Nicolas Herman, kao mladi laik<\/span><\/h5>\n![\"frozen_winter_tree_by_hokota-d35iod4\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/frozen_winter_tree_by_hokota-d35iod4-225x300.jpg\")
<\/a>Gledaju\u0107i iz jednostavne ljudske i kr\u0161\u0107anske perspektive,<\/i> ve\u0107 je ovo prvo razdoblje njegova \u017eivota veoma va\u017eno za nas, koji hodimo u svjetlu Krista i Karmela, bilo u lai\u010dkom \u017eivotu, bilo kao redovnici ili redovnice.<\/p>\nGodine 1614., ne znamo to\u010dno kada, Nicolas je kr\u0161ten u skromnoj crkvici malog sela H\u00e9rm\u00e9nil, u pokrajini Lorraine (Lorena), koja je u to doba bila nezavisno Veliko vojvodstvo, a sada je dio Francuske. Veoma malo znamo o njegovoj obitelji i o njegovu obrazovanju u tom ruralnom okru\u017eenju. Me\u0111utim, jedan je doga\u0111aj trajno obilje\u017eio cijeli njegov \u017eivot. Jednog zimskog dana, dok je kao osamnaestogodi\u0161njak kontemplirao o ogoljelom drvetu s kojeg je otpalo li\u0161\u0107e, i promi\u0161ljao o kozmi\u010dkom bu\u0111enju koje se u prirodi odvija svakog prolje\u0107a, Nicolasa je obuzeo dubok osje\u0107aj Bo\u017eanske Prisutnosti i Bo\u017eanske Providnosti, vrutka \u017eivota koji se nikada ne prestaje razotkrivati. Um mu je ispunilo posve novo svjetlo probu\u0111ene vjere. Bog mu je postao blizak, prisutan u svim stvarima. Ovo iskustvo Boga \u017eivoga utisnut \u0107e se u dubine njegove du\u0161e.<\/p>\n
U ono doba, \u017eivot u pokrajini Loreni bio je veoma te\u017eak; vodio se \u201eTridesetogodi\u0161nji rat\u201c ispunjen strahotama, silno razoran, ubila\u010dki i nemoralan. Nicolasa su unova\u010dili u vojsku Velikog Vojvodstva. U to burno doba, njegova je du\u0161a izgubila prekrasno vi\u0111enje koje je otkrila s osamnaest godina. Kasnije, on \u0107e oplakivati po\u010dinjene grijehe, ali ne znamo to\u010dno na \u0161to se to odnosi. Nekoliko puta se suo\u010dio sa smr\u0107u. Godine 1635., bio je te\u0161ko ranjen tijekom opsade grada Rambervilliersa, kojega je Vojvoda Lorenski ponovo poku\u0161ao osvojiti. Nicolasa su odnijeli natrag u njegovo rodno selo. I dok se tjelesno oporavljao malo po malo ozdravljala je i njegova du\u0161a.<\/p>\n
Ne\u0161to kasnije, susreo je jednog plemenitog pustinjaka te je odlu\u010dio dijeliti zajedno s njim njegov samotni\u010dki \u017eivot. Me\u0111utim, to nije bio njegov put. Naslutio je vrijednost \u017eivota potpuno predanog Bogu, ali izvor molitve nije potekao onako kako je on zami\u0161ljao. Odselio se u Pariz gdje ga nalazimo u slu\u017ebi istaknutog \u010dovjeka. Me\u0111utim, ni to nije bilo mjesto koje je Bog \u017eelio za njega.<\/p>\n
Zadr\u017eimo se jo\u0161 trenutak s Nicolasom, mladim laikom.<\/i> U te\u0161kim je okolnostima nau\u010dio \u201cpoznavati \u017eivot i svijet\u201d U \u201eborbi za \u017eivot\u201c, pre\u017eivio je mete\u017e dugotrajnog i stra\u0161nog rata, bijes i strah u mnogim tje-skobnim situacijama, pro\u017eivjev\u0161i i siroma\u0161tvo i glad. Tako\u0111er je otkrio slabost svoje ljudske naravi, svojih \u201cgrijeha\u201d; kojih \u0107e biti ponizno svjestan u svom daljnjem \u017eivotu, ba\u0161 poput njegove duhovne majke sv. Terezije od Isusa, prije njega.<\/p>\n
Me\u0111utim, ljubav \u0107e pobijediti. Nicolas ne\u0107e zaslu\u017eiti prijekor An\u0111ela iz Otkrivenja: \u201cAli imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.\u201d (Otk. 2, 4) \u00a0Kao vojnik, ranjenik, emigrant i radnik, mladi \u0107e laik ponovo na\u0107i sjajni plamen Bo\u017eanske Prisutnosti kojega je do\u017eivio kao osamnaestogodi\u0161njak. U srcu svijeta, u punoj borbi u njemu se polagano razvija du\u0161a kr\u0161\u0107anina i karmeli\u0107anina, koja se neograni\u010deno otvara Bogu, njegovoj milosti, i njegovim konkretnim \u017eeljama.<\/p>\n
Nicolas ostaje primjer duhovnog bu\u0111enja i polaganog uskrsnu\u0107a: on je za sve nas tihi zov i nje\u017eni poziv.<\/p>\n
Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span><\/h5>\n![\"22392682\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/22392682-188x300.jpg\")
<\/a>U Parizu je Nicolas Herman upoznao veliku i gorljivu zajednicu Bosonogih karmeli\u0107ana iz samostana sv. Josipa, u ulici de Vaugirard. \u00a0U lipnju 1640., u dobi od 26 godina, pridru\u017eio im se kao \u201cbrat laik\u201d (\u201cfrater donatus\u201d kako ka\u017eu Ustanove) i dobio je habit dva mjeseca kasnije. U to se doba habit bra\u0107e laika razlikovao od habita bra\u0107e klerika. Habitu brata laika nedostajala je kapulja\u010da i bijeli pla\u0161t. Tako\u0111er, bra\u0107a laici sjedili su na zadnjim mjestima u blagovaonici i u koru. Od tada na dalje nosit \u0107e ime brat Lovro od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\nNakon dva mjeseca postulature i dvije godine novicijata, 14. kolovoza 1642. god., uo\u010di svetkovine Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije, Lovro je, sada ve\u0107 u dobi od 28 godina, dao svoje vje\u010dne zavjete kao \u201cbrat laik.\u201d Ustanove reda navode da bra\u0107a \u201cneklerici\u201d trebaju biti \u201cpobo\u017eni, jednostavni, vjerni, i predani radu, jer su pozvani na rad.\u201d Nemaju pravo glasa na samostanskom kapitulu, niti sudjeluju u moljenju Bo\u017eanskog \u010casoslova; Kada ne mogu nazo\u010diti nutarnjoj molitvi radi svojih ku\u0107anskih du\u017enosti, moraju moliti u neko drugo doba, koje bi im odredio poglavar, a to je \u010desto bilo uve\u010der ili no\u0107u. (Izdanje Ustanova<\/i> iz 1631.god., II. dio, glava 4)<\/p>\n
Takav je \u017eivot podrazumijevao mnogo manualnog rada, pa nalazimo brata Lovru kao kuhara ove velike zajednice, zatim kao postolara, a \u010desto bi i pomagao u crkvi (primjerice, ministrirao bi na brojnim misama bra\u0107e sve\u0107enika, jer u to doba nije bilo koncelebracije). Tako\u0111er bi ga vi\u0111ali i na ulici kada bi trebalo obaviti neke zadatke, a ponekad bi prosio milostinju. Slali su ga i u predjele Burgundije i Auvergna radi nabave potrep\u0161tina.<\/p>\n
Te\u017eak po\u010detak, a zatim silna radost<\/span><\/h5>\n![\"brother](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/brother-lawrence-300x204.jpg\")
<\/a>Tako je, dakle, Nicolas Herman uba\u010den u posve novo okru\u017eenje; dogodila se velika promjena koju smo svi mi mo\u017eemo iskusiti, bilo da smo svjetovnjaci \u00a0ili redovnici: selidba, novi posao, nova radna situacija i promjena uvjeta \u017eivota, ulazak u novu zajednicu, obitelj ili dru\u0161tveni \u017eivot. Brat Lovro nije slijepo uletio u ovaj \u017eivot pun novih izazova, ljudi i du\u017enosti. Znao je da ga i\u0161\u010dekuje Bo\u017eja milost i \u017eelio se je bezuvjetno predati Bogu. Redovnici koju je dobro poznavao napisao je slijede\u0107e (govorio je u tre\u0107em licu): Njegova glavna briga tijekom vi\u0161e od \u010detrdeset godina koliko je proveo kao redovnik laik bila je uvijek biti s Bogom, odnosno, ne \u010diniti, ni govoriti, ni razmi\u0161ljati ni o \u010demu \u0161to bi ga moglo oneraspolo\u017eiti. Nije ga zanimalo ni\u0161ta drugo osim \u010diste Bo\u017eje ljubavi.<\/i><\/p>\nMe\u0111utim, jednom redovniku sve\u0107eniku, vjerojatno njegovu ispovjedniku i duhovniku koji je bio \u201cpotpuno svjestan\u201d njegove \u201cvelike bijede,\u201d kao i \u201cvelikih milosti kojima je Bog obdario\u201d njegovu du\u0161u, izjavio je slijede\u0107e:<\/p>\n
U\u0161av\u0161i u redovni\u010dki \u017eivot, odlu\u010dio sam predati se u cijelosti Bogu, kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe, te se odre\u0107i svega onoga \u0161to nije Bog radi njegove ljubavi. Tijekom prvih godina, obi\u010dno sam u molitvi razmi\u0161ljao o smrti, sudu, paklu, raju, i o svojim grijesima. Nastavio sam tako nekoliko godina, prepu\u0161taju\u0107i se pa\u017eljivo preostali dio dana \u2013 \u010dak i za vrijeme rada \u2013 Bo\u017ejoj prisutnosti. Boga sam uvijek smatrao prisutnim kraj sebe i na dnu moga srca. To me je potaknulo na duboko \u0161tovanje Boga, i u tome me je samo vjera mogla zadovoljiti. Postupno sam \u010dinio to isto i za vrijeme nutarnje molitve, pa me je to silno radovalo i tje\u0161ilo. Evo odakle sam po\u010deo.<\/i><\/span><\/p>\nPostojala je me\u0111utim i bolna strana njegova duhovnog iskustva:<\/strong><\/p>\nIpak \u0107u Vam re\u0107i da sam tijekom prvih deset godina \u017eivota puno trpio. Nemir zbog toga \u0161to nisam pripadao Bogu onako kako sam \u017eelio, pa moji pro\u0161li grijesi koje sam stalno imao pred o\u010dima, uz silne milosti kojima me je Bog obasipao, bili su uzrok svih mojih jada. Tijekom tog razdoblja \u010desto sam padao, ali sam se odmah dizao. \u010cinilo mi se da su sva stvorenja, pa i sam Bog – protiv mene, a da je samo vjera na mojoj strani. Tada me je mu\u010dila misao, kako je sve to samo posljedica moje preuzetnosti, te i da sam pretendirao da budem odjednom tamo gdje drugi sti\u017eu tek uz cijenu napora; drugi put bih mislio da sam se svojevoljno osudio da za mene nema nikakvog spasa. Me\u0111utim, prihvativ\u0161i \u010dinjenicu da bih mogao provesti svoj \u017eivot u patnji u takvim mukama i nemirima \u2013 koje ni na koji na\u010din nisu umanjivale moje povjerenje u Boga nego su samo slu\u017eile pove\u0107anju moje vjere \u2013 iznenada sam se na\u0161ao promijenjen i moja du\u0161a, koja je do tada uvijek bila uznemirena, do\u017eivjela je dubok nutarnji mir jer je prona\u0161la svoje sredi\u0161te i odmori\u0161te. <\/i><\/span><\/p>\nIz ovog pisma lako se mo\u017ee zaklju\u010diti da je brat Lovro, koji je bio \u201credovnik preko \u010detrdeset godina\u201d prolazio intenzivnu no\u0107 du\u0161e tijekom \u201cprvih deset godina\u201d svog redovni\u010dkog \u017eivota, a zatim je \u201ctijekom daljnjih trideset godina,\u201d do\u017eivljavao \u201evelike nutarnje radosti\u201c o kojima je pisao u pismu redovnici, koje smo ve\u0107 citirali i u kojem nas najvi\u0161e izvje\u0161\u0107uje o svom stalnom \u201cvje\u017ebanju\u201d Bo\u017eje Prisutnosti i njenim sretnim u\u010dincima:<\/p>\n
Sada se toliko privikao na ovu Bo\u017eju prisutnost, da od nje u svakoj prigodi stalno prima pomo\u0107. Oko trideset godina njegova du\u0161a u\u017eiva takve neprekidne i tako velike radosti da ih jedva mo\u017ee obuzdati. Ako ponekad ba\u0161 i zaboravi na ovu bo\u017eansku prisutnost, Bog mu se odmah o\u010dituje u du\u0161i da bi ga pozvao k sebi; to se \u010desto doga\u0111a kada je najzauzetiji u svojim vanjskim aktivnostima. Odgovara tom nutarnjem zovu s velikom vjerno\u0161\u0107u tako da uzdigne svoje srce k Bogu, ili nje\u017enim pogledom punim ljubavi, ili s nekoliko rije\u010di koje ljubav izrekne u takvim susretima (\u2026) Ova iskustva doista su ga uvjerila u stalnu Bo\u017eju nazo\u010dnost u dubinama njegove du\u0161e, pa je i\u0161\u010dezla svaka sumnja, bez obzira na sve ono \u0161to bi mogao u\u010diniti ili \u0161to bi se moglo dogoditi.<\/span> <\/i><\/p>\nDuh Karmela<\/span><\/h5>\n![\"Brother-Lawrence-3\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/Brother-Lawrence-3-225x300.jpg\")
<\/a>Istaknimo \u010dinjenicu da je ulaskom u Karmel brat Lovro na\u0161ao gorljivu zajednicu sa \u017eivim duhom terezijanske reforme. Ba\u0161 u Parizu su njegova subra\u0107a prevodila djela svete majke Terezije i Ivana od Kri\u017ea. U propovijedima i na konferencijama ili savjetovanjem s poglavarima i s ispovjednicima, na\u0161 kuhar \u010desto bi slu\u0161ao rije\u010di na\u0161e majke sv. Terezije koja nas podsje\u0107a da se nipo\u0161to ne smijemo obeshrabriti kada nas poslu\u0161nost poziva da se bavimo izvanjskim stvarima: ako trebamo biti u kuhinji, znajte da je Bog tu, me\u0111u loncima i me\u0111u tavama. On \u0107e vam pomo\u0107i iznutra i izvana\u2026 \u0160tovi\u0161e, pravi ljubitelj ljubi posvuda i uvijek misli na svog Ljubljenoga! \u2026 Treba pomno paziti, da tako vr\u0161imo i djela posluha i ljubavi, te \u010desto u nutrini pohrlimo k svome Bogu.<\/i> (Osnuci<\/i>, glava 5.)<\/p>\nGlede skladnog i plodnog sjedinjenja kontemplacije i akcije, na\u0161 brat Lovro, je i veoma aktivan i duboko kontemplativan, te daje savjete sve\u0107enicima i bogoslovima ali i na\u0161im kontemplativnim sestrama karmeli\u0107ankama, te svakom kr\u0161\u0107aninu, laiku ili redovniku, kada god smo pozvani na svakodnevni rad i na apostolsko slu\u017eenje – bilo da je ono skromno i skriveno ili pak zapa\u017eeno i cijenjeno.<\/p>\n
