![\"University-of-Salamanca-630x472\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/02\/University-of-Salamanca-630x472.jpeg\")
<\/a><\/p>\nTijekom XVI. stolje\u0107a napisana su brojna nabo\u017ena i bogoslovska djela na \u0161panjolskom, pa uz djela Terezije Avilske i Ivana od Kri\u017ea treba spomenuti Jeronima Gracijana, prvog redodr\u017eavnika sa svojim djelima:Dilucidario del verdadero espiritu, Itinerario de los caminos de perfecc\u00edon, Tratado de espiritu y devoc\u00edon con que se ha de decir el oficio divino, celebrar el sacrificio de la misa y recar el Pater nostre y Ave Maria, De la orac\u00edon mental, de sus partes i condicione, Vida del Alma, libro de imitac\u00edon de Cristo i dr. Tako\u0111er isti\u010demo Juana de Jes\u00fas Maria Aravalles sa djelom Instrucci\u00f3n de novicios i Tratado de oracion i Mariu de s. Jos\u00e9 sa djelima Libro de recreationes, Ramillete de mirra i Avisos y maximas para el goberno de la religiosas.<\/p>\n
Misionarski rad karmeli\u0107ana zaustavljen je radi sukoba izme\u0111u o. Jeronima Gracijana i Nikole Dorije. O. Jeronim zagovarao je, prema mi\u0161ljenju Ivana od Kri\u017ea, preveliku otvorenost prema misionarskom radu zapostavljaju\u0107i pritom molitveni \u017eivot, dok je Dorija i\u0161ao u drugu krajnost pozivaju\u0107i na strogu pokoru i povu\u010denost \u010dime je redovnike dr\u017eao, kako ka\u017ee sv. Ivan, u ropskom strahu. Me\u0111utim, misionarski rad me\u0111u Redom posebno je po\u010deo cvasti u Italiji i drugim zapadnoeurospkim zemljama, a kasnije je to prihvatila i \u0160panjolska.<\/p>\n
U \u017eivotu karmeli\u0107ana postojao je posebni oblik “pustinja\u010dkog” \u017eivota koji je danas izniman. Za\u010detnik zamisli o “pustinjama” bio je Tomo od Isusa koji je uredio pustinju u Bolaqueu 1595, a poslije se osnivaju jo\u0161 i samostani Nuestra Senora de las Nieves i Las B\u00e1tuecas u \u0160panjolskoj.<\/p>\n
Uz odre\u0111ena dva sata razmatranja, zajedni\u010dke molitve (ili pjevanja) \u010casoslova, uz post i uzdr\u017eavanje od mesa, prekidanjem no\u0107noga po\u010dinka u pono\u0107, boravkom u \u0107elijama, bez susreta s neredovni\u010dkim osobama bez posebnog dopu\u0161tenja ku\u0107nog poglavara – redovnici su bili du\u017eni u skladu s prvotnim Pravilom provoditi \u017eivot – vivere in obsequium Jesu Christi.<\/p>\n Osnivanjem samostana sv. Ane u Genovi od strane o. Nikole Dorije po\u010delo je \u0161irenje terezijanske obnove izvan \u0160panjolske. Zaslugom o. Petra od Majke Bo\u017eje, papa Klement VIII. dao je Terezijinim karmeli\u0107anima sveti\u0161te Majke Bo\u017eje u Rimu pod nazivom “St. Maria della Scala” i 1600. god. ustanovio novu kongregaciju karmeli\u0107ana odvojenih od \u0160panjolske. Ova nova kongregacija osnovana je zato \u0161to se \u0160panjolska kongregacija karmeli\u0107ana nije htjela pro\u0161iriti na zemlje izvan \u0161panjolske vladavine.<\/p>\n Utemeljitelji Talijanske kongregacije bili su:Ferdinand od sv. Marije ro\u0111en u Astrogi (Leon), \u010dasni o. Ivan od Isusa i Marije iz Calahorra (Logrono), Petar od Majke Bo\u017eje rodom iz Deroca (Zaragoza) koji je bio prvi general Talijanske kongregacije, Dominik od Isusa i Marije\u00a0 i Toma od Isusa (osniva\u010d misijske Kongregacije sv. Pavla) koji su pre\u0161li iz \u0160panjolske kongregacije u Talijansku.<\/p>\n Talijanska kongregacija za razliku od \u0160panjolske jasno isti\u010de da su misije u skladu s duhom terezijanskog Karmela, a za odobrenje misijskog djelovanja posebno se zalagao o. Ivan od Isusa i Marije koji se pozivao na osobu i na spise sv. majke Terezije. Utemeljitelji Talijanske kongregacije\u00a0 nastoje ostati vjerni duhu svoje obnoviteljice i utemeljiteljice i njezinim duhom tuma\u010diti Pravilo Inocenta IV. Za odgoj misionara osnovan je Zavod za misije. Prvi je bio u samostanu s. Maria dellla Vittoria u Rimu, kasnije premje\u0161ten u samostan s. Pancrazio iz kojeg nastaje pravi teolo\u0161ki zavod.