Za\u0161to patnja? Koji je smisao \u010dovjekove patnje? Kakvo mjesto u duhovnom \u017eivotu ima patnja? \u0160to je sa bolestima, kakvo mjesto ima bolest na duhovnome putu? Je li bolest i patnja ne\u0161to od kojega trebamo svim silama bje\u017eati? Je li to kazna za neke na\u0161e skrivene grijehe ili grijehe na\u0161e rodbine ili na\u0161ih predaka? Ovo su pitanja koja se postavljaju \u010dovjeku ne samo dana\u0161njice, no od davnih vremena. Kako mo\u017eemo to vidjeti u Starome zavjetu. Na ova pitanja postoje brojni odgovori. Jedna od odgovora sigurno nam je dala i bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva.<\/p>\n
Kako bi postigla potpunu preobrazbu u Krista Elizabeta je u svome duhovnom \u017eivotu pro\u0161la kroz razli\u010dite etape.<\/p>\n
U prvome periodu<\/strong> \u017eivota Elizabeta promatra i \u017eivi patnju kao ne\u0161to koje mi dajemo Bogu. U ovome periodu \u017eivota, prije nego \u0161to \u0107e u\u0107i u Karmel Elizabeta je silno \u017eeljela trpjeti, ne samo jer nas patnja \u010dini sli\u010dnima Kristu, nego tako\u0111er i prije svega, jer po njoj du\u0161a mo\u017ee utje\u0161iti Srce Kristovo. U jednoj svojoj poeziji Elizabeta pi\u0161e:<\/p>\n \u00abNe \u017eelim ni\u0161ta drugo, slatki Spasitelju, u tome \u0107u na\u0107i svoju sladost, da utje\u0161im Tvoje Bo\u017eansko Srce i da pijem iz kale\u017ea Tvoje muke. \u017delim ga piti dok ga ne ispraznim, kao ve\u010der Tvoje agonije, ponovno o\u017eivljavaju\u0107i, moj slatki Spasitelju, svaku pojedinu patnju\u00bb. U ovome razdoblju Elizabeta \u017eivi patnju kao ne\u0161to \u0161to mi dajemo Bogu. Promatra patnju kao ne\u0161to s \u010dime \u0107e mo\u0107i zadobiti Bo\u017eje srce. Za Elizabetu patnja je ne\u0161to jako skupocjeno. Ona je \u00abljestve koje nas vode Bogu, koje nas vode u nebo\u00bb. Elizabeta u ovome razdoblju jo\u0161 nije shvatila da je istinski i naj va\u017eniji autor na\u0161eg duhovnog napretka je sam Bog. I kao posljedica toga shva\u0107anja, umjesto da dopusti Bogu on sam da djeluje, ona poku\u0161ava sama prva da gane srce Isusovo sa svojim vlastitim djelima i sa svojim vlastitim patnjama. Elizabeta na patnju gleda na taj na\u010din, jer to je bio uobi\u010dajen na\u010din gledanja vremena u kome je \u017eivjela. Otkri\u0107e Kristove prisutnosti u njezinom \u017eivotu, poma\u017ee joj da na patnju gleda vi\u0161e kr\u0161\u0107anskim pogledom. Tako u jednoj poeziji pi\u0161e: \u00abVratiti \u0107u se siroma\u0161na, sama i ne\u0107u imati ni\u0161ta na zemlji, nego \u0107u biti bogata najve\u0107im dobrima: Srce Bo\u017eansko Isusovo, Kri\u017e! To je najvi\u0161i dar koji Isus daje svima onima koje ljubi. Privilegiranima svoga Srca rezervira mjesto u svojoj muci\u00bb (CP 59). Elizabeta po\u010dinje otkrivati da je ljubav jedini put koji vodi Bogu. Ne radi se o tomu da \u017eeli\u0161 patnju, no da \u017eeli\u0161 ljubiti Krista pod svaku cijenu, pa ko\u0161talo \u0161to ko\u0161talo. Tako gospo\u0111i Margareti Gollot Elizabeta pi\u0161e: \u00abnemam ni\u0161ta drugo nego da ti po\u017eelim ljubav. Ta rije\u010d sa\u017eima, \u010dini mi se, svu svetost. Ljubimo, dakle, na\u0161eg Dragoga, no s ljubavlju spokojnom i dubokom! Ostanimo sabrani pokraj Onoga koji je (Izl. 3,14) pokraj Nepromjenjivoga \u010dije svjetlo svijetli uvijek nad nama\u00bb.