{"id":358,"date":"2014-12-30T11:07:16","date_gmt":"2014-12-30T11:07:16","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?page_id=358"},"modified":"2015-04-25T07:16:08","modified_gmt":"2015-04-25T07:16:08","slug":"sveti-ivan-od-kriza","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/karmel.hr\/?page_id=358","title":{"rendered":"Sveti Ivan od Kri\u017ea"},"content":{"rendered":"
\n
\n
\n
\n

\"fontiveros-plaza-san-juan-de-la-cruz\"<\/a>Juan de Yepes (brat Ivan od Kri\u017ea<\/strong>) ro\u0111en je 1542. god. u gradi\u0107u Fontiveros smje\u0161tenom na kamenitoj i goloj zemlji sredi\u0161njeg platoa stare Kastilje, na pola puta izme\u0111u Madrida i Salamanke. S populacijom od oko 5000 u mjestu se nalazilo i nekoliko malenih trgovina tkaninom. Ivanov otac, Gonzalo de Yepes, sin bogatog trgovca svilom u Toledu, zaustavio se prilikom jednog putovanja u Medini del Campo i tu upoznao Catalinu Alvarez, siroma\u0161nu, neobrazovanu tkalju. Unato\u010d razlici u dru\u0161tvenom statusu, par se \u017eeni 1529. god. \u0160okirani zbog onoga \u0161to su smatrali sramotnim \u2013 sklapanje braka s djevojkom ni\u017eeg stale\u017ea \u2013 trgova\u010dka obitelj razba\u0161tinila je Gonzala. Ispod tipi\u010dnog klasnog snobizma krili su se ipak dublji razlozi. Naime, obitelj Yepes skrivala je svoje pravo \u017eidovsko podrijetlo kako bi izbjegla zakonske restrikcije nametnute onima kojima je manjkala “limpieza de sangre”, \u010disto\u0107a krvi. Kako je Catalinino podrijetlo bilo nejasno, obitelj Yepes se bojala da \u0107e pitanja vezana za njene korijene dovesti i do istrage njihovih pre\u0111a. Stoga je bilo bolje rije\u0161iti se mladi\u0107a negoli riskirati gubitak \u010dasti i novca pred inkvizicijom.<\/p>\n

Ostav\u0161i bez ikakve financijske potpore, Ivanov otac morao se prihvatiti mukotrpnog i slabo pla\u0107enog tkala\u010dkog obrta. U neima\u0161tini i ku\u0161njama Gonzalo i Catalina pronalazili su snagu u uzajamnoj pa\u017enji i ljubavi. Imali su troje djece: Francisca (Franju), Luisa i najmla\u0111eg Juana (Ivana). Ivan je imao ne\u0161to vi\u0161e od 2 godine kad mu je umro otac, shrvan dugogodi\u0161njom te\u0161kom bole\u0161\u0107u od posljedica epidemije koja je harala \u0160panjolskom u \u0161esnaestom stolje\u0107u. U neima\u0161tini koja je nastupila mlada sr\u010dana udovica uputila se na naporno putovanje u nakani da potra\u017ei pomo\u0107 kod imu\u0107nih \u010dlanova mu\u017eevljeve obitelji. Pokucala je na vrata jednog \u0161urjaka arhi\u0111akona u Torrijosu nedaleko Toleda. Ovaj ju ju je odbio pa je oti\u0161la do drugog brata, lije\u010dnika u obli\u017enjem Galvezu, koji je pristao udomiti i posvojiti Franju. Me\u0111utim lije\u010dnikova supruga po\u010dela je iskori\u0161tavati Franju pa ga je majka ubrzo povela ku\u0107i u Fontiveros gdje se obitelj trsila za \u017eivot kako je znala i umijela. U ovo vrijeme preminuo je Ivanov brat, vjerojatno zbog neuhranjenosti. Catalina je bila primorana odseliti iz svog skromnog doma u Arevalo gdje prilike nisu bile ni\u0161ta bolje, a naposljetku u Medinu del Campo, glavno trgova\u010dko sredi\u0161te Kastilje gdje je nastavila raditi kao tkalja.<\/p>\n

Ivan je poha\u0111ao \u0161kolu “de la doctrina”, jedna vrst siroti\u0161ta koje je djeci pru\u017ealo hranu, odje\u0107u i smje\u0161taj te osnovnu naobrazbu uz vjersku poduku. Imao je priliku postati \u0161egrt u nekom obrtu ili profesiji. Sve\u0107enik koji je bio upravitelj \u0161kole, izabire Ivana za akolita na slu\u017ebu u obli\u017enjem samostanu augustinki “La Magdalena”. Radio je u sakristiji 4 sata prijepodne ali i poslijepodne kad bi to poglavar, kapelan ili sakristan zatra\u017eili. \u0160to se ti\u010de naukovanja (drvodjeljstvo, krojenje, kiparstvo i slikanje) nije pokazivao previ\u0161e sklonosti prema njima.<\/p>\n