\u010covjek i vodi\u010d<\/span><\/h5>\nDa bismo upoznali brata Lovru, bilo bi najbolje pro\u010ditati njegove \u201cDuhovne izreke\u201d i \u201cPisma.\u201d Nedavno su Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u otkriveni autenti\u010dni tekstovi njegovih spisa. U bratu Lovri otkriva se inteligentan i nadasve \u010dastan \u010dovjek. Ima pronicav duh i ide u bit. Njegov se nauk temelji kako na vjeri, tako i na dubokom iskustvu Boga; njegova rije\u010d je jednostavna ali uvjerljiva; sve \u0161to veli uvijek je smisleno i zna\u010dajno; kao \u0161to i sam ka\u017ee, ponekad je konzultirao \u201cknjige\u201c, jer nikada nije propu\u0161tao hraniti se duhovnim \u0161tivom; osje\u0107a se da je imao otvoreno srce i bio je veoma po\u0161ten; imao je smisla za humor i nikada ne bi okoli\u0161ao, ve\u0107 bi prelazio izravno na stvar.<\/p>\n
Imao je znamenite prijatelje koji su ga veoma cijenili. Njegov budu\u0107i \u017eivotopisac, Josip od Beauforta, generalni vikar biskupa Antoine de Noaillesa (biskupa regije Ch\u00e2lons-sur-Marne, a kasnije i kardinala Pariza, gdje je Beaufort ponovno bio njegov generalni vikar) \u010desto se savjetovao s bratom Lovrom i prisje\u0107a se onoga \u0161to mu je na\u0161 kuhar – mistik rekao tijekom njihovog prvog razgovora: \u201cBog prosvjetljuje one koji iskreno \u017eele biti njegovi, pa kada bih ja imao takvu namjeru, mogao bih zamoliti da ga vidim kada god po\u017eelim, ne strahuju\u0107i da bih mu time dosa\u0111ivao; u protivnom slu\u010daju ne bih uop\u0107e trebao tra\u017eiti ga.\u201d<\/p>\n
Prema nekim svjedocima, Lovro je izvana djelovao grubo, ali ne u smislu neodgojenosti, nego izravno, poput nekoga sa sela ili poput jednostavnog radnika, nadasve kao netko tko ne gubi vrijeme na komplimente i lijepe izraze. Beaufort je skicirao portret svog dobrog \u201cstarca\u201c (duhovni vo\u0111e u Rusiji) ovako:<\/p>\n
\u201cKrjepost brata Lovre nikada ga nije \u010dinila nedru\u017eeljubivim. Otvorena srca, ulijevao je povjerenje i osje\u0107aj da mu mo\u017eete re\u0107i ba\u0161 sve i da ste u njemu na\u0161li dobrog prijatelja. On pak, kada bi one s kojima je trebao ne\u0161to napraviti, upoznao, govorio bi slobodno i pokazivao je veliku dobrotu. Jednostavno ono \u0161to je govorio bilo je jednostavno ali uvijek prikladno i puno smisla. Kroz njegovu grubu vanj\u0161tinu, otkrivala se neuobi\u010dajena mudrost, sloboda koja nadma\u0161uje sposobnosti koje obi\u010dno ima jedan siroma\u0161an brat laik, pronicavost koja nadma\u0161uje sve ono \u0161to se moglo od njega o\u010dekivati.\u201d<\/p>\n
Jo\u0161: \u201cImao je najbolje srce na svijetu. Ugodnog izgleda, \u010dovje\u010dan i prijazan, jednostavan i skroman brzo bi stjecao po\u0161tovanje i dobrohotnost svih onih koji su ga vidjeli. \u0160to se vi\u0161e s njime razgovaralo, to se vi\u0161e otkrivalo u njemu dubinu \u010destitosti i pobo\u017enosti koje se ne susre\u0107u gotovo ni kod koga\u2026 Nije bio jedan od onih koji nikada ne popu\u0161taju i koji smatraju da svetost nije spojiva s prirodnim na\u010dinom gledanja na stvarnost. Ni\u0161ta nije hinio, sa svima \u010dovje\u010dan, s dobrotom se ophodio sa svojom bra\u0107om i prijateljima, bez pretenzija da se razlikuje od njih.\u201d<\/p>\n
Veliki Fenelon, jedan drugi \u0161tovatelj na\u0161eg kuhara – mistika, osobno ga je poznavao te svjedo\u010di:<\/p>\n
Rije\u010di samih svetaca veoma se razlikuju od govora onih koji ih \u017eele opisati. Sveta Katarina iz Genove bila je \u010dudo od ljubavi. Brat Lovro bio je sirov po prirodi, ali delikatan po milosti. Vidio sam ga i vodio sam s njim izvanredan razgovor o smrti, dok je bio jako bolestan, a ipak jako radostan.\u201d Obra\u0107aju\u0107i se Bossuetu dok su suptilno raspravljali o pravoj mistici, napisao je: \u201cSvakodnevno mo\u017eemo u\u010diti prou\u010davaju\u0107i na koje na\u010dine Bog djeluje u \u017eivotima neobrazovanih ljudi, koji me\u0111utim posjeduju iskustvo Boga. Ne bismo li mogli nau\u010diti prakti\u010dno razgovaraju\u0107i na primjer s dobrim bratom Lovrom?<\/i><\/p>\nNeke klju\u010dne ideje njegova nau\u010davanja<\/span><\/h5>\nBez duljenja o njegovom teologalnom \u017eivotu satkanom od probu\u0111ene vjere, nepokolebivog pouzdanja i bezuvjetne ljubavi, poslu\u0161ajmo kako nam brat Lovro prenosi svoja sna\u017ena i zrela uvjerenja, kako ih nalazimo u njegovim \u201cPismima\u201d i \u201cDuhovnim izrekama.\u201d<\/p>\n
\n- Dugo i osobno iskustvo uvjerilo je na\u0161eg brata da je vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti odli\u010dno sredstvo za ja\u010danje sjedinjenja s Bogom. Svom je duhovniku objasnio, kako smo ve\u0107 pro\u010ditali, kako je nakon deset godina postupno pre\u0161ao iz prete\u017eito meditativne molitve u dodir s Gospodinom, prisutnim \u201cu dnu mojega srca.\u201d Zatim se ova prisnost nastavila tijekom \u201costatka dana, pa \u010dak i za vrijeme rada.\u201d Nastavlja ovim rije\u010dima:<\/li>\n<\/ul>\n
Nisam osje\u0107ao nikakav umor, ni sumnju glede mog stanja budu\u0107i da nemam neku drugu volju osim volje Bo\u017eje, koju \u017eelim izvr\u0161iti u svim stvarima i kojoj sam toliko podvrgnut, da se ne bih \u017eelio \u010dak ni podi\u0107i slamku s tla protiv njegove volje, ni iz kojeg razloga osim iz \u010diste ljubavi. Napustio sam sve moje neobavezne pobo\u017enosti i molitve te sam se posvetio isklju\u010divo tome da uvijek ostanem u Njegovoj svetoj prisutnosti, u kojoj ostajem jednostavnom pozorno\u0161\u0107u i op\u0107im ljube\u0107im pogledom na Boga, kojega bih mogao nazvati <\/i>aktualna Bo\u017eja prisutnost<\/span> ili jo\u0161 bolje, <\/i>nijemi i tajni razgovor du\u0161e s Bogom<\/span>, koji se gotovo vi\u0161e ne prekida i koji mi ponekad izaziva nutarnja, a \u010desto i \u00a0vanjska zadovoljstva i radosti, tako velika da ih s mukom obuzdavam.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Otada je Lovro postao pravi prorok i apostol puta Bo\u017eje Prisutnosti. Pisao je jednoj redovnici:<\/li>\n<\/ul>\n
Da sam propovjednik, ne bih propovijedao ni\u0161ta drugo ve\u0107 o vje\u017ebanju Bo\u017eje prisutnosti; a da sam duhovnik, preporu\u010dio bih to svakome, jer to toliko smatram korisnim i potrebnim. Po meni svekoliki duhovni \u017eivot sastoji se u tome i \u010dini mi se da se ispravnom provedbom ove vje\u017ebe, postaje duhovnim u malo vremena.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Me\u0111utim, bez ulaganja napora ne posti\u017ee se mnogo. Ve\u0107 je pri ulasku u Karmel, Lovro bio uvjeren da treba \u201cdati sve da bismo dobili Sve.\u201d<\/b><\/span> Da bi se nau\u010dilo \u017eivjeti \u201cdie ac nocte,\u201d danju i no\u0107u u Volji i Prisutnosti Bo\u017ejoj, kako nas poziva Pravilo Karmela, tra\u017ei se ona \u00a0\u201cdeterminada determinaci\u00f3n\u201d (odlu\u010dna odlu\u010dnost) o kojoj je govorila sv. Terezija od Isusa. Brat Lovro, duhovni sin Terezije od Isusa i Ivana od Kri\u017ea, misli o tome na isti na\u010din. U svom gore spomenutom pismu, pi\u0161e:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da za vje\u017ebanje Bo\u017eje prisutnosti srce mora biti ispra\u017enjeno od svih drugih stvari, jer ga Bog \u017eeli posjedovati u cijelosti, a ne mo\u017ee ga posjedovati u cijelosti prije nego li ga isprazni od svega onoga \u0161to nije On. Bog naime ne mo\u017ee djelovati u srcu, niti mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to bi \u017eelio ako ga potpuno ne predamo njemu da s njim mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to \u017eeli.<\/i><\/span><\/p>\nMe\u0111utim, nastavlja dalje Lovro, sjedinjenje s Bogom, za kojim tragamo iz \u010diste ljubavi postat \u0107e izvorom velike sre\u0107e.<\/p>\n
Nema na svijetu ni\u010dega ugodnijeg ili sla\u0111eg od trajnog razgovora s Bogom; to mogu razumjeti samo oni koji to primjenjuju i do\u017eivljavaju.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Primjenjivanje Bo\u017eje Prisutnosti treba stoga u\u010diti, a mo\u017eda i stalno iznova u\u010diti, cijeloga \u017eivota. Lovro priznaje da se i on u po\u010detku s time mu\u010dio.<\/li>\n<\/ul>\n
Dosta sam se mu\u010dio s ovom vje\u017ebom, ali sam ustrajao unato\u010d svim pote\u0161ko\u0107ama na koje bih nailazio; kad bih se nehotice rastresao nisam se pla\u0161io ni uznemirivao. Nisam se manje bavio Bogom tijekom dana, nego tijekom svojih molitava. (\u2026) \u010dak i dok sam bio uronjen u svoj posao. (\u2026) To sam redovito primjenjivao otkako sam u\u0161ao u redovni\u0161tvo. Iako sam to obavljao slaba\u0161no i nesavr\u0161eno, ipak sam iz toga izvukao velike koristi. (\u2026) Kona\u010dno vi\u0161ekratnim ponavljanjem ovih \u010dina postajali su mi sve bliskijima, a Bo\u017eja prisutnost postajala je kao prirodna.<\/i><\/span><\/p>\n![\"carmelites1\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/carmelites1.jpg\")
<\/a><\/p>\nU\u010denje ovog vje\u017ebanja Prisutnosti bit \u0107e, dakle postupno, ali stalno. Evo \u0161to kao dobar pedagog savjetuje jednoj gospo\u0111i s takti\u010dno\u0161\u0107u i dalekovidno\u0161\u0107u:<\/strong><\/p>\nOvaj Bog dobrote ne tra\u017ei od nas mnogo: malo prisje\u0107anje s vremena na vrijeme, malo klanjanje, ponekad tra\u017eiti od njega milost, ponekad mu prikazati svoje trpljenje, nalaziti utjehu u njemu; za vrijeme obroka i razgovora, ponekad uzdignuti k njemu svoje srce: najmanje prisje\u0107anje na njegovu prisutnost uvijek \u0107e mu biti veoma ugodno. Da bismo to \u010dinili ne moramo jako vikati: Bog nam je bli\u017ei nego mi to mislimo. Ne moramo uvijek biti u crkvi da budemo s Bogom; mo\u017eemo od na\u0161ega srca napraviti oratorij u koji se mo\u017eemo \u010desto povu\u0107i da bismo s njim ponizno i s ljubavlju razgovarali. Svatko je sposoban za ove prisne razgovore s Bogom, jedni vi\u0161e, drugi manje. On zna \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Malo po malo u nama se oblikuju volja i navika da se \u010desto obra\u0107amo prisutnome Bogu. Lovro nam preporu\u010duje:<\/li>\n<\/ul>\n
Potrebna je velika vjernost u vje\u017ebanju ove prisutnosti i vjernost nutarnjem pogledu Bo\u017ejem u nama, \u0161to uvijek valja provoditi blago, ponizno i s ljubavlju\u2026 Osobito je va\u017eno voditi brigu da ovaj nutarnji pogled, barem na trenutak, nekako prethodi Va\u0161im vanjskim aktivnostima, da ih \u010desto prati i da ih dovr\u0161ava. Jer potrebno je mnogo vremena i napora za stjecanje ove na\u010dina postupanja, pa se stoga ne treba obeshrabriti kada vam ne uspijeva. Jer navika se stvara samo s \u00a0trudom; me\u0111utim, kad bude stvorena, sve \u0107e se raditi sa zadovoljstvom.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Brat Lovro nas \u017eeli dovesti dubokom sjedinjenju s Bogom! On vjernoj du\u0161i otvara predivne i radosne vidike:<\/li>\n<\/ul>\n
Ova Bo\u017eja prisutnost, na po\u010detku malo naporna, ako se vr\u0161i s vjerno\u0161\u0107u, potajno proizvodi u du\u0161i \u010dudesne u\u010dinke privla\u010de\u0107i u du\u0161u obilje Gospodnje milosti, te ju neopazice dovodi do tog jednostavnog pogleda, do te ljube\u0107e svijesti o posvema\u0161njoj Bo\u017ejoj prisutnosti, koja je najsvetiji, najsigurniji i najlak\u0161i te naju\u010dinkovitiji na\u010din molitve. Po Bo\u017ejoj prisutnosti i ovom nutarnjem pogledu, du\u0161a se veoma zbli\u017eava s Bogom, do te mjere da provodi gotovo sav svoj \u017eivot u trajnim \u010dinima ljubavi, klanjanja, kajanja, pouzdanja, zahvaljivanja, \u017ertve, pro\u0161nje, i svih najodli\u010dnijih krjeposti. Ponekad to mo\u017ee postati samo jedan \u010din koji nikad ne prestaje, jer se du\u0161a uvijek nalazi u neprestanom vje\u017ebanju ove Bo\u017eje prisutnosti.<\/span> <\/i><\/p>\nTri mjeseca prije svoje smrti, na\u0161 je brat napisao:<\/strong><\/p>\nU ovom me \u017eivotu tje\u0161i to \u0161to Boga vidim po vjeri. A vidim ga na takav na\u010din da bih si ponekad mogao re\u0107i: Vi\u0161e ne vjerujem, nego ga gotovo vidim, ku\u0161am ono \u0161to nas vjera u\u010di. I s tom sigurno\u0161\u0107u i s tim provo\u0111enjem u djelo vjere, \u017eivjet \u0107u i umrijeti s njime. (I ponovno, govore\u0107i o pouzdanju) Nikad ne\u0107emo imati dovoljno pouzdanja \u00a0u tako dobrog i vjernog prijatelja, koji nas nikada ne\u0107e ostaviti, ni na ovom, ni na drugom svijetu.<\/em><\/span><\/p>\n\n- Nakon \u0161to je spomenuo tako svijetlo obzorje, Lovro se obra\u0107a svima s ovim zadnjim ohrabrenjem, kojim bismo i zavr\u0161ili na\u0161u malu antologiju:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da ima malo ljudi koji dolaze do ovog stupnja: to je milost koju Bog daje samo nekim izabranim du\u0161ama, budu\u0107i da je ovaj jednostavan pogled na kraju krajeva dar njegove dare\u017eljive ruke. Ipak \u017eelio bih re\u0107i, za utjehu onima koji \u017eele usvojiti ovo sveto postupanje, da ga Bog redovito daruje du\u0161ama koje su raspolo\u017eene da ga prime. A ako nam ga ne daruje, mo\u017ee se barem – uz pomo\u0107 njegovih redovitih milosti i posredstvom vje\u017ebanja Bo\u017eje prisutnosti – posti\u0107i na\u010din molitve i molitveno stanje koji se veoma pribli\u017eavaju tome jednostavnom pogledu.<\/span> <\/i><\/p>\nProvidonosno otkri\u0107e<\/span><\/h5>\nOd Lovrinih spisa, do sada smo imali na raspolaganju samo jedan tiskani tekst kojega je 1691.god. izdao opat de Beaufort i o kojemu smo ovisili svi mi, \u010ditatelji i spisatelji. Sada na potpuno providonosan na\u010din, otkriven je rukopis iz 1745. god., koji sadr\u017ei prijepis djela nekih duhovnih autora iz 17. stolje\u0107a, i na \u010dijem kraju se nalaze i \u201ePisma\u201c i \u201eDuhovne izreke\u201c brata Lovre od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\n
