Objavljivanje \u017eivotopisa ovako duhovno i dru\u0161tveno bogate svete \u017eene i redovnice hvalevrijedna je inicijativa Glasa Koncila, a \u017eelja sa strane profesora Mu\u017ei\u0107a da svojim prikazom ovu knjigu pribli\u017ei hrvatskom \u010ditateljstvu tako\u0111er je plemenit \u010din.<\/p>\n
Ipak, u svjetlu odre\u0111enih tvrdnji i postavljenih pitanja u navedenom prikazu, osje\u0107am da kao redovnik karmeli\u0107anin i ujedno redovni\u010dki Asistent Federacije \u201eBla\u017eeni Alojzije Stepinac\u201c bosonogih karmeli\u0107anki iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (koje su u stvari i predmet odre\u0111enih insinuacija), a u duhu objektivne istine i bez subjektivnih afiniteta, progovorim o karmelskoj prisutnosti kontemplativno-klauzurne naravi (bosonogih karmeli\u0107anki) na ovom podru\u010dju. Moram doista priznati da ove re\u010denice ne bi bile napisane, jer je stvarnost sama po sebi toliko o\u010devidna te ne iziskuje posebna obja\u0161njenja. Eto, navedeni prikaz profesora Mu\u017ei\u0107a kao da je tu evidentnost zamaglio. Naime, \u010ditaju\u0107i navedeni prikaz dobio sam dojam da autor postavlja tri jaka naglaska vezana uz osobu svetice kao i njezinu ba\u0161tinu u odnosu na one koje strukturalno u svemu ne dijele taj izbor: 1) Svetost i va\u017enost svete Maravillas; 2) \u010cini pokore \u2013 kvalifikacija savr\u0161enosti?; 3) Insinuacije o samostanima bosonogih karmeli\u0107anki koji tobo\u017ee \u017eive \u201epo ubla\u017eenim pravilima\u201c; a ispustio je: 4) Dragocjeni stav Crkve.<\/p>\n
<\/p>\n
S obzirom na svetost i va\u017enost svete Maravillas, uz sve re\u010deno u autorovom prikazu, dodao bih rije\u010di pape Pija XI. koji ocrtava to stra\u0161no vrijeme u kojemu je stara kr\u0161\u0107anska nacija zahva\u0107ena naletom stravi\u010dnog razora: \u201e\u2026tako stra\u0161noga (vremena), pro\u017eetog mr\u017enjom i grubo\u0161\u0107u te bijesom da je sve to gotovo nezamislivo u na\u0161em stolje\u0107u.\u201c Dovoljno je re\u0107i da je u nekoliko mjeseci ubijeno 13 biskupa i 6.832 sve\u0107enika, redovnika i redovnica, a da ne navodimo stotine tisu\u0107a laika-vjernika, samo zato \u0161to su u d\u017eepu imali svetu sli\u010dicu ili krunicu. Ubojstvima je redovito prethodilo obilje izvrgavanja ruglu i mu\u010denju koje nije kulturno niti navoditi. Rije\u010d je o revoluciji marksisti\u010dke ideologije koja je pod svaku cijenu htjela uni\u0161titi u \u0160panjolskoj svaki trag kr\u0161\u0107anstva\u00a0 i nametnuti svoja obilje\u017eja. Netko \u0107e takav odnos prema vjeri protuma\u010diti snagom povijesne la\u017ei kojom se jo\u0161 i danas \u017eeli Crkvu opteretiti da su ti progoni bili posljedica crkvenog izbora \u201ckrive strane\u201c za vrijeme dugog i krvavog gra\u0111anskog rata, \u0161to nikako ne stoji. Naime gra\u0111anski rat je izbio 18. srpnja 1936. godine, a ve\u0107 na taj datum bilo je ubijeno 18 sve\u0107enika, da bi se koncem srpnja broj popeo na 861, a koncem kolovoza ve\u0107 ih je 2.077 kojima treba dodati i 10 biskupa. Tako, povjesni\u010dar Hugh Thomas re\u010de\u00a0 da \u201eni u jednom drugom povijesnom razdoblju Europe, a mo\u017eda i svijeta, nikada nije postojala takva nasilna mr\u017enja protiv vjere\u201c. Ne zaboravimo da je u tom krvavom pohodu, kao va\u017eni aktivist, sudjelovao i kasniji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito.<\/p>\n
