Sveti\u0161te Najvjernije Majke odvjetnice Hrvatske nalazi se na sjevernom dijelu Zagreba, na padinama \u0161umovite Medvednice. Na ulaznim vratima remetskog sveti\u0161ta stoji uklesano u kamenu: “Zdanje ovo podigla je Marijanska pobo\u017enost”.<\/p>\n
Iz povijesti sveti\u0161ta<\/span> <\/strong><\/p>\n Povijest Remeta zapravo je zapo\u010dela dolaskom redovnika pavlina u Krivi dol (koji po dolasku pustinjaka dobiva ime Remete od lat. eremus – \u0161to zna\u010di pustinja). Pavlinski red, osnovan u Ma\u0111arskoj 1215. god. bio je pustinja\u010dki red i tra\u017eio je za svoje samostane takva skrovita, nenaseljena mjesta. U to doba, pretpostavlja se da je po zagreba\u010dkoj gori bilo dosta pustinjaka koji su \u017eivjeli samotnja\u010dki po spiljama. Pavlini su ih, kako se \u010dini, htjeli objediniti. U remetskoj dolini ve\u0107 je ranije postojala kapelica Majke Bo\u017eje, jer je tu bio put koji je vodio prema s. \u0160imunu u Stubicu. Na tom mjestu nastao je samostan i prva zajednica pavlina, sastavljena od sljemenskih pustinjaka koje je vjerojatno okupio Iskvirin oko 1240. god. Prvi zapisani trag o postojanju Remetskog samostana potje\u010de iz godine 1288. Te je godine, naime, plemi\u0107 Miroslav sin He\u010dukov darovao samostanu “bl. Djevice kraj Zagreba” imanje Kratki dol na potoku Bliznec. Zagreba\u010dki kaptol udjeljuje pavlinima g. 1272. mjesto za drvenu crkvu i samostan. Na mjestu staroga samostana i crkve g. 1319. dao im je kralj Karlo Robert sagraditi novu crkvu i samostan. No taj novi samostan stradava u po\u017earu i biva obnovljen tek g. 1410.<\/p>\n Tri su puta Turci pusto\u0161ili remetsko sveti\u0161te. Prvi put spalili su ga g. 1483. Kralj Matija\u0161 Korvin daje ponovno izgraditi samostan i opasuje ga zidinama i podi\u017ee kulu za njegovu obranu. Unato\u010d \u010dvrstih zidina i kule, Turci pod vodstvom pa\u0161e Ferhat-bega Sokolovi\u0107a, g. 1557 provaljuju i spaljuju samostan. No, pavlini ponovno grade samostan. Ali ubrzo, po tre\u0107i put Turci, pod vodstvom Hasan-pa\u0161e Predojevi\u0107a, g. 1591. provaljuju u samostan. Razaraju i spaljuju samostan i crkvu. Odvode 12 pavlina i nakon mu\u010denja vje\u0161aju ih na lipu kraj Vugrovca, nedaleko Remeta.<\/p>\n Nakon tih osmanlijskih razaranja, g. 1646. ponovno zapo\u010dinje izgradnja remetskog samostana, zalaganjem Martina Borkovi\u0107a, zagreba\u010dkog biskupa, biv\u0161eg remetskog priora i pavlinskog generala. Samostan je temeljito obnovljen i obzidan novim zidom, a obnovljena je i crkva. Obnovljenu remetsku crkvu posvetio je 1654. zagreba\u010dki biskup Petar Petreti\u0107. Malo pomalo remetko sveti\u0161te ponovno o\u017eivljava i vra\u0107a mu se stara slava. Poglavar remetskog samostana postaje redoviti zastupnik Hrvatskog sabora, a sveti\u0161te dobiva naslov Advocata Croatiae<\/em>. Remetsko sveti\u0161te do\u017eivljava jedan od najte\u017eih udaraca kada car Josip II g. 1786. ukida pavline. Samostan se zatvara, a redovnici bivaju raspr\u0161eni. Remetska crkva postaje podru\u010dnom crkvom marku\u0161eva\u010dke \u017eupe. Biskup Maksimilijan Vrhovac g. 1812. utemeljuje \u017eupu Remete kojom upravljaju biskupijski sve\u0107enici. 