Njegova darovitost, njegova blagost i strpljivost na\u0161li su svoj izri\u010daj u njegovanju bolesnika. Don Alonso Alvarez, ravnatelj bolnice “de las bubas” koja se brinula za siroma\u0161ne koji su bolovali od kuge, sifilisa i drugih zaraznih bolesti, po\u010deo se zanimati za Ivana i ponudio mu slu\u017ebu njegovatelja i sakuplja\u010da milostinje. Don Alonso tako\u0111er mu je pru\u017eio priliku i za nastavak \u0161kolovanja na novootvorenom jezuitskom u\u010dili\u0161tu koje je bilo jedna vrsta napredne srednje \u0161kole humanisti\u010dkog usmjerenja. U \u0161koli pravilo su \u010dinila predavanja iz gramatike, retorike, filozofije te latinskog i gr\u010dkog jezik\"ivan8\"<\/a>a. Budu\u0107i pjesnik do\u0161ao je u dodir s latinskim i \u0161panjolskim klasicima, i vi\u0161e od toga, jer su isusovci zahtijevali visoki standard i neprestano vje\u017ebanje, \u010ditanje i literarne radove.
\nUpoznav\u0161i se s simbolikom klasike, nadareni u\u010denik usavr\u0161ava se u literarnoj tehnici i otvara se svijetu oko sebe. Ove godine rada u bolnici i studiranja, zada\u0107e koje se pozivale na odgovornost i ustrajnost, upotpunile su Ivanova rana iskustva siroma\u0161tva.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

\n
\n
\n
Zvanje u Karmel<\/span><\/h5>\n
\n

\"ivan2\"<\/a>Pri zavr\u0161etku \u0161kolovanja, Don Alonso mu nudi sigurnu budu\u0107nost: zare\u0111enje za sve\u0107enika i mjesto bolni\u010dkog kapelana. Mladi\u0107 je zauzvrat \u010dinio sve kako bi pomogao svojoj siroma\u0161noj majci i bratu. Na njega su ciljali i isusovci koji su posebno cijenili njegovu intelektualnu nadarenost i pobo\u017enost. Na iznena\u0111enje sviju, Ivan 24. velja\u010de 1563. kao dvadesetjednogodi\u0161njak ulazi u novicijat novootvorenog karmelskog samostana Santa Ana u Medini. Ono \u0161to ga je priklonilo Karmelu bio je vjerojatno njegov kontemplativni duh i njegova osobita ljubav prema Mariji, majci Bo\u017ejoj.<\/p>\n

Uzev\u0161i ime Fray (brat) Ivan od sv. Matije, svoju godinu novicijata provodi prou\u010davaju\u0107i Pravilo i duhovnost prvotnih Karmeli\u0107ana. U “Institutio primorum monachorum”, srednjovjekovnom djelu o duhovnosti Reda koje je Ivan sigurno prou\u010davao kao novak, stoji slijede\u0107e nau\u010davanje:<\/p>\n

“Cilj ovog \u017eivota je dvostruk: prvi (cilj) je onaj kojega mo\u017eemo posti\u0107i vlastitim nastojanjem i vlastitim vje\u017ebama u krepostima uz pomo\u0107 Bo\u017eje milosti, tj. prikazivati Bogu (osje\u0107aje) srca koje je \u010disto od svake okaljanosti aktualnoga grijeha. Ovaj cilj posti\u017eemo kad smo savr\u0161eni i na Keritu, tj. skriveni u toj ljubavi o kojoj Mudrac govori: ‘Ljubav pokriva sve pogre\u0161ke’ (Izr 10,12). Bog je \u017eelio da Ilija toliko napreduje kad je rekao: ‘Sakrij se na potoku Keritu’ (1 Kr 17, 3-4). <\/span><\/strong><\/p>\n

Drugi pak cilj ovoga \u017eivota pokazuje nam se kao \u010disti Bo\u017eji dar. Ovaj (drugi) cilj sastoji se u tome da ne samo poslije smrti nego ve\u0107 u ovome smrtnom \u017eivotu nekako okusimo u srcu i u duhu snagu Bo\u017eje prisutnosti i slatko\u0107u nebeskog \u017eivota. To zna\u010di piti na potoku ljubavi Bo\u017eje koju Bog obe\u0107aje u rije\u010dima: ‘Pit \u0107e\u0161 iz potoka’. U ovom dvostrukom vidu se redovnik treba predati pustinja\u010dkom i proro\u010dkom \u017eivotu.”<\/span><\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Najvjerojatnije krajem 1564. Ivan od sv. Matije odlazi u Salamanku na studij filozofije i teologije. Izgled sveu\u010dili\u0161nog grada sa svim njegovim crkvama i katedralama, pala\u010dama i gospod\u0161tinama odu\u0161evio ga je. U doba svojeg najve\u0107eg sjaja, sveu\u010dili\u0161te u Salmanki odlikovalo se presti\u017enim profesorima, velikim brojem studenata iz svih dijelova \u0160panjolske, s naglaskom na bibilijske i teolo\u0161ke studije i raznim filozofskim usmjerenjima. Mjerilo se s najslavnijim sveu\u010dili\u0161tima kao onim u Bolonji, Parizu i Oxfordu. Ivanovo ime pronalazimo u rezultatima prijemnog ispita za studij umjetnosti u razdoblju od tri godine. \u0160kolske godine 1567\/68 Ivan se upisuje na teologiju.<\/p>\n

