U hodu prema sabiranju, koje je duga etapa, nakon savladavanja psihofizi\u010dkih uvjetovanja, va\u017ena je pa\u017enja na unutarnja i vanjska osjetila koja trebaju biti blago no\u0161ena prema objektu molitve, odnosno prema prisutnosti Drugoga, prema Onome od koga znamo da smo ljubljeni. Zbog toga Terezija nudi jedno sredstvo preobrazbe funkcije vanjskih osjetila: “gledanja”, “govorenja”, “slu\u0161anja”. Relativno lak\u0161e se nau\u010diti na \u0161utnju, nego \u0161to je “preobratiti” funkcije unutarnjih osjetila: razum, volja, fantazija. Posebno fantazija, prema Tereziji je ona koju je najte\u017ee savladati. Sredstva koja su ponu\u0111ena za molitvu imaju tu prvu psiholo\u0161ku funkciju: ponuditi vanjskim i unutarnjim osjetilima mogu\u0107nost djelovanja koji bi ih usmjerio na Boga. Potrebno je prona\u0107i Boga po posredovanjima njegove prisutnosti da bi se prispjelo do zajedni\u0161tva s njime unutar nas, u na\u0161oj najdubljoj intimnosti. Terezija nas u\u010di da molimo slu\u017ee\u0107i se sredstvima koja su prikladna kao posrednici da nas dovedu do zajedni\u0161tva s Bogom. Ona ih navodi nekoliko a poznate su po nazivom Terezijine meditacije za sabranost.
\nPrva od njih je:<\/p>\n
Knjiga.<\/strong><\/p>\n U svome dugotrajnom mu\u010denju od po\u010detaka svoga \u017eivota molitve Terezija je na\u0161la pomo\u0107 u knjigama. Pa tako ka\u017ee:<\/p>\n “Nikada se nisam usu\u0111ivala po\u010deti moliti bez knjige, jer bez nje se moja du\u0161a toliko bojala biti u molitvi, kao da se i\u0161la boriti protiv mno\u0161tva ljudi. Ovim sredstvom, koje je bilo poput dru\u0161tva ili \u0161tita na koji sam trebala primati udarce mno\u0161tva misli, bivala sam utje\u0161ena. Jer suho\u0107a ne bija\u0161e ono uobi\u010dajeno, ali je bija\u0161e uvijek kada bi mi nedostajala knjiga, jer bi du\u0161a odmah bivala smetena, a misli izgubljene. S knjigom bih ih po\u010dimala sabirati i gotovo umiljavanjem voditi du\u0161u. A puno puta, \u010dim bih otvorila knjigu, nije bilo potrebno ni\u0161ta vi\u0161e. nekada sam \u010ditala malo, drugi put puno, ve\u0107 prema milosti koju bi mi udjeljivao Gospodin”. (\u017d 4,9).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n Iz toga njezinog iskustva ona i daje savjet za molitvu:<\/p>\n “Velika je pomo\u0107 uzeti dobru knjigu na narodnom jeziku za sabiranje misli i za dobru usmenu molitvu” (\u017d 26,10).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n Uporaba svetih slika<\/strong><\/p>\n S ciljem da blago privu\u010de vanjska i unutarnja osjetila, da sabere misao, da pomogne odgoj kontemplativnog pogleda, Terezija preporu\u010duje upotrebu slika, pa u Putu k savr\u0161enosti ka\u017ee:<\/p>\n “Ono \u0161to mo\u017eete u\u010diniti da vam bude od pomo\u0107i u tome jest da nastojite nositi neki lik ili sliku ovoga Gospodina, koja bude po va\u0161em ukusu, ali ne da je nosite na grudima i ne pogledate je nikada, ve\u0107 zato da mnogo puta razgovarate s Njime, zato \u0161to \u0107e vam On udijeliti \u0161to \u0107ete Mu re\u0107i. Kako razgovarate s drugim osobama, za\u0161to bi vam uzmanjkalo rije\u010di da razgovarate s Bogom?”<\/strong><\/p><\/blockquote>\n I ova Terezijina uputa je vrlo konkretna i nadahnuta je njezinim iskustvom, a potvr\u0111ena je dugom tradicijom Crkve koja je ve\u0107 od ranih po\u010detaka po\u010dela upotrebljavati slike kao sredstva koja poma\u017eu pristup Bogu. Terezija je imala veliku ljubav prema slikama. Tako postoje mnogobrojne slike koje su Tereziji bile vrlo drage i u tome se nalazi u jednoj polemici s protestantima koji odbacuju ovo sredstvo posredovanja. Tereziji sam Isus progovara da posjedovanje slika nije nikakva nesavr\u0161enost i ka\u017ee joj da ne ostavlja ni\u0161ta ono \u0161to bi moglo razbuditi ljubav. Slike su imale veliki utjecaj u Terezijinu \u017eivotu ve\u0107 od samih po\u010detaka. Terezija je zapo\u010dela svoj molitveni odnos s Kristom po jednoj slici koja se nalazila u ku\u0107i njezinog oca i koju je ponijela sa sobom u samostan Utjelovljenja. Ta slika prikazivala je evan\u0111eosku scenu Isus i Samaritanka pokraj Jakovljevog zdenca. Instinktivno je se Terezija poistovjetila s likom Samaritanke; pre\u0161la je sa gledanja na identifikaciju, na razgovor. Mo\u017eda se upravo u toj sceni, koja se dogodila jo\u0161 u djetinjstvu mo\u017ee prona\u0107i korijen njezinog poimanja molitve kao razgovora s Kristom. O tome susretu Isusa i Samaritanke Terezija ka\u017ee:<\/p>\n “Koliko li se puta sjetim \u017eive vode o kojoj je Gospodin govorio Samarijanki! Eto, odu\u0161evljena sam onim evan\u0111eoskim odlomkom. To sam, zaista, bila od najranijega djetinjstva. premda nisam shva\u0107ala kao sada ovo dobro, puno puta molila sam Gospodina da mi dade one vode, te sam je uvijek imala pred o\u010dima, s ovim rije\u010dima, kad je Gospodin stigao do zdenca: Domine, da mihi aquam” (\u017d 30,19).