{"id":14153,"date":"2019-02-12T18:27:44","date_gmt":"2019-02-12T17:27:44","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=14153"},"modified":"2019-03-19T12:31:52","modified_gmt":"2019-03-19T11:31:52","slug":"madame-acarie-bl-marija-od-utjelovljenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=14153","title":{"rendered":"Madame Acarie – bl. Marija od Utjelovljenja"},"content":{"rendered":"

Pismo Generala Reda povodom \u010detiristote godi\u0161njice smrti bla\u017eene Marije od Utjelovljenja (1566.-1618.)<\/span><\/p>\n

Draga bra\u0107o i sestre u Karmelu,<\/span><\/p>\n

tri godine nakon petstote godi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e Majke svete Terezije od Isusa, Karmel slavi \u010detiristotu godi\u0161njicu bla\u017eene Marije od Utjelovljenja, poznate kao Madame Acarie. Ovo spominjem zbog posebne povezanosti koja je postojala izme\u0111u bl. Marije i sv. Terezije. \u0160tovi\u0161e, sv. Terezija se ukazala Madame Acarie 1601., a zatim 1602., tra\u017ee\u0107i od nje da zapo\u010dne njezinu obnovu u Francuskoj.<\/span><\/p>\n

Terezijansko zvanje<\/b><\/p>\n

Zbog \u010dega se sv. Terezija obratila ovoj udanoj \u017eeni, majci \u0161estoro djece? Madame Acarie ju je upoznala tek prije nekoliko mjeseci, \u010ditaju\u0107i knjigu <\/span>Moj \u017eivot, <\/span><\/i>koja je prevedena na francuski 1601. godine. Prepoznaju\u0107i dubinu ove utemeljiteljice, ostala je ipak suzdr\u017eana s obzirom na mnoge misti\u010dne fenomene, koji su se doga\u0111ali u njenom (Terezijinom) \u017eivotu. Svakako je cijenila sv. Tereziju kao misti\u010darku, a osobito njezinu strastvenu po\u017ertvovnost za stvari koje se ti\u010du Crkve. Zar nije osnovala samostan sv. Josipa upravo onda, kada je \u010dula za vjerske ratove koji su se doga\u0111ali u Francuskoj 1562. godine? Zahtjev Filipa II. tada\u0161njim samostanima da mole za jedinstvo unutar Crkve, duboko je odjeknulo u Terezijinom srcu. To ona i sama svjedo\u010di 1565. godine:<\/span><\/p>\n

U to su vrijeme dospjele do mene vijesti o neda\u0107ama u Francuskoj i o pusto\u0161enju koje su bili po\u010dinili oni luteranci, te koliko se \u0161iri ta nesretna sljedba. To mi je nanijelo veliku bol i, kao da ja mogu ne\u0161to i kao da jesam ne\u0161to, plakala sam s Gospodinom i molila Ga da popravi tako veliko zlo. \u010cinilo mi se da bih bila polo\u017eila tisu\u0107u \u017eivota za spas jedne od mno\u0161tva onih du\u0161a koje su se tamo gubile\u2026 a to mi je bila sva \u017eelja, i nadalje je, zato \u0161to ima toliko neprijatelja i tako malo prijatelja, da ovi budu dobri odlu\u010dila sam u\u010diniti ono malo \u0161to je bilo do mene, sa svom savr\u0161eno\u0161\u0107u kojom budem mogla, a to je slijediti evan\u0111eoske savjete i nastojati da ovo malobrojnih koje su ovdje \u010dine to isto, uzdaju\u0107i se u veliku dobrotu Bo\u017eju, koji nikada ne otkazuje pomo\u0107 onome tko poradi Njega odlu\u010di ostaviti sve. (PKS 1,2)<\/span><\/i><\/p>\n