Doznajemo da se brat Ivan isticao po svojoj “osobitoj nadarenosti” i zalaganju, svjedo\u010danstvo poduprto njegovim polo\u017eajem nadstojnika jo\u0161 kao studenta.<\/p>\n

Ova slu\u017eba podrazumijevala je dnevnu poduku studenata, obranu javnih teza i rje\u0161avanja pritu\u017ebi. Mladi karmeli\u0107anin je ipak bio nezadovoljan. Da li je to bilo zbog atmosfere na sveu\u010dili\u0161tu gdje se promicanje znanja lako pretvorilo u promicanje sebeljublja, \u017eelje za \"ivancrtez\"<\/a>naslovima, uglednim mjestima, promaknu\u0107ima i nagradama? Je li tu Ivan po\u010deo primje\u0107ivati tvrdoglavu navezanost na poznate sisteme razmi\u0161ljanja, i nevoljkost u priznavanju kona\u010dne ograni\u010denosti svih spekulacija? Je li ovo on tra\u017eio kad je polo\u017eio zavjete? U svakom slu\u010daju, njegovi pogledi i\u0161li su u drugom pravcu; \u010desto se bavio mi\u0161lju da stupi u kontemplativni red Kartuzijanaca. Iako se Ivanu dopadao studij, kontemplativni \u017eivot koji ga je na prvom mjestu privukao u Karmel sada se borio za prvo mjesto.<\/p>\n

Terezijanski ideal<\/strong><\/span><\/h5>\n

1567, u vrijeme njegove krize zvanja, brat Ivan je zare\u0111en za sve\u0107enika. Prvu svetu misu slu\u017eio je u samostanu sv. Ane u Medini del Campo u rujnu 1567.\u00a0U Medini se jedne rane jeseni dogodio njegov sudbonosni susret sa majkom Terezijom od Isusa.\u00a0U ovom gradu, u kojem su se trebala osnovati druga po redu zajednica sestara karmeli\u0107anki novog kontemplativnog stila \u017eivota kojeg je razvila u Avili, odlu\u010dna Madre je razmi\u0161ljala o mogu\u0107em pro\u0161irenju Reda i na bra\u0107u. Do\u010duv\u0161i o posebnim Ivanovim kvalitetama, ugovorila je s njim sastanak. Ona je tada imala 52 godine, a on 25. Ivan joj je izlo\u017eio svoje dvojbe u vezi zvanja, o svojoj te\u017enji ka jo\u0161 povu\u010denijem molitvenom \u017eivotu i premje\u0161taju u Kartuzijance, a Terezija mu je s karakteristi\u010dnom gorljivo\u0161\u0107u i prijateljskim pristupom naglasila da sve \u0161to tra\u017ei mo\u017ee na\u0107i ne napu\u0161taju\u0107i “Gospin Red”, govore\u0107i odu\u0161evljeno o svojim planovima za stvaranje mu\u0161ke grane Reda. Brat Ivan je slu\u0161ao; nadahnut, zahva\u0107en entuzijazmom, gledao je kako se pred njim otvara nova budu\u0107nost.<\/p>\n

\"96\"<\/a><\/p>\n

Obe\u0107ao je Majci da \u0107e joj se pridru\u017eiti ali pod jednim uvjetom – da ne mora dugo \u010dekati. Terezija se radovala gledaju\u0107i gorljivost svog mladog novaka i njegovu nevoljkost ka odlaganju, on koji \u0107e kasnije napisati raspravu o tome kako u kratko vrijeme posti\u0107i sjedinjenje s Bogom. Ova epizoda ponovno nagla\u0161ava Ivanovu spremnost da se posve preda, bez pridr\u017eaja. Mladena\u010dki polet podsje\u0107a na njegovu usporedbu o mladim Bo\u017ejim zaljubljenicima koji su poput mladog vina koje vrije i puno je mjehuri\u0107a. Stari prijatelji su poput starog vina, manje mjehuri\u0107a ali stalo\u017eenije i posve je sigurno da se ne\u0107e pokvariti (DS 25, 9-10).<\/p>\n

Terezija je odmah nakon susreta s Ivanom javila sestrama: “Mo\u017eemo po\u010deti. Imamo redovnika i pol.” Ne znamo samo je li se “pola redovnika” odnosilo na niskog Ivana ili na starijeg i nesigurnijeg Antuna, priora karmela u Medini koji se prvi sastao s Majkom.<\/p>\n

U kolovozu naredne godine Majka se uputila s grupicom iz Medine u Valladolid na utemeljenje novog samostana. Pratio ih je i Ivan koji je nakon zavr\u0161etka studija \u017eelio vi\u0161e saznati o ovom novom karmelskom stilu \u017eivota.<\/p>\n

