Materijalno se zbrinula i za \u0161kolovanje bogoslova i za obiteljima svojih k\u0107eri koje su bile u potrebi, a onim novcem koji su zaradili od izrade krunica odlu\u010dila je pomagati drugima.<\/p>\n
Jedna sestra svjedo\u010di o njoj: \u201eMogu potvrditi da se nikada nije dogodilo da sam \u010dasnoj majci povjerila bilo koju potrebu, a da ona ne bi na\u0161la odjeka u njezinu srcu, ne samo poma\u017eu\u0107i materijalno onoliko koliko su joj mogu\u0107nosti to dopu\u0161tale, ve\u0107 se istinski zauzimaju\u0107i za to i daju\u0107i se \u010ditavom du\u0161om. Danas je to bio jedan radnik sa svojom bolesnom k\u0107eri. Na\u0161a je \u010dasna majka istog trenutka potra\u017eila bolnicu za djevoj\u010dicu, poma\u017eu\u0107i mu platiti sve tro\u0161kove. Ujutro je to bio siroma\u0161ni radnik koji je imao veliku obitelj, a nije imao stalan posao, stoga mu je na\u0161a \u010dasna majka prona\u0161la posao. Brinula je o svemu i svi su stali u njezino srce. A oni koji su blizu njih \u017eivjeli u barakama ili gotovo u \u0161piljama? Za najpotrebnije je potra\u017eila i dobila sredstva za kupnju \u0161esnaest monta\u017enih stanova\u2026\u201c<\/p>\n
Poznaju\u0107i njezin smisao i dar za organizaciju i granju, molili su je za pomo\u0107 pri gradnji klinike za klauzurne redovnice. S rado\u0161\u0107u potpoma\u017ee gradnju tra\u017ee\u0107i sredstva i mole\u0107i Gospodina.<\/p>\n
Ljubiteljica samo\u0107e<\/b><\/p>\n
Od njezinih sestara saznajemo kako je voljela dugo biti u samo\u0107i sa Gospodinom. Osim \u0161to je svoje no\u0107i provodila bdiju\u0107i uz Njega, voljela je vrijeme svojih duhovnih vje\u017ebi provoditi u pustinja\u010dkim ku\u0107icama koje su karmeli\u0107anke imale pokraj samostana. One svjedo\u010de da su joj to bili najdra\u017ei trenutci. Tamo se osje\u0107ala najbolje, potpuno zaboravljana od ljudi, kako je uvijek htjela. No, nije to bio njezin bijeg od \u017eivota, od ljudi ili od Bo\u017eje volje. Naprotiv, samo\u0107a ju je privla\u010dila samo zbog Onoga s kojim je htjela uvijek biti. Dok je boravila u Duruelu sestre su je odlu\u010dila po\u010dastiti daju\u0107i joj dopu\u0161tenje da ostane par dana du\u017ee u samo\u0107i duhovnih vje\u017ebi, znaju\u0107i da ona to jako voli na \u010demu im je bila jako zahvalna.<\/p>\n
Htjela biti potpuno zaboravljena i oti\u0107i u najzaba\u010deniji samostan kako bi provela \u017eivot nasljeduju\u0107i Krista odba\u010denog i poni\u017eenog. Svom biskupu je jednom: \u201eU samostan me prvenstveno dovela \u017eelja nasljedovati Krista, na\u0161e Dobro\u2026\u201c<\/b> i to Krista koji pati i koji je odba\u010den od drugih.no, istodobno ona svog Krista (tako ga je voljela zvati) nije ograni\u010davala svojim \u017eeljama. Dala mu je slobodu da On radi s njom \u0161to ho\u0107e, pa \u010dak i onda kada je to zna\u010dilo da se mora odre\u0107i samo\u0107e i odba\u010denosti.<\/p>\n
Vjerna u bolesti i bri\u017ena za bolesne<\/b><\/p>\n