Na temelju toga provest \u0107e se novo kriti\u010dko izdanje tekstova brata Lovre. Na\u0161 \u0107e brat iza\u0107i na vidjelo jo\u0161 istinitiji, slobodniji i \u201cterezijanskiji\u201d, budu\u0107i da su uo\u010dene neke stilisti\u010dke hagiografske crte opata Josepha de Beauforta, tipi\u010dne za ono doba. To nipo\u0161to ne umanjuje beskrajnu zahvalnost prema opatu de Beaufortu: bez njega naime, ne bismo mogli upoznati ovoga jednostavnog brata laika. On je umah osjetio duhovna bogatstva mistika kuhara kojega je poha\u0111ao \u010detvrt stolje\u0107a. Tako\u0111er je shvatio zna\u010denje njegova nauka i apostolsko zna\u010denje koje bi mogli imati njegovi spisi i njegov primjer. Lovro je prorok \u201eBo\u017ejeg Sunca\u201c koje osvjetljava na\u0161 \u017eivot, pod uvjetom da ne volimo vi\u0161e ostati u hladu.<\/p>\n
Poslanje brata Lovre nastavlja se<\/span><\/h5>\nBrat Lovro zauzima povla\u0161teno mjesto u srcima brojnih bogotra\u017eitelja diljem svijeta, tako\u0111er i kod na\u0161e protestantske, anglikanske i pravoslavne bra\u0107e. Mnogi kr\u0161\u0107ani ga vole, slu\u0161aju ga i \u0161tuju kao sjajnog vodi\u010da i pravog sveca. Svojim \u017eivotom izlo\u017eenim \u201eBo\u017ejem Suncu\u201c i svojim svjedo\u010denjem koje zra\u010di tim istim Bo\u017ejim suncem, brat Lovro od Uskrsnu\u0107a, pravi sin Karmela, nastavlja i danas svoje blagotvorno poslanje. Jednostavno i s ljubavlju, vodi nas k Bogu, prisutnom u cijelom na\u0161em \u017eivotu. Nemojmo oklijevati poha\u0111ati ga\u2026<\/p>\n
Na blagdan Uzvi\u0161enja svetoga Kri\u017ea, Rim, 14. rujna 2014. +<\/p>\n
Saverio Cannistr\u00e1, O.C.D.\u00a0 Generalni poglavar <\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a (1614.-1691.) \u010cetiristogodi\u0161njica njegova ro\u0111enja Draga bra\u0107o i sestre, Tijekom Generalnog kapitula odr\u017eanog u Avili 2009. god., bra\u0107a su zatra\u017eila da 2014. god. i u sjeni nadolaze\u0107e petstogodi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e majke Terezije od Isusa obilje\u017eimo i \u010detiristogodi\u0161njicu ro\u0111enja njenog duhovnog sina, ro\u0111enog 1614. god., poniznog brata karmeli\u0107anina ne-sve\u0107enika, poniznog, ali veoma omiljenog … Nastavi \u010ditati Vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti – brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span>
![\"frozen_winter_tree_by_hokota-d35iod4\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/frozen_winter_tree_by_hokota-d35iod4.jpg\")
<\/a>Gledaju\u0107i iz jednostavne ljudske i kr\u0161\u0107anske perspektive,<\/i> ve\u0107 je ovo prvo razdoblje njegova \u017eivota veoma va\u017eno za nas, koji hodimo u svjetlu Krista i Karmela, bilo u lai\u010dkom \u017eivotu, bilo kao redovnici ili redovnice.<\/p>\nGodine 1614., ne znamo to\u010dno kada, Nicolas je kr\u0161ten u skromnoj crkvici malog sela H\u00e9rm\u00e9nil, u pokrajini Lorraine (Lorena), koja je u to doba bila nezavisno Veliko vojvodstvo, a sada je dio Francuske. Veoma malo znamo o njegovoj obitelji i o njegovu obrazovanju u tom ruralnom okru\u017eenju. Me\u0111utim, jedan je doga\u0111aj trajno obilje\u017eio cijeli njegov \u017eivot. Jednog zimskog dana, dok je kao osamnaestogodi\u0161njak kontemplirao o ogoljelom drvetu s kojeg je otpalo li\u0161\u0107e, i promi\u0161ljao o kozmi\u010dkom bu\u0111enju koje se u prirodi odvija svakog prolje\u0107a, Nicolasa je obuzeo dubok osje\u0107aj Bo\u017eanske Prisutnosti i Bo\u017eanske Providnosti, vrutka \u017eivota koji se nikada ne prestaje razotkrivati. Um mu je ispunilo posve novo svjetlo probu\u0111ene vjere. Bog mu je postao blizak, prisutan u svim stvarima. Ovo iskustvo Boga \u017eivoga utisnut \u0107e se u dubine njegove du\u0161e.<\/p>\n
U ono doba, \u017eivot u pokrajini Loreni bio je veoma te\u017eak; vodio se \u201eTridesetogodi\u0161nji rat\u201c ispunjen strahotama, silno razoran, ubila\u010dki i nemoralan. Nicolasa su unova\u010dili u vojsku Velikog Vojvodstva. U to burno doba, njegova je du\u0161a izgubila prekrasno vi\u0111enje koje je otkrila s osamnaest godina. Kasnije, on \u0107e oplakivati po\u010dinjene grijehe, ali ne znamo to\u010dno na \u0161to se to odnosi. Nekoliko puta se suo\u010dio sa smr\u0107u. Godine 1635., bio je te\u0161ko ranjen tijekom opsade grada Rambervilliersa, kojega je Vojvoda Lorenski ponovo poku\u0161ao osvojiti. Nicolasa su odnijeli natrag u njegovo rodno selo. I dok se tjelesno oporavljao malo po malo ozdravljala je i njegova du\u0161a.<\/p>\n
Ne\u0161to kasnije, susreo je jednog plemenitog pustinjaka te je odlu\u010dio dijeliti zajedno s njim njegov samotni\u010dki \u017eivot. Me\u0111utim, to nije bio njegov put. Naslutio je vrijednost \u017eivota potpuno predanog Bogu, ali izvor molitve nije potekao onako kako je on zami\u0161ljao. Odselio se u Pariz gdje ga nalazimo u slu\u017ebi istaknutog \u010dovjeka. Me\u0111utim, ni to nije bilo mjesto koje je Bog \u017eelio za njega.<\/p>\n
Zadr\u017eimo se jo\u0161 trenutak s Nicolasom, mladim laikom.<\/i> U te\u0161kim je okolnostima nau\u010dio \u201cpoznavati \u017eivot i svijet\u201d U \u201eborbi za \u017eivot\u201c, pre\u017eivio je mete\u017e dugotrajnog i stra\u0161nog rata, bijes i strah u mnogim tje-skobnim situacijama, pro\u017eivjev\u0161i i siroma\u0161tvo i glad. Tako\u0111er je otkrio slabost svoje ljudske naravi, svojih \u201cgrijeha\u201d; kojih \u0107e biti ponizno svjestan u svom daljnjem \u017eivotu, ba\u0161 poput njegove duhovne majke sv. Terezije od Isusa, prije njega.<\/p>\n
Me\u0111utim, ljubav \u0107e pobijediti. Nicolas ne\u0107e zaslu\u017eiti prijekor An\u0111ela iz Otkrivenja: \u201cAli imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.\u201d (Otk. 2, 4) \u00a0Kao vojnik, ranjenik, emigrant i radnik, mladi \u0107e laik ponovo na\u0107i sjajni plamen Bo\u017eanske Prisutnosti kojega je do\u017eivio kao osamnaestogodi\u0161njak. U srcu svijeta, u punoj borbi u njemu se polagano razvija du\u0161a kr\u0161\u0107anina i karmeli\u0107anina, koja se neograni\u010deno otvara Bogu, njegovoj milosti, i njegovim konkretnim \u017eeljama.<\/p>\n
Nicolas ostaje primjer duhovnog bu\u0111enja i polaganog uskrsnu\u0107a: on je za sve nas tihi zov i nje\u017eni poziv.<\/p>\n
Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span><\/h5>\n<\/a>U Parizu je Nicolas Herman upoznao veliku i gorljivu zajednicu Bosonogih karmeli\u0107ana iz samostana sv. Josipa, u ulici de Vaugirard. \u00a0U lipnju 1640., u dobi od 26 godina, pridru\u017eio im se kao \u201cbrat laik\u201d (\u201cfrater donatus\u201d kako ka\u017eu Ustanove) i dobio je habit dva mjeseca kasnije. U to se doba habit bra\u0107e laika razlikovao od habita bra\u0107e klerika. Habitu brata laika nedostajala je kapulja\u010da i bijeli pla\u0161t. Tako\u0111er, bra\u0107a laici sjedili su na zadnjim mjestima u blagovaonici i u koru. Od tada na dalje nosit \u0107e ime brat Lovro od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\nNakon dva mjeseca postulature i dvije godine novicijata, 14. kolovoza 1642. god., uo\u010di svetkovine Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije, Lovro je, sada ve\u0107 u dobi od 28 godina, dao svoje vje\u010dne zavjete kao \u201cbrat laik.\u201d Ustanove reda navode da bra\u0107a \u201cneklerici\u201d trebaju biti \u201cpobo\u017eni, jednostavni, vjerni, i predani radu, jer su pozvani na rad.\u201d Nemaju pravo glasa na samostanskom kapitulu, niti sudjeluju u moljenju Bo\u017eanskog \u010casoslova; Kada ne mogu nazo\u010diti nutarnjoj molitvi radi svojih ku\u0107anskih du\u017enosti, moraju moliti u neko drugo doba, koje bi im odredio poglavar, a to je \u010desto bilo uve\u010der ili no\u0107u. (Izdanje Ustanova<\/i> iz 1631.god., II. dio, glava 4)<\/p>\n
Takav je \u017eivot podrazumijevao mnogo manualnog rada, pa nalazimo brata Lovru kao kuhara ove velike zajednice, zatim kao postolara, a \u010desto bi i pomagao u crkvi (primjerice, ministrirao bi na brojnim misama bra\u0107e sve\u0107enika, jer u to doba nije bilo koncelebracije). Tako\u0111er bi ga vi\u0111ali i na ulici kada bi trebalo obaviti neke zadatke, a ponekad bi prosio milostinju. Slali su ga i u predjele Burgundije i Auvergna radi nabave potrep\u0161tina.<\/p>\n
Te\u017eak po\u010detak, a zatim silna radost<\/span><\/h5>\n<\/a>Tako je, dakle, Nicolas Herman uba\u010den u posve novo okru\u017eenje; dogodila se velika promjena koju smo svi mi mo\u017eemo iskusiti, bilo da smo svjetovnjaci \u00a0ili redovnici: selidba, novi posao, nova radna situacija i promjena uvjeta \u017eivota, ulazak u novu zajednicu, obitelj ili dru\u0161tveni \u017eivot. Brat Lovro nije slijepo uletio u ovaj \u017eivot pun novih izazova, ljudi i du\u017enosti. Znao je da ga i\u0161\u010dekuje Bo\u017eja milost i \u017eelio se je bezuvjetno predati Bogu. Redovnici koju je dobro poznavao napisao je slijede\u0107e (govorio je u tre\u0107em licu): Njegova glavna briga tijekom vi\u0161e od \u010detrdeset godina koliko je proveo kao redovnik laik bila je uvijek biti s Bogom, odnosno, ne \u010diniti, ni govoriti, ni razmi\u0161ljati ni o \u010demu \u0161to bi ga moglo oneraspolo\u017eiti. Nije ga zanimalo ni\u0161ta drugo osim \u010diste Bo\u017eje ljubavi.<\/i><\/p>\nMe\u0111utim, jednom redovniku sve\u0107eniku, vjerojatno njegovu ispovjedniku i duhovniku koji je bio \u201cpotpuno svjestan\u201d njegove \u201cvelike bijede,\u201d kao i \u201cvelikih milosti kojima je Bog obdario\u201d njegovu du\u0161u, izjavio je slijede\u0107e:<\/p>\n
U\u0161av\u0161i u redovni\u010dki \u017eivot, odlu\u010dio sam predati se u cijelosti Bogu, kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe, te se odre\u0107i svega onoga \u0161to nije Bog radi njegove ljubavi. Tijekom prvih godina, obi\u010dno sam u molitvi razmi\u0161ljao o smrti, sudu, paklu, raju, i o svojim grijesima. Nastavio sam tako nekoliko godina, prepu\u0161taju\u0107i se pa\u017eljivo preostali dio dana \u2013 \u010dak i za vrijeme rada \u2013 Bo\u017ejoj prisutnosti. Boga sam uvijek smatrao prisutnim kraj sebe i na dnu moga srca. To me je potaknulo na duboko \u0161tovanje Boga, i u tome me je samo vjera mogla zadovoljiti. Postupno sam \u010dinio to isto i za vrijeme nutarnje molitve, pa me je to silno radovalo i tje\u0161ilo. Evo odakle sam po\u010deo.<\/i><\/span><\/p>\nPostojala je me\u0111utim i bolna strana njegova duhovnog iskustva:<\/strong><\/p>\nIpak \u0107u Vam re\u0107i da sam tijekom prvih deset godina \u017eivota puno trpio. Nemir zbog toga \u0161to nisam pripadao Bogu onako kako sam \u017eelio, pa moji pro\u0161li grijesi koje sam stalno imao pred o\u010dima, uz silne milosti kojima me je Bog obasipao, bili su uzrok svih mojih jada. Tijekom tog razdoblja \u010desto sam padao, ali sam se odmah dizao. \u010cinilo mi se da su sva stvorenja, pa i sam Bog – protiv mene, a da je samo vjera na mojoj strani. Tada me je mu\u010dila misao, kako je sve to samo posljedica moje preuzetnosti, te i da sam pretendirao da budem odjednom tamo gdje drugi sti\u017eu tek uz cijenu napora; drugi put bih mislio da sam se svojevoljno osudio da za mene nema nikakvog spasa. Me\u0111utim, prihvativ\u0161i \u010dinjenicu da bih mogao provesti svoj \u017eivot u patnji u takvim mukama i nemirima \u2013 koje ni na koji na\u010din nisu umanjivale moje povjerenje u Boga nego su samo slu\u017eile pove\u0107anju moje vjere \u2013 iznenada sam se na\u0161ao promijenjen i moja du\u0161a, koja je do tada uvijek bila uznemirena, do\u017eivjela je dubok nutarnji mir jer je prona\u0161la svoje sredi\u0161te i odmori\u0161te. <\/i><\/span><\/p>\nIz ovog pisma lako se mo\u017ee zaklju\u010diti da je brat Lovro, koji je bio \u201credovnik preko \u010detrdeset godina\u201d prolazio intenzivnu no\u0107 du\u0161e tijekom \u201cprvih deset godina\u201d svog redovni\u010dkog \u017eivota, a zatim je \u201ctijekom daljnjih trideset godina,\u201d do\u017eivljavao \u201evelike nutarnje radosti\u201c o kojima je pisao u pismu redovnici, koje smo ve\u0107 citirali i u kojem nas najvi\u0161e izvje\u0161\u0107uje o svom stalnom \u201cvje\u017ebanju\u201d Bo\u017eje Prisutnosti i njenim sretnim u\u010dincima:<\/p>\n