Koliko je toga Ivan od sv. Matije imao nau\u010diti od ove ponizne, jednostavne, \u010dudesne redovnice! I Terezija se sa svoje strane divila upoznavaju\u0107i pobli\u017ee ovog malog redovnika. “Iako malen u stasu, vjerujem da je velik u Bo\u017ejim o\u010dima” pisala je u to vrijeme. Bilo je i nesuglasica izme\u0111u njih pa \u0107e tako i sama Terezija priznati da se znala \u017eestiti na njega. Ona je \u017eeljela u\u010dene redovnike za svoje nove zajednice bra\u0107e koji se u vodstvu du\u0161a ne bi oslanjali samo na svoje iskustvo u jednakom na\u010dinu \u017eivota ve\u0107 i na svoje znanje. Kako je i sama trpjela zbog neupu\u0107enosti svojih ispovjednika, bila je odlu\u010dna da ovo ispravi kako bi po\u0161tedjela svoje sestre bilo \u010dega sli\u010dnoga. Ivan je, me\u0111utim, u to vrijeme posebno nagla\u0161avao ograni\u010denost znanja.<\/p>\n

Za razliku od Terezije, za njega je stru\u010dan bio onaj koji poznaje pogre\u0161ke u koje bi du\u0161a mogla upasti i koji je znao kako ih izbje\u0107i, neovisno o stupnju njegove obrazovanosti. Boje\u0107i se da bi strogo\u0107a i pokora mogle otjerati mlade kandidate od njenih novih redovnika, Terezija je inzistirala na uravnote\u017eenom \u017eivotu u kojem \u0107e kr\u0161\u0107anske vrednote poput milosr\u0111a, jednostavnosti i poniznosti biti va\u017enije od stroge stege. Strogo\u0107a je u to vrijeme bila sinonim za svetost, pa je i Ivan, istovremeno prihva\u0107aju\u0107i Maj\u010dine savjete, naginjao ka strogo\u0107i, koju su novi bosonogi tako\u0111er smatrali mu\u0161kom stazom. Kasnije je i on u svojim spisima po\u010deo govoriti o strogo\u0107i s dozom skepti\u010dnosti nagla\u0161avaju\u0107i kako, izme\u0111u ostalih korisnih stvari, ona mo\u017ee uni\u0161titi duhovni \u017eivot. Terezija je smatrala da kr\u0161\u0107anska radost mora pro\u017eimati njene zajednice; sestre su po\u010dele odvajati vrijeme za svakodnevnu rekreaciju te su pisale i pjevale pjesme jedne drugoj.<\/p>\n

Nije bilo nikakvog razloga da budu tmurne. “Budite ljubazne, srda\u010dne, i ugodno dru\u0161tvo onima s kojima boravite” Terezija je toplo preporu\u010dila, “kako bi drugi zavoljeli va\u0161 govor i ugledali se na va\u0161 na\u010din \u017eivota i pona\u0161anja.” Ivanu je trebalo vremena da se navikne na sve ovo. Recitiranje \u010casoslova bilo je mnogo jednostavnije nego u samostanu Utjelovljenja. Ovo je pru\u017ealo dva sata mislene molitve – ujutro i uve\u010der. Kao i prvi pustinjaci gore Karmel, sestre su provodile vrijeme ve\u0107inom u ti\u0161ini i samo\u0107i, same u svojim \u0107elijama, obavljaju\u0107i ru\u010dne poslove poput predenja za svoje uzdr\u017eavanje dok su Terezijini redovnici imali i druga podru\u010dja djelovanja kao npr. studij, propovijedanje i dijeljenje sakramenata.<\/p>\n

Od sredine kolovoza do listopada, Terezija je, kao i u svojim spisima, energi\u010dno izvr\u0161ila ulogu u\u010ditelja iako priznaje da je vi\u0161e ona mogla nau\u010diti od brata Ivana negoli on od nje. Zavr\u0161iv\u0161i svoj kratki “novicijat”, Ivan napu\u0161ta Valladolid i s novim poletom zapo\u010dinje radove na skromnom posjedu kojeg je Terezija pribavila za bra\u0107u u zaba\u010denom zaselku Duruelo. Krajem studenog priveo je kraju radove na ku\u0107ici te su tako trijem, soba, ni\u0161a, mansarda i kuhinjica preure\u0111ene u prvi samostan bosonogih karmeli\u0107ana.<\/p>\n

\"duruelo-2\"<\/a><\/p>\n

Zajedno s jednim mladim \u0111akonom i bratom Antunom de Heredia (dotada\u0161njim priorom u Medini), u prisutnosti provincijala, Ivan od sv. Matije 28. studenog 1568. prihva\u0107a novi stil \u017eivota, odri\u010de se ubla\u017eenog Pravila uzev\u0161i pritom redovni\u010dko ime “Ivan od Kri\u017ea”.<\/p>\n