Sv. Maravillas bila jako lo\u0161eg zdravlja, ali nikada se nije tu\u017eila. I ne samo to, nego se usprkos tome odricala svakojakih stvari kako bi ugodila svojim sestrama. U svojoj je bolesti bila potpuno usmjerena na Gospodina s kojim je htjela trpjeti i prikazivati Mu to za spasenje du\u0161a. Mo\u017eemo re\u0107i da je tako u svojoj bolesti poslu\u0161ala savjet svoje Majke, Terezije Avilske: \u201e\u010cemu slu\u017ei \u017eivot i zdravlje nego tome da ga izgubimo poradi tako velikog Kralja i Gospodina?\u201c u vezi toga promotrimo jedan doga\u0111aj iz njezina \u017eivota. Dok je bila jako bolesna pred kraj \u017eivota, lije\u010dnik joj je savjetovao da bi radi cirkulacije bilo dobro da \u0161eta. No, ona to nije mogla jer se osje\u0107ala jako slabo. Sestre su je na sve na\u010dine poku\u0161ale poticati da to u\u010dini. No nisu je uspjele motivirati ni ode do Gospinog kipa u vrtu, kojeg je jako voljela. Ali, kad su je upitale: \u201eNe bi i\u0161li ni poradi jednog gre\u0161nika?\u201c, ona je odmah ustala. U bolesti se na poseban na\u010din voljela sjetiti i Svetog Oca ili kako ga je ona nazivala, \u201eslatkog Krista na zemlji\u201c<\/b>.<\/p>\n
Na\u0161a svetica poznata je i po to me \u0161to se jako voljela brinuti o bolesnim sestrama. Posebnu je pa\u017enju njima iskazivala. Htjela im je omogu\u0107iti sve \u0161to je mogla ravnaju\u0107i se prema rije\u010dima sv. Terezije: \u201eNeka prije uzmanjka ono \u0161to je potrebno zdravima, nego neke olak\u0161ice koje su potrebne bolesnima.\u201c Me\u0111utim, prije svega ona im je htjela dati svoju ljubav koju je izra\u017eavala bdiju\u0107i uz njih.<\/p>\n
\u010cesto je znala i\u0107i sa redovnicama u bolnicu kad im je bila potrebna operacija. Voljela je biti uz svoje bolesne sestre. Za jednu svoju bolesnicu ka\u017ee: \u201eJa sam ju predavala Gospodinu za sve ono \u0161to On \u017eeli, ali sam ga molila da joj, ako je mogu\u0107e, vrati \u017eivot\u2026\u201c Za drugu je tra\u017eila da bra\u0107a novaci do\u0111u u bolnicu kako bi joj pjevaju\u0107i umanjili bol.<\/p>\n
Kada joj je starost onemogu\u0107ila da i dalje bude prisutna uz njih, nije se prestala brinuti o njima. kod sestara bolni\u010darki zanima se za stanje bolesnica: \u201eJedu li dobro? Morate \u010duvati redovnice, i brinuti se o njima, jer ni\u0161ta ne napreduje ako se to ne \u010dini. Kasnije se ponovno razbole, a to je jo\u0161 gore. Vrlo je va\u017eno da im se da dobro kuhana i ukusna hrana jer je nemogu\u0107e druga\u010dije, pogotovo ljeti kada se ima tako malo volje za jesti.\u201c<\/b><\/p>\n
Dok je toliko mislila na potrebe sestara, na sebe nije mislila ni najmanje iako je bila jako bolesna. Ona zbija \u0161ale o svom \u201eva\u017enom zdravlju\u201c. Ona ga uistinu \u017eeli izgubiti poradi Gospodina. Dok je bolesna ne odustaje ni od svojih pokora. Zapovjedili su joj da vi\u0161e ne smije spavati na podu zbog bolesti. Ona je to ponizno poslu\u0161ala, ali je spavala sjede\u0107i na madracu.<\/p>\n