<\/p>\n Po\u010detkom travnja 1901. zapo\u010dinje drugi period<\/strong> promatranja patnje kod Elizabete. Sada Elizabeta ne promatra patnju vi\u0161e kao ne\u0161to \u0161to mi dajemo Bogu, nego ona sada \u017eeli i \u017eivi patnju kao najlogi\u010dniji odgovor na ljubavni Bo\u017eji zahvat u odnosu prema nama. U svome pismu upu\u0107enom gospo\u0111ici Margareti Gollot, tri mjeseca prije ulaska u Karmel pi\u0161e:<\/p>\n \u00abDraga sestrice, Isus se odnosi prema tebi kao prema zaru\u010dnici, \u017eeli da nosi\u0161 Njegov Kri\u017e, da uzme\u0161 u\u010de\u0161\u0107a u njegovoj agoniji i da pije\u0161 s njim gorak kale\u017e. No, sve to nije ni\u0161ta drugo doli ljubav\u2026. Da, ljubimo, blagoslivljajmo volju koja je sva ljubav koja nam \u0161alje te patnje\u00bb.<\/p>\n Elizabeta po\u010dinje otkrivati da Kri\u017e kojega ona treba nositi nije ni\u0161ta drugo doli produ\u017eenje na vlastitoj ko\u017ei samoga Kri\u017ea Kristova. Iako jo\u0161 nije dostigla vrhunce svoga duhovnog \u017eivota \u2013 kojega \u0107e dosti\u0107i po\u010detkom 1904 \u2013 po\u010dinje u ovome prelaznom periodu otkrivati da je patnja ne\u0161to toliko dragocjeno i da nam poma\u017ee da napredujemo na brzi na\u010din prema potpunom sjedinjenju s Bogom. Patnja \u010disti uistinu du\u0161u i poma\u017ee joj da otkrije istinske nakane poradi kojih se treba slijediti Gospodina. U jednome pismu koje upu\u0107uje gospo\u0111ici Gollot u travnju 1901 Elizabeta pi\u0161e: \u00abKoje li radosti trpjeti, dati ne\u0161to onome kojega se ljubi. Nisam nikada tako dobro shvatila kao sada. Tamo, pod podno\u017ejem Kri\u017ea, tamo se osje\u0107a da si njegova zaru\u010dnica: Sve te tame, sve na\u0161e patnje zavr\u0161avaju da se prive\u017eemo na na\u0161e jedino Sve. \u010cisti du\u0161u da nas dovede do sjedinjenja. Draga sestro, kada \u0107emo uspjeti dosti\u0107i to sjedinjenje u na\u0161im du\u0161ama \u00bb Bog u meni, ja u njemu \u2013 to neka bude na\u0161 moto\u00bb. (P 45)<\/p>\n Patnja je sredstvo koje sam Bog koristi da bi preoblikovao du\u0161e u sliku, sve vi\u0161e i vi\u0161e savr\u0161enu Isusa Krista. Najva\u017eniji i istinski autor na\u0161ega duhovnoga rasta uvijek je Bog. I Elizabeta sve vi\u0161e i vi\u0161e postaje svjesna, kroz svoje iskustvo, da dopusti Bogu da djeluje slobodnu u njezinom \u017eivotu. Ono \u0161to je najva\u017enije jest da se tra\u017ei i da se ima uvijek pogled uperen u Raspetoga.<\/p>\n Dakle, mo\u017eemo re\u0107i da u ovome drugome razdoblju \u017eivota Elizabetina pa\u017enja se premje\u0161ta na Krista. Njezin pogled postaje kr\u0161\u0107anski. Elizabeta po\u010dinje svako iskustvo promatrati i prosu\u0111ivati u svijetlu Krista. Malo, po malo, ljubav Kristova zapo\u010dinje da zauzima sve vi\u0161e i vi\u0161e mjesto u srcu Elizabete. I kroz vlastito iskustvo ona po\u010dinje shva\u0107ati da je Bog onaj koji je nju ljubio prije nego \u0161to je ona ljubila njega. I Elizabeta otkriva da Krist, upravo jer nas istinski ljubi, da nas je izabrao da sudjelujemo na njegovom Kri\u017eu.