U samostan je doveo i svoju obitelj. Majka i snaha pripomogle su u kuhanju i pospremanju, a njegov ljubljeni brat Franjo pridru\u017eio se redovnicima u ure\u0111enju zdanja. Dok ga slu\u0161amo kako govori o neurednoj navezanosti i naravnoj ljubavi koju gojimo prema obitelji, moramo istovremeno imati na umu njegov odnos prema vlastitoj obitelji i spremnost da ih dovede k sebi kad god je to bio u prilici. Njegovo nau\u010davanje o nenavezanosti ne ide ka uni\u0161tenju ve\u0107 pro\u010di\u0161\u0107enju ljubavi i naklonosti. Iskustvo koje je zadobio sa svojom obitelji u vr\u0161enju djela milosr\u0111a pomoglo mu je da usavr\u0161i svoju ljubav tako da je bio slobodan iskazati je i vjerovati joj.<\/p>\n

U prolje\u0107e brat Antun dobiva slu\u017ebu priora, a Ivan postaje magistar novaka (prva dva novaka sti\u017eu ujesen). Ku\u0107a postaje pretijesna pa se zajednica u lipnju 1570. seli u obli\u017enji grad Mancera de Abajo. U listopadu osniva novi, sredi\u0161nji novicijat bosonogih karmeli\u0107ana u Pastrani da bi te iste godine postao rektorom novootvorenog Zavoda bosonogih u Alcali de Henares. U svom radu studente je neprestano podsije\u0107ao na njihov prioritet: religioso y estudiante, religioso delante (“redovnik i student, ali prije svega redovnik”). U to vrijeme poslali su ga natrag u Pastranu da ispravi pretjeranu strogo\u0107u i fizi\u010dku pokoru koju je provodio novi u\u010ditelj novaka, An\u0111el od sv. Gabrijela.<\/p>\n

\"1551671_282156195273169_873978722_n\"<\/a><\/p>\n

U me\u0111uvremenu Terezija se vra\u0107a u samostan Utjelovljenja u Avili gdje je kao priorica trebala popraviti \u017ealosno stanje zajednice (u ekonomskom i duhovnom pogledu). U tome je ra\u010dunala na potporu jednog dobrog ispovjednika pa je pozvala Ivana od Kri\u017ea koji dolazi u kasno prolje\u0107e 1572. I u ispovijedaonici i govornici osvajao je sestre svojom blago\u0161\u0107u vode\u0107i ih \u010dvrstom rukom putem samoodricanja ka sve ve\u0107oj savr\u0161enosti. Tijekom ove dvije godine njihovog boravka u Avili, Terezija i Ivan postali su jo\u0161 intimniji prijatelji, na njihovu obostranu korist. Kasnije je Terezija pisala Majci Ani od Isusa da nije na\u0161la nijednog duhovnika u \u010ditavoj Kastilji koji bi se mogao mjeriti s Ivanom u vo\u0111enju du\u0161a.\u00a0 U pismu priorici u Caravaci napisala je: “K\u0107eri moja, nastojala sam da o. fra Ivan od Kri\u017ea do\u0111e k vama. Primi ga kao da mene prima\u0161. Razgovarajte s njime u potpunosti o va\u0161im du\u0161ama i tje\u0161ite se s njime, jer je du\u0161a kojoj Bog podijeljuje svoga Duha.”<\/p>\n

Konflikt jurisdikcije \u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/h5>\n

\"carmelites-john-of-the-cross\"<\/a>Ne\u0107emo se zamarati okolnostima i osobama koje su se uplele u novonastalu situaciju. Recimo samo da se radilo o konfliktu jurisdikcija gdje se svaka strana pozivala na svoje tuma\u010denje zakona (v. Povijest Reda) U sukobe se uklju\u010dila Sveta Stolica, general Reda, dobro- i\u00a0 zlo-namjerni\u00a0 papinski nunciji, vizitatori-reformatori iz reda sv. Dominika, kralj i kraljevsko vije\u0107e koje se umije\u0161alo u politiku Rima i neki, blago re\u010deno, nerazboriti pojedinci. Kao prvi bosonogi karmeli\u0107anin, Ivan od Kri\u017ea bio je simbol pokreta koji je, po mi\u0161ljenju mnogih, uni\u0161tavao Red. Kao ispovijednik redovnica u samostanu Utjelovljenja preuzeo je slu\u017ebu obuvenih koji su u njemu gledali suparnika.<\/p>\n

U no\u0107i 2. prosinca 1577. skupina karmeli\u0107ana i naoru\u017eanih svjetovnjaka provalila je u njegov stan i, po naredbama vizitatora Jeronima Tostada, odvukla ga tajnim putem, svezanih ruku i s povezom preko o\u010diju, u samostan u Toledu, najugledniji kastiljski samostan koji je tada brojao oko 85 redovnika. Tamo su mu pro\u010ditane odredbe kapitula u Piacenzi po kojima je optu\u017een kao neposlu\u0161an i buntovnik. Iako je poku\u0161ao razlo\u017eiti da se odluke sabora nisu ticale njega koji je u to vrijeme bio u samostanu Utjelovljenja po odredbi legitimnog autoriteta te da u ni u kojem slu\u010daju nije bio du\u017ean odre\u0107i se stila \u017eivota kojeg je prihvatio zajedno sa Terezijom, kazna je uslijedila te je po to\u010dki konstitucija zatvoren u samostanski zatvor. Iz te tamnice premjestili su ga, iz straha da ne pobjegne, na drugo mjesto – tijesan i taman prostor gdje je zrak i svjetlo dobivao samo kroz pukotinu visoko na zidu. Prostorija je bila duga deset stopa, a \u0161est stopa \u0161iroka. Tu je ostao sam sa svojim \u010casoslovom u u\u017easno hladnim zimskim mjesecima i zagu\u0161ljivoj ljetnoj sparini.<\/p>\n