Posljednjih godina svog boravka u Aldehueli i ujedno posljednjih godina svog \u017eivota bila je jako bolesna (imala je problema sa cirkulacijom, prolaznu hemiplegiju te upalu plu\u0107a). No, njezina briga za sestre, a osobito bolesne, ne prestaje \u010dak i kada nosi taj svoj kri\u017e. Naprotiv, ona do sebe malo dr\u017ei. Dok \u010dasna majka u Aldehueli i bolni\u010darka brinu o njoj, ona ponekad uspijeva pobje\u0107i iz svoje \u0107elije i oti\u0107i u svoju radnu prostoriju kako bi dovr\u0161ila poslove koje nije stigla. Drugom prigodom pi\u0161e jednoj redovnici: \u201eNe donosite mi za doru\u010dak ni\u0161ta vi\u0161e no uobi\u010dajeno. Ako donesete i\u0161ta drugo, Va\u0161a Milost \u0107e sama to pojesti!\u201c, a za druge sestre moli da se donese mlijeko i lijek, da ostanu du\u017ee spavati, da sjednu nakon pola sata molitve\u2026<\/p>\n
Majka i k\u0107er<\/b><\/p>\n
Na\u0161u se sveticu \u010desto zna oslovljavati sa madre<\/i> Maravillas. No nije to samo neka po\u010dasna titula koja joj je dana jer je osnovala brojne samostane i privukla mnoge djevojke u Karmel. Ona je prije svega ovaj naziv zaslu\u017eila zbog svog maj\u010dinskog srca koje je bilo uistinu pa\u017eljivo i bri\u017eno za druge ljude. Njezine su k\u0107eri bile dirnute njezinom brigom i ljubavlju. S koliko se samo pa\u017enje brinula za bolesne sestre i bdjela uz njihove bolesni\u010dke postelje no\u0107u i danju, koliko im je samo htjela olak\u0161ati \u010desto te\u017eak i suh uspon na goru Karmel, koliko je samo puta uskra\u0107ivala sebi hranu da bi one imale vi\u0161e za pojesti i uz to im nikada nije nametala svoje mi\u0161ljenje nego im je primjerom prikazivala kojim putem trebaju i\u0107i! Brine se da zimi imaju pokriva\u010de da im ne bude hladno. Nikada ne zatvara vrata svoje sobe dok spava kako bi \u010dula ako se ne\u0161to lo\u0161e dogodi sestrama.<\/p>\n
Prema tome, ona je bila i prava k\u0107er svete Terezije, koja je htjela da se redovnice me\u0111usobno ljube. U svemu se ravnala prema njoj i htjela je da samostani budu onakvi kakve je i ona \u017eeljela. Htjela je da samostani budu oni koji \u0107e davati zadovolj\u0161tinu dragom Bogu za grijehe svijeta, da karmeli\u0107anke budu one koje \u0107e Ga tje\u0161iti u Njegovim bolima koje mu zadaju gre\u0161nici i sve to u velikom siroma\u0161tvu. Ta i sama sveta Majka je rekla da \u201esamostane u kojima se nastoji \u017eivjeti u velikom siroma\u0161tvu, obdaruje Bog velikim duhovnim i vremenitim dobrima.\u201c Sv. Maravillas prvenstveno je \u017eivjela po toj \u017eelji svete Majke obnoviteljice, a i sestre poticala da rade isto. Druga stvar po kojoj je bila prava Terezijina k\u0107er jest ta \u0161to nije htjela \u010dasti. Bje\u017eala je od nje ba\u0161 kako je to htjela sveta Majka. To se vidi u njezinim pismima. Vi\u0161e puta pi\u0161e kako ne \u017eeli biti poglavarica, ali je na njezinu veliku \u017ealost sestre vi\u0161e puta jednoglasno izabiru. Zar nije istina da je ba\u0161 takve poglavarice htjela sveta Terezija, a ne one koje su to \u017eeljele postati. Poput svete Terezije on je gajila veliku \u017eelju za samo\u0107om i da bude zaboravljena od svih. Htjela je oti\u0107i u samostan gdje bi je \u201eprimili iz samilosti i gdje bi uvijek bila samo smetnja i gdje bi mogla osjetiti potpunu samo\u0107u srca.