{"id":13700,"date":"2018-09-24T10:46:26","date_gmt":"2018-09-24T08:46:26","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=13700"},"modified":"2018-12-26T09:46:18","modified_gmt":"2018-12-26T08:46:18","slug":"herman-bogalj-autor-himna-salve-regina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=13700","title":{"rendered":"Herman bogalj, autor himna Salve Regina"},"content":{"rendered":"

Hermann von Reichenau, (lat. Hermanus Contractus, Saulgau, 18. III. 1013. \u2013 Reichenau, 24. IX. 1054.<\/b>), bogalj<\/span> s otoka Reichenau, kod mjesta Konstanz na Bodenskom jezeru, gornja \u0160vapska, okrug Ravensburg, ju\u017ena Njema\u010dka, savezna pokrajina Baden W\u00fcrtemberg,<\/span> u\u010denjak,<\/span> njema\u010dki kroni\u010dar, matemati\u010dar i pjesnik. Za\u0161titnik je bogalja i crkvene glazbe.<\/span><\/p>\n

Sin grofa Wolfrada II. von Altshausena i njegove \u017eene Hiltrud. Bio je ro\u0111en kao bogalj, pa su ga roditelji 1020. godine uputili na \u0161kolovanje u benediktinski samostan Reichenau, gdje je studirao teologiju, matematiku, astronomiju, glazbu, latinski, gr\u010dki i arapski jezik i 1043. se zaredio. Napisao je <\/span>Ljetopis od osnutka grada do godine 1054. (Chronicon ab urbe condita ad annum 1054)<\/span><\/i>, koji je vrlo zna\u010dajan izvor za njema\u010dku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III; ljetopis je nastavio pisati njegov u\u010denik Bertold (do 1066.). Pisao je pjesme svjetovne i crkvene tematike, \u017eivotopise svetaca te rasprave iz matematike, glazbe i astronomije. Od njega potje\u010de i antifona <\/span>Roditeljica Spasiteljeva (Alma redemptoris mater) te Zdravo kraljice (Salve Regina).<\/span><\/i> U svojim je traktatima poku\u0161ao usavr\u0161iti tada\u0161nje notus-pismo. Djela: <\/span>Osam glavnih poroka (De octo vitiis principalibus), Povijest sv. Afre (Historia de sancta Afra), O uporabi astrolaba (De utilitatibus Astrolabii)<\/span><\/i> i <\/span>O mjerenju astrolabom (De mensura Astrolabii)<\/span><\/i>. Njegovi su radovi objavljeni u <\/span>Sabranim djelima<\/span><\/i> (<\/span>Opera omnia,<\/span><\/i> 1882).<\/span><\/p>\n

Uzet je bio vjerojatno ve\u0107 od ro\u0111enja, nije mogao samostalno ustati, okretati se u krevetu ni obla\u010diti se, nego je bio vezan za nosiljku. Do\u0161ao je sa 7 godina kao oblat na odgoj u benediktinski samostan Reichenau, koji je tada bio jedan od vode\u0107ih u Europi u pogledu znanosti, u\u010denosti, politike, kulture, i va\u017eno mjesto obrazovanja, koje je naprosto cvjetalo pod vodstvom opata Berna. Hermann je postao redovnik samostana. Me\u0111utim, nije mogao napustiti samostan i veoma je te\u0161ko govorio. Ipak je postao \u010duveni u\u010ditelj, matemati\u010dar, astronom, glazbenik i povjesni\u010dar, pisao je liturgijske pjesme za \u010ditanje i za pjevanje i bio je jedan od najpoznatijih pisaca i znanstvenika svog vremena. Oko 1034. godine zare\u0111en je za sve\u0107enika, iako po tada\u0161njem crkvenom pravu bogalji nisu mogli biti sve\u0107enici. Ipak, opat Berno mu je htio jo\u0161 za njegova \u017eivota priznati istinsku vrijednost i djelovanje. <\/span><\/p>\n