Upravo u tom paklu povijesti ova sveta redovnica \u017eivi, moli i djeluje od svojeg ulaska u Karmel (1919.) do svoje smrti (1974.). Promatraju\u0107i kako \u201ecrveni aktivisti\u201c pucaju u spomenik Presvetog Srca Isusova s ciljem da ga obore, ona \u0107e zajedno sa sestrama u pismu vrhovnom poglavaru Reda napisati: \u201eOvdje Gospodin ima uza se samo 21 redovnicu karmeli\u0107anku. Samo. Jesu li one obvezane svetom klauzurom i dopu\u0161taju li da Presveto Srce bude oboreno sa svojeg podno\u017eja, bez da mu priteknemo u pomo\u0107 i da ga branimo ili barem da ga ne ostavimo samoga usred njegovih neprijatelja? Zar nije mogu\u0107e da On oko sebe ima srdaca, iako siroma\u0161nih (to On znade) ali zaljubljenih? Za nas najkru\u0107a sudbina nije izgubiti \u017eivot, nego ne mo\u0107i mu biti u dru\u0161tvu, tako da ako ve\u0107 mora slu\u0161ati povike svojih mrzitelja, neka barem mo\u017ee \u010duti i na\u0161 pjev pohvala.\u201c<\/p>\n
Upravo taj osje\u0107aj \u201ezadovolj\u0161tine\u201c obilje\u017eit \u0107e ne samo osobnu duhovnost svete Maravillas, nego i svu njezinu inicijativu koja \u0107e se strukturalno razviti u opciju terezijanske karizme osobito pod tim\u00a0 jednim vidom. Tako, protiv svoje volje, majka Maravillas postaje \u201eznakom protivljenja\u201c u vremenima koja obilje\u017eavaju Drugi vatikanski koncil. Bo\u017ejim promislom njezino djelo se razvija u godinama koje neposredno prethode Koncilu. U to vrijeme redovni\u010dki \u017eivot prolazi vrlo burno razdoblje i sav je napet prema \u201eosuvremenjenju\u201c (aggiornamento<\/em>). Ovaj neizbje\u017eni zahvat je objektivna stvarnost Crkve, \u0161to \u0107e se pokazati i u odlukama samog Koncila koji \u0107e time dati sigurne kriterije i odredbe koje se ponekad u\u010dini\u0161e i bolne. Koncil iznad svega zahtijeva veliku vjeru, veliku nadu i veliku ljubav. Ako ove kreposti nedostaju, sve je mogu\u0107e: doga\u0111aju se tako vremena i iskustva te se ponekad \u010dini kao da sve cvate, a opet s druge strane \u010dini se kao da sve propada. Godinama se su\u010deljavaju suprotni stavovi: jedni bi htjeli sve sa\u010duvati, a drugi sve mijenjati. U sredini su oni koji se te\u0161ko orijentiraju.<\/p>\n Ovo nastojanje majke Maravillas u tom vrtlogu tra\u017eenja izla\u017ee se ponekad i pretjeranom negativnom ocrtavanju. Naime, kao \u0161to ve\u0107 naglasih, rije\u010d je o inicijativi koja je nastala uvjerenjem u potrebu jedne jake vjerni\u010dke \u201ezadovolj\u0161tvine\u201c, a to je posve i razumljivo, jer se ra\u0111a u srcu jedne \u017eene koja je gotovo fizi\u010dki \u010dula bol Presvetog Srca. Djelo je to koje je kanilo prinijeti Kristu gorljive du