{"id":2112,"date":"2015-02-18T19:57:11","date_gmt":"2015-02-18T19:57:11","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?page_id=2112"},"modified":"2015-02-18T20:27:06","modified_gmt":"2015-02-18T20:27:06","slug":"obnova-muske-grane-reda","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/karmel.hr\/?page_id=2112","title":{"rendered":"Obnova mu\u0161ke grane reda"},"content":{"rendered":"

\"teresa<\/a>Terezijin rad na obnovi nije se zadr\u017eao unutar samostanskih zajednica karmeli\u0107anki, nego je u svojim zamislima \u017eeljela pomo\u0107i temeljitu obnovu i me\u0111u mu\u0161kim pripadnicima Reda. U doba kad se provodila obnova (i preinake) koju je odredio Tridentski crkveni sabor \u010dinilo se uputnim prihvatiti se posla oko temeljite i istinske, ozbiljne obnove karmeli\u0107ana. No, prve su te\u0161ko\u0107e nastale kad je vrhovnik Reda rado dopu\u0161tao osnutak samostana obnovljenih karmeli\u0107anki, ali je bio nesklon provoditi obnovu me\u0111u redovnicima (jama\u010dno boje\u0107i se sukoba me\u0111u provincijama, koje su bile – kako je spomenuto – udru\u017eene u kongregacije). Terezija pi\u0161e generalu pismo i u njemu “molila na na\u010din kako je najbolje znala”. Vrhovnik Reda dopu\u0161ta da se osnuju dva samostana “kontemplativnih” redovnika koji \u0107e biti na duhovnu uslugu Terezijinim sestrama, pod uvjetom da zauvijek imaju ostati pod neposrednom upravom kastiljskog provincijala. Terezija u prvom trenutku pomi\u0161lja me\u0111u svjetovnjacima potra\u017eiti prikladne osobe, jer je najbolje “novo vino staviti u nove mje\u0161ine”. Me\u0111utim, kad to nije uspjelo, pomislila je na karmeli\u0107ane i, kako sama govori u Osnutcima, Providnost ju je namjerila na Antuna de Herediu i o. Ivana od Kri\u017ea. O. Antun bio je tada prior u Medini del Campo, a Ivan od Kri\u017ea student teologije na glasovitom Sveu\u010dili\u0161tu u Salamanci. Ovoj dvojici pridru\u017eit \u0107e se jo\u0161 brat Josip od Krista, klerik, i majka Terezija, koja je na\u0161la ku\u0107u u zaseoku Duruelo te je otvorila kao prvu ku\u0107u svojih redovnica. Bilo je to 28. studenog 1568.<\/p>\n

\"1551671_282156195273169_873978722_n\"<\/a><\/p>\n

O. Antun od Isusa (Heredia) ro\u0111en je u Requeni (Valencia) oko 1510. Kao desetogodi\u0161nji dje\u010dak ve\u0107 je obukao habit u samostanu koji je bio u njegovu rodnu mjestu, gdje je i poha\u0111ao \u0161kolu. Filozofiju i teologiju studirao je u Salamanci i sa 22 godine postao sve\u0107enik. Bio je dobar propovjednik i vi\u0161e puta povjerene su mu du\u017enosti priora u raznim samostanima; bio je\u00a0 i sudionik jednoga Generalnog kapitula u Rimu. Majka Terezija, koja ga je ve\u0107 poznavala iz Avile g dje je bio neko vrijeme prior, povjerila mu je u Medini del Campo kamo je po\u0161la na temeljenje karmeli\u0107anki, da kani osnovati samostane prema svojoj zamisli i me\u0111u karmeli\u0107anima. O. Antun je s odu\u0161evljenjem stupio u Terezijinu obnovu. \u017divio je 91 godinu; od toga 47 proveo me\u0111u obuvenim karmeli\u0107anima, a 34 me\u0111u Terezijinim. Upravo zbog njegove dobi sv. Terezija nije ba\u0161 bila odu\u0161evljena njegovim dolaskom u njezin samostan. Naime, u trenutku prijelaza u Terezijinu obnovu, o. Antun je dobrano pre\u0161ao 50. godinu. U prvom razdoblju te obnove o. Antun je sudjelovao u svim njezinim burama i mirnom plovljenju. Postoje i neke \u010dinjenice o njegovu sudjelovanju u sukobu Dorija – Gracijan, u kojem je bio uz Doriju.<\/p>\n

\"duruelo-2\"<\/a><\/p>\n

Majka Terezija je s nepovjerenjem prihvatila o. Antuna od Isusa, dok je o. Ivana od Kri\u017ea veoma cijenila i hvalila. Nije \u010dudno, zato \u0161to u nekim pitanjima, posebice glede pokore, o. Antun nije dijelio mi\u0161ljenje sv. Terezije. Ivan od Kri\u017ea prihvatio je Terezijinu zamisao i bio joj vjeran suradnik. Koliko je povjerenja imala u njega sv. majka Terezija, vidi se iz zna\u010dajnih rije\u010di u pismu prioricu Caravaci: “K\u0107eri moja, nastojala sam da o. fra Ivan od Kri\u017ea do\u0111e k vama. Primi ga kao da mene prima\u0161. Razgovarajte s njime u potpunosti o va\u0161im du\u0161ama i tje\u0161ite se s njime, jer je du\u0161a kojoj Bog podjeljuje svoga Duha.” To povjerenje prema Ivanu od Kri\u017ea uvijek \u0107e ostati i bit \u0107e uzajamno. Ivan od Kri\u017ea posebno je priznao da majka Terezija posjeduje izvanredan nauk i naziva je “na\u0161a majka”, te da je primila karizmu utemeljitellja.<\/p>\n