Sada se toliko privikao na ovu Bo\u017eju prisutnost, da od nje u svakoj prigodi stalno prima pomo\u0107. Oko trideset godina njegova du\u0161a u\u017eiva takve neprekidne i tako velike radosti da ih jedva mo\u017ee obuzdati. Ako ponekad ba\u0161 i zaboravi na ovu bo\u017eansku prisutnost, Bog mu se odmah o\u010dituje u du\u0161i da bi ga pozvao k sebi; to se \u010desto doga\u0111a kada je najzauzetiji u svojim vanjskim aktivnostima. Odgovara tom nutarnjem zovu s velikom vjerno\u0161\u0107u tako da uzdigne svoje srce k Bogu, ili nje\u017enim pogledom punim ljubavi, ili s nekoliko rije\u010di koje ljubav izrekne u takvim susretima (\u2026) Ova iskustva doista su ga uvjerila u stalnu Bo\u017eju nazo\u010dnost u dubinama njegove du\u0161e, pa je i\u0161\u010dezla svaka sumnja, bez obzira na sve ono \u0161to bi mogao u\u010diniti ili \u0161to bi se moglo dogoditi.<\/span> <\/i><\/p>\nDuh Karmela<\/span><\/h5>\n<\/a>Istaknimo \u010dinjenicu da je ulaskom u Karmel brat Lovro na\u0161ao gorljivu zajednicu sa \u017eivim duhom terezijanske reforme. Ba\u0161 u Parizu su njegova subra\u0107a prevodila djela svete majke Terezije i Ivana od Kri\u017ea. U propovijedima i na konferencijama ili savjetovanjem s poglavarima i s ispovjednicima, na\u0161 kuhar \u010desto bi slu\u0161ao rije\u010di na\u0161e majke sv. Terezije koja nas podsje\u0107a da se nipo\u0161to ne smijemo obeshrabriti kada nas poslu\u0161nost poziva da se bavimo izvanjskim stvarima: ako trebamo biti u kuhinji, znajte da je Bog tu, me\u0111u loncima i me\u0111u tavama. On \u0107e vam pomo\u0107i iznutra i izvana\u2026 \u0160tovi\u0161e, pravi ljubitelj ljubi posvuda i uvijek misli na svog Ljubljenoga! \u2026 Treba pomno paziti, da tako vr\u0161imo i djela posluha i ljubavi, te \u010desto u nutrini pohrlimo k svome Bogu.<\/i> (Osnuci<\/i>, glava 5.)<\/p>\nGlede skladnog i plodnog sjedinjenja kontemplacije i akcije, na\u0161 brat Lovro, je i veoma aktivan i duboko kontemplativan, te daje savjete sve\u0107enicima i bogoslovima ali i na\u0161im kontemplativnim sestrama karmeli\u0107ankama, te svakom kr\u0161\u0107aninu, laiku ili redovniku, kada god smo pozvani na svakodnevni rad i na apostolsko slu\u017eenje – bilo da je ono skromno i skriveno ili pak zapa\u017eeno i cijenjeno.<\/p>\n
\u010covjek i vodi\u010d<\/span><\/h5>\nDa bismo upoznali brata Lovru, bilo bi najbolje pro\u010ditati njegove \u201cDuhovne izreke\u201d i \u201cPisma.\u201d Nedavno su Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u otkriveni autenti\u010dni tekstovi njegovih spisa. U bratu Lovri otkriva se inteligentan i nadasve \u010dastan \u010dovjek. Ima pronicav duh i ide u bit. Njegov se nauk temelji kako na vjeri, tako i na dubokom iskustvu Boga; njegova rije\u010d je jednostavna ali uvjerljiva; sve \u0161to veli uvijek je smisleno i zna\u010dajno; kao \u0161to i sam ka\u017ee, ponekad je konzultirao \u201cknjige\u201c, jer nikada nije propu\u0161tao hraniti se duhovnim \u0161tivom; osje\u0107a se da je imao otvoreno srce i bio je veoma po\u0161ten; imao je smisla za humor i nikada ne bi okoli\u0161ao, ve\u0107 bi prelazio izravno na stvar.<\/p>\n
Imao je znamenite prijatelje koji su ga veoma cijenili. Njegov budu\u0107i \u017eivotopisac, Josip od Beauforta, generalni vikar biskupa Antoine de Noaillesa (biskupa regije Ch\u00e2lons-sur-Marne, a kasnije i kardinala Pariza, gdje je Beaufort ponovno bio njegov generalni vikar) \u010desto se savjetovao s bratom Lovrom i prisje\u0107a se onoga \u0161to mu je na\u0161 kuhar – mistik rekao tijekom njihovog prvog razgovora: \u201cBog prosvjetljuje one koji iskreno \u017eele biti njegovi, pa kada bih ja imao takvu namjeru, mogao bih zamoliti da ga vidim kada god po\u017eelim, ne strahuju\u0107i da bih mu time dosa\u0111ivao; u protivnom slu\u010daju ne bih uop\u0107e trebao tra\u017eiti ga.\u201d<\/p>\n
Prema nekim svjedocima, Lovro je izvana djelovao grubo, ali ne u smislu neodgojenosti, nego izravno, poput nekoga sa sela ili poput jednostavnog radnika, nadasve kao netko tko ne gubi vrijeme na komplimente i lijepe izraze. Beaufort je skicirao portret svog dobrog \u201cstarca\u201c (duhovni vo\u0111e u Rusiji) ovako:<\/p>\n
\u201cKrjepost brata Lovre nikada ga nije \u010dinila nedru\u017eeljubivim. Otvorena srca, ulijevao je povjerenje i osje\u0107aj da mu mo\u017eete re\u0107i ba\u0161 sve i da ste u njemu na\u0161li dobrog prijatelja. On pak, kada bi one s kojima je trebao ne\u0161to napraviti, upoznao, govorio bi slobodno i pokazivao je veliku dobrotu. Jednostavno ono \u0161to je govorio bilo je jednostavno ali uvijek prikladno i puno smisla. Kroz njegovu grubu vanj\u0161tinu, otkrivala se neuobi\u010dajena mudrost, sloboda koja nadma\u0161uje sposobnosti koje obi\u010dno ima jedan siroma\u0161an brat laik, pronicavost koja nadma\u0161uje sve ono \u0161to se moglo od njega o\u010dekivati.\u201d<\/p>\n
Jo\u0161: \u201cImao je najbolje srce na svijetu. Ugodnog izgleda, \u010dovje\u010dan i prijazan, jednostavan i skroman brzo bi stjecao po\u0161tovanje i dobrohotnost svih onih koji su ga vidjeli. \u0160to se vi\u0161e s njime razgovaralo, to se vi\u0161e otkrivalo u njemu dubinu \u010destitosti i pobo\u017enosti koje se ne susre\u0107u gotovo ni kod koga\u2026 Nije bio jedan od onih koji nikada ne popu\u0161taju i koji smatraju da svetost nije spojiva s prirodnim na\u010dinom gledanja na stvarnost. Ni\u0161ta nije hinio, sa svima \u010dovje\u010dan, s dobrotom se ophodio sa svojom bra\u0107om i prijateljima, bez pretenzija da se razlikuje od njih.\u201d<\/p>\n
Veliki Fenelon, jedan drugi \u0161tovatelj na\u0161eg kuhara – mistika, osobno ga je poznavao te svjedo\u010di:<\/p>\n
Rije\u010di samih svetaca veoma se razlikuju od govora onih koji ih \u017eele opisati. Sveta Katarina iz Genove bila je \u010dudo od ljubavi. Brat Lovro bio je sirov po prirodi, ali delikatan po milosti. Vidio sam ga i vodio sam s njim izvanredan razgovor o smrti, dok je bio jako bolestan, a ipak jako radostan.\u201d Obra\u0107aju\u0107i se Bossuetu dok su suptilno raspravljali o pravoj mistici, napisao je: \u201cSvakodnevno mo\u017eemo u\u010diti prou\u010davaju\u0107i na koje na\u010dine Bog djeluje u \u017eivotima neobrazovanih ljudi, koji me\u0111utim posjeduju iskustvo Boga. Ne bismo li mogli nau\u010diti prakti\u010dno razgovaraju\u0107i na primjer s dobrim bratom Lovrom?<\/i><\/p>\nNeke klju\u010dne ideje njegova nau\u010davanja<\/span><\/h5>\nBez duljenja o njegovom teologalnom \u017eivotu satkanom od probu\u0111ene vjere, nepokolebivog pouzdanja i bezuvjetne ljubavi, poslu\u0161ajmo kako nam brat Lovro prenosi svoja sna\u017ena i zrela uvjerenja, kako ih nalazimo u njegovim \u201cPismima\u201d i \u201cDuhovnim izrekama.\u201d<\/p>\n
\n- Dugo i osobno iskustvo uvjerilo je na\u0161eg brata da je vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti odli\u010dno sredstvo za ja\u010danje sjedinjenja s Bogom. Svom je duhovniku objasnio, kako smo ve\u0107 pro\u010ditali, kako je nakon deset godina postupno pre\u0161ao iz prete\u017eito meditativne molitve u dodir s Gospodinom, prisutnim \u201cu dnu mojega srca.\u201d Zatim se ova prisnost nastavila tijekom \u201costatka dana, pa \u010dak i za vrijeme rada.\u201d Nastavlja ovim rije\u010dima:<\/li>\n<\/ul>\n
Nisam osje\u0107ao nikakav umor, ni sumnju glede mog stanja budu\u0107i da nemam neku drugu volju osim volje Bo\u017eje, koju \u017eelim izvr\u0161iti u svim stvarima i kojoj sam toliko podvrgnut, da se ne bih \u017eelio \u010dak ni podi\u0107i slamku s tla protiv njegove volje, ni iz kojeg razloga osim iz \u010diste ljubavi. Napustio sam sve moje neobavezne pobo\u017enosti i molitve te sam se posvetio isklju\u010divo tome da uvijek ostanem u Njegovoj svetoj prisutnosti, u kojoj ostajem jednostavnom pozorno\u0161\u0107u i op\u0107im ljube\u0107im pogledom na Boga, kojega bih mogao nazvati <\/i>aktualna Bo\u017eja prisutnost<\/span> ili jo\u0161 bolje, <\/i>nijemi i tajni razgovor du\u0161e s Bogom<\/span>, koji se gotovo vi\u0161e ne prekida i koji mi ponekad izaziva nutarnja, a \u010desto i \u00a0vanjska zadovoljstva i radosti, tako velika da ih s mukom obuzdavam.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Otada je Lovro postao pravi prorok i apostol puta Bo\u017eje Prisutnosti. Pisao je jednoj redovnici:<\/li>\n<\/ul>\n
Da sam propovjednik, ne bih propovijedao ni\u0161ta drugo ve\u0107 o vje\u017ebanju Bo\u017eje prisutnosti; a da sam duhovnik, preporu\u010dio bih to svakome, jer to toliko smatram korisnim i potrebnim. Po meni svekoliki duhovni \u017eivot sastoji se u tome i \u010dini mi se da se ispravnom provedbom ove vje\u017ebe, postaje duhovnim u malo vremena.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Me\u0111utim, bez ulaganja napora ne posti\u017ee se mnogo. Ve\u0107 je pri ulasku u Karmel, Lovro bio uvjeren da treba \u201cdati sve da bismo dobili Sve.\u201d<\/b><\/span> Da bi se nau\u010dilo \u017eivjeti \u201cdie ac nocte,\u201d danju i no\u0107u u Volji i Prisutnosti Bo\u017ejoj, kako nas poziva Pravilo Karmela, tra\u017ei se ona \u00a0\u201cdeterminada determinaci\u00f3n\u201d (odlu\u010dna odlu\u010dnost) o kojoj je govorila sv. Terezija od Isusa. Brat Lovro, duhovni sin Terezije od Isusa i Ivana od Kri\u017ea, misli o tome na isti na\u010din. U svom gore spomenutom pismu, pi\u0161e:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da za vje\u017ebanje Bo\u017eje prisutnosti srce mora biti ispra\u017enjeno od svih drugih stvari, jer ga Bog \u017eeli posjedovati u cijelosti, a ne mo\u017ee ga posjedovati u cijelosti prije nego li ga isprazni od svega onoga \u0161to nije On. Bog naime ne mo\u017ee djelovati u srcu, niti mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to bi \u017eelio ako ga potpuno ne predamo njemu da s njim mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to \u017eeli.<\/i><\/span><\/p>\nMe\u0111utim, nastavlja dalje Lovro, sjedinjenje s Bogom, za kojim tragamo iz \u010diste ljubavi postat \u0107e izvorom velike sre\u0107e.<\/p>\n
Nema na svijetu ni\u010dega ugodnijeg ili sla\u0111eg od trajnog razgovora s Bogom; to mogu razumjeti samo oni koji to primjenjuju i do\u017eivljavaju.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Primjenjivanje Bo\u017eje Prisutnosti treba stoga u\u010diti, a mo\u017eda i stalno iznova u\u010diti, cijeloga \u017eivota. Lovro priznaje da se i on u po\u010detku s time mu\u010dio.<\/li>\n<\/ul>\n
Dosta sam se mu\u010dio s ovom vje\u017ebom, ali sam ustrajao unato\u010d svim pote\u0161ko\u0107ama na koje bih nailazio; kad bih se nehotice rastresao nisam se pla\u0161io ni uznemirivao. Nisam se manje bavio Bogom tijekom dana, nego tijekom svojih molitava. (\u2026) \u010dak i dok sam bio uronjen u svoj posao. (\u2026) To sam redovito primjenjivao otkako sam u\u0161ao u redovni\u0161tvo. Iako sam to obavljao slaba\u0161no i nesavr\u0161eno, ipak sam iz toga izvukao velike koristi. (\u2026) Kona\u010dno vi\u0161ekratnim ponavljanjem ovih \u010dina postajali su mi sve bliskijima, a Bo\u017eja prisutnost postajala je kao prirodna.<\/i><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\nU\u010denje ovog vje\u017ebanja Prisutnosti bit \u0107e, dakle postupno, ali stalno. Evo \u0161to kao dobar pedagog savjetuje jednoj gospo\u0111i s takti\u010dno\u0161\u0107u i dalekovidno\u0161\u0107u:<\/strong><\/p>\nOvaj Bog dobrote ne tra\u017ei od nas mnogo: malo prisje\u0107anje s vremena na vrijeme, malo klanjanje, ponekad tra\u017eiti od njega milost, ponekad mu prikazati svoje trpljenje, nalaziti utjehu u njemu; za vrijeme obroka i razgovora, ponekad uzdignuti k njemu svoje srce: najmanje prisje\u0107anje na njegovu prisutnost uvijek \u0107e mu biti veoma ugodno. Da bismo to \u010dinili ne moramo jako vikati: Bog nam je bli\u017ei nego mi to mislimo. Ne moramo uvijek biti u crkvi da budemo s Bogom; mo\u017eemo od na\u0161ega srca napraviti oratorij u koji se mo\u017eemo \u010desto povu\u0107i da bismo s njim ponizno i s ljubavlju razgovarali. Svatko je sposoban za ove prisne razgovore s Bogom, jedni vi\u0161e, drugi manje. On zna \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Malo po malo u nama se oblikuju volja i navika da se \u010desto obra\u0107amo prisutnome Bogu. Lovro nam preporu\u010duje:<\/li>\n<\/ul>\n