Pored toga bio je bi\u010devan, postio o kruhu i vodi, nose\u0107i uvijek istu morku i zakrvavljenu odje\u0107u iz mjeseca u mjesec, radi \u010dega je morao trpjeti i po\u0161ast u\u0161iju. Terezija je pisala kralju i preklinjala ga da za ljubav Bo\u017eju smjesta oslobodi brata Ivana. U tom li\u0161enju Ivan je tra\u017eio odu\u0161ka u spjevanju pjesama, ostavljaju\u0107i tako budu\u0107im pokoljenjima najuzvi\u0161enije kitice \u0161panjolske knji\u017eevnosti – me\u0111u njima najve\u0107i dio Duhovnog spjeva. Ovi stihovi otkrivaju da je onako stisnut u zatvoru i li\u0161en svake ljudske utjehe, bio dirnut zrakama bo\u017eanskog svjetla. Zatvor je izblijedio i njegov duh se \u0161irio: “Moj Ljubljeni, planine”.\u00a0 I ovdje, u tamnoj praznini, cvjetala je duhovna sinteza: “Vjera i ljubav vodit \u0107e te stazom tebi nepoznatom, do mjesta gdje je Bog skriven.”<\/p>\n

Od novog, ne\u0161to bla\u017eeg i popustiljivijeg, tamni\u010dara uspio je dobiti ne\u0161to papira i tinte da zapi\u0161e svoje pjesme. Tako\u0111er mu se pru\u017eila prilika da prou\u010di okru\u017eje samostana. Jedne no\u0107i u kolovozu, nakon devet mjeseci zato\u010deni\u0161tva, nasmrt iscrpljen, Ivan izabire \u017eivot i odlu\u010duje se za bijeg kojeg je skovao za svojih kratkih izbivanja izvan \u0107elije. Uo\u010dio je prozor koji je gledao na rijeku Tajo i zidine koji su se uzdizale ispod prozora. Olabavio je vijke na bravi dok je tamni\u010dar bio odsutan. Kad su redovnici zaspali i ku\u0107a mirovala, gurnuo je vrata i klju\u010danica je popustila. Izi\u0161ao je i tapkaju\u0107i u mraku prona\u0161ao prozor.<\/p>\n

Pomo\u0107u u\u017eeta kojeg je spleo od dviju starih plahti s kreveta i kuke za svjetiljku, spustio se na zid koji je opasivao samostanski vrt. Hodao je po zidu tra\u017ee\u0107i onu stranu gdje je mislio da se nalazi ulica. Sko\u010dio je na jednom dijelu ali se na\u0161ao u jo\u0161 ve\u0107em \u0161kripcu. Naime, dvori\u0161te u kojem se nalazio pripadalo je samostanu od Za\u010de\u0107a sestara franjevki koji se naslanjao na onaj karmeli\u0107ana. Na svu sre\u0107u, primijetio je u kutku vrta izbo\u010dine u zidu koje su mu poslu\u017eile kao stube da se popne preko zida i na\u0111e svoju slobodu na ulici. Sklonio se najprije kod Terezijinih redovnica u Toledu, a zatim, na njihovu inicijativu, u obli\u017enjoj bolnici “Santa Cruz” gdje su ga njegovali u tajnosti.<\/p>\n

\"4731573539_a3e4b0de3f_o\"<\/a><\/p>\n

Pjesnik i duhovni otac<\/span><\/h5>\n

Nakon kao-kapitula u Almodovaru del Campo bjegunac Ivan od Kri\u017ea postaje poglavar u mjestu El Calvario nedaleko Beasa u Andaluziji. Ovdje, na ovom mjestu \u010dudesnih prirodnih ljepota, bio je siguran od sukoba\u00a0 jurisdikcije i novih prijetnji. Nije obi\u010davao pretresati po pro\u0161losti i pri\u010dati o svom zato\u010deni\u0161tvu. Nije u njemu bilo ni traga mr\u017enji; nije se ni \u017ealio ni hvalio svojim patnjama.Sada, vi\u0161e nego ikada prije, mogao je upijati prirodu svojim osjetilima: cvije\u0107e, \u0161um lahora, no\u0107, zora, bu\u010dna rijeka,…sve mu je govorilo. Bog je bio prisutan posvuda.<\/p>\n