Hermann je napisao kroniku svjetske povijesti od Isusova ro\u0111enja do svoje smrti 1054. godine. Taj prikaz svjetske povijesti isprepleten  je s povije\u0161\u0107u spasenja i predstavlja uzor kasnijim autorima. Napisao je mnoga djela o astronomiji i to\u010dnom ra\u010dunanju vremena temeljem arapskih rukopisa o astrolabu \u2013 instrumentu kojim se mjerilo kretanje nebeskih tijela, koje je Hermann na molbu opata Berna preveo s arapskog na latinski. Tako\u0111er je podijelio sat na manje jedinice od 60 minuta i time je revolucionirao srednjevjekovno ra\u010dunanje vremena. Napisao je naputke za izradu satova, d\u017eepnih sun\u010danih satova za putnike i hodo\u010dasnike s tolerancijom pogre\u0161ke od svega 2 minute i to je va\u017eilo sve do 17. st. kada su napravljeni to\u010dniji prora\u010duni. U ono doba ljude je mu\u010dio strah od smaka svijeta, a Hermann je svojim izra\u010dunima pomogao u otklanjanju toga straha. Bavio se i automatizacijom aritmeti\u010dkih prora\u010duna, pa je bio prete\u010da kompjuterske tehnike 20. st.<\/span><\/p>\n

Hermann je bio i glazbenik, jer je glazba bila tada usko povezana s aritmetikom i astronomijom. Razvio je vlastiti notni zapis sa slovima za ozna\u010davanje visina tonova, intervala i komponirao je gregorijanske pjesme. Bio je i autor opse\u017enih latinskih himana, osobito Salve Regina. Hermannov u\u010denik Bertold napisao je njegov \u017eivotopis. Prikazuje ga kao osobu vedra duha, komunikativnu, sa zanimanjem za razli\u010dite rasprave, veoma discipliniranog i pobo\u017enog, osjetljivog na nepravdu.<\/span><\/p>\n

Umro je nakon 10 dana te\u0161ke bolesti u nazo\u010dnosti svoga brata i svojih ro\u0111aka. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u crkvi dvorca u Altshausenu. Nakon njegove smrti benediktinci su osnovali priorat na njegovu grobu. Kasnije mu je tijelo preseljeno u Isny, a mnogi dijelovi tijela \u0161tuju se kao relikvije, npr. njegova lubanja (\u010duva se u Altshausenu), noge, u raznim samostanima Ochsenhausen itd.<\/span><\/p>\n

Hermann je ve\u0107 za \u017eivota progla\u0161en bla\u017eenim, ali nije bio kasnije formalno kanoniziran.<\/span><\/p>\n

Podjela sata na minute potje\u010de zapravo jo\u0161 od Babilonaca. On je otkrio sva ta drevna znanja, kao i ona rimska, pa ih je primijenio u svakodnevnom \u017eivotu. Satovi na crkvenim tornjevima uvedeni su tek u 14. st. Osim Hermanna, satovima se bavio i Odo od sv. Maura (50 godina prije Hermana) te Guido iz Arezza, ali Hermann nije poznavao njihova djela.<\/span><\/p>\n

Herman je mogao samo ograni\u010deno pomicati se i govoriti. Napravili su za njega posebnu stolicu i nosili su ga naokolo. U jednom od zadnjih izvje\u0161\u0107a o njegovoj bolesti (Brunh\u00f6lzl) stoji da bolest od koje je bolovao nije na\u0161tetila njegovim izvanrednim intelektualnim darovima. Davali su mu razne dijagnoze: da je epilepti\u010dar, da ima gr\u010deve koje je prouzrokovala paraliza. Me\u0111utim, prema izvje\u0161\u0107ima njegovog u\u010denika Bertolda, danas se smatra da je mo\u017eda bolovao od bolesti mi\u0161i\u0107a ili \u010dak od bolesti koja zahva\u0107a neurone motori\u010dkog sustava, bilo kao lateralna skleroza ili spinalna muskularna atrofija.<\/span><\/p>\n