Potrebna je velika vjernost u vje\u017ebanju ove prisutnosti i vjernost nutarnjem pogledu Bo\u017ejem u nama, \u0161to uvijek valja provoditi blago, ponizno i s ljubavlju\u2026 Osobito je va\u017eno voditi brigu da ovaj nutarnji pogled, barem na trenutak, nekako prethodi Va\u0161im vanjskim aktivnostima, da ih \u010desto prati i da ih dovr\u0161ava. Jer potrebno je mnogo vremena i napora za stjecanje ove na\u010dina postupanja, pa se stoga ne treba obeshrabriti kada vam ne uspijeva. Jer navika se stvara samo s \u00a0trudom; me\u0111utim, kad bude stvorena, sve \u0107e se raditi sa zadovoljstvom.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Brat Lovro nas \u017eeli dovesti dubokom sjedinjenju s Bogom! On vjernoj du\u0161i otvara predivne i radosne vidike:<\/li>\n<\/ul>\n
Ova Bo\u017eja prisutnost, na po\u010detku malo naporna, ako se vr\u0161i s vjerno\u0161\u0107u, potajno proizvodi u du\u0161i \u010dudesne u\u010dinke privla\u010de\u0107i u du\u0161u obilje Gospodnje milosti, te ju neopazice dovodi do tog jednostavnog pogleda, do te ljube\u0107e svijesti o posvema\u0161njoj Bo\u017ejoj prisutnosti, koja je najsvetiji, najsigurniji i najlak\u0161i te naju\u010dinkovitiji na\u010din molitve. Po Bo\u017ejoj prisutnosti i ovom nutarnjem pogledu, du\u0161a se veoma zbli\u017eava s Bogom, do te mjere da provodi gotovo sav svoj \u017eivot u trajnim \u010dinima ljubavi, klanjanja, kajanja, pouzdanja, zahvaljivanja, \u017ertve, pro\u0161nje, i svih najodli\u010dnijih krjeposti. Ponekad to mo\u017ee postati samo jedan \u010din koji nikad ne prestaje, jer se du\u0161a uvijek nalazi u neprestanom vje\u017ebanju ove Bo\u017eje prisutnosti.<\/span> <\/i><\/p>\nTri mjeseca prije svoje smrti, na\u0161 je brat napisao:<\/strong><\/p>\nU ovom me \u017eivotu tje\u0161i to \u0161to Boga vidim po vjeri. A vidim ga na takav na\u010din da bih si ponekad mogao re\u0107i: Vi\u0161e ne vjerujem, nego ga gotovo vidim, ku\u0161am ono \u0161to nas vjera u\u010di. I s tom sigurno\u0161\u0107u i s tim provo\u0111enjem u djelo vjere, \u017eivjet \u0107u i umrijeti s njime. (I ponovno, govore\u0107i o pouzdanju) Nikad ne\u0107emo imati dovoljno pouzdanja \u00a0u tako dobrog i vjernog prijatelja, koji nas nikada ne\u0107e ostaviti, ni na ovom, ni na drugom svijetu.<\/em><\/span><\/p>\n\n- Nakon \u0161to je spomenuo tako svijetlo obzorje, Lovro se obra\u0107a svima s ovim zadnjim ohrabrenjem, kojim bismo i zavr\u0161ili na\u0161u malu antologiju:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da ima malo ljudi koji dolaze do ovog stupnja: to je milost koju Bog daje samo nekim izabranim du\u0161ama, budu\u0107i da je ovaj jednostavan pogled na kraju krajeva dar njegove dare\u017eljive ruke. Ipak \u017eelio bih re\u0107i, za utjehu onima koji \u017eele usvojiti ovo sveto postupanje, da ga Bog redovito daruje du\u0161ama koje su raspolo\u017eene da ga prime. A ako nam ga ne daruje, mo\u017ee se barem – uz pomo\u0107 njegovih redovitih milosti i posredstvom vje\u017ebanja Bo\u017eje prisutnosti – posti\u0107i na\u010din molitve i molitveno stanje koji se veoma pribli\u017eavaju tome jednostavnom pogledu.<\/span> <\/i><\/p>\nProvidonosno otkri\u0107e<\/span><\/h5>\nOd Lovrinih spisa, do sada smo imali na raspolaganju samo jedan tiskani tekst kojega je 1691.god. izdao opat de Beaufort i o kojemu smo ovisili svi mi, \u010ditatelji i spisatelji. Sada na potpuno providonosan na\u010din, otkriven je rukopis iz 1745. god., koji sadr\u017ei prijepis djela nekih duhovnih autora iz 17. stolje\u0107a, i na \u010dijem kraju se nalaze i \u201ePisma\u201c i \u201eDuhovne izreke\u201c brata Lovre od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\n
Na temelju toga provest \u0107e se novo kriti\u010dko izdanje tekstova brata Lovre. Na\u0161 \u0107e brat iza\u0107i na vidjelo jo\u0161 istinitiji, slobodniji i \u201cterezijanskiji\u201d, budu\u0107i da su uo\u010dene neke stilisti\u010dke hagiografske crte opata Josepha de Beauforta, tipi\u010dne za ono doba. To nipo\u0161to ne umanjuje beskrajnu zahvalnost prema opatu de Beaufortu: bez njega naime, ne bismo mogli upoznati ovoga jednostavnog brata laika. On je umah osjetio duhovna bogatstva mistika kuhara kojega je poha\u0111ao \u010detvrt stolje\u0107a. Tako\u0111er je shvatio zna\u010denje njegova nauka i apostolsko zna\u010denje koje bi mogli imati njegovi spisi i njegov primjer. Lovro je prorok \u201eBo\u017ejeg Sunca\u201c koje osvjetljava na\u0161 \u017eivot, pod uvjetom da ne volimo vi\u0161e ostati u hladu.<\/p>\n
Poslanje brata Lovre nastavlja se<\/span><\/h5>\nBrat Lovro zauzima povla\u0161teno mjesto u srcima brojnih bogotra\u017eitelja diljem svijeta, tako\u0111er i kod na\u0161e protestantske, anglikanske i pravoslavne bra\u0107e. Mnogi kr\u0161\u0107ani ga vole, slu\u0161aju ga i \u0161tuju kao sjajnog vodi\u010da i pravog sveca. Svojim \u017eivotom izlo\u017eenim \u201eBo\u017ejem Suncu\u201c i svojim svjedo\u010denjem koje zra\u010di tim istim Bo\u017ejim suncem, brat Lovro od Uskrsnu\u0107a, pravi sin Karmela, nastavlja i danas svoje blagotvorno poslanje. Jednostavno i s ljubavlju, vodi nas k Bogu, prisutnom u cijelom na\u0161em \u017eivotu. Nemojmo oklijevati poha\u0111ati ga\u2026<\/p>\n
Na blagdan Uzvi\u0161enja svetoga Kri\u017ea, Rim, 14. rujna 2014. +<\/p>\n
Saverio Cannistr\u00e1, O.C.D.\u00a0 Generalni poglavar <\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a (1614.-1691.) \u010cetiristogodi\u0161njica njegova ro\u0111enja Draga bra\u0107o i sestre, Tijekom Generalnog kapitula odr\u017eanog u Avili 2009. god., bra\u0107a su zatra\u017eila da 2014. god. i u sjeni nadolaze\u0107e petstogodi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e majke Terezije od Isusa obilje\u017eimo i \u010detiristogodi\u0161njicu ro\u0111enja njenog duhovnog sina, ro\u0111enog 1614. god., poniznog brata karmeli\u0107anina ne-sve\u0107enika, poniznog, ali veoma omiljenog … Nastavi \u010ditati Vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti – brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span>
<\/a>U Parizu je Nicolas Herman upoznao veliku i gorljivu zajednicu Bosonogih karmeli\u0107ana iz samostana sv. Josipa, u ulici de Vaugirard. \u00a0U lipnju 1640., u dobi od 26 godina, pridru\u017eio im se kao \u201cbrat laik\u201d (\u201cfrater donatus\u201d kako ka\u017eu Ustanove) i dobio je habit dva mjeseca kasnije. U to se doba habit bra\u0107e laika razlikovao od habita bra\u0107e klerika. Habitu brata laika nedostajala je kapulja\u010da i bijeli pla\u0161t. Tako\u0111er, bra\u0107a laici sjedili su na zadnjim mjestima u blagovaonici i u koru. Od tada na dalje nosit \u0107e ime brat Lovro od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\nNakon dva mjeseca postulature i dvije godine novicijata, 14. kolovoza 1642. god., uo\u010di svetkovine Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije, Lovro je, sada ve\u0107 u dobi od 28 godina, dao svoje vje\u010dne zavjete kao \u201cbrat laik.\u201d Ustanove reda navode da bra\u0107a \u201cneklerici\u201d trebaju biti \u201cpobo\u017eni, jednostavni, vjerni, i predani radu, jer su pozvani na rad.\u201d Nemaju pravo glasa na samostanskom kapitulu, niti sudjeluju u moljenju Bo\u017eanskog \u010casoslova; Kada ne mogu nazo\u010diti nutarnjoj molitvi radi svojih ku\u0107anskih du\u017enosti, moraju moliti u neko drugo doba, koje bi im odredio poglavar, a to je \u010desto bilo uve\u010der ili no\u0107u. (Izdanje Ustanova<\/i> iz 1631.god., II. dio, glava 4)<\/p>\n
Takav je \u017eivot podrazumijevao mnogo manualnog rada, pa nalazimo brata Lovru kao kuhara ove velike zajednice, zatim kao postolara, a \u010desto bi i pomagao u crkvi (primjerice, ministrirao bi na brojnim misama bra\u0107e sve\u0107enika, jer u to doba nije bilo koncelebracije). Tako\u0111er bi ga vi\u0111ali i na ulici kada bi trebalo obaviti neke zadatke, a ponekad bi prosio milostinju. Slali su ga i u predjele Burgundije i Auvergna radi nabave potrep\u0161tina.<\/p>\n
Te\u017eak po\u010detak, a zatim silna radost<\/span><\/h5>\n<\/a>Tako je, dakle, Nicolas Herman uba\u010den u posve novo okru\u017eenje; dogodila se velika promjena koju smo svi mi mo\u017eemo iskusiti, bilo da smo svjetovnjaci \u00a0ili redovnici: selidba, novi posao, nova radna situacija i promjena uvjeta \u017eivota, ulazak u novu zajednicu, obitelj ili dru\u0161tveni \u017eivot. Brat Lovro nije slijepo uletio u ovaj \u017eivot pun novih izazova, ljudi i du\u017enosti. Znao je da ga i\u0161\u010dekuje Bo\u017eja milost i \u017eelio se je bezuvjetno predati Bogu. Redovnici koju je dobro poznavao napisao je slijede\u0107e (govorio je u tre\u0107em licu): Njegova glavna briga tijekom vi\u0161e od \u010detrdeset godina koliko je proveo kao redovnik laik bila je uvijek biti s Bogom, odnosno, ne \u010diniti, ni govoriti, ni razmi\u0161ljati ni o \u010demu \u0161to bi ga moglo oneraspolo\u017eiti. Nije ga zanimalo ni\u0161ta drugo osim \u010diste Bo\u017eje ljubavi.<\/i><\/p>\nMe\u0111utim, jednom redovniku sve\u0107eniku, vjerojatno njegovu ispovjedniku i duhovniku koji je bio \u201cpotpuno svjestan\u201d njegove \u201cvelike bijede,\u201d kao i \u201cvelikih milosti kojima je Bog obdario\u201d njegovu du\u0161u, izjavio je slijede\u0107e:<\/p>\n
U\u0161av\u0161i u redovni\u010dki \u017eivot, odlu\u010dio sam predati se u cijelosti Bogu, kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe, te se odre\u0107i svega onoga \u0161to nije Bog radi njegove ljubavi. Tijekom prvih godina, obi\u010dno sam u molitvi razmi\u0161ljao o smrti, sudu, paklu, raju, i o svojim grijesima. Nastavio sam tako nekoliko godina, prepu\u0161taju\u0107i se pa\u017eljivo preostali dio dana \u2013 \u010dak i za vrijeme rada \u2013 Bo\u017ejoj prisutnosti. Boga sam uvijek smatrao prisutnim kraj sebe i na dnu moga srca. To me je potaknulo na duboko \u0161tovanje Boga, i u tome me je samo vjera mogla zadovoljiti. Postupno sam \u010dinio to isto i za vrijeme nutarnje molitve, pa me je to silno radovalo i tje\u0161ilo. Evo odakle sam po\u010deo.<\/i><\/span><\/p>\nPostojala je me\u0111utim i bolna strana njegova duhovnog iskustva:<\/strong><\/p>\nIpak \u0107u Vam re\u0107i da sam tijekom prvih deset godina \u017eivota puno trpio. Nemir zbog toga \u0161to nisam pripadao Bogu onako kako sam \u017eelio, pa moji pro\u0161li grijesi koje sam stalno imao pred o\u010dima, uz silne milosti kojima me je Bog obasipao, bili su uzrok svih mojih jada. Tijekom tog razdoblja \u010desto sam padao, ali sam se odmah dizao. \u010cinilo mi se da su sva stvorenja, pa i sam Bog – protiv mene, a da je samo vjera na mojoj strani. Tada me je mu\u010dila misao, kako je sve to samo posljedica moje preuzetnosti, te i da sam pretendirao da budem odjednom tamo gdje drugi sti\u017eu tek uz cijenu napora; drugi put bih mislio da sam se svojevoljno osudio da za mene nema nikakvog spasa. Me\u0111utim, prihvativ\u0161i \u010dinjenicu da bih mogao provesti svoj \u017eivot u patnji u takvim mukama i nemirima \u2013 koje ni na koji na\u010din nisu umanjivale moje povjerenje u Boga nego su samo slu\u017eile pove\u0107anju moje vjere \u2013 iznenada sam se na\u0161ao promijenjen i moja du\u0161a, koja je do tada uvijek bila uznemirena, do\u017eivjela je dubok nutarnji mir jer je prona\u0161la svoje sredi\u0161te i odmori\u0161te. <\/i><\/span><\/p>\nIz ovog pisma lako se mo\u017ee zaklju\u010diti da je brat Lovro, koji je bio \u201credovnik preko \u010detrdeset godina\u201d prolazio intenzivnu no\u0107 du\u0161e tijekom \u201cprvih deset godina\u201d svog redovni\u010dkog \u017eivota, a zatim je \u201ctijekom daljnjih trideset godina,\u201d do\u017eivljavao \u201evelike nutarnje radosti\u201c o kojima je pisao u pismu redovnici, koje smo ve\u0107 citirali i u kojem nas najvi\u0161e izvje\u0161\u0107uje o svom stalnom \u201cvje\u017ebanju\u201d Bo\u017eje Prisutnosti i njenim sretnim u\u010dincima:<\/p>\n