<\/p>\n Sedamnaesto stolje\u0107e i prva desetlje\u0107a osamnaestog stolje\u0107a mogu se nazvati “zlatnim dobom” \u0160panjolske kongregacije, jer je to doba njezina uspona i procvata. Kongregacija tada ima osam provincija sa 120 samostana i 3500 redovnika, 4000 karmeli\u0107anki.\u00a0Apostolske djelatnosti \u0160panjolske kongregacije jo\u0161 nema iako je bilo neuspje\u0161nih poku\u0161aja poziva u Kongo. U 17. i 18. st. razvile su se diskusije oko priznavanja sv. majke Terezije utemeljiteljicom. Me\u0111u onima koji nisu priznavali sv. Tereziju za utemeljiteljicu mu\u0161ke grane Reda posebno se isticao Alonso od Isusa i Marije koji je nastupao izrazito antifeministi\u010dki prema svetoj majci. Ovo razdoblje posebno je plodno spisateljskom djelatnosti. U Alcali de Henares izdan je te\u010daj o skolasti\u010dkoj filozofiji, Cursus Complutensis, a na ovaj se nadovezuje teolo\u0161ki kojeg su obradili profesori na Salamanci. Od duhovnih djela isti\u010de se Cursus Theologiae Mysticae i Enucleatio Mysticae Theologiae Josipa od Duha Svetog.<\/p>\n U 18. st. osnovane su nove provincije u Njema\u010dkoj, Litvi i Poljskoj. Broj karmeli\u0107ana opada uslijed Kulturkampfa, a poslije i tijekom Francuske revolucije. Po\u010detkom 1702. postupno se ukida Njema\u010dka redodr\u017eava, a zatim i Talijanska. 19. st. u znaku je Napoleonovih osvajanja u \u0160panjolskoj. \u0160panjolska kongregacija tada gubi tre\u0107inu \u010dlanova. \u0160panjolski parlament (CORTES) ukida redove nakon dinasti\u010dkih borbi izme\u0111u karlista i izabelista i utjecaja masonerije koja je, uvukav\u0161i se u dr\u017eavnu administraciju, nastojala represivnim zakonima i porezima uni\u0161tavati redovni\u0161tvo. Nakon ukinu\u0107a, Kongregacija djeluje u tajnosti pod upravom komisara. No i u to Objedinjenje terezijanskog obnovljenog Karmela u jedinstveni Red dogodilo se tijekom 19. st. nakon brojnih te\u0161ko\u0107a (ukinu\u0107e, zatvaranje samostana). Obnovitelji se javljaju me\u0111u redovnicima koji su izbjegli iz \u0160panjolske u Francusku i Italiju. Dobrim pismenim preporukama nekolicine crkvenih dostojanstvenika iz \u0160panjolske i Italije uspjelo se dobiti i od Pape Pija IX. breve Laetissimas Christi turmas kojim je ukinuta bula Klementa VIII. In apostolicae dignitatis culmine, kojom je terezijanska obnova bila podijeljena na dvije kongregacije 1600. Nakon obnove samostana u \u0161panjolskoj Marquini, obnavljaju se i ostale provincije: Kastilja, Navarra, Aragon, Valencija, Andaluzija, Katalonija.<\/p>\n Obnavlja se i Red u Italiji, Belgiji, Njema\u010dkoj i Austriji. Od austrijske redodr\u017eave stvorena je i 1903. ugarska poluprovincija sa samostanima u Budimpe\u0161ti i Somboru (kasnije u Gy\u00f6ru, Keszthelyu).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U prikazu povijesti karmelskoga Reda treba u obnoviteljskom radu sv. Terezije Avilske, uzornih njezinih sljedbenika Jeronima Gracijana i Nikole Dorije, posebice ista\u0107i skrb oko izobrazbe redovnika. Terezija je posebice cijenila u\u010dene ljude (Letrados) pa je tako ve\u0107 1570. otvoren u\u010dili\u0161ni zavod sv. \u0106irila u Alcali de Henares, u neposrednoj blizini glasovitog sveu\u010dili\u0161ta koje je utemeljio … Nastavi \u010ditati Obilje\u017eja \u017eivota i razvitak terezijanskoga obnovljenog Karmela<\/span> <\/a><\/p>\nPregled razvitka i \u0161irenja terezijanskog Karmela<\/span><\/h5>\n
<\/a><\/p>\n<\/a>te\u0161ko doba ima svijetlih trenutaka. Sluga Bo\u017eji o. F. Palau progla\u0161en bla\u017eenim 24. travnja 1988. pokazao je \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti u skrovitosti. Skupio je oko sebe novu skupinu, novu redovni\u010dku obitelj i osnovao dru\u017ebu sestara pod imenom Carmelitas misioneras i Carmelitas Teresianas. Ukinu\u0107e Reda u \u0160panjolskoj traje do 1876. kada je papa Pio ujedinio \u0161panjolsku zajednicu s talijanskom. Tada je i po\u010dela obnova Reda u \u0160panjolskoj.<\/p>\n