<\/p>\n Trpjeti je ljubiti<\/strong><\/p>\n Po\u010detkom 1904 Elizabeta zapo\u010dinje tre\u0107i period<\/strong> njezina \u017eivota i ona po\u010dinje otkrivati sa sve ve\u0107om i ve\u0107om dubinom da postoji prisan odnos izme\u0111u istinske ljubavi izme\u0111u dvije osobe i Kri\u017ea koje proizlazi iz tra\u017eenja da se \u017eivi od te ljubavi. U ovome tre\u0107em periodu Elizabeta otkriva tijesan odnos koji postoji izme\u0111u ljubavi i patnje. Vele\u010dasnom Chevingard-u Elizabeta pi\u0161e: \u00abMolimo ga da nas u\u010dini istinskima u ljubavi, to jest da nas preoblikuje u \u017ertve svoje \u017ertve, jer \u010dini mi se da \u017ertva nije ni\u0161ta drugo nego ljubav koja je postala djelo. Ljubio me je i darovao mi se\u00bb. (P 220) Samo ovdje, \u00abpod mojim kri\u017eem\u00bb kako ka\u017ee, Elizabeta otkriva \u00abnepoznate radosti\u00bb. I upravo ovdje – na svetom Kri\u017eu \u2013 Elizabeta shva\u0107a: \u00abda je patnja objava ljubavi i ja se predajem. To je moje obitavali\u0161te koje najvi\u0161e volim i tamo nalazim mir i odmor, i sigurna sam da \u0107u tamo na\u0107i mir i odmor, tamo gdje sam sigurna da \u0107u susresti U\u010ditelja i da \u0107u prebivati u njemu\u00bb. (P 271)<\/p>\n Ljubav nije sentimentalnost \u2013 ljubav se ne sastoji u osje\u0107ajima. Ljubav koja je isprobana je istinska ljubav. Elizabeta otkriva \u2013 po vlastitom iskustvu \u2013 da ljubav bez \u017ertve, bez Kri\u017ea \u2013 je obi\u010dan sentimentalizam. \u00abLjubav da bi bila istinska treba biti \u017ertvovana\u00bb ka\u017ee Elizabeta.<\/p>\n U svojim posljednjim duhovnim vje\u017ebama Elizabeta pi\u0161e:<\/p>\n \u00abSvi oni izabrani koji imaju palmu u ruci i koji su svi utopljeni u veliku svjetlost Bo\u017eju, trebali su prvo pro\u0107i kroz veliku nevolju\u2026 Prije nego \u0161to su \u00abkontemplirali otvorenim licem slavu Gospodnju (2 Kor 3,18) uzeli su u\u010de\u0161\u0107e u poni\u0161tenju Njegovoga Krista\u2026 Du\u0161a koja \u017eeli slu\u017eiti Bogu, danju i no\u0107u u njegovome hramu\u2026 treba biti odlu\u010dna da uzme stvarno udio u muci svoga U\u010ditelja\u2026 To je otkupljena du\u0161a koja treba otkupiti druge du\u0161e\u2026 Ona kro\u010di putem Kalvarije, od desne strane svoga Raspetog Kralja\u2026 On \u017eeli pridru\u017eiti svoju zaru\u010dnicu svome Otkupiteljskom djelu i taj put patnje kojim hodi joj otvara put bla\u017eenstva\u2026 Ona ne gleda vi\u0161e putove kojima prolazi. Samo gleda na Pastira koji je vodi\u00bb.<\/p>\n Ovaj tekst bl. Elizabete ne samo da stavlja u naju\u017eu vezu patnju vjernika s patnjom Kristovom, nego nas dovodi do jednog va\u017enog zaklju\u010dka, a to je da postoji uska veza me\u0111u otkupiteljske misije Krista i na\u0161ega aktivnog sudjelovanja, kroz na\u0161u patnju, u toj Kristovoj misiji. U ovome tre\u0107em periodu Elizabeta \u017eivi patnju kao produ\u017eenje na svojoj ko\u017ei Utjelovljenje Rije\u010di. Elizabeta \u017eeli biti koliko je to mogu\u0107e vi\u0161e suobli\u010dena slici Sina, tako da odra\u017eava Njegovi sliku u o\u010dima Oca. Kako je Krist umro na kri\u017eu, tako se i Elizabeta \u017eeli suobli\u010diti toj otkupiteljskoj smrti Kristovoj. Elizabeta \u017eeli patnju \u017eivjeti radosno.<\/p>\n Za Elizabetu patnja i ljubav su dvije strane jedne te iste medalje. U jednome pismu, malo prije nego \u0161to \u0107e u\u0107i u bolesni\u010dku sobu, ovim rije\u010dima opisuje tu svoju novi situaciju: \u00abU samo\u0107i moje male bolni\u010dke sobe, tako smo sretni oboje. To je srce koje traje dan i no\u0107. Tako je slatko!