Herman je u\u0161ao u samostansku \u0161kolu u Reichenau 13. 9. 1020. godine i u\u010dio pod paskom opata Berna (oko 978.-1048.). Samostan je bio jedno od sredi\u0161ta obrazovanja i sadr\u017eavao je divnu knji\u017enicu i dobro opremljenu radionicu. Herman je postao redovnik 1043., a kasnije nakon smrti opata Berna i opat samostana 1048. godine. Usprkos njegovoj invalidnosti, bio je klju\u010dna li\u010dnost u preno\u0161enju arapske matematike, astronomije i znanstvenih instrumenata u sredi\u0161nju Europu. Djela je objavljivao na latinskom jeziku, jer su do tada bila dostupna samo na arapskom jeziku. Herman najvjerojatnije nije znao arapski, ali Gerbert od Aurillaca, koji je umro 10 godina prije ro\u0111enja Hermana, nau\u010dio je mnogo od arapskih izvora u \u0160panjolskoj i napisao je nekoliko djela koja su na\u0161la svoj put i do samostana Reichenau.<\/span><\/p>\n

Herman je uveo 3 va\u017ena instrumenta u sredi\u0161nju Europu, a znanje o njima do\u0161lo je iz arapske \u0160panjolske. Uveo je astrolab, prijenosni sun\u010dani sat i kvadrant s kursorom. Pisao je o astrolabu. Neke dijelove te knjige mo\u017eda i nije napisao Herman, nego Gerbert od Aurillaca. Hermanov opis astrolaba prikazuje instrument koji je namijenjen kori\u0161tenju na 48 \u00ba zemljopisne \u0161irine, \u0161to i jest zemljopisna \u0161irina mjesta Reichenau. Djelo sadr\u017ei i astronomske karte (opet s to\u010dnim podacima za zemljopisnu \u0161irinu mjesta Reichenau) i izra\u010dun promjera zemlje. Tu metodu izra\u010duna koristio je jo\u0161 Eratosten.<\/span><\/p>\n

Hermanov doprinos matematici uklju\u010duje raspravu o mno\u017eenju i dijeljenju, a u knjizi su kori\u0161teni rimski brojevi. Katedralna knji\u017enica u Durhamu u Engleskoj posjeduje Hermanov rukopis iz 12. st. Rukopis se bavi matematikom, a prvi ga je na\u0161ao dr. Singer 1927. godine. Bio je prikva\u010den za platno i grubo pri\u010dvr\u0161\u0107en \u010davlima za drveni okvir. Dr. Singer je poslao rukopis u London. Tinta u rukopisu bila je mahom o\u0161te\u0107ena i istro\u0161ena, ali ve\u0107i dio djela uspio se sa\u010duvati. Ovo djelo sli\u010dno je jednom rukopisu engleskog podrijetla nastalom oko 1111. godine koji se sada nalazi u knji\u017enici koled\u017ea sv. Ivana u Oksfordu. I jedne i druge tablice koriste rimske brojeve i frakcijske simbole. Poslo\u017eene su tako da maksimalno \u0161tede prostor i da budu priru\u010dno sredstvo za \u0161to lak\u0161e kori\u0161tenje.<\/span><\/p>\n

Herman je pisao i o vrlo kompliciranoj igri koja se temelji na Pitagorinoj teoriji brojeva od Boetija.<\/span><\/p>\n

Drugo zanimljivo Hermanovo djelo odnosi se na lunarne mjesece, odnosno na problem njihove duljine. Bilo je poznato da se mjesec i sunce vra\u0107aju u isti polo\u017eaj nakon ciklusa od 19 godina. Za izradu lunarnog kalendara, mjesec iznosi 29,530851 dana.<\/span><\/p>\n