\u201c Smetalo joj je to \u0161to je, kako ka\u017ee, \u201edr\u017ee ne\u010dim \u0161to nije i \u0161to se vidi okru\u017eena ljubavlju.\u201c Htjela je \u201eoti\u0107i tamo gdje me ne bi poznavali.\u201c (M\u017d XXXI., 12. 13.) Poput Terezije, voljela je stajati s Marijom Magdalenom do Isusovih nogu. zanimljivo je da su Terezija i Maravillas imale istu milost koju im je Gospodin udijelio: da spoznaju svoju gre\u0161nost. I jednoj i drugoj Gospodin je progovorio rije\u010di koje su im strogo i s ljubavlju pokazale koliko su gre\u0161ne. (M\u017d XXXVIII., 16. i Pismo o. Florenciju od Djeteta Isusa, OCD, 1938.) I jedna i druga imale su osje\u0107aj posramljenosti pred sestrama zbog tolikih vlastitih grijeha. (M\u017d XL., 10. i Pismo o. Florenciju od Djeteta Isusa, OCD, 1938.)<\/p>\n
Ona samo pi\u0161e kako joj je Gospodin davao milosti zbog drugih du\u0161a \u201ePrvih sam dana primala milosti od Gospodina, ali u tolikoj koli\u010dini da nisam znala \u0161to mi se doga\u0111a\u2026 \u010cini mi se da mi mnoge od tih stvari Gospodin nije davao samo poradi mene, ve\u0107 da bih mogla voditi svoje sestre.\u201c On joj je uistinu dao da ih vodi \u010detrdeset osam godina kao poglavarica i \u010detrdeset i jednu godinu kao u\u010diteljica novakinja. A kako ih je vodila? Nije im nametala svoja mi\u0161ljenja niti im je zapovijedala da moraju \u010diniti ono \u0161to ona \u017eeli. Ona ih je podu\u010davala samo ono \u0161to su nju samu nau\u010dili njezini sveti roditelji, sv. Ivan od Kri\u017ea i sv. Terezija od Isusa. Onim djevojkama koje su odlu\u010dile stupiti u Karmel govorila je: \u201eDo\u0111ite, spremne zaboraviti na same sebe od prvog trenutka, da bi se brinule samo o Njemu. U ni\u010demu na gori Karmel prona\u0107i \u0107ete sve.\u201c<\/b> Kao \u0161to vidimo, nije htjela kriti od njih istinu zahtjevnog karmelskog poziva \u2013 ostaviti sve i umrijeti sebi, ali isto tako nije htjela da budu obeshrabrene svojim slabostima i grijesima. Tako govori jednoj sestri: Da, k\u0107eri, uvijek pazite na to da date Gospodinu sve ono \u0161to On \u017eeli i da mu budete veoma vjerna jer manje od toga ne zaslu\u017euje Onaj koji Vas toliko voli i Onaj koji je toliko trpio poradi Va\u0161e Milosti. Jeste li ga zamolili za pomo\u0107 u borbi da ne padnete? U svakom slu\u010daju, ve\u0107 znate, ako i padnemo, imamo Isusa Krista \u2013 zagovornika pred Ocem. Obeshrabriti se \u2013 to nikada, ali sada svojom ljubavlju morate u\u010dinit da zaboravi na Va\u0161u nevjernost, a neprijateljeva ku\u0161nja neka postigne ve\u0107u bliskost Va\u0161e du\u0161e s Kristovom, kako je to Njegova volja. Ve\u010deras za pokoru u novicijatu imate tjelesnu pokoru, a za zadovolj\u0161tinu poljubite Njegov kri\u017e i recite mu da ga sada volite vi\u0161e nego prije.\u201c<\/b> Na drugom, pak, mjestu veli: \u201e Ako i padnete, podignite se odmah, molite Gospodina oprost i oslonite se na Njegove zasluge jer On oduzima grijehe svijeta i zapo\u010dnite ponovno. Da se On nije podignuo nakon \u0161to je pao pod kri\u017eem, \u0161to bi bilo od nas?\u201c<\/b><\/p>\n