Upravo u to vrijeme, je ro\u0111ena ona koju je Terezija 35 godina kasnije pozvala da osnuje obnovljeni Karmel u Francuskoj. Barbe Avrillot je ro\u0111ena 01. velja\u010de 1566. u Parizu u bogatoj plemi\u0107koj obitelji. Trideset godina \u017eivjela je u zemlji u kojoj je \u0161est ratova donijelo stra\u0161ne posljedice, kako s dru\u0161tvenog tako i s vjerskog stajali\u0161ta. Udala se protiv svoje volje kada je imala 16 godina, za \u010dovjeka koji je imao 22 godine i zvao se Pierre Acarie. Bio je bogat i gorljiv katolik, \u010dlan stranke Lige za obranu katoli\u010dke monarhije. \u0160tovi\u0161e, na\u0161la se u srcu konflikta, povezanog sa zadnjim od ovih gra\u0111anskih ratova (1588.-1594.): njezin mu\u017e je bio jedan od 16 \u010dlanova ustani\u010dke vlade koja se nalazila u Parizu 1589., nakon ubojstva kralja Henryja III. Tijekom tog razdoblja ona je \u017eivjela intenzivnim molitvenim \u017eivotom, nakon svoga obra\u0107enja 1587. godine, koje je u njoj raspalilo \u017ear za molitvom i brigom za siroma\u0161ne.<\/span><\/p>\n

Uslijed propasti Lige i dolaska Henryja IV. na vlast 1594. godine, Pierre Acarie je bio protjeran. Po\u0161to je ulo\u017eio svoje vlastito bogatstvo da bi podr\u017eao Ligu, ostavio je \u017eenu koja se sada morala suo\u010diti s vjerovnicima koji su im zaplijenili imovinu. Nakon toga su zapo\u010dele \u010detiri godine siroma\u0161tva, samo\u0107e, pravnih bitki i zdravstvenih problema.  Ulo\u017eiv\u0161i ogromnu energiju, Barbe je uspjela vratiti mu\u017eev dru\u0161tveni status na takav na\u010din, da je postala poznata u Parizu. Kraljica Marie de Medici ju je \u017eeljela za blisku prijateljicu, no Madame Acarie odbija iz poniznosti. Sam kralj je tra\u017eio da se s njome susretne. Kako je ve\u0107 nekoliko godina bila u kontaktu s mnogim duhovnim autoritetima toga vremena, zbog svog misti\u010dnog \u017eivota, njezin salon je postao mjesto susreta duhovne elite. Mnogo ljudi iz Crkve i laikata, dolazilo je raspravljati s njom o duhovnosti, projektima reforme i osnucima. Mogu\u0107e da je iz ovih susreta proizi\u0161ao osnutak Oratorija i Ur\u0161ulinki od Madame Sainte Beuve. Bila je u doticaju i s budu\u0107im utemeljiteljima kao \u0161to su to sv. Franjo Sale\u0161ki i sv. Vinko Paulski.<\/span><\/p>\n

Tako se briga Barbe Acarie priklju\u010dila Terezijinom velikom projektu, izra\u017eenom u <\/span>Putu k savr\u0161enosti: <\/span><\/i>obnoviti vjerni\u010dki duh Francuske, ne oru\u017ejem nego molitvom. Nakon \u0161to joj je dvaput nalo\u017eila da donese njezinu obnovu u Francusku, Terezija od Isusa ukazala joj se opet 1602., u sveti\u0161tu sv. Nikole od Porta, tra\u017ee\u0107i od nje da postane karmeli\u0107anka, i to kao sestra laikinja (\u00abkonverza\u00bb)! To je i u\u010dinila 1614. kada je umro njezin mu\u017e, slu\u017ee\u0107i u razli\u010ditim samostanima i prate\u0107i brzo \u0161irenje Karmela u Francuskoj. Njezin duhovni vo\u0111a i prvi \u017eivotopisac, Andre Duval, napisao je da se ni\u0161ta zna\u010dajno u Crkvi u Francuskoj nije dogodilo, a da ne bi pro\u0161lo preko njezinih ruku.<\/span><\/p>\n

Svjedo\u010danstvo \u010dovje\u010dnosti<\/b><\/p>\n

Prvi znak Bo\u017ejeg djela na ovoj \u017eeni je bio na\u010din na koji je ona prihvatila rane iz svoga djetinjstva. Njezina majka se zavjetovala Djevici Mariji da \u0107e obla\u010diti svoju k\u0107er u bijelo sve do sedme godine, kako bi je spasila od smrti, koja je zadesila nekoliko njezine djece. Kad je imala deset godina, majka ju je poslala u internat koji su vodile klarise. Sestre su primijetile da Barbe ima ispravno izgra\u0111enu savjest, jaku \u017eelju za istinom, istan\u010dani osje\u0107aj za grijeh i mogu\u0107nost da nadi\u0111e samu sebe. Stekla je vjerno prijateljstvo s Andr\u00e9e Levoix koja je tako\u0111er poha\u0111ala internat u samostanu, no bila je siroma\u0161na. Ona je postala njena prisna prijateljica i pomo\u0107nica. Andr\u00e9e je bila jedna od tri prve Francuskinje koje su u\u0161le u Karmel.<\/span><\/p>\n