<\/strong><\/p><\/blockquote>\n Prema tome cilj slike je: uprisutniti Gospodina, poosobiti odnos s njime, odgojiti se na pogleda ljubavi koji zatim treba biti poonutarnjen. Terezijanska molitva upravo te\u017ei da bude u kontemplativnoj jednostavnosti preplitanje pogleda, govor o\u010diju koji upravo zapo\u010dinje vanjskim motrenjem slike da bi postao unutarnji pogled.<\/p>\n Jedan primjer upotrebe slika i izvanjskih sredstava kao vrlo potrebnih za privo\u0111enje Bogu imamo u \u017eivotu Bl. Alojzija Stepinca. On je uvijek upotrebljavao slike kao sredstvo za posredovanje do Boga. Iznad kreveta, u Kra\u0161i\u0107u nalazila mu je se uvijek slika koju je njegova majka donijela u njihovu ku\u0107u kada se udala. Vodio je procesije sa kipom Majke Bo\u017eje, poticao je na podizanje raspela i kapelica na pojedinim prikladnim mjestima. Sve ovo ukazuje nam na va\u017enost vanjskih znakova, na va\u017enost kri\u017eeva na raskr\u0161\u0107ima i sl. \u2013 to je vrlo potrebno i nije dobro spiritualizirati. Nama ljudima su ta sredstva potrebna. Sli\u010dno kao \u0161to u ovozemaljskom putovanju imamo i potrebu sakramenta. Dakle konkretno \u2013 dobro je imati neku sliku Isusovu koja nam se svi\u0111a uza sebe i tijekom dana je u vi\u0161e navrata pogledati, razgovarati s Njime kao \u0161to se razgovara s osobama.<\/p>\n Ponavljanje kratkih rije\u010di<\/strong><\/p>\n Terezija je dosta \u010desto upotrebljavala ovu jednostavnu i tradicionalnu metodu trajnog ponavljanja odre\u0111enih biblijskih re\u010denica, odlomaka psalama ili liturgijskih molitava. U tim ponavljanjima ponekad je imala sna\u017ena kontemplativna iskustva. Mnogi izrazi iz psalama duboku su u\u0161le u Terezijinu molitvu. Tako npr. u njezinim Esclamacijama kao da teku rije\u010di nadahnute tekstovima sv. pisma. Time se pokazuje da je to plod njihovih dugih razmatranja i duhovnih iskustava. Kao \u0161to je Marija u svome hvalospjevu, kada je hvalila Gospodina prerekla mno\u0161tvo rije\u010di Sv. pisma i \u0161to je pokazivalo da je o njima doista razmatrala i bila sva uronjena u njih. Sli\u010dno se mo\u017ee re\u0107i i o Terezijinom iskustvu. Iz liturgije je naro\u010dito \u0161tovala rije\u010di iz Slave koje ka\u017eu: “Jer ti si jedini svet”. Jednako tako motrila je i rije\u010di iz Vjerovanja: “I njegovu kraljevstvu ne\u0107e biti kraja”. Posebnu pobo\u017enost imala je Terezija prema rije\u010dima Marijinog hvalospjeva “Veli\u010da”. Marija od sv. Josipa se prisje\u0107a da je \u010desto vidjela kako Terezija tihim glasom i velikom pobo\u017eno\u0161\u0107u ponavlja rije\u010di Hvalospjeva: “Veli\u010da du\u0161a moja Gospodina”. Upravo o tim rije\u010dima imala je Terezija i dva misti\u010dna iskustva kako to donosi u svojim Izvje\u0161\u0107ima.<\/p>\n Prema tome, radi se o tome da se uzmu kratke re\u010denice, da se na njima zaustavi, da ih se u\u017eiva. Terezija je tako \u010dinila i kada je vi\u0161e puta ponavlja jednu rije\u010d ima je iskustvo koje je ovako opisala:<\/p>\n “Vrlo je sklon osloba\u0111ati nas napora. Makar Mu to kroz jedan sat ne ka\u017eemo vi\u0161e od jedanput, dosta je shvatimo da smo s Njime, kao ono \u0161to Ga molimo, te volju da nam to dade i kako je rado s nama; nije prijatelj toga da sebi razbijamo glavu govore\u0107i Mu mnogo”.<\/strong><\/p><\/blockquote>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U hodu prema sabiranju, koje je duga etapa, nakon savladavanja psihofizi\u010dkih uvjetovanja, va\u017ena je pa\u017enja na unutarnja i vanjska osjetila koja trebaju biti blago no\u0161ena prema objektu molitve, odnosno prema prisutnosti Drugoga, prema Onome od koga znamo da smo ljubljeni. Zbog toga Terezija nudi jedno sredstvo preobrazbe funkcije vanjskih osjetila: “gledanja”, “govorenja”, “slu\u0161anja”. Relativno lak\u0161e … Nastavi \u010ditati Sredstva za koncentraciju u molitvi<\/span>