Za manje od godinu dana, morao se vratiti natrag u grad, ovaj puta u sveu\u010dili\u0161ni grad Baezu gdje je vr\u0161io slu\u017ebu rektora. Iako nije bilo u mogu\u0107nosti da se mjeri sa onim u Salamanki ili Alcali, sveu\u010dili\u0161te u Baezi u\u017eivalo je ugled zahvaljuju\u0107i svojim doprinosima na podru\u010dju biblijskih studija. Pored ovog rada na sveu\u010dili\u0161tu (1579-82) Ivan je tako\u0111er bio i duhovnik ne samo subra\u0107e nego i susestara. \u010cesto je putovao do Beasa, tipi\u010dnog andaluzijskog gradi\u0107a okre\u010denih ku\u0107a s re\u0161etkama preko velikih prozora i balkonima prepunim raznovrsnog cvije\u0107a. Ovdje je upoznao prioricu Anu od Isusa koja u po\u010detku nije prepoznala dubinu njegove duhovnosti \u017eale\u0107i se Majci Tereziji da ondje nemaju prikladnog duhovnika. Terezija joj je odgovorila pismom u kojem je jasno iznijela svoje mi\u0161ljenje o Ivanu govore\u0107i za njega da je “Bo\u017eji, nebeski \u010dovjek”. Ivan je s njima dijelio pjesme i zapo\u010deo rad na tuma\u010denju Duhovnog spjeva. U to vrijeme, njegova subra\u0107a su, uz pomo\u0107 kralja Filipa II, uspjela dobiti neovisnu provinciju 22. lipnja 1580, privev\u0161i tako kraju, barem jednim dijelom, sukobe koji su trajali ve\u0107 5 godina.<\/p>\n

3. o\u017eujka 1581. odr\u017ean je prvi provincijalni kapitul bosonoge bra\u0107e. Iako je odbijao baviti se administracijom, Ivan je izabran za priora u Granadi gdje je djelovao do 1584. Nakon toga izabran je za zamjenika provincijala Andaluzije i na toj slu\u017ebi ostaje do 1588. Radio je na ure\u0111enju samostana, a za nabavku vode sa planine do samostana projektirao je i pomogao u izgradnji malenog akvedukta. Danas na tom mjestu ne \u017eive redovnici ali akvedukt i dalje ostaje kao svjedo\u010danstvo njegove prakti\u010dnosti i smisla za sklad i ljepotu.<\/p>\n

U Granadi je dovr\u0161io svoje pjesme i glavne rasprave. Zvu\u010di nevjerojatno jer je upravo u to vrijeme bio najvi\u0161e na putu posje\u0107uju\u0107i samostane u Andaluziji i osnivaju\u0107i nove samostane diljem zemlje. Posao oko osnutaka doveo ga je do Cordobe, Malage, Karavake, Jaena i drugih znamenitih gradova na jugu \u0160panjolske.<\/p>\n

Posljednje godine<\/span><\/h5>\n

U ljeto 1588. Ivan je izabran tre\u0107im savjetnikom generala Reda, o. Nikole Dorije, te se morao vratiti u Segoviju (Kastilja), gdje je obna\u0161ao slu\u017ebu priora. Ovdje u Segoviji velik dio vremena proveo je na projektu nadogradnje samostana, kle\u0161u\u0107i i rade\u0107i na konstrukciji. Prekinuo je s pisanjem i posvetio se vi\u0161e molitvi. Odlazio bi u obli\u017enju spilju odakle mu se pru\u017eao pogled na krajolik. Na tom samotnom mjestu mogao je na miru kontemplirati.<\/p>\n

U neobi\u010dno kratko vrijeme priveo je kraju svoje posljednje djelo “\u017divi plamen ljubavi” priznaju\u0107i pritom kako nije \u017eelio dalje raspravljati o disanju Duha Svetoga u du\u0161i jer, kako ka\u017ee: “jasno vidim da nisam sposoban da bih znao to izre\u0107i, pa kad bih govorio \u010dinilo bi se da je manje od onoga \u0161to uistinu jest”. U to vrijeme do\u0161lo je do novih sukoba, ovog puta me\u0111u samim bosonogima. Nikola Dorija saziva izvanredni kapitul u lipnju 1590. Nastojao je izmijeniti Konstitucije za sestre i staviti ih pod jurisdikciju savjetodavnog tijela umjesto jednog redovnika koji je bio odre\u0111en za tu zada\u0107u. Htio se rije\u0161iti o. Jeronima Gracijana predlagaju\u0107i da ga se izbaci iz Reda.<\/p>\n

Na kapitulu slijede\u0107e godine me\u0111u izabranim savjetnicima nije bilo Ivana od Kri\u017ea pa je tako ostao bez slu\u017ebe, \u0161to je mu\u00e8ilo vi\u0161e ostale negoli njega. Kad se se vijesti pro\u0161irile, neki su po\u00e8eli \u017eestoko protestirati. Ivan je na sve to, kao \u0161to mo\u017eemo i o\u010dekivati, gledao druga\u010dije te je iznio svoje mi\u0161ljenje u pismu priorici u Segoviji:<\/p>\n