\u00bb. Kod Elizabete se ne mo\u017ee govoriti o patnji bez da se podsjetimo da je patnja samo direktna posljedica istinske ljubavi koju Bog ima prema nama. Nekoliko mjeseci prije smrti u jednome pismu pi\u0161e: \u00abOn je tako dobar! Reklo bi se kao da nema na \u0161to drugo misliti osim na mene, kao da nema nikog drugog ljubiti osim mene, toliko se daruje mojoj du\u0161i!\u00bb I dodaje: \u00abTako se odnosi prema meni jer sam mu se predala za Njegovu Crkvu i za sve njegove interese\u00bb. (P 241)<\/p>\n U jednoj od posljednjih svjedo\u010danstava pronalazimo slijede\u0107e rije\u010di: \u00abDa do sada sam se predala. Zaru\u010dnica sam, sada imam pravo kazati mu: ‘Idemo’. Kada se ljubi tada se je nestrpljiv da se vidi\u0161. Oh! Ljubim ga! Ljubimo se\u00bb. Dva mjeseca prije svoje smrti u jednome pismu majci pi\u0161e: \u00abDa bi se do\u0161lo dovde treba kontemplirati raspetog Boga i ta kontemplacija, ako je istinska, doprinosi ljubavi patnje. Draga mama, primi u svjetlu koje izlazi iz Kri\u017ea, svako isku\u0161enje, svaku protiv\u0161tinu\u2026 Na taj na\u010din se svi\u0111a Bogu i na taj na\u010din se napreduje na putu ljubavi\u00bb. (P263).<\/p>\n Za Elizabetu patnja je znak da je Bog na poseban na\u010din izabrao du\u0161u i da je osobito ljubi. <\/strong>U jednom pismu Elizabeta pi\u0161e gospo\u0111ici Gollot: \u00abVidi dobro moja draga Margareta, Va\u0161e patnje su patnje su jako drage Va\u0161em Dragome ako \u0107e Vam se svidjeti da produ\u017eite tako. One su znak da Vas ste mu osobito dragi i pokazuju njegovu volju da Vas sjedini kao svoju zaru\u010dnicu, \u017eeli da nosite njegov Kri\u017e, da uzmete u\u010de\u0161\u0107e u njegovoj agoniji i da pijete s Njim korak kale\u017e. No, sve to nije drugo doli ljubav\u00bb. (P 45)<\/p>\n Nekoliko dana prije smrti Elizabeta pi\u0161e svojoj majci:<\/p>\n \u00abO, kada bi znala koliko je patnja neophodna da bi se u du\u0161i izvr\u0161ilo djelo Bo\u017eje! Dobri Bog ima neizmjernu \u017eelju da nas obogati svojim milostima, no mi smo oni koji odre\u0111ujemo granicu razmjerno tome koliko se dopu\u0161tamo \u017ertvovati od njega, \u017ertvovati u radosti, u davanju hvale kao \u0161to je to \u010dinio U\u010ditelj. Kada nam se pokazuje mogu\u0107nost velike patnje ili neka minimalne \u017ertve, pomislimo na to da je do\u0161ao ‘na\u0161 \u010das’ u kojemu postajemo raspolo\u017eivi da damo potvrdu na\u0161e ljubavi onome koji nas je ‘ljubio neizmjerno’ kako ka\u017ee sv. Pavao (Ef 2,4). I zato skupi sve to u lijep buket koji mo\u017ee\u0161 darovati njemu bez da izgubi\u0161 i najmanju \u017ertvu. U nebu \u0107e to biti rubini koji \u0107e obogatiti prekrasnu krunu koju ti pripravlja dobri Bog. Ja \u0107u oti\u0107i da mu pomognem pripraviti taj ukras i do\u0107i \u0107u s njime u dan velikog susreta da stavim tu krunu na tvoje \u010delo, draga moja mama\u00bb. (P 272)<\/p>\n \u00abDu\u0161a koja je sjedinjena s Isusom\u00bb pi\u0161e bl. Elizabeta \u00abje \u017eivi osmjeh koji ga odra\u017eava i koji ga daje\u00bb. (P 191)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Za\u0161to patnja? Koji je smisao \u010dovjekove patnje? Kakvo mjesto u duhovnom \u017eivotu ima patnja? \u0160to je sa bolestima, kakvo mjesto ima bolest na duhovnome putu? Je li bolest i patnja ne\u0161to od kojega trebamo svim silama bje\u017eati? Je li to kazna za neke na\u0161e skrivene grijehe ili grijehe na\u0161e rodbine ili na\u0161ih predaka? Ovo su … Nastavi \u010ditati O patnji kod sv. Elizabete od Trojstva<\/span>