Sabranosti u molitvi svakako poma\u017ee i polo\u017eaj na\u0161ega tijela u molitvi. Postoje razli\u010diti stavovi tijela u molitvi. Od sjedenja i stajanja, kle\u010danja pa do le\u017eanja. U dominikanskoj tradiciji postoje vrlo razvijeni ti stavovi tijela u molitvi, a ulogu tijela u molitvi, na poseban na\u010din su razvili u\u010ditelji molitve na istoku. Istina je da sv. Terezija ne govori puno o polo\u017eaju tijela u molitvi u odnosu na isto\u010dne metode.<\/p>\n
Ono \u0161to znamo, a to je da je sv. Terezija molila u polo\u017eaju koji se danas naziva “karmelski stav”, tj. sjede\u0107i na petama. Bila je to u ono doba jedna normalna pozicija za pisanje i molitvu, koja se danas savjetuje od u\u010ditelja meditacije. Vrijednosti ove pozicije su odre\u0111ena relaksiranost tijela, sni\u017eenje te\u017ei\u0161ta tijela, stav o\u010dekivanja, slu\u0161anja, primanja.<\/p>\n
Ovaj Terezijin polo\u017eaj tijela u molitvi podr\u017eava nepokretnost, mir tijela, progresivni mir koji se osje\u0107a na emocionalnoj i \u017eiv\u010danoj razini. Taj polo\u017eaj podupire to sjedinjenje u kojemu se \u010dini da je \u010dovjek koncentriran kao u jednoj to\u010dki. Terezija nam govori o sli\u010dnim iskustvima:<\/p>\n
“Onaj koji moli ne usudi se niti pomaknuti niti se premjestiti jer joj se \u010dini da joj to dobro treba nestati izme\u0111u ruku; ponekad ne bi \u017eeljela niti disati\u2026” (M\u017d 15,1).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Ili:<\/p>\n
“Oni koji s nalaze u tome stanju ne bi htjeli da se tijelo mi\u010de, jer im se \u010dini da \u0107e izgubiti onaj mir, te se zbog toga ne usu\u0111uju pomaknuti” (Put 31,3).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Radi se o zadobivanju vlasti nad vlastitim tijelom koja mo\u017ee biti vi\u0111ena kao pobjeda:<\/p>\n
“\u010cini se da du\u0161a shva\u0107a da se oja\u010dava i da zadobiva snagu na ra\u010dun tijela ostavljaju\u0107i ga samim oslabljenim i zadobivaju\u0107i u molitvi sile protiv njega”. (Put 24,5).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n
Dakle, izme\u0111u tijela i du\u0161e u molitvi ne postoji nikakva razjedinjenost nego mudra integracija, progresivno preuzimanje vanjskih osjetila i mo\u017ee se re\u0107i, u onoj mjeri u kojoj raste molitva, utoliko se tako\u0111er i tijelu daje mir i radost (Usp. IV 2,4) (Molitva \u2013 produhovljuje tijelo. Molitva mijenja i vanjski izgled \u010dovjeka. Kroz tijelo prosijava kao neki sjaj. Zbog toga se sveci i slikaju sa aurama).<\/p>\n
Terezija o ulozi tijela govori kada govori da je na po\u010detku potrebno napraviti znak kri\u017ea i zatvoriti o\u010di. Jedno svjedo\u010danstvo s. Ane od sv. Josipa govori da je Terezija ponekad molila s rukama upravljenim u nebo, u poziciji koja je karakteristi\u010dna za molitelja kr\u0161\u0107anina. Za molitvu je va\u017ean i ambijent u kojoj se ona obavlja.<\/p>\n
Ambijent<\/strong><\/p>\n
Za obavljanje molitve Terezija predla\u017ee jedno tiho mjesto kao samo\u0107a vlastite sobe, kapela ili prostor u prirodi. Ali jednako tako, uvjerena je da se posvuda mo\u017ee moliti, pa ka\u017ee:<\/p>\n
“Bilo bi jako te\u0161ko kada bi se samo u skrovi\u0161tima moglo moliti!; a razlog tomu je \u0161to “onaj koji zaista ljubi nikada ne prestaje da ljubi i misli uvijek na Ljubljenoga na bilo kojem mjestu se nalazi” (Os 5,16).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Sabranosti u molitvi svakako poma\u017ee i polo\u017eaj na\u0161ega tijela u molitvi. Postoje razli\u010diti stavovi tijela u molitvi. Od sjedenja i stajanja, kle\u010danja pa do le\u017eanja. U dominikanskoj tradiciji postoje vrlo razvijeni ti stavovi tijela u molitvi, a ulogu tijela u molitvi, na poseban na\u010din su razvili u\u010ditelji molitve na istoku. Istina je da sv. Terezija … Nastavi \u010ditati Polo\u017eaj tijela i ambijent<\/span>