Herman je pisao i o glazbi, koja se u njegovo doba smatrala djelom matematike. Teoriju glazbe u\u010dio je od svog u\u010ditelja Berna koji je reformirao gregorijansko pjevanje u 8 tonaliteta i bio je vode\u0107i glazbeni stru\u010dnjak svoga vremena. Pisao je poeziju i himne. Njegov najpoznatiji himan <\/span>je Salve Regina<\/b> \u2013 Zdravo kraljice, a vjeruje se da je napisao i <\/span>Veni sancte Spiritus<\/b> \u2013 Do\u0111i Du\u0161e Sveti i uskr\u0161nji himan <\/span>Alma Redemptoris mater<\/b> \u2013 Slavna Majko Spasitelja. Te\u0161ko je, naime, to\u010dno ustanoviti autore djela iz tih vremena i nismo sigurni jesu li ti himni do\u0161li do nas ba\u0161 u istom obliku u kojem su izvorno napisani. Pjesma o 8 smrtnih grijeha koju je Herman napisao za \u010dasne sestre u Buchau pokazuje kako je imao velik smisao za humor.<\/span><\/p>\n

Hermanov doprinos povijesti je djelo <\/span>Chronicon ad annum 1054<\/span><\/i>, koje vi\u0161e ne postoji u izvornom rukopisu, ali je pre\u017eivjelo dovoljno dugo da ga \u0161tampa Sichard u Baselu 1529. godine. Pisao je i o Henriku II., vojvodi bavarskom i \u0161vapskom, njema\u010dkom kralju i caru Svetog rimskog carstva.<\/span><\/p>\n

Gajio je veliku i duboku ljubav prema svojoj majci Hiltrudi i \u017eelio je da ga pokopaju kraj nje. Tra\u017eio je od svog u\u010denika Bertolda da nastavi sa zapisivanjem kronika i nakon 1054. godine. \u010cini se da je Bertold umro 1088. godine, a nekoliko autora je nastavilo zapisivati kronike sve do 1175. godine.<\/span><\/p>\n

Hermanovi roditelji bili su vjernici kr\u0161\u0107ani i brinuli su se o njemu, kao i o ostalih 14 bra\u0107e i sestara. Od malena su ga zvali \u201eSavijeni\u201c, zbog tjelesne gra\u0111e. Cijeli \u017eivot se nije mogao izravnati, a nije mogao ni hodati. Te\u0161ko mu je bilo \u010dak i sjediti. Prsti na rukama bili su vrlo slabi i presavijeni za pisanje. Usne i brada bili su toliko iskrivljeni da je bilo te\u0161ko razumjeti njegove rije\u010di. Njegovi su bili dobrostoje\u0107i plemi\u0107i i obi\u010dno su takvu djecu skrivali, me\u0111utim ne i njegova obitelj. Zabrinuti za njegovu budu\u0107nost, odlu\u010dili su ga smjestiti na sigurno mjesto u benediktinsku opatiju Reichenau koju je osnovao jo\u0161 Karlo Veliki. Pod utjecajem vjerske psihoterapije duh dje\u010daka sve se vi\u0161e otvarao. Iako je \u010desto trpio bolove i tjelesne nevolje svake vrste, svi kroni\u010dari onog doba opisivali su ga zapanjuju\u0107e pozitivno: ophodio se sa svima ljubazno, prijateljski, uvijek se smje\u0161io, bio je sno\u0161ljiv, otvorena srca, susretljiv, spreman da pomogne, pristojan sa svima. Svi su ga voljeli, njega svinutog, optere\u0107enog. Drugi redovnici su ga prihvatili kao osobu od povjerenja. Njegovo se ime nadaleko pro\u010dulo pa su ga posjetili i car Henrik III. 1048. godine, i papa Leon IX. Veliki 1049. godine.<\/span><\/p>\n

Duhovna zrelost Hermana bogalja naro\u010dito je do\u0161la do izra\u017eaja kada je na samrti rekao  svom u\u010deniku Bertoldu: \u201ePrijatelju srca moga, nemoj plakati. Nemoj za mnom plakati! Misli na dan kada \u0107e\u0161 ti morati umrijeti. Pripremaj se na to svim snagama, na ovo putovanje, jer jednoga dana, a ne zna\u0161 kada, po\u0107i \u0107e\u0161 za mnom.\u201c<\/span><\/p>\n