“S obzirom na me, k\u0107eri, nemojte se skrbiti, jer se ni ja nimalo ne skrbim. Veoma me, naprotiv, \u017ealosti \u0161to bacate krivnju na onoga koji nije kriv; jer ove stvari nisu djelo ljudsko nego Bo\u017eje. Bog ih, znaju\u0107i \u0161to je za nas prikladno, raspore\u0111uje nama na dobro. Ne mislite na drugo nego da je sve odre\u0111eno od Boga. A gdje nema ljubavi, tu je postavite, i uzvratit \u0107e Vam se ljubav.” (6. srpnja 1591.)<\/strong><\/span><\/p><\/blockquote>\n

\u010cinilo se da ga Dorija \u017eeli poniziti kad ga je poslao natrag u Andaluziju u zaba\u010deni samostan La Pe\u00f1uela, poput o noga u Duruelu ili Calvariju. Ivan se tu zadr\u017eao samo kratko vrijeme jer je ubrzo trebao po\u0107i u Meksiko sa skupinom od 12 bra\u0107e. Bio je sretan u samo\u0107i Pe\u00f1uele, ali neki nezgodni potezi po\u010deli su uznemiravati njegove prijatelje kojima je pomagao kao duhovni vo\u0111a. Fray Diego Evan\u0111elist, ogor\u010den na svog biv\u0161eg poglavara, prijetio je i zastra\u0161ivao skupljaju\u0107i dokaze protiv Ivana kako bi ga izbacili iz Reda. Fray Diego me\u0111utim nikad nije uspio sa svojim planovima. Sredinom rujna Ivana je zahvatila blaga vru\u0107ica koju je uzrokovala upala na nozi. Nije pridavao ve\u0107u pa\u017enju misle\u0107i da nije ni\u0161ta ozbiljno ali kako se upala nije povla\u010dila bio je prisiljen otputovati u Ubedu\u00a0 da zatra\u017ei lje\u010dni\u010dku pomo\u0107. Mogao je birati izme\u0111u Baeze i Ubede, ali on je izabrao Ubedu. Rekao je: “U Baezi me dobro poznaju, a u Ubedi me nitko ne poznaje.” Ovo je bilo njegovo posljednje putovanje.<\/p>\n

\"4811326604_179b4ccbb0_omanja\"<\/a><\/p>\n

Prioru samostana u Ubedi, Franji Krizostomu, nije bilo drago primiti bolesnog \u010dovjeka. Kao u\u010den i vrstan propovijednik, Fray Krizostom imao je i svojih slabosti; bio je sklon \u0161krtarenju i strogo\u0107i. Bolesni redovnik bio mu je smetnja i tro\u0161ak pa je otvoreno iskazao svoje nezadovoljstvo; nije mario ni za one koje su smatrali svecima. Ivanovo stanje se naglo pogor\u0161avalo. Noga mu je ve\u0107 bila zahva\u0107ena \u010direvima, a bolest, crveni vjetar, pro\u0161irila se do le\u0111a gdje se stvorio jo\u0161 jedan tumor veli\u010dine \u0161ake. 13. prosinca, vide\u0107i da ima jo\u0161 malo vremena, pozvao je priora i molio ga da mu oprosti za sve nevolje koje mu je prouzro\u010dio. Ovo je duboko pogodilo priora pa je i sam po\u010deo moliti za oprost. Iza\u0161ao je iz \u0107elije sav u suzama i preobra\u017een.<\/p>\n

Prema nekim svjedo\u010danstvima o. Krizostom i sam je umro na glasu svetosti. Te iste no\u0107i dok su bra\u0107a molila pokorni\u010dke psalme Ivan ih je prekinuo i zamolio da mu \u010ditaju ne\u0161to iz Pjesme nad pjesmama. Zatim je uzviknuo: “O dragocijenih li bisera!” U pono\u0107, blago i bez ikakve borbe, umire ponavljaju\u0107i rije\u010di psalmista:”In manus tuas, Domine, commendo spiritum meum” (U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj). Njegove posljednje \u017eelje bile su ispunjene: da ga smrt sna\u0111e u zaba\u010denom mjestu, daleko od veze s ljudima, ne kao poglavara, bez radosti koja bi ga mogla tje\u0161iti, isku\u0161avan od svih mogu\u0107ih patnji i boli. Pred smrt je pogledao prisutne, poljubio raspelo – onda eto ga stoji pred prijestoljem Bo\u017ejim da s nebeskim zborovima moli Jutarnju!<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Juan de Yepes (brat Ivan od Kri\u017ea) ro\u0111en je 1542. god. u gradi\u0107u Fontiveros smje\u0161tenom na kamenitoj i goloj zemlji sredi\u0161njeg platoa stare Kastilje, na pola puta izme\u0111u Madrida i Salamanke. S populacijom od oko 5000 u mjestu se nalazilo i nekoliko malenih trgovina tkaninom. Ivanov otac, Gonzalo de Yepes, sin bogatog trgovca svilom u … Nastavi \u010ditati Sveti Ivan od Kri\u017ea<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":427,"parent":100,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-358","page","type-page","status-publish","has-post-thumbnail","hentry"],"jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/358","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=358"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/358\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3645,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/358\/revisions\/3645"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/100"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/427"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=358"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}