Barbe je \u017eeljela postati redovnica, no majka ju je vratila ku\u0107i kada je imala 14 godina, jer ju je \u017eeljela udati. \u017deljela je postati augustinska bolni\u010darka. Kada je majka nai\u0161la na njezin otpor, po\u010dela se grubo pona\u0161ati prema njoj. Nije ju htjela vidjeti i izlo\u017eila ju je zimskoj hladno\u0107i u takvoj mjeri, da su joj se smrzla stopala. Kada je navr\u0161ila 16 godina, majka je dogovorila vjen\u010danje. Ovo je sve \u0161to znamo o njezinom odnosu s majkom, jer ni\u0161ta drugo nemamo zapisano o njezinom djetinjstvu, niti neposredno nakon vjen\u010danja. Njena majka se jo\u0161 pojavljuje samo u papirima javnog bilje\u017enika, kada se Barbe odrekla svog nasljedstva koje je trebala naslijediti nakon maj\u010dine smrti. Nemamo \u010dak ni svjedoke koji bi nam posvjedo\u010dili, kakav je bio njezin odnos s trojicom njezine bra\u0107e. \u0160to se ti\u010de oca, Barbe se zbli\u017eila s njim 1602., malo prije njegove smrti. Tijekom te\u0161kih godina siroma\u0161tva, nije primila nikakve pomo\u0107i, niti od roditelja niti od bra\u0107e. Manjak obiteljske ljubavi, probudio je u njoj veliku osjetljivost za patnju drugih ljudi, te izuzetnu sposobnost da zaboravi samu sebe.<\/span><\/p>\n

U obitelji svoga mu\u017ea do\u017eivjela je jedno razdoblje ispunjenja i ljudskosti. Ispunjena ovom jako bogatom obitelji, Barbe je zasjala me\u0111u visokim krugovima pari\u0161kog  dru\u0161tva, te su je prozvali \u00ablijepa Acarie\u00bb. Njezina svekrva je imala takvo prijateljstvo s njom, da je njezin mu\u017e bio ljubomoran. Barbe je nau\u010dila ljubiti ovoga \u010dovjeka kojega nije sama izabrala. Pridavala mu je posebnu pa\u017enju, podnose\u0107i autoritarnost koju je pokazivao prema njoj, osobito kad je bio ve\u0107 stariji. On ju je volio i divio joj se. Ba\u0161 kao \u0161to je ona njega podupirala kada je bio anga\u017eiran u Ligi, tako je on njoj davao nevjerojatnu slobodu i financirao njezine poslove. No, smetala mu je njezina popularnost. Postajao je sve zahtjevniji prema njoj, pravdaju\u0107i se rije\u010dima da je njegovo poslanje da nju posveti!<\/span><\/p>\n

Svojoj \u0161estoro djece dala je ljubav kakvu ona nije primila, i u isto vrijeme ih u\u010dila daru \u017eivota i apsolutnoj privr\u017eenosti istini. Daleko od autoritativnog pona\u0161anja od kojega je ona trpjela, bri\u017eno je bdjela nad njima i dala im da slobodno izaberu svoj \u017eivotni put. Marie, Marguerite i Genevieve su u\u0161le u Karmel, put na koji ih je ve\u0107, na neki na\u010din, pripremila majka svojim polu-redovni\u010dkim \u017eivotom. Nicholas se o\u017eenio i dobio dvoje djece, koje je njihova baka osobito ljubila. Pierre je postao Generalni vikar u Rouenu i radio na kanonizaciji svoje majke. Jean je postao redovnik u jednom skromnom samostanu, no ne znamo \u0161to je poslije bilo s njim. Barbe je osobito bila zabrinuta za Nicholasa i Jeana \u010diji su putevi bili problemati\u010dni.<\/span><\/p>\n