Umro je 24. rujna 1054. godine, u dobi od 41 godine, okru\u017een svojom subra\u0107om, primiv\u0161i zadnju svetu pri\u010dest. Godine 1863. papa Pio IX. ga je potvrdio bla\u017eenikom.<\/span><\/p>\n

Skladao je glazbu za himan Zdravo Kraljice, koju nikada nije mogao otpjevati:<\/span><\/p>\n

Salve, Regina,<\/span>
\n<\/span>mater misericordiae;<\/span>
\n<\/span>vita, dulcedo et spes nostra, salve.<\/span>
\n<\/span>Ad te clamamus, exsules filii Evae.<\/span><\/p>\n

Ad te suspiramus,<\/span>
\n<\/span>gementes et flentes in hac lacrimarum valle.<\/span>
\n<\/span>Eia ergo, advocata nostra,<\/span>
\n<\/span>illos tuos misericordes oculos<\/span>
\n<\/span>ad nos converte.<\/span><\/p>\n

Et Jesum, benedictum fructum ventris tui,<\/span>
\n<\/span>nobis post hoc exsilium ostende.<\/span><\/p>\n

O clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria.<\/span><\/p>\n

\u201ePosljednja sloboda\u201c naslov je romana koji je napisala s. Maria Calasanz Ziesche iz kongregacije sestara na\u0161e Gospe, a roman se odlikuje dirljivom ljepotom i duhovnom dubinom. Opisuje Hermanov \u017eivot, kako ga je majka odgajala u vjerskom duhu, pa je on nastojao tra\u017eiti Boga. Sa 6 godina ima prvo vi\u0111enje Trojstvenog Boga na jednoj livadi nedaleko dvorca. Hermana se to iskustvo toliko dojmilo da je dobio jaku groznicu i temperaturu, koju je jedva pre\u017eivio. Nakon toga biva smje\u0161ten u samostan. Glavni za\u0161titnik mu je opat Berno. Kasnije se Berno zauzima za njega i kod pape, pa je ishodio dozvolu da ga se zaredi za sve\u0107enika. Ipak, ni u samostanu nije sve idealno, Herman mora trpiti razne spletke, nerazumijevanje, ovisnost o drugima i mnogo \u0161to\u0161ta. Mori ga smrtni strah pa se moli Gospi, i tako nastaje himan Zdravo Kraljice. Na sve zlonamjerne napade i spletke uslijed ljubomore subra\u0107e Herman odgovara s ljubavlju, dobrotom i blagoslovom. Na svaku i o\u010ditu zlo\u0107u odgovara dobrotom. Takve zgode postale su \u010de\u0161\u0107e nakon smrti opata Berna, kad vi\u0161e nije imao njegovu za\u0161titu. Subra\u0107a su zanemarivala i zaboravljala Hermana na obali otoka Reichenau. <\/span><\/p>\n

Jednom se te\u0161ka oluja obru\u0161ila na Bodensko jezero. Valovi su ga \u0161ibali i Herman je bio posve mokar, bio je \u010dak u smrtnoj opasnosti, jer se jezero prelilo preko svojih obala. U zadnjem trenutku na\u0161ao ga je njegov vjerni u\u010denik Bertold, zadu\u017een za skrb oko njega. Herman je ve\u0107 bio do vrata u vodi i nesposoban da se spasi, jer kao bogalj nije znao plivati. Duboko je patio. Bio je sav pothla\u0111en i dobio je groznicu. <\/span><\/p>\n