Premda je Duruelo na po\u010detku bio samo rezidencija, ipak se ne\u0161to po\u010delo gibati kad je u rujnu 1569. taj isti samostan postao priorat: o. Antun prior, a o. Ivan od Kri\u017ea suprior i magister novaka. Ondje su primljena dvojica novaka: Petar od An\u0111ela, brat laik, i Ivan Krstitelj, klerik. Iz 7. poglavlja Osnutaka upoznajemo se s osnivanjem drugog samostana u Pastrani i sa susretom sv. majke s o. Ambrozijem Marijanom i br. Ivanom od Bijede. Slijedio je samostan sv. Petra u Pastrani, gdje je priorom postao o. Baltazar od Isusa, koji se nalazio u Kastilji, a bio je iz Andaluzije. Prvi novaci: Ambrozije Marijan i Ivan Narduch (od Bijede) bili su u godinama; o. Ambrozije Marijan imao je oko\u00a0 60 godina, a bio je prije pustinjak u Tradonu. Ivan Narduch imao je oko 45 godina i \u010dini se da je bio podrijetlom Hrvat. Ta dvojica novaka bili su me\u0111u prvima koji su polo\u017eili zavjete po “prvotnom Pravilu”, 10. srpnja 1570.<\/p>\n

\"Ivan<\/a><\/p>\n

Za vrijeme osnivanja samostana, u \u0160panjolskoj se provodi Tridentska obnova koja je ne\u0161to ubrzana u odnosu na redovnike papinim dokumentima Maxime cuperemus i Cum de gravissimis de causis. Prema ovlastima u spomenutim dokumentima mjesni su biskupi mogli provoditi na svojem podru\u010dju obnovu redovnika i redovnica. Obnovu me\u0111u karmeli\u0107anima provodili su vizitatori Reda sv. Dominika. Prije nego \u0161to je papa povukao ovla\u0161tenja \u0161to ih je dao Filipu II., djelovali su vizitatori ili obnovitelji ovoga kralja na teritoriju \u0160panjolske. Vizitatori su, me\u0111utim, povjerili obnovu Reda Tereziji i njezinim sinovima \u0161to je za obuvene karmeli\u0107ane (one koji nisu prihvatili obnovu) bilo posebno poni\u017eavaju\u0107e. Kada je apostolskim pohoditeljem o. Jeronim Gracijan postao najprije u Andaluziji, a zatim i u Kastilji, objedinjeni su svi Terezijini mu\u0161ki i \u017eenski samostani pod jednom vlasti; Vrhovnik Reda vi\u0161e nije imao potpunu vlast nad Terezijinim Karmelom. Kako je u to doba umro nuncij Ormaneto, nastupio je novi papin poslanik Sega. Tadas se upleo u nezavidne neprilike kralj Filip II. koji je svojim posrednim i neposrednim zauzimanjem spasio Terezijinu obnovu. Uspje\u0161ni rasplet bio je ustanovljenje posebne, neovisne redodr\u017eave (provincije) terezijanskog Karmela 1581. god.Nestali su pravni nesporazumi izme\u0111u “staroga” i “obnovljenog” (terezijanskog) Karmela. Papinskom bulom Pia consideratione od 22. lipnja 1580. terezijanski karmeli\u0107ani ustrojeni su u posebnu provinciju, neovisnu od vrhovnika Reda. Na temelju ove bule sazvan je prvi Provincijalni kapitul 3. o\u017eujka 1581., a drugog dana (4. o\u017eujka) izabran je prvi redodr\u017eavnik, provincijal o. Jeronim Gracijan, a savjetnici su postali o. Nikola Dorija, Antun od Isusa (Heredia), Ivan od Kri\u017ea i Gabrijel od Uznesenja.<\/p>\n

\"96\"<\/a><\/p>\n

Temeljite i cjelovite Ustanove terezijanskog Karmela<\/span><\/h5>\n

Tijekom obnove o. Jeronim Gracijan je u slu\u017ebi apostolskog povjerenika spoznao\u00a0 da objedinjenja svih samostana treba obnoviti i objelodaniti Ustanove. Ustanove, koje su se oslanjale na one bl. Ivana Soretha, iza\u0161le su 1575., a ve\u0107 slijede\u0107e godine o njima se raspravljalo na sastanku u Almodovaru del Campo. Pokrajinski redovni\u010dki zbor u Alcali (nakon \u0161to su bosonogi, obnovljeni karmeli\u0107ani postali neovisnom provincijom) prihvatio je Ustanove, te su one postale temeljnom i potpunom uredbom terezijanskog Karmela. Pokrajinski zbor u Alcali objelodanio je tako\u0111er Ustanove za karmeli\u0107anke koje su bile uskla\u0111ene s pravnim propisima i smjernicama Tridentinskog sabora.<\/p>\n