Sada se toliko privikao na ovu Bo\u017eju prisutnost, da od nje u svakoj prigodi stalno prima pomo\u0107. Oko trideset godina njegova du\u0161a u\u017eiva takve neprekidne i tako velike radosti da ih jedva mo\u017ee obuzdati. Ako ponekad ba\u0161 i zaboravi na ovu bo\u017eansku prisutnost, Bog mu se odmah o\u010dituje u du\u0161i da bi ga pozvao k sebi; to se \u010desto doga\u0111a kada je najzauzetiji u svojim vanjskim aktivnostima. Odgovara tom nutarnjem zovu s velikom vjerno\u0161\u0107u tako da uzdigne svoje srce k Bogu, ili nje\u017enim pogledom punim ljubavi, ili s nekoliko rije\u010di koje ljubav izrekne u takvim susretima (\u2026) Ova iskustva doista su ga uvjerila u stalnu Bo\u017eju nazo\u010dnost u dubinama njegove du\u0161e, pa je i\u0161\u010dezla svaka sumnja, bez obzira na sve ono \u0161to bi mogao u\u010diniti ili \u0161to bi se moglo dogoditi.<\/span> <\/i><\/p>\nDuh Karmela<\/span><\/h5>\n<\/a>Istaknimo \u010dinjenicu da je ulaskom u Karmel brat Lovro na\u0161ao gorljivu zajednicu sa \u017eivim duhom terezijanske reforme. Ba\u0161 u Parizu su njegova subra\u0107a prevodila djela svete majke Terezije i Ivana od Kri\u017ea. U propovijedima i na konferencijama ili savjetovanjem s poglavarima i s ispovjednicima, na\u0161 kuhar \u010desto bi slu\u0161ao rije\u010di na\u0161e majke sv. Terezije koja nas podsje\u0107a da se nipo\u0161to ne smijemo obeshrabriti kada nas poslu\u0161nost poziva da se bavimo izvanjskim stvarima: ako trebamo biti u kuhinji, znajte da je Bog tu, me\u0111u loncima i me\u0111u tavama. On \u0107e vam pomo\u0107i iznutra i izvana\u2026 \u0160tovi\u0161e, pravi ljubitelj ljubi posvuda i uvijek misli na svog Ljubljenoga! \u2026 Treba pomno paziti, da tako vr\u0161imo i djela posluha i ljubavi, te \u010desto u nutrini pohrlimo k svome Bogu.<\/i> (Osnuci<\/i>, glava 5.)<\/p>\nGlede skladnog i plodnog sjedinjenja kontemplacije i akcije, na\u0161 brat Lovro, je i veoma aktivan i duboko kontemplativan, te daje savjete sve\u0107enicima i bogoslovima ali i na\u0161im kontemplativnim sestrama karmeli\u0107ankama, te svakom kr\u0161\u0107aninu, laiku ili redovniku, kada god smo pozvani na svakodnevni rad i na apostolsko slu\u017eenje – bilo da je ono skromno i skriveno ili pak zapa\u017eeno i cijenjeno.<\/p>\n
\u010covjek i vodi\u010d<\/span><\/h5>\nDa bismo upoznali brata Lovru, bilo bi najbolje pro\u010ditati njegove \u201cDuhovne izreke\u201d i \u201cPisma.\u201d Nedavno su Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u otkriveni autenti\u010dni tekstovi njegovih spisa. U bratu Lovri otkriva se inteligentan i nadasve \u010dastan \u010dovjek. Ima pronicav duh i ide u bit. Njegov se nauk temelji kako na vjeri, tako i na dubokom iskustvu Boga; njegova rije\u010d je jednostavna ali uvjerljiva; sve \u0161to veli uvijek je smisleno i zna\u010dajno; kao \u0161to i sam ka\u017ee, ponekad je konzultirao \u201cknjige\u201c, jer nikada nije propu\u0161tao hraniti se duhovnim \u0161tivom; osje\u0107a se da je imao otvoreno srce i bio je veoma po\u0161ten; imao je smisla za humor i nikada ne bi okoli\u0161ao, ve\u0107 bi prelazio izravno na stvar.<\/p>\n
Imao je znamenite prijatelje koji su ga veoma cijenili. Njegov budu\u0107i \u017eivotopisac, Josip od Beauforta, generalni vikar biskupa Antoine de Noaillesa (biskupa regije Ch\u00e2lons-sur-Marne, a kasnije i kardinala Pariza, gdje je Beaufort ponovno bio njegov generalni vikar) \u010desto se savjetovao s bratom Lovrom i prisje\u0107a se onoga \u0161to mu je na\u0161 kuhar – mistik rekao tijekom njihovog prvog razgovora: \u201cBog prosvjetljuje one koji iskreno \u017eele biti njegovi, pa kada bih ja imao takvu namjeru, mogao bih zamoliti da ga vidim kada god po\u017eelim, ne strahuju\u0107i da bih mu time dosa\u0111ivao; u protivnom slu\u010daju ne bih uop\u0107e trebao tra\u017eiti ga.\u201d<\/p>\n
Prema nekim svjedocima, Lovro je izvana djelovao grubo, ali ne u smislu neodgojenosti, nego izravno, poput nekoga sa sela ili poput jednostavnog radnika, nadasve kao netko tko ne gubi vrijeme na komplimente i lijepe izraze. Beaufort je skicirao portret svog dobrog \u201cstarca\u201c (duhovni vo\u0111e u Rusiji) ovako:<\/p>\n
\u201cKrjepost brata Lovre nikada ga nije \u010dinila nedru\u017eeljubivim. Otvorena srca, ulijevao je povjerenje i osje\u0107aj da mu mo\u017eete re\u0107i ba\u0161 sve i da ste u njemu na\u0161li dobrog prijatelja. On pak, kada bi one s kojima je trebao ne\u0161to napraviti, upoznao, govorio bi slobodno i pokazivao je veliku dobrotu. Jednostavno ono \u0161to je govorio bilo je jednostavno ali uvijek prikladno i puno smisla. Kroz njegovu grubu vanj\u0161tinu, otkrivala se neuobi\u010dajena mudrost, sloboda koja nadma\u0161uje sposobnosti koje obi\u010dno ima jedan siroma\u0161an brat laik, pronicavost koja nadma\u0161uje sve ono \u0161to se moglo od njega o\u010dekivati.\u201d<\/p>\n
Jo\u0161: \u201cImao je najbolje srce na svijetu. Ugodnog izgleda, \u010dovje\u010dan i prijazan, jednostavan i skroman brzo bi stjecao po\u0161tovanje i dobrohotnost svih onih koji su ga vidjeli. \u0160to se vi\u0161e s njime razgovaralo, to se vi\u0161e otkrivalo u njemu dubinu \u010destitosti i pobo\u017enosti koje se ne susre\u0107u gotovo ni kod koga\u2026 Nije bio jedan od onih koji nikada ne popu\u0161taju i koji smatraju da svetost nije spojiva s prirodnim na\u010dinom gledanja na stvarnost. Ni\u0161ta nije hinio, sa svima \u010dovje\u010dan, s dobrotom se ophodio sa svojom bra\u0107om i prijateljima, bez pretenzija da se razlikuje od njih.\u201d<\/p>\n
Veliki Fenelon, jedan drugi \u0161tovatelj na\u0161eg kuhara – mistika, osobno ga je poznavao te svjedo\u010di:<\/p>\n
Rije\u010di samih svetaca veoma se razlikuju od govora onih koji ih \u017eele opisati. Sveta Katarina iz Genove bila je \u010dudo od ljubavi. Brat Lovro bio je sirov po prirodi, ali delikatan po milosti. Vidio sam ga i vodio sam s njim izvanredan razgovor o smrti, dok je bio jako bolestan, a ipak jako radostan.\u201d Obra\u0107aju\u0107i se Bossuetu dok su suptilno raspravljali o pravoj mistici, napisao je: \u201cSvakodnevno mo\u017eemo u\u010diti prou\u010davaju\u0107i na koje na\u010dine Bog djeluje u \u017eivotima neobrazovanih ljudi, koji me\u0111utim posjeduju iskustvo Boga. Ne bismo li mogli nau\u010diti prakti\u010dno razgovaraju\u0107i na primjer s dobrim bratom Lovrom?<\/i><\/p>\nNeke klju\u010dne ideje njegova nau\u010davanja<\/span><\/h5>\nBez duljenja o njegovom teologalnom \u017eivotu satkanom od probu\u0111ene vjere, nepokolebivog pouzdanja i bezuvjetne ljubavi, poslu\u0161ajmo kako nam brat Lovro prenosi svoja sna\u017ena i zrela uvjerenja, kako ih nalazimo u njegovim \u201cPismima\u201d i \u201cDuhovnim izrekama.\u201d<\/p>\n
\n- Dugo i osobno iskustvo uvjerilo je na\u0161eg brata da je vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti odli\u010dno sredstvo za ja\u010danje sjedinjenja s Bogom. Svom je duhovniku objasnio, kako smo ve\u0107 pro\u010ditali, kako je nakon deset godina postupno pre\u0161ao iz prete\u017eito meditativne molitve u dodir s Gospodinom, prisutnim \u201cu dnu mojega srca.\u201d Zatim se ova prisnost nastavila tijekom \u201costatka dana, pa \u010dak i za vrijeme rada.\u201d Nastavlja ovim rije\u010dima:<\/li>\n<\/ul>\n
Nisam osje\u0107ao nikakav umor, ni sumnju glede mog stanja budu\u0107i da nemam neku drugu volju osim volje Bo\u017eje, koju \u017eelim izvr\u0161iti u svim stvarima i kojoj sam toliko podvrgnut, da se ne bih \u017eelio \u010dak ni podi\u0107i slamku s tla protiv njegove volje, ni iz kojeg razloga osim iz \u010diste ljubavi. Napustio sam sve moje neobavezne pobo\u017enosti i molitve te sam se posvetio isklju\u010divo tome da uvijek ostanem u Njegovoj svetoj prisutnosti, u kojoj ostajem jednostavnom pozorno\u0161\u0107u i op\u0107im ljube\u0107im pogledom na Boga, kojega bih mogao nazvati <\/i>aktualna Bo\u017eja prisutnost<\/span> ili jo\u0161 bolje, <\/i>nijemi i tajni razgovor du\u0161e s Bogom<\/span>, koji se gotovo vi\u0161e ne prekida i koji mi ponekad izaziva nutarnja, a \u010desto i \u00a0vanjska zadovoljstva i radosti, tako velika da ih s mukom obuzdavam.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Otada je Lovro postao pravi prorok i apostol puta Bo\u017eje Prisutnosti. Pisao je jednoj redovnici:<\/li>\n<\/ul>\n
Da sam propovjednik, ne bih propovijedao ni\u0161ta drugo ve\u0107 o vje\u017ebanju Bo\u017eje prisutnosti; a da sam duhovnik, preporu\u010dio bih to svakome, jer to toliko smatram korisnim i potrebnim. Po meni svekoliki duhovni \u017eivot sastoji se u tome i \u010dini mi se da se ispravnom provedbom ove vje\u017ebe, postaje duhovnim u malo vremena.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Me\u0111utim, bez ulaganja napora ne posti\u017ee se mnogo. Ve\u0107 je pri ulasku u Karmel, Lovro bio uvjeren da treba \u201cdati sve da bismo dobili Sve.\u201d<\/b><\/span> Da bi se nau\u010dilo \u017eivjeti \u201cdie ac nocte,\u201d danju i no\u0107u u Volji i Prisutnosti Bo\u017ejoj, kako nas poziva Pravilo Karmela, tra\u017ei se ona \u00a0\u201cdeterminada determinaci\u00f3n\u201d (odlu\u010dna odlu\u010dnost) o kojoj je govorila sv. Terezija od Isusa. Brat Lovro, duhovni sin Terezije od Isusa i Ivana od Kri\u017ea, misli o tome na isti na\u010din. U svom gore spomenutom pismu, pi\u0161e:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da za vje\u017ebanje Bo\u017eje prisutnosti srce mora biti ispra\u017enjeno od svih drugih stvari, jer ga Bog \u017eeli posjedovati u cijelosti, a ne mo\u017ee ga posjedovati u cijelosti prije nego li ga isprazni od svega onoga \u0161to nije On. Bog naime ne mo\u017ee djelovati u srcu, niti mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to bi \u017eelio ako ga potpuno ne predamo njemu da s njim mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to \u017eeli.<\/i><\/span><\/p>\nMe\u0111utim, nastavlja dalje Lovro, sjedinjenje s Bogom, za kojim tragamo iz \u010diste ljubavi postat \u0107e izvorom velike sre\u0107e.<\/p>\n
Nema na svijetu ni\u010dega ugodnijeg ili sla\u0111eg od trajnog razgovora s Bogom; to mogu razumjeti samo oni koji to primjenjuju i do\u017eivljavaju.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Primjenjivanje Bo\u017eje Prisutnosti treba stoga u\u010diti, a mo\u017eda i stalno iznova u\u010diti, cijeloga \u017eivota. Lovro priznaje da se i on u po\u010detku s time mu\u010dio.<\/li>\n<\/ul>\n
Dosta sam se mu\u010dio s ovom vje\u017ebom, ali sam ustrajao unato\u010d svim pote\u0161ko\u0107ama na koje bih nailazio; kad bih se nehotice rastresao nisam se pla\u0161io ni uznemirivao. Nisam se manje bavio Bogom tijekom dana, nego tijekom svojih molitava. (\u2026) \u010dak i dok sam bio uronjen u svoj posao. (\u2026) To sam redovito primjenjivao otkako sam u\u0161ao u redovni\u0161tvo. Iako sam to obavljao slaba\u0161no i nesavr\u0161eno, ipak sam iz toga izvukao velike koristi. (\u2026) Kona\u010dno vi\u0161ekratnim ponavljanjem ovih \u010dina postajali su mi sve bliskijima, a Bo\u017eja prisutnost postajala je kao prirodna.<\/i><\/span><\/p>\n<\/a><\/p>\nU\u010denje ovog vje\u017ebanja Prisutnosti bit \u0107e, dakle postupno, ali stalno. Evo \u0161to kao dobar pedagog savjetuje jednoj gospo\u0111i s takti\u010dno\u0161\u0107u i dalekovidno\u0161\u0107u:<\/strong><\/p>\nOvaj Bog dobrote ne tra\u017ei od nas mnogo: malo prisje\u0107anje s vremena na vrijeme, malo klanjanje, ponekad tra\u017eiti od njega milost, ponekad mu prikazati svoje trpljenje, nalaziti utjehu u njemu; za vrijeme obroka i razgovora, ponekad uzdignuti k njemu svoje srce: najmanje prisje\u0107anje na njegovu prisutnost uvijek \u0107e mu biti veoma ugodno. Da bismo to \u010dinili ne moramo jako vikati: Bog nam je bli\u017ei nego mi to mislimo. Ne moramo uvijek biti u crkvi da budemo s Bogom; mo\u017eemo od na\u0161ega srca napraviti oratorij u koji se mo\u017eemo \u010desto povu\u0107i da bismo s njim ponizno i s ljubavlju razgovarali. Svatko je sposoban za ove prisne razgovore s Bogom, jedni vi\u0161e, drugi manje. On zna \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Malo po malo u nama se oblikuju volja i navika da se \u010desto obra\u0107amo prisutnome Bogu. Lovro nam preporu\u010duje:<\/li>\n<\/ul>\n
Potrebna je velika vjernost u vje\u017ebanju ove prisutnosti i vjernost nutarnjem pogledu Bo\u017ejem u nama, \u0161to uvijek valja provoditi blago, ponizno i s ljubavlju\u2026 Osobito je va\u017eno voditi brigu da ovaj nutarnji pogled, barem na trenutak, nekako prethodi Va\u0161im vanjskim aktivnostima, da ih \u010desto prati i da ih dovr\u0161ava. Jer potrebno je mnogo vremena i napora za stjecanje ove na\u010dina postupanja, pa se stoga ne treba obeshrabriti kada vam ne uspijeva. Jer navika se stvara samo s \u00a0trudom; me\u0111utim, kad bude stvorena, sve \u0107e se raditi sa zadovoljstvom.<\/i><\/span><\/p>\n\n- Brat Lovro nas \u017eeli dovesti dubokom sjedinjenju s Bogom! On vjernoj du\u0161i otvara predivne i radosne vidike:<\/li>\n<\/ul>\n