Bez sumnje, od klarisa je primila, zajedno s kr\u0161\u0107anskim obrazovanjem, ljubav koja joj je manjkala u obitelji. Stvarno je impresivno vidjeti srda\u010dnost koja je izlazila iz njenog srca, zaboravljaju\u0107i u Bogu svoje rane i posve\u0107uju\u0107i svoj \u017eivot za druge. Predanost svojoj obitelji pro\u017eivljavala je zajedno sa zapanjuju\u0107e suvremenim osje\u0107ajem po\u0161tovanja za druge i za njihovu slobodu. U isto vrijeme, posvetila je svoju pa\u017enju siroma\u0161nima, a me\u0111u njima i prostitutkama.<\/span><\/p>\n

\u017dena akcije i mistike<\/b><\/p>\n

Mlada udana \u017eena, lijepa i cijenjena, dopustila je da je zahvati duh vremena: lijepe haljine, osjetljivost za divljenje koje je privla\u010dila njezina ljepota, \u010ditanje pomodnih romana kao \u0161to je <\/span>Amadis de Gaule.<\/span><\/i> Njezin mu\u017e se zabrinuo, te je zamijenio te knjige s duhovnim knjigama u svojoj knji\u017enici. U jednoj od njih, Barbe je pro\u010ditala re\u010denicu koja se pripisuje sv. Augustinu: <\/span>\u00abPrevi\u0161e pohlepan je onaj, kome Bog nije dovoljan\u00bb.<\/span><\/i> Ovo \u0161to je pro\u010ditala 1587. g., izazvalo je u njoj duhovni preokret, koji mo\u017eemo usporediti s onim Terezijinim pred nogama trpe\u0107eg Krista. Ova re\u010denica je odzvonila na isti na\u010din kao i ona Terezijina: <\/span>\u00abSamo Bog dostaje\u00bb<\/span><\/i>. Ponavljala je ovu re\u010denicu tijekom svoga \u017eivota; toliko je sna\u017eno bilo ovo iskustvo da ju je dr\u017ealo do kraja \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Ovo iskustvo se onda odmah preto\u010dilo u intenzivan dobrotvorni rad, koji je na\u0161ao priliku da se izrazi 1589. u priljevu ranjenika iz rata, koji su dolazili u Pariz iz Senlisa. Zatim, tu je i pomo\u0107 siroma\u0161nima koji su trpjeli glad u vrijeme okupacije Henryja od Navare 1590.g. Tijekom ovoga razdoblja \u017eivjela je intenzivnim misti\u010dnim \u017eivotom, koji je zapo\u010deo 1590., a zatim je postajao sve intenzivniji, tako da ju je njezina obitelj, zabrinuta za njezino zdravlje, podvrgnula lije\u010denju pu\u0161tanjem krvi. Godine 1592. upoznala je Benedikta od Canfielda, duhovnika, rajnsko-flamanske duhovnosti, koji je potvrdio autenti\u010dnost milosti koje je primala. Godine 1593., pojavile su se nevidljive stigme kao dodatak \u010destim ekstazama i \u010dinile su da jako trpi svaki petak, do kraja svoga \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Nakon povratka sa svojom obitelji u vilu u \u00abrue des Juifsu\u00bb 1599. g., ukazala joj se Bla\u017eena Djevica. Od tada je zapo\u010dela faza njezinog \u010dudesnog utjecaja u Crkvi, preko salona kojega je cijeli Pariz poznavao kao  \u00abAcarie salon\u00bb. Nakon \u0161to joj se ukazala Terezija, jako se je zauzela oko osnutka prvog Karmela, kojeg je jednim dijelom financirao Pierre Acarie. U isto vrijeme, osnovala je Kongregaciju sv. Genoveve, kako bi pripremila mlade djevojke za \u017eivot u Karmelu. Organizirala je putovanje u \u0160panjolsku, iako sama nije mogla sudjelovati, kako bi prona\u0161la k\u0107eri sv. Terezije, koje su pro\u0161le formaciju kod same Majke. Zatim je pratila osnutke novih Karmela koji su uslijedili ubrzo. Kad je umrla, ve\u0107 su bila osnovana 24 Karmela u Francuskoj! U svemu ovome pokazala je izvanrednu odgovornost i nepokolebljivu vjeru u Providnost: <\/span>\u00abDopustila je Providnosti da \u010dini sve, kao da nema ni\u0161ta ljudskih sredstava, a radila je tako marljivo kao da nema bo\u017eanske Providnosti.\u00bb<\/span><\/i><\/p>\n