Zahtijevala je od novakinja da budu umrtvljene, ali nije od njih tra\u017eila velike pokore nego da se ponajprije odri\u010du svoje volje. Kada je jedna sestra tra\u017eila dopu\u0161tenje da \u010dini ve\u0107u pokoru, a majka Maravillas je smatrala nedovoljno jakom za takvo ne\u0161to, rekla joj je: \u201eNadomjestite ono \u0161to ste \u017eeljeli \u010diniti: pokorom nutarnjeg mrtvljenja, vjerno\u0161\u0107u, ljubavlju, prisutno\u0161\u0107u i razgovorom s Onim koji Vas toliko voli.\u201c Jo\u0161 je neka sestra jednom upitala smije li bdjeti sat vremena pred Presvetim, a ona joj je iz istog razloga odgovorila: \u201eTa se \u017eelja veoma dopada Gospodinu. Ostanite samo 15 minuta ispred Njega jer On i u 15 minuta vidi da ste ondje.\u201c<\/p>\n
Tako\u0111er, htjela je \u201eda ne budu \u017eenice gledaju\u0107i previ\u0161e svoje mi\u0161ljenje ili svoj sud jer, za dobro samostana i njihovo dobro, moraju biti umrtvljene i prilagodljive tako da ih se mo\u017ee mijenjati kad god je potrebno, a da poraditi toga ne osje\u0107aju nelagodu.\u201c Pri tom dakako nije mislila da u sebi ne smiju osje\u0107ati protivljenje, ali da \u201emoraju shvatit da je u tome savr\u0161enost i da prema tome trebaju stremiti.\u201c Htjela je i da budu ne navezane na ovozemaljske stvari kao \u0161to su poslovi i du\u017enosti koje im se povjere, \u201ejer kako je \u017ealosno kada se redovnici, koja je ostavila sve stvari ovoga svijeta poradi Gospodina \u017eive\u0107i \u017eivot poput na\u0161eg, ne mo\u017ee dotaknuti njezino radno mjesto jer joj to smeta, i stvari sli\u010dne tome; a trebala bi se osje\u0107ati sretnom jer ni\u0161ta ne posjeduje i radosno podnositi predivne posljedice svog zemaljskog siroma\u0161tva.\u201c Bila je svjesna da novakinje to ne mogu posti\u0107i odmah na po\u010detku, ali je smatrala va\u017enim tako ih odgajati jer ba\u0161 tada, \u201ekada su poput mekog voska\u201c treba ih mijenjati jer kasnije \u0107e to biti puno te\u017ee. Htjela im je ukazati na \u201esve \u0161to nije bilo dobro i podnositi to poma\u017eu\u0107i im da dolaskom u samostan uvide da je to za njihovo dobro i poradi toga da ispune svoje \u017eelje za sveto\u0161\u0107u.\u201c<\/p>\n
U\u010dila ih je i bitnoj odrednici karmelskog \u017eivota \u2013 ti\u0161ini. Ona ti\u0161inu nije do\u017eivljavala niti je pokazivala kao ne\u0161to tu\u017eno i besplodno, ve\u0107 ih je uvjeravala: \u201eMislite da nikada niste sami, da je Krist uvijek uz Va\u0161u milost. Kad je On uz nas, ni\u0161ta nam ne nedostaje, zar ne?\u201c<\/b><\/p>\n
Istodobno zahtijevaju\u0107i od njih da \u017eive evan\u0111eoskim i nadnaravnim \u017eivotom i ne \u010dude\u0107i se njihovim slabostima, \u017eeljela im je samo pomo\u0107i u njihovoj \u017eelji da postanu svete. Govorila im je: \u201eVjerujem da za mene nema ve\u0107e radosti od ove: kada zaboravite na same sebe, otvarate \u0161irom svoje srce ljubavi Bo\u017ejoj.\u201c<\/p>\n