9. studenoga 1880. Zagreb poga\u0111a te\u017eak potres i remetska crkva biva te\u0161ko o\u0161te\u0107ena. Na poziv kardinala bl. Alojzija Stepinca u Remete dolaze karmeli\u0107ani g. 1959. a od 1963. upravljaju remetskom \u017eupom. G. 1988. sve\u010dano i na specifi\u010dan na\u010din proslavljena je 700. obljetnica sveti\u0161ta. Zavr\u0161no slavlje bilo je za Veliku Gospu kad je u Remetama obilje\u017een i zavr\u0161etak Marijanske godine za grad Zagreb. Predslavio ga je kardinal Franjo Kuhari\u0107 uz predstavnike hrvatskih marijanskih sveti\u0161ta i mno\u0161tva hodo\u010dasnika.<\/p>\n Remetska crkva<\/span> <\/strong><\/p>\n Remetska crkva imala je, kako se to mo\u017ee vidjeti iz kratkog povijesnog prikaza, vrlo burnu povijest. Vi\u0161e je puta spaljivana, a te\u0161ko je bila o\u0161te\u0107ena i potresom. Stolje\u0107ima su remetski pavlini gradili i dogra\u0111ivali remetski samostan i crkvu. Izme\u0111u g. 1721. i 1722. radili su na produ\u017eenju la\u0111e stare goti\u010dke crkve do crte fasade zvonika i samostana. U tome novom dijelu, izgra\u0111eno je pjevali\u0161te koje le\u017ei na stupovima. Poznati pavlinski slikar Ivan Ranger, sa svojom \u0161kolom, oslikava crkvu g. 1745. Zidnim slikama bili su ure\u0161eni svi zidovi sveti\u0161ta, la\u0111e, prostor pod pjevali\u0161tem, ispred njega i pobo\u010dna kapela. Freske ispod pjevali\u0161ta ra\u0111ene su prema ‘Librum votorum pavlina’; Ranger je vadio najzna\u010dajnije momente iz Egererove knjige ‘Farmacopea celestis (nebeska ljekarna)’ u kojoj su opisana i grafi\u010dki prikazana \u010dudesa koja su se dogodila zagovorom Gospe Remetske.<\/p>\n U sveti\u0161tu “Najvjernije odvjetvice Hrvatske” na poseban na\u010din \u0161tuje se goti\u010dki \u010dudotvorni Gospin kip. Gospin je oltar, neko\u0107 drveni, stajao u ju\u017enoj, pobo\u010dnoj kapelici koja je podignuta g. 1645. i posve\u0107ena g. 1654. Budu\u0107i da je bila sagra\u0111ena na vla\u017enu i nesigurnu tlu, zidovi su joj popucali. G. 1680. bila je produ\u017eena i iznutra temeljito ure\u0161ena. Budu\u0107i da se kapela vi\u0161e nije dala popraviti, Gospin kip biva prenesen g. 1702. na oltar sv. Pavla Pustinjaka. U kapeli su Tomo Jurjevi\u0107 (\u20201713), pavlinski kipar, i njegov pomo\u0107nik Pavao Belina podigli oltar ranobaroknog stila. Dao ga je g. 1706. podi\u0107i zagreba\u010dki kanonik Ivan Znika, a obnovljen je 1938. Za biskupa Vrhovca, oltar je premje\u0161ten u sveti\u0161te crkve, gdje se i danas nalazi. Te\u0161ko pogo\u0111ena potresom g. 1880., kapelica je sru\u0161ena i nije vi\u0161e nikada niti sagra\u0111ena. Taj dio je zazidan i na biv\u0161em ulazu u kapelicu danas se nalazi neogoti\u010dki oltar Srca Isusova. Glavni oltar je vrlo visok i sagra\u0111en je u dva ‘kata’. U sredi\u0161tu je donjeg dijela ponad menze svetohrani\u0161te s kupolicom, a iznad njega drveni okvir s Gospinim kipom. Sa strane su kipovi svetih pustinjaka Pavla i Antuna. Na lukovima sjedi po jedan an\u0111eo. Na drugom ‘katu’ nalazi se slika Presv. Trojice. Na vrhu je u sredini kip sv. Ivana Krstitelja – uzora pustinja\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n Remetski Gospin kip predstavlja vitku i mladena\u010dku Majku u stoje\u0107em stavu s razmjerno velikom Djetetom u naru\u010dju, koje desnicom grli Majku oko vrata. Djevi\u010dino je tijelo zaodjenuto haljinom i zaogrnuto gusto nabranim pla\u0161tem. Neki dr\u017ee da je kip sa sobom donio, utemeljitelj samostana, pavlin Iskvirin, dok drugi misle da ga je izradio pavlin Pavao de Lomirhia. Na njemu stoji tekst: “1490. godine brat Pavo Poljak b\u00ee ga rezao”. Kada se Gospin lik gledao sa odre\u0111ene udaljenosti, s desne strane, mogao se primjetiti Gospin smje\u0161ak. Dok danas, nakon temeljite obnove kipa g. 1998. to vi\u0161e nije mogu\u0107e. Kipu je g. 1490. dodan drveni pozla\u0107eni kasnogoti\u010dki ukrasni okvir, u kome se nalaze kipi\u0107i sv. Barbare i Hedvige s desne, te sv. Katarine i sv. Agneze s lijeve strane.