Godine 1606., nakon te\u0161ke bolesti i kome, probudila se s jednom duhovnom bistrinom i svje\u017einom djeteta, da je sve iznenadila. Od ovog perioda \u017eivota, njena poniznost i pouzdanje u Boga su se udvostru\u010dili. Izra\u017eavala je ljubav prema otajstvu Isusova djetinjstva koja je kao preludij one od Terezije od Djeteta Isusa. \u010cini se da je kroz ovu intenzivnu regresivnu fazu bila pomirena sa svojim djetinjstvom. Duhovno djetinjstvo je zauzelo jako va\u017eno mjesto u njenom vjerskom \u017eivotu.<\/span><\/p>\n

Karmeli\u0107anka<\/b><\/p>\n

Pierre Acarie je umro 17. studenog 1613. nakon te\u0161ke bolesti u kojoj ga je njegova supruga slu\u017eila s ljubavlju. Nakon \u0161to je sredila stvari koje ti\u010du imanja, Barbe, s \u010detrdeset i osam godina, ve\u0107 lo\u0161ega zdravlja, zatra\u017eila je da bude primljena kao sestra laikinja u jednome od najsiroma\u0161nijih Karmela. Nakon \u0161to je njezin zahtjev prihva\u0107en, oti\u0161la je zahvaliti se u opatiju Longchamp, gdje je u svojoj mladosti \u017eeljela postati \u010dasna sestra. Primljena je u Karmel u Amiensu 16. velja\u010de 1614. i obukla habit 07. travnja. Tako je ova \u017eena, poznata pari\u017eanka, postala sestra laikinja, uzev\u0161i ime Marija od Utjelovljenja. Pomagala je u kuhinji onoliko koliko joj je zdravlje dopu\u0161talo. U dogovoru s poglavaricom, pou\u010davala je sestre koje su je pitale za savjet. Polo\u017eila je sve\u010dane zavjete 08. travnja 1615. Jednoglasno je izabrana za poglavaricu, no odbila je tu slu\u017ebu kako bi ostala vjerna u slu\u017ebi kao sestra laikinja. Izabrana poglavarica nije marila za njezine bolesti i zabranila joj je da savjetuje sestre.<\/span><\/p>\n

Vi\u0161i poglavari su je odlu\u010dili premjestiti u Pontoise pod izgovorom zdravije klime, no tako\u0111er i da je za\u0161tite. Primljena s rado\u0161\u0107u 17. prosinca 1616., ponovno je dobila dopu\u0161tenje da savjetuje sestre, a ujedno i poglavaricu. Nije se slagala s prijedlogom Berullea, da karmeli\u0107anke trebaju polagati jo\u0161 i zavjet slu\u017eenja Isusu i Mariji, no \u0161utke je to podnijela. Nije ni\u0161ta rekla o trpljenju, koje je podnijela kod zadnjeg susreta s jednom osobom koja joj je bila jako bliska. \u017deljela je biti <\/span>\u00abzadnja i siroma\u0161nija od sviju\u00bb.<\/span><\/i> Sestre su se divile njezinoj poslu\u0161nosti i dobroti, dok se sjedinjenje s Bogom reflektiralo na njenom bi\u0107u. Tijekom ove \u010detiri godine u Karmelu, izgra\u0111ivala je sestre svojom ponizno\u0161\u0107u, revno\u0161\u0107u za ispunjenjem Pravila, \u017earkom dobrotom i ljubavlju prema Bogu.<\/span><\/p>\n

Ostala je paralizirana 07. velja\u010de 1618. Od posljedica gr\u010denja jako je trpjela. Na trenutke bi se izgubila u bezdanu bo\u017eanske ljubavi i nije na ni\u0161ta reagirala, nego bi samo ponavljala: <\/span>\u00abKako je milosrdan Bog! Koje li dobrote prema jadnome stvoru!\u00bb<\/span><\/i> Pribli\u017eavala se zadnja ura, te je primila popudbinu na Veliki \u010detvrtak, 12. travnja. Ustala je opet na Veliku subotu i prisustvovala misi.  U tri sata ujutro, na Uskr\u0161nju nedjelju, primila je svetu Pri\u010dest i umrla 18. travnja dok joj je mons. Duval, njezin ispovjednik davao bolesni\u010dko pomazanje. Okrenuo se tada zajednici i rekao: <\/span>\u00abU trenutku dok vam ja ovo govorim, pokojnica ve\u0107 u\u017eiva gledaju\u0107i Boga.\u00bb <\/span><\/i>Bila je Uskr\u0161nja srijeda. Imala je 52 godine. Odmah se pro\u0161irio glas:<\/span> \u00abUmrla je svetica, umrla je svetica.\u00bb<\/span><\/i><\/p>\n