Nitko ga nije mogao osloboditi njegova \u017eivotnog kri\u017ea, nije mogao od njega pobje\u0107i. Zapada u vjersku krizu i obuzimaju ga razne sumnje, pa pristaje na poku\u0161aj lije\u010denja kod poganskog lije\u010dnika Magistera Cheirisophosa. Ovaj puni glavu Hermanu s nekr\u0161\u0107anskim filozofijama, ali ne uspijeva ispuniti Hermanove te\u017enje. Herman prekida s njim i veli: Tra\u017eim Boga. Njegov gr\u010dki prijatelj ne mo\u017ee mu u tome pomo\u0107i. Herman se ponovno vra\u0107a u Reichenau.<\/span><\/p>\n

Naposljetku nalazi Raspetog ba\u0161 u svom \u017eivotnom kri\u017eu. Naime, nakon smrti opata Berna, novi opat Udualrich pokazuje svoje pravo lice i mu\u010di Hermana, jer je to sad otvoreno mogao raditi, a ranije samo potajice. Po\u010dinje vrijeme prezira i zanemarivanja Hermanovih klju\u010dnih postignu\u0107a. Ali Hermanova svetost i ljubav pobje\u0111uju. Kada je papa Leon posjetio Hermana i pitao ga kakav je njegov poglavar, Herman nije ni jednu ru\u017enu rije\u010d rekao protiv opata Udualricha. Dapa\u010de, rekao je da je svet. Na Hermanovoj samrti opat Udualrich spoznaje da Herman stoji pred vratima vje\u010dnosti i kaje se te \u017eali za njim. Herman je bla\u017een u svom siroma\u0161tvu. Na\u0161ao je Krista koji je njegov \u017eivot.<\/span><\/p>\n

Salve, Regina,<\/span>
\n<\/span>mater misericordiae;<\/span>
\n<\/span>vita, dulcedo et spes nostra, salve.<\/span>
\n<\/span>Ad te clamamus, exsules filii Evae.<\/span><\/p>\n

Ad te suspiramus,<\/span>
\n<\/span>gementes et flentes in hac lacrimarum valle.<\/span>
\n<\/span>Eia ergo, advocata nostra,<\/span>
\n<\/span>illos tuos misericordes oculos<\/span>
\n<\/span>ad nos converte.<\/span><\/p>\n

Et Jesum, benedictum fructum ventris tui,<\/span>
\n<\/span>nobis post hoc exsilium ostende.<\/span><\/p>\n

O clemens, o pia, o dulcis Virgo Maria.<\/span><\/p>\n

Sei gegr\u00fc\u00dft, o K\u00f6nigin,<\/span>
\n<\/span>Mutter der Barmherzigkeit,<\/span>
\n<\/span>unser Leben, unsre Wonne<\/span>
\n<\/span>und unsere Hoffnung, sei gegr\u00fc\u00dft!<\/span><\/p>\n

Zu dir rufen wir verbannte Kinder Evas;<\/span>
\n<\/span>zu dir seufzen wir<\/span>
\n<\/span>trauernd und weinend in diesem Tal der Tr\u00e4nen.<\/span><\/p>\n

Wohlan denn, unsre F\u00fcrsprecherin,<\/span>
\n<\/span>wende deine barmherzigen Augen uns zu,<\/span>
\n<\/span>und nach diesem Elend zeige uns Jesus,<\/span>
\n<\/span>die gebenedeite Frucht deines Leibes.<\/span><\/p>\n

O g\u00fctige, o milde, o s\u00fc\u00dfe Jungfrau Maria.<\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

Zdravo Kraljice, majko milosr\u0111a,
\n\u017divote, slasti i ufanje na\u0161e, zdravo.
\nK tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
\nK tebi uzdi\u0161emo tuguju\u0107i i pla\u010du\u0107i
\nU ovoj suznoj dolini.
\nSvrni, dakle, zagovornice na\u0161a,
\nOne svoje milostive o\u010di na nas
\nTe nam poslije ovoga progona
\nPoka\u017ei Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
\nO blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!<\/span><\/p>\n

Prevela i priredila: \u017deljka Mihljevi\u0107<\/span><\/p>\n