Sestre su se uz nju osje\u0107ale sigurno, a njezina je prisutnost \u010dinila da u njima raste \u017eelja da budu bolje i vi\u0161e Bo\u017eje.<\/p>\n
NA KRAJU\u2026<\/b><\/p>\n
Bila je jako sretna u svom karmelskom pozivu. Na samrti je rekla: \u201eO kakva je radost umrijeti kao karmeli\u0107anka!\u201c <\/b>U ovom Redu ispunila je svoju najve\u0107u \u017eelju, volju Bo\u017eju. Toliko joj je to bilo va\u017eno da je nedugo prije smrti, na upit sestara: \u201eMajko na\u0161a \u0161to \u0107ete raditi u Nebu?\u201c, odgovorila: \u201e\u0160to Bog \u017eeli!\u201c<\/b><\/p>\n
Tako je mo\u017eemo usporediti sa svije\u0107om, na \u010dijem su se plamenu zapalile i druge svije\u0107e, dok je ona tiho izgarala samo za Gospodina, daju\u0107i samo Njemu slavu, pripisuju\u0107i Njemu svako dobro djelo koje je napravila, ispunjavaju\u0107i Njegovu svetu volju\u2026<\/p>\n
Citati:<\/p>\n
\u201eSmjestite se u rane Kristove, brinite o Njemu i Njegovim stvarima, a to su du\u0161e. Sve svoje prepustite Njemu.\u201c<\/b><\/p>\n
\u201eNjemu se svi\u0111a kada se \u010dine ludosti poput onih za koje svijet tvrdi da su ludosti, a nisu, pa zar \u0107emo dopustiti da nam bez njih pro\u0111e ovo malo godina, dana ili mjeseci koji nam preostaju?\u201c<\/b><\/p>\n
\u201e\u2026Svaki put sve jasnije vidim kako mi sami kompliciramo svetost, a svetost je tako jednostavna; ni\u0161ta vi\u0161e no prepustiti se s povjerenjem i ljubavlju u ruke Bo\u017eje, \u017eele\u0107i i \u010dine\u0107i u svakom trenutku ono \u0161to vjerujemo da On \u017eeli. Naravno da je te\u0161ko, ali je veoma dobra stvar za iskazati na\u0161u jadnu ljubav. Kako li je dobar! Volite ga puno jer to zaslu\u017euje\u2026 Volite ga onako kako On \u017eeli, a da ne tra\u017eite i\u0161ta. Ne tra\u017eite sigurnost, kako ka\u017ee sv. Ivan od Kri\u017ea, pa \u0107e vas put odvesti ravno ondje, ravno gdje jedino \u017eelite i\u0107i\u2026\u201c<\/b><\/p>\n
\u201eAko mi ne udijeli tako nezaslu\u017eenu milost da dam \u017eivot za Njega, \u0161to je moja najve\u0107a \u017eelja, \u017eeljela bih ga \u010ditavog utro\u0161iti trpe\u0107i koliko god mogu samo za Njegovu ljubav.\u201c<\/b><\/p>\n
\u201cPro\u0111imo ovom suhom dolinom kako god znamo, samo udovoljimo Gospodinu koji je toliko dobar.\u201c<\/b><\/p>\n
Literatura:<\/p>\n
Bosonoge karmeli\u0107anke u Cerro de los Angelesu i Aldehueli, AKO MU TI DOPUSTI\u0160\u2026, \u017divot svete Maravillas od Isusa, bosonoge karmeli\u0107anke<\/i>, Glas Koncila, Zagreb, 2020.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u017divot svete Maravillas zapo\u010deo je u Madridu 1891., u jednoj katoli\u010dkoj obitelji. Njezin otac Luis Pidal y Mon, prije nego se o\u017eenio g\u0111om Cristinom Chico de Guzman, htio je postati sve\u0107enik. No, shvativ\u0161i kako to nije Bo\u017eja volja za njega, odlu\u010dio je raditi za dobro Crkve \u017eive\u0107i obiteljskim \u017eivotom. U svojem djelovanju kao politi\u010dar isticao … Nastavi \u010ditati SV. MARAVILLAS OD ISUSA<\/span>