Poslu\u0161nost i sloboda<\/b><\/p>\n

Barbe nije sama izabrala brak koji joj je nametnut ve\u0107 u dobi od 16 godina, ali nakon sna\u017enog opiranja volji svoje majke, odlu\u010dila je to prihvatiti kao Bo\u017eju volju. Ova poslu\u0161nost nije bila samo izvanjska, a to svjedo\u010di i njena iskrena ljubav prema mu\u017eu, koju mu je iskazivala izvanrednom vjerno\u0161\u0107u. Od po\u010detka zajedni\u010dkog \u017eivota, Pierre i Barbe su uistinu \u017eivjeli svoju bra\u010dnu ljubav, usprkos svim napetostima. Oni su svjedoci jedne \u010dvrste ljubavi koja nije temeljena samo na osje\u0107ajima, nego vi\u0161e na odanosti jedno prema drugome. Njihovo iskustvo mo\u017ee nam rasvijetliti probleme koji se ti\u010du bra\u010dne vjernosti.<\/span><\/p>\n

Kroz svoj o\u0161tar odgoj, Barbe je ve\u0107 u ranim godinama navikla na siroma\u0161tvo i fizi\u010dku patnju. Priklonila se mirno i nje\u017eno, nepravednoj odluci svoje majke. Znala se odre\u0107i same sebe, osobito kada je pomagala siroma\u0161nima, u vremenima gladi i okupacije Pariza. Njezin asketizam je bio usko povezan s osjetljivo\u0161\u0107u za druge i bio \u017eivljen u  konkretnoj predanosti. Bila je osjetljiva na tu\u0111u bijedu i nije provodila mrtvljenja samo radi mrtvljenja.<\/span><\/p>\n

Prihvatila je nedostatke \u017eivota kojeg sama nije izabrala: propast politi\u010dke karijere svoga mu\u017ea koji je bio prognan, pad s konja zbog kojega je ostala bolesna do kraja svoga \u017eivota. Ovo prihva\u0107anje nevolja koje su je zadesile, nema nikakve veze s mirenjem s istima, a to pokazuje i hrabro nastojanje u prevladavanju pote\u0161ko\u0107a.<\/span><\/p>\n

Nije \u010dak izabrala ni to, da bude karmeli\u0107anka, a osobito ne sestra laikinja. Unato\u010d tome \u0161to je bila osoba visoke kulture i \u0161to je imala toliko obaveza, ipak je odgovorila na poziv koji joj je sama sv. Terezija uputila. S nevjerojatnom radikalno\u0161\u0107u je prihvatila ovu skromnu slu\u017ebu, koju je vr\u0161ila u dvjema zajednicama u kojima je \u017eivjela. Nije nikada prigovorila o\u0161trini priorice u Amiensu, nego joj je bila u svemu poslu\u0161na. Ostavila nam je jedinstveno svjedo\u010danstvo poniznosti, u zaboravu same sebe i zahvalnosti Bo\u017ejoj ljubavi.<\/span><\/p>\n

Njezin primjer nas poti\u010de da prepoznamo, da se prava sloboda nalazi u prihva\u0107anju \u017eivota kao dara od Boga. Kr\u0161\u0107anska sloboda ne ovisi toliko o izboru vlastitog \u017eivotnog poziva, nego o djetinjem \u017eivotu koji se sastoji u darivanju sebe Bogu u svakoj situaciji. Sloboda je potpuna kada smo potpuno anga\u017eirani u izboru kojega \u010dinimo, bio to osobni izbor ili onaj kojeg nismo sami izabrali, nego ga prihva\u0107amo iz ljubavi.<\/span><\/p>\n