Ova Bo\u017eja prisutnost, na po\u010detku malo naporna, ako se vr\u0161i s vjerno\u0161\u0107u, potajno proizvodi u du\u0161i \u010dudesne u\u010dinke privla\u010de\u0107i u du\u0161u obilje Gospodnje milosti, te ju neopazice dovodi do tog jednostavnog pogleda, do te ljube\u0107e svijesti o posvema\u0161njoj Bo\u017ejoj prisutnosti, koja je najsvetiji, najsigurniji i najlak\u0161i te naju\u010dinkovitiji na\u010din molitve. Po Bo\u017ejoj prisutnosti i ovom nutarnjem pogledu, du\u0161a se veoma zbli\u017eava s Bogom, do te mjere da provodi gotovo sav svoj \u017eivot u trajnim \u010dinima ljubavi, klanjanja, kajanja, pouzdanja, zahvaljivanja, \u017ertve, pro\u0161nje, i svih najodli\u010dnijih krjeposti. Ponekad to mo\u017ee postati samo jedan \u010din koji nikad ne prestaje, jer se du\u0161a uvijek nalazi u neprestanom vje\u017ebanju ove Bo\u017eje prisutnosti.<\/span> <\/i><\/p>\nTri mjeseca prije svoje smrti, na\u0161 je brat napisao:<\/strong><\/p>\nU ovom me \u017eivotu tje\u0161i to \u0161to Boga vidim po vjeri. A vidim ga na takav na\u010din da bih si ponekad mogao re\u0107i: Vi\u0161e ne vjerujem, nego ga gotovo vidim, ku\u0161am ono \u0161to nas vjera u\u010di. I s tom sigurno\u0161\u0107u i s tim provo\u0111enjem u djelo vjere, \u017eivjet \u0107u i umrijeti s njime. (I ponovno, govore\u0107i o pouzdanju) Nikad ne\u0107emo imati dovoljno pouzdanja \u00a0u tako dobrog i vjernog prijatelja, koji nas nikada ne\u0107e ostaviti, ni na ovom, ni na drugom svijetu.<\/em><\/span><\/p>\n\n- Nakon \u0161to je spomenuo tako svijetlo obzorje, Lovro se obra\u0107a svima s ovim zadnjim ohrabrenjem, kojim bismo i zavr\u0161ili na\u0161u malu antologiju:<\/li>\n<\/ul>\n
Znam da ima malo ljudi koji dolaze do ovog stupnja: to je milost koju Bog daje samo nekim izabranim du\u0161ama, budu\u0107i da je ovaj jednostavan pogled na kraju krajeva dar njegove dare\u017eljive ruke. Ipak \u017eelio bih re\u0107i, za utjehu onima koji \u017eele usvojiti ovo sveto postupanje, da ga Bog redovito daruje du\u0161ama koje su raspolo\u017eene da ga prime. A ako nam ga ne daruje, mo\u017ee se barem – uz pomo\u0107 njegovih redovitih milosti i posredstvom vje\u017ebanja Bo\u017eje prisutnosti – posti\u0107i na\u010din molitve i molitveno stanje koji se veoma pribli\u017eavaju tome jednostavnom pogledu.<\/span> <\/i><\/p>\nProvidonosno otkri\u0107e<\/span><\/h5>\nOd Lovrinih spisa, do sada smo imali na raspolaganju samo jedan tiskani tekst kojega je 1691.god. izdao opat de Beaufort i o kojemu smo ovisili svi mi, \u010ditatelji i spisatelji. Sada na potpuno providonosan na\u010din, otkriven je rukopis iz 1745. god., koji sadr\u017ei prijepis djela nekih duhovnih autora iz 17. stolje\u0107a, i na \u010dijem kraju se nalaze i \u201ePisma\u201c i \u201eDuhovne izreke\u201c brata Lovre od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\n
Na temelju toga provest \u0107e se novo kriti\u010dko izdanje tekstova brata Lovre. Na\u0161 \u0107e brat iza\u0107i na vidjelo jo\u0161 istinitiji, slobodniji i \u201cterezijanskiji\u201d, budu\u0107i da su uo\u010dene neke stilisti\u010dke hagiografske crte opata Josepha de Beauforta, tipi\u010dne za ono doba. To nipo\u0161to ne umanjuje beskrajnu zahvalnost prema opatu de Beaufortu: bez njega naime, ne bismo mogli upoznati ovoga jednostavnog brata laika. On je umah osjetio duhovna bogatstva mistika kuhara kojega je poha\u0111ao \u010detvrt stolje\u0107a. Tako\u0111er je shvatio zna\u010denje njegova nauka i apostolsko zna\u010denje koje bi mogli imati njegovi spisi i njegov primjer. Lovro je prorok \u201eBo\u017ejeg Sunca\u201c koje osvjetljava na\u0161 \u017eivot, pod uvjetom da ne volimo vi\u0161e ostati u hladu.<\/p>\n
Poslanje brata Lovre nastavlja se<\/span><\/h5>\nBrat Lovro zauzima povla\u0161teno mjesto u srcima brojnih bogotra\u017eitelja diljem svijeta, tako\u0111er i kod na\u0161e protestantske, anglikanske i pravoslavne bra\u0107e. Mnogi kr\u0161\u0107ani ga vole, slu\u0161aju ga i \u0161tuju kao sjajnog vodi\u010da i pravog sveca. Svojim \u017eivotom izlo\u017eenim \u201eBo\u017ejem Suncu\u201c i svojim svjedo\u010denjem koje zra\u010di tim istim Bo\u017ejim suncem, brat Lovro od Uskrsnu\u0107a, pravi sin Karmela, nastavlja i danas svoje blagotvorno poslanje. Jednostavno i s ljubavlju, vodi nas k Bogu, prisutnom u cijelom na\u0161em \u017eivotu. Nemojmo oklijevati poha\u0111ati ga\u2026<\/p>\n
Na blagdan Uzvi\u0161enja svetoga Kri\u017ea, Rim, 14. rujna 2014. +<\/p>\n
Saverio Cannistr\u00e1, O.C.D.\u00a0 Generalni poglavar <\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a (1614.-1691.) \u010cetiristogodi\u0161njica njegova ro\u0111enja Draga bra\u0107o i sestre, Tijekom Generalnog kapitula odr\u017eanog u Avili 2009. god., bra\u0107a su zatra\u017eila da 2014. god. i u sjeni nadolaze\u0107e petstogodi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e majke Terezije od Isusa obilje\u017eimo i \u010detiristogodi\u0161njicu ro\u0111enja njenog duhovnog sina, ro\u0111enog 1614. god., poniznog brata karmeli\u0107anina ne-sve\u0107enika, poniznog, ali veoma omiljenog … Nastavi \u010ditati Vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti – brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span>
<\/a>Tako je, dakle, Nicolas Herman uba\u010den u posve novo okru\u017eenje; dogodila se velika promjena koju smo svi mi mo\u017eemo iskusiti, bilo da smo svjetovnjaci \u00a0ili redovnici: selidba, novi posao, nova radna situacija i promjena uvjeta \u017eivota, ulazak u novu zajednicu, obitelj ili dru\u0161tveni \u017eivot. Brat Lovro nije slijepo uletio u ovaj \u017eivot pun novih izazova, ljudi i du\u017enosti. Znao je da ga i\u0161\u010dekuje Bo\u017eja milost i \u017eelio se je bezuvjetno predati Bogu. Redovnici koju je dobro poznavao napisao je slijede\u0107e (govorio je u tre\u0107em licu): Njegova glavna briga tijekom vi\u0161e od \u010detrdeset godina koliko je proveo kao redovnik laik bila je uvijek biti s Bogom, odnosno, ne \u010diniti, ni govoriti, ni razmi\u0161ljati ni o \u010demu \u0161to bi ga moglo oneraspolo\u017eiti. Nije ga zanimalo ni\u0161ta drugo osim \u010diste Bo\u017eje ljubavi.<\/i><\/p>\nMe\u0111utim, jednom redovniku sve\u0107eniku, vjerojatno njegovu ispovjedniku i duhovniku koji je bio \u201cpotpuno svjestan\u201d njegove \u201cvelike bijede,\u201d kao i \u201cvelikih milosti kojima je Bog obdario\u201d njegovu du\u0161u, izjavio je slijede\u0107e:<\/p>\n
U\u0161av\u0161i u redovni\u010dki \u017eivot, odlu\u010dio sam predati se u cijelosti Bogu, kao zadovolj\u0161tinu za svoje grijehe, te se odre\u0107i svega onoga \u0161to nije Bog radi njegove ljubavi. Tijekom prvih godina, obi\u010dno sam u molitvi razmi\u0161ljao o smrti, sudu, paklu, raju, i o svojim grijesima. Nastavio sam tako nekoliko godina, prepu\u0161taju\u0107i se pa\u017eljivo preostali dio dana \u2013 \u010dak i za vrijeme rada \u2013 Bo\u017ejoj prisutnosti. Boga sam uvijek smatrao prisutnim kraj sebe i na dnu moga srca. To me je potaknulo na duboko \u0161tovanje Boga, i u tome me je samo vjera mogla zadovoljiti. Postupno sam \u010dinio to isto i za vrijeme nutarnje molitve, pa me je to silno radovalo i tje\u0161ilo. Evo odakle sam po\u010deo.<\/i><\/span><\/p>\n Postojala je me\u0111utim i bolna strana njegova duhovnog iskustva:<\/strong><\/p>\n Ipak \u0107u Vam re\u0107i da sam tijekom prvih deset godina \u017eivota puno trpio. Nemir zbog toga \u0161to nisam pripadao Bogu onako kako sam \u017eelio, pa moji pro\u0161li grijesi koje sam stalno imao pred o\u010dima, uz silne milosti kojima me je Bog obasipao, bili su uzrok svih mojih jada. Tijekom tog razdoblja \u010desto sam padao, ali sam se odmah dizao. \u010cinilo mi se da su sva stvorenja, pa i sam Bog – protiv mene, a da je samo vjera na mojoj strani. Tada me je mu\u010dila misao, kako je sve to samo posljedica moje preuzetnosti, te i da sam pretendirao da budem odjednom tamo gdje drugi sti\u017eu tek uz cijenu napora; drugi put bih mislio da sam se svojevoljno osudio da za mene nema nikakvog spasa. Me\u0111utim, prihvativ\u0161i \u010dinjenicu da bih mogao provesti svoj \u017eivot u patnji u takvim mukama i nemirima \u2013 koje ni na koji na\u010din nisu umanjivale moje povjerenje u Boga nego su samo slu\u017eile pove\u0107anju moje vjere \u2013 iznenada sam se na\u0161ao promijenjen i moja du\u0161a, koja je do tada uvijek bila uznemirena, do\u017eivjela je dubok nutarnji mir jer je prona\u0161la svoje sredi\u0161te i odmori\u0161te. <\/i><\/span><\/p>\n Iz ovog pisma lako se mo\u017ee zaklju\u010diti da je brat Lovro, koji je bio \u201credovnik preko \u010detrdeset godina\u201d prolazio intenzivnu no\u0107 du\u0161e tijekom \u201cprvih deset godina\u201d svog redovni\u010dkog \u017eivota, a zatim je \u201ctijekom daljnjih trideset godina,\u201d do\u017eivljavao \u201evelike nutarnje radosti\u201c o kojima je pisao u pismu redovnici, koje smo ve\u0107 citirali i u kojem nas najvi\u0161e izvje\u0161\u0107uje o svom stalnom \u201cvje\u017ebanju\u201d Bo\u017eje Prisutnosti i njenim sretnim u\u010dincima:<\/p>\n Sada se toliko privikao na ovu Bo\u017eju prisutnost, da od nje u svakoj prigodi stalno prima pomo\u0107. Oko trideset godina njegova du\u0161a u\u017eiva takve neprekidne i tako velike radosti da ih jedva mo\u017ee obuzdati. Ako ponekad ba\u0161 i zaboravi na ovu bo\u017eansku prisutnost, Bog mu se odmah o\u010dituje u du\u0161i da bi ga pozvao k sebi; to se \u010desto doga\u0111a kada je najzauzetiji u svojim vanjskim aktivnostima. Odgovara tom nutarnjem zovu s velikom vjerno\u0161\u0107u tako da uzdigne svoje srce k Bogu, ili nje\u017enim pogledom punim ljubavi, ili s nekoliko rije\u010di koje ljubav izrekne u takvim susretima (\u2026) Ova iskustva doista su ga uvjerila u stalnu Bo\u017eju nazo\u010dnost u dubinama njegove du\u0161e, pa je i\u0161\u010dezla svaka sumnja, bez obzira na sve ono \u0161to bi mogao u\u010diniti ili \u0161to bi se moglo dogoditi.<\/span> <\/i><\/p>\n Glede skladnog i plodnog sjedinjenja kontemplacije i akcije, na\u0161 brat Lovro, je i veoma aktivan i duboko kontemplativan, te daje savjete sve\u0107enicima i bogoslovima ali i na\u0161im kontemplativnim sestrama karmeli\u0107ankama, te svakom kr\u0161\u0107aninu, laiku ili redovniku, kada god smo pozvani na svakodnevni rad i na apostolsko slu\u017eenje – bilo da je ono skromno i skriveno ili pak zapa\u017eeno i cijenjeno.<\/p>\n Da bismo upoznali brata Lovru, bilo bi najbolje pro\u010ditati njegove \u201cDuhovne izreke\u201d i \u201cPisma.\u201d Nedavno su Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u otkriveni autenti\u010dni tekstovi njegovih spisa. U bratu Lovri otkriva se inteligentan i nadasve \u010dastan \u010dovjek. Ima pronicav duh i ide u bit. Njegov se nauk temelji kako na vjeri, tako i na dubokom iskustvu Boga; njegova rije\u010d je jednostavna ali uvjerljiva; sve \u0161to veli uvijek je smisleno i zna\u010dajno; kao \u0161to i sam ka\u017ee, ponekad je konzultirao \u201cknjige\u201c, jer nikada nije propu\u0161tao hraniti se duhovnim \u0161tivom; osje\u0107a se da je imao otvoreno srce i bio je veoma po\u0161ten; imao je smisla za humor i nikada ne bi okoli\u0161ao, ve\u0107 bi prelazio izravno na stvar.<\/p>\n Imao je znamenite prijatelje koji su ga veoma cijenili. Njegov budu\u0107i \u017eivotopisac, Josip od Beauforta, generalni vikar biskupa Antoine de Noaillesa (biskupa regije Ch\u00e2lons-sur-Marne, a kasnije i kardinala Pariza, gdje je Beaufort ponovno bio njegov generalni vikar) \u010desto se savjetovao s bratom Lovrom i prisje\u0107a se onoga \u0161to mu je na\u0161 kuhar – mistik rekao tijekom njihovog prvog razgovora: \u201cBog prosvjetljuje one koji iskreno \u017eele biti njegovi, pa kada bih ja imao takvu namjeru, mogao bih zamoliti da ga vidim kada god po\u017eelim, ne strahuju\u0107i da bih mu time dosa\u0111ivao; u protivnom slu\u010daju ne bih uop\u0107e trebao tra\u017eiti ga.\u201d<\/p>\n Prema nekim svjedocima, Lovro je izvana djelovao grubo, ali ne u smislu neodgojenosti, nego izravno, poput nekoga sa sela ili poput jednostavnog radnika, nadasve kao netko tko ne gubi vrijeme na komplimente i lijepe izraze. Beaufort je skicirao portret svog dobrog \u201cstarca\u201c (duhovni vo\u0111e u Rusiji) ovako:<\/p>\n \u201cKrjepost brata Lovre nikada ga nije \u010dinila nedru\u017eeljubivim. Otvorena srca, ulijevao je povjerenje i osje\u0107aj da mu mo\u017eete re\u0107i ba\u0161 sve i da ste u njemu na\u0161li dobrog prijatelja. On pak, kada bi one s kojima je trebao ne\u0161to napraviti, upoznao, govorio bi slobodno i pokazivao je veliku dobrotu. Jednostavno ono \u0161to je govorio bilo je jednostavno ali uvijek prikladno i puno smisla. Kroz njegovu grubu vanj\u0161tinu, otkrivala se neuobi\u010dajena mudrost, sloboda koja nadma\u0161uje sposobnosti koje obi\u010dno ima jedan siroma\u0161an brat laik, pronicavost koja nadma\u0161uje sve ono \u0161to se moglo od njega o\u010dekivati.