<\/p>\n Duhovnost karakteristi\u010dna za remetsko sveti\u0161te<\/span> <\/strong><\/p>\n Remetsko je sveti\u0161te stjeci\u0161te brojnih vjernika. Hodo\u010dastili su u nj banovi, \u017eupani, biskupi, sve\u0107enici, redovnici, puk Bo\u017eji. Za vrijeme svoga upravljanja zagreba\u010dkom biskupijom biskup Borkovi\u0107 je svake subote hodo\u010dastio u Remete. Isto je \u010dinio i biskup Emerik Esterhazy. U remetsko sveti\u0161te \u010desto su hodo\u010dastili i nadb. Bauer, kard. Stepinac i kard. Kuhari\u0107. Vjernici grada Zagreba \u010desto su hodo\u010dastili, predvo\u0111eni svojim pastirima, u remetsko sveti\u0161te u te\u0161kim trenutcima hrvatske povijesti. Kard. Kuhari\u0107 predvodio je k “Najvjernijoj Odvjetnici” pokorni\u010dko hodo\u010da\u0161\u0107e zagreba\u010dkih vjernika za mir u Domovini. Sli\u010dno su \u010dinili i nadbiskupi Stepinac i Bauer, a posebno \u010desto procesije u Remete predvodio je biskup Borkovi\u0107. U remetskom sveti\u0161tu doga\u0111ala su se po zagovoru Majke Bo\u017eje i brojna \u010dudesa. Zapisi o tim \u010dudesima izgorjeli su u po\u017earu. Ostala je “Farmacopea celestis” Andrije Eggerera i “Liber votorum”. Za razliku od sveti\u0161ta u Mariji Bistrici, Sinju ili Trsatu gdje dolazi mno\u0161tvo hodo\u010dasnika, remetsko sveti\u0161te je sveti\u0161te intime i mira. Sveti\u0161te gotovo nikada nije prazno. Po cijeli dan je otvoreno i uvijek se zaustavi poneki automobil. Ljudi ne \u017eele biti primje\u0107eni i \u017eele moliti u samo\u0107i pred Gospinim kipom. Tradicionalni pro\u0161tenjarski dani su: Uskrsni ponedjeljak, Duhovski ponedjeljak, Velika i Mala Gospa. S velikim pro\u0161tenjima prestalo se u Remetama pedesetih godina, jer tradicionalni dani, Uskrsni i Duhovski ponedjeljak postali su radni dani pa su ljudi morali i\u0107i na posao. No u to doba u Remete se dolazilo na izlet – jesti i piti. Jer kako se \u017eali onda\u0161nji \u017eupnik Rusan – Remetama je pro\u0161lo \u0161ezdesetak tisu\u0107a ljudi – gotovo sve pokretno iz Zagreba – a crkva je za vrijeme mise ostala poluprazna.<\/p>\n Novi \u010duvari sveti\u0161ta karmeli\u0107ani nastoje biti, koliko je god mogu\u0107e, na raspolaganju hodo\u010dasnicima i nastoje da se u Remete, kao i u doba pavlina, dolazi na molitvu, a ne na izlete. Karmeli\u0107ani \u017eele Remete zadr\u017eati oazom mira i molitve jer ovo je sveti\u0161te nastalo po molitvi i ovo sveti\u0161te \u010dini molitva.<\/p>\n https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=9lQflPSD55A<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sveti\u0161te Najvjernije Majke odvjetnice Hrvatske nalazi se na sjevernom dijelu Zagreba, na padinama \u0161umovite Medvednice. Na ulaznim vratima remetskog sveti\u0161ta stoji uklesano u kamenu: “Zdanje ovo podigla je Marijanska pobo\u017enost”. Iz povijesti sveti\u0161ta Povijest Remeta zapravo je zapo\u010dela dolaskom redovnika pavlina u Krivi dol (koji po dolasku pustinjaka dobiva ime Remete od lat. eremus – … Nastavi \u010ditati Remete<\/span>