Moderna autonomna volja vodi u opre\u010dnost izme\u0111u poslu\u0161nosti i slobode. Bla\u017eena Marija od Utjelovljenja u\u010di nas, da istinska sloboda nije u tome da sve sami odlu\u010dujemo ili da odbacimo sav autoritet, zakone ili izvanjska ograni\u010denja. Slobodan \u010din nije odre\u0111en sposobno\u0161\u0107u da biramo, nego sposobno\u0161\u0107u da dademo sami sebe potpuno u ono \u0161to smo izabrali. Sloboda se sastoji u razlu\u010divanju Bo\u017eje volje, u stvarnosti \u017eivota, da bismo je izvr\u0161ili cijeli svojim srcem i iz ljubavi prema Bogu. Ova poslu\u0161nost Bogu, otvara na\u0161e srce za neizmjerno otajstvo Ljubavi. Stoga, nema ve\u0107e slobode od one u kojoj darujemo sami sebe da bismo odgovorili na ovu Ljubav. To je, nesumnjivo, najdragocjenija oporuka koju nam je ostavila bl. Marija od Utjelovljenja.<\/span><\/p>\n

Posthumni \u017eivot <\/b><\/p>\n

Nije nam \u017eeljela ostaviti nikakve duhovne spise, jer je smatrala da to nije njezino poslanje. Spalila je spis o \u00abduhovnom \u017eivotu\u00bb, kojeg je napisala. Imamo samo neka njezina pisma i duhovne bilje\u0161ke, koje su njezini \u017eivotopisci naslovili<\/span>: \u00abIstinske duhovne vje\u017ebe Marije od Utjelovljenja, koje je ona sama sastavila. Jako pogodne za sve du\u0161e koje \u017eele voditi dobar \u017eivot.\u00bb<\/span><\/i><\/p>\n

Nakon \u0161to je njezino tijelo pokopano u samostanu u Pontoisu, po\u010dela su se mno\u017eiti \u010dudesa. Na zahtjev njezina sina Pierra, generalnog vikara Rouena, postupak za kanonizaciju je otvoren 1622. \u0160krinja u kojoj je bila sva dokumentacija, poslana je u Rim. No, putem se izgubila, te je otkrivena nekoliko desetlje\u0107a poslije u Lyonu. Njezin slu\u010daj je zaboravljen i opet je o\u017eivljen na inicijativu francuske princeze Loiuse, u Karmelu poznate kao, majka Terezija od sv. Augustina (1737.-1787.). Tijekom francuske revolucije, papa Pio VI. je \u017eelio poduprijeti katolike u Francuskoj, koji su se nalazili u te\u0161koj situaciji. Proglasio je Mariju od Utjelovljenja bla\u017eenom 24. svibnja 1791. U progla\u0161enju bla\u017eenom ove istaknute \u017eene, koja je vjerno slu\u017eila Kristu i Crkvi, vidio je utjehu svog pontifikata. Neka nam primjer i molitva bl. Marije od Utjelovljenja, bude izvor utjehe i prave slobode u Kristu: <\/span>\u00abO moj dobri Bo\u017ee, izlij na mene Duha ljubavi i zahvalnosti prema tebi. \u0160to li je drugo na nebu ako ne ti, i \u0161to sam drugo \u017eeljela na zemlji ako ne tebe? Ti si Bog moga srca i moja ba\u0161tina za vje\u010dnost.\u00bb<\/span><\/i><\/p>\n

o. Saverio Cannistra, OCD<\/span><\/p>\n

general Reda<\/span><\/p>\n

Rim, 18. travnja 2018.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pismo Generala Reda povodom \u010detiristote godi\u0161njice smrti bla\u017eene Marije od Utjelovljenja (1566.-1618.) Draga bra\u0107o i sestre u Karmelu, tri godine nakon petstote godi\u0161njice ro\u0111enja na\u0161e Majke svete Terezije od Isusa, Karmel slavi \u010detiristotu godi\u0161njicu bla\u017eene Marije od Utjelovljenja, poznate kao Madame Acarie. Ovo spominjem zbog posebne povezanosti koja je postojala izme\u0111u bl. Marije i sv. … Nastavi \u010ditati Madame Acarie – bl. Marija od Utjelovljenja<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14154,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-14153","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2019\/02\/web-p2-tableau-marie-de-lincarnation-vierge.jpeg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14153"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14316,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14153\/revisions\/14316"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14154"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}