\u201d<\/p>\n Jo\u0161: \u201cImao je najbolje srce na svijetu. Ugodnog izgleda, \u010dovje\u010dan i prijazan, jednostavan i skroman brzo bi stjecao po\u0161tovanje i dobrohotnost svih onih koji su ga vidjeli. \u0160to se vi\u0161e s njime razgovaralo, to se vi\u0161e otkrivalo u njemu dubinu \u010destitosti i pobo\u017enosti koje se ne susre\u0107u gotovo ni kod koga\u2026 Nije bio jedan od onih koji nikada ne popu\u0161taju i koji smatraju da svetost nije spojiva s prirodnim na\u010dinom gledanja na stvarnost. Ni\u0161ta nije hinio, sa svima \u010dovje\u010dan, s dobrotom se ophodio sa svojom bra\u0107om i prijateljima, bez pretenzija da se razlikuje od njih.\u201d<\/p>\n Veliki Fenelon, jedan drugi \u0161tovatelj na\u0161eg kuhara – mistika, osobno ga je poznavao te svjedo\u010di:<\/p>\n Rije\u010di samih svetaca veoma se razlikuju od govora onih koji ih \u017eele opisati. Sveta Katarina iz Genove bila je \u010dudo od ljubavi. Brat Lovro bio je sirov po prirodi, ali delikatan po milosti. Vidio sam ga i vodio sam s njim izvanredan razgovor o smrti, dok je bio jako bolestan, a ipak jako radostan.\u201d Obra\u0107aju\u0107i se Bossuetu dok su suptilno raspravljali o pravoj mistici, napisao je: \u201cSvakodnevno mo\u017eemo u\u010diti prou\u010davaju\u0107i na koje na\u010dine Bog djeluje u \u017eivotima neobrazovanih ljudi, koji me\u0111utim posjeduju iskustvo Boga. Ne bismo li mogli nau\u010diti prakti\u010dno razgovaraju\u0107i na primjer s dobrim bratom Lovrom?<\/i><\/p>\n Bez duljenja o njegovom teologalnom \u017eivotu satkanom od probu\u0111ene vjere, nepokolebivog pouzdanja i bezuvjetne ljubavi, poslu\u0161ajmo kako nam brat Lovro prenosi svoja sna\u017ena i zrela uvjerenja, kako ih nalazimo u njegovim \u201cPismima\u201d i \u201cDuhovnim izrekama.\u201d<\/p>\n Nisam osje\u0107ao nikakav umor, ni sumnju glede mog stanja budu\u0107i da nemam neku drugu volju osim volje Bo\u017eje, koju \u017eelim izvr\u0161iti u svim stvarima i kojoj sam toliko podvrgnut, da se ne bih \u017eelio \u010dak ni podi\u0107i slamku s tla protiv njegove volje, ni iz kojeg razloga osim iz \u010diste ljubavi. Napustio sam sve moje neobavezne pobo\u017enosti i molitve te sam se posvetio isklju\u010divo tome da uvijek ostanem u Njegovoj svetoj prisutnosti, u kojoj ostajem jednostavnom pozorno\u0161\u0107u i op\u0107im ljube\u0107im pogledom na Boga, kojega bih mogao nazvati <\/i>aktualna Bo\u017eja prisutnost<\/span> ili jo\u0161 bolje, <\/i>nijemi i tajni razgovor du\u0161e s Bogom<\/span>, koji se gotovo vi\u0161e ne prekida i koji mi ponekad izaziva nutarnja, a \u010desto i \u00a0vanjska zadovoljstva i radosti, tako velika da ih s mukom obuzdavam.<\/i><\/span><\/p>\n Da sam propovjednik, ne bih propovijedao ni\u0161ta drugo ve\u0107 o vje\u017ebanju Bo\u017eje prisutnosti; a da sam duhovnik, preporu\u010dio bih to svakome, jer to toliko smatram korisnim i potrebnim. Po meni svekoliki duhovni \u017eivot sastoji se u tome i \u010dini mi se da se ispravnom provedbom ove vje\u017ebe, postaje duhovnim u malo vremena.<\/i><\/span><\/p>\n Znam da za vje\u017ebanje Bo\u017eje prisutnosti srce mora biti ispra\u017enjeno od svih drugih stvari, jer ga Bog \u017eeli posjedovati u cijelosti, a ne mo\u017ee ga posjedovati u cijelosti prije nego li ga isprazni od svega onoga \u0161to nije On. Bog naime ne mo\u017ee djelovati u srcu, niti mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to bi \u017eelio ako ga potpuno ne predamo njemu da s njim mo\u017ee \u010diniti ono \u0161to \u017eeli.<\/i><\/span><\/p>\n Me\u0111utim, nastavlja dalje Lovro, sjedinjenje s Bogom, za kojim tragamo iz \u010diste ljubavi postat \u0107e izvorom velike sre\u0107e.<\/p>\n Nema na svijetu ni\u010dega ugodnijeg ili sla\u0111eg od trajnog razgovora s Bogom; to mogu razumjeti samo oni koji to primjenjuju i do\u017eivljavaju.<\/i><\/span><\/p>\n Dosta sam se mu\u010dio s ovom vje\u017ebom, ali sam ustrajao unato\u010d svim pote\u0161ko\u0107ama na koje bih nailazio; kad bih se nehotice rastresao nisam se pla\u0161io ni uznemirivao. Nisam se manje bavio Bogom tijekom dana, nego tijekom svojih molitava. (\u2026) \u010dak i dok sam bio uronjen u svoj posao. (\u2026) To sam redovito primjenjivao otkako sam u\u0161ao u redovni\u0161tvo. Iako sam to obavljao slaba\u0161no i nesavr\u0161eno, ipak sam iz toga izvukao velike koristi. (\u2026) Kona\u010dno vi\u0161ekratnim ponavljanjem ovih \u010dina postajali su mi sve bliskijima, a Bo\u017eja prisutnost postajala je kao prirodna.<\/i><\/span><\/p>\n U\u010denje ovog vje\u017ebanja Prisutnosti bit \u0107e, dakle postupno, ali stalno. Evo \u0161to kao dobar pedagog savjetuje jednoj gospo\u0111i s takti\u010dno\u0161\u0107u i dalekovidno\u0161\u0107u:<\/strong><\/p>\n Ovaj Bog dobrote ne tra\u017ei od nas mnogo: malo prisje\u0107anje s vremena na vrijeme, malo klanjanje, ponekad tra\u017eiti od njega milost, ponekad mu prikazati svoje trpljenje, nalaziti utjehu u njemu; za vrijeme obroka i razgovora, ponekad uzdignuti k njemu svoje srce: najmanje prisje\u0107anje na njegovu prisutnost uvijek \u0107e mu biti veoma ugodno. Da bismo to \u010dinili ne moramo jako vikati: Bog nam je bli\u017ei nego mi to mislimo. Ne moramo uvijek biti u crkvi da budemo s Bogom; mo\u017eemo od na\u0161ega srca napraviti oratorij u koji se mo\u017eemo \u010desto povu\u0107i da bismo s njim ponizno i s ljubavlju razgovarali. Svatko je sposoban za ove prisne razgovore s Bogom, jedni vi\u0161e, drugi manje. On zna \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti.<\/i><\/span><\/p>\n Potrebna je velika vjernost u vje\u017ebanju ove prisutnosti i vjernost nutarnjem pogledu Bo\u017ejem u nama, \u0161to uvijek valja provoditi blago, ponizno i s ljubavlju\u2026 Osobito je va\u017eno voditi brigu da ovaj nutarnji pogled, barem na trenutak, nekako prethodi Va\u0161im vanjskim aktivnostima, da ih \u010desto prati i da ih dovr\u0161ava. Jer potrebno je mnogo vremena i napora za stjecanje ove na\u010dina postupanja, pa se stoga ne treba obeshrabriti kada vam ne uspijeva. Jer navika se stvara samo s \u00a0trudom; me\u0111utim, kad bude stvorena, sve \u0107e se raditi sa zadovoljstvom.<\/i><\/span><\/p>\n Ova Bo\u017eja prisutnost, na po\u010detku malo naporna, ako se vr\u0161i s vjerno\u0161\u0107u, potajno proizvodi u du\u0161i \u010dudesne u\u010dinke privla\u010de\u0107i u du\u0161u obilje Gospodnje milosti, te ju neopazice dovodi do tog jednostavnog pogleda, do te ljube\u0107e svijesti o posvema\u0161njoj Bo\u017ejoj prisutnosti, koja je najsvetiji, najsigurniji i najlak\u0161i te naju\u010dinkovitiji na\u010din molitve. Po Bo\u017ejoj prisutnosti i ovom nutarnjem pogledu, du\u0161a se veoma zbli\u017eava s Bogom, do te mjere da provodi gotovo sav svoj \u017eivot u trajnim \u010dinima ljubavi, klanjanja, kajanja, pouzdanja, zahvaljivanja, \u017ertve, pro\u0161nje, i svih najodli\u010dnijih krjeposti. Ponekad to mo\u017ee postati samo jedan \u010din koji nikad ne prestaje, jer se du\u0161a uvijek nalazi u neprestanom vje\u017ebanju ove Bo\u017eje prisutnosti.<\/span> <\/i><\/p>\n Tri mjeseca prije svoje smrti, na\u0161 je brat napisao:<\/strong><\/p>\n U ovom me \u017eivotu tje\u0161i to \u0161to Boga vidim po vjeri. A vidim ga na takav na\u010din da bih si ponekad mogao re\u0107i: Vi\u0161e ne vjerujem, nego ga gotovo vidim, ku\u0161am ono \u0161to nas vjera u\u010di. I s tom sigurno\u0161\u0107u i s tim provo\u0111enjem u djelo vjere, \u017eivjet \u0107u i umrijeti s njime. (I ponovno, govore\u0107i o pouzdanju) Nikad ne\u0107emo imati dovoljno pouzdanja \u00a0u tako dobrog i vjernog prijatelja, koji nas nikada ne\u0107e ostaviti, ni na ovom, ni na drugom svijetu.<\/em><\/span><\/p>\n Znam da ima malo ljudi koji dolaze do ovog stupnja: to je milost koju Bog daje samo nekim izabranim du\u0161ama, budu\u0107i da je ovaj jednostavan pogled na kraju krajeva dar njegove dare\u017eljive ruke. Ipak \u017eelio bih re\u0107i, za utjehu onima koji \u017eele usvojiti ovo sveto postupanje, da ga Bog redovito daruje du\u0161ama koje su raspolo\u017eene da ga prime. A ako nam ga ne daruje, mo\u017ee se barem – uz pomo\u0107 njegovih redovitih milosti i posredstvom vje\u017ebanja Bo\u017eje prisutnosti – posti\u0107i na\u010din molitve i molitveno stanje koji se veoma pribli\u017eavaju tome jednostavnom pogledu.<\/span> <\/i><\/p>\n Od Lovrinih spisa, do sada smo imali na raspolaganju samo jedan tiskani tekst kojega je 1691.god. izdao opat de Beaufort i o kojemu smo ovisili svi mi, \u010ditatelji i spisatelji. Sada na potpuno providonosan na\u010din, otkriven je rukopis iz 1745. god., koji sadr\u017ei prijepis djela nekih duhovnih autora iz 17. stolje\u0107a, i na \u010dijem kraju se nalaze i \u201ePisma\u201c i \u201eDuhovne izreke\u201c brata Lovre od Uskrsnu\u0107a.<\/p>\n Na temelju toga provest \u0107e se novo kriti\u010dko izdanje tekstova brata Lovre. Na\u0161 \u0107e brat iza\u0107i na vidjelo jo\u0161 istinitiji, slobodniji i \u201cterezijanskiji\u201d, budu\u0107i da su uo\u010dene neke stilisti\u010dke hagiografske crte opata Josepha de Beauforta, tipi\u010dne za ono doba. To nipo\u0161to ne umanjuje beskrajnu zahvalnost prema opatu de Beaufortu: bez njega naime, ne bismo mogli upoznati ovoga jednostavnog brata laika. On je umah osjetio duhovna bogatstva mistika kuhara kojega je poha\u0111ao \u010detvrt stolje\u0107a. Tako\u0111er je shvatio zna\u010denje njegova nauka i apostolsko zna\u010denje koje bi mogli imati njegovi spisi i njegov primjer. Lovro je prorok \u201eBo\u017ejeg Sunca\u201c koje osvjetljava na\u0161 \u017eivot, pod uvjetom da ne volimo vi\u0161e ostati u hladu.<\/p>\n Brat Lovro zauzima povla\u0161teno mjesto u srcima brojnih bogotra\u017eitelja diljem svijeta, tako\u0111er i kod na\u0161e protestantske, anglikanske i pravoslavne bra\u0107e. Mnogi kr\u0161\u0107ani ga vole, slu\u0161aju ga i \u0161tuju kao sjajnog vodi\u010da i pravog sveca. Svojim \u017eivotom izlo\u017eenim \u201eBo\u017ejem Suncu\u201c i svojim svjedo\u010denjem koje zra\u010di tim istim Bo\u017ejim suncem, brat Lovro od Uskrsnu\u0107a, pravi sin Karmela, nastavlja i danas svoje blagotvorno poslanje. Jednostavno i s ljubavlju, vodi nas k Bogu, prisutnom u cijelom na\u0161em \u017eivotu. Nemojmo oklijevati poha\u0111ati ga\u2026<\/p>\n Na blagdan Uzvi\u0161enja svetoga Kri\u017ea, Rim, 14. rujna 2014. +<\/p>\n Saverio Cannistr\u00e1, O.C.D.\u00a0 Generalni poglavar <\/i><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Brat Lovro od Uskrsnu\u0107a (1614.-1691.) \u010cetiristogodi\u0161njica njegova ro\u0111enja Draga bra\u0107o i sestre, Tijekom Generalnog kapitula odr\u017eanog u Avili 2009. god., bra\u0107a su zatra\u017eila da 2014. god. i u sjeni nadolaze\u0107e petstogodi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e majke Terezije od Isusa obilje\u017eimo i \u010detiristogodi\u0161njicu ro\u0111enja njenog duhovnog sina, ro\u0111enog 1614. god., poniznog brata karmeli\u0107anina ne-sve\u0107enika, poniznog, ali veoma omiljenog … Nastavi \u010ditati Vje\u017eba Bo\u017eje prisutnosti – brat Lovro od Uskrsnu\u0107a<\/span> Duh Karmela<\/span><\/h5>\n
<\/a>Istaknimo \u010dinjenicu da je ulaskom u Karmel brat Lovro na\u0161ao gorljivu zajednicu sa \u017eivim duhom terezijanske reforme. Ba\u0161 u Parizu su njegova subra\u0107a prevodila djela svete majke Terezije i Ivana od Kri\u017ea. U propovijedima i na konferencijama ili savjetovanjem s poglavarima i s ispovjednicima, na\u0161 kuhar \u010desto bi slu\u0161ao rije\u010di na\u0161e majke sv. Terezije koja nas podsje\u0107a da se nipo\u0161to ne smijemo obeshrabriti kada nas poslu\u0161nost poziva da se bavimo izvanjskim stvarima: ako trebamo biti u kuhinji, znajte da je Bog tu, me\u0111u loncima i me\u0111u tavama. On \u0107e vam pomo\u0107i iznutra i izvana\u2026 \u0160tovi\u0161e, pravi ljubitelj ljubi posvuda i uvijek misli na svog Ljubljenoga! \u2026 Treba pomno paziti, da tako vr\u0161imo i djela posluha i ljubavi, te \u010desto u nutrini pohrlimo k svome Bogu.<\/i> (Osnuci<\/i>, glava 5.)<\/p>\n\u010covjek i vodi\u010d<\/span><\/h5>\n
Neke klju\u010dne ideje njegova nau\u010davanja<\/span><\/h5>\n
\n
\n
\n
\n
<\/a><\/p>\n\n
\n
\n
Providonosno otkri\u0107e<\/span><\/h5>\n
Poslanje brata Lovre nastavlja se<\/span><\/h5>\n