Dva velika mu\u017ea terezijanske obnove<\/span><\/h5>\n

Povjesni\u010dari Reda u tuma\u010denju terezijanske obnove obi\u010dno isti\u010du dva mu\u017ea, redovnika koji su uprovedbi ustroja i \u017eivota samostanskih zajednica u drugoj polovici XVI. st. bili zauzeti za napredak i razvitak samostalne redodr\u017eave, ali svaki je od njih dvojice imao svoje zamisli; bili su pripadnici istoga Reda, podlo\u017eni svim uredbama i odlukama crkvenog poglavarstva, ali svaki na svoj na\u010din, nose\u0107i sa sobom teret vlastite naravi, temperamenta i gorljivosti. Obnoviteljica je cijenila obojicu. Jeronim Gracijan i Nikola Dorija bili su, uistinu, daroviti veliki mu\u017eevi Karmela.<\/p>\n

\"Jeronimo_gracian_22\"<\/a>Uspje\u0161nost uprave o. Jeronima Gracijana pokazuje se u novim osnutcima samostana bra\u0107e i sestara, kao i u broj\u010danosti \u010dlanova Provincije. Karmeli\u0107ana je bilo oko tri stotine. U upravi je o. Jeronim nastojao primijeniti mi\u0161ljenje koje je izrazio u svojim spisima. Kao suradnik sv. Terezije, koja ga je cijenila i odobravala njegov na\u010din, on je nastojao upravljati s mnogo takta i ljubavi. Osim pa\u017enje koju je posvetio duhovnom odgoju, primje\u0107uje se tako\u0111er pozornost koju pokazuje za intelektualnu izgradnju mladih. Kao dokaz tome dovoljno je spomenuti ustanovljenje zavoda u Salamanki 1581. gdje je bilo sjedi\u0161teglasovitog sveu\u010dili\u0161ta. Posve\u0107ivao je pozornost misijama te je pripremio prve Terezijine misionare koji su po\u0161li u Afriku, Kongo. Pri kraju mandata o. Jeronima Gracijana osije\u0107a se nezadovoljstvo njegovim na\u010dinom uprave i njegovim iealima. Na \u010delu nezadovoljnika bio je o. Antun de Heredia.<\/p>\n

1585. Jeronim Gracijan predla\u017ee Doriju za svoga nasljednika u provincijalatu, a ka\u017eu da je sv. Ivan od Kri\u017ea rekao kako “izabire za provincijala onoga koji \u0107e ga potjerati iz Reda.” Nakon preuzimanja uprave Dorija je posvetio pozornost osobito juridi\u010dkoj upravi Reda, pa je tako podijelio redodr\u017eavu na regije i uveo oblik uprave Consulta \u010dime vlast ima provincijal sa savjetom.\u00a0 O. Nikola Dorija nije uspio preko Kapitula uvesti \u017eeljeni na\u010din uprave pa se obra\u0107a Svetoj Stolici i uz pomo\u0107 Filipa II. dobiva odobrenje da se provincija podigne na kongregaciju, a zatim podijeli na provincije, a umjesto provincijala bira se generalni vikar.\u00a0 Dorija postaje general\"Nicolas_de_J\u00e9sus-Marie_Doria\"<\/a>nim vikarom, saziva izvanredni Kapitul i objavljuje nove Konstitucije. Iste godine, 1590. sastavlja nove Konstitucije za sestre. Posebno se nastoji rije\u0161iti o. Jeronima Gracijana i oduzima mu aktivno i pasivno pravo glasa. Na Generalnom kapitulu u Cremoni 1593. tra\u017ei od Sv. Stolice podignu\u0107e obnove na stupanj potpune neovisnosti, s vlastitim generalom i uspijeva. Doriji je povjereno da upravlja Redom godinu dana ali Dorija tra\u017ei da mu se produ\u017ei mandat barem na tri godine. Papa Klement VIII. to je prihvatio ali Nikola Dorija naglo je obolio i umro u Alcali de Henares 1594.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Terezijin rad na obnovi nije se zadr\u017eao unutar samostanskih zajednica karmeli\u0107anki, nego je u svojim zamislima \u017eeljela pomo\u0107i temeljitu obnovu i me\u0111u mu\u0161kim pripadnicima Reda. U doba kad se provodila obnova (i preinake) koju je odredio Tridentski crkveni sabor \u010dinilo se uputnim prihvatiti se posla oko temeljite i istinske, ozbiljne obnove karmeli\u0107ana. No, prve su … Nastavi \u010ditati Obnova mu\u0161ke grane reda<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2129,"parent":140,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-2112","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2112","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2112"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2112\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2132,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/2112\/revisions\/2132"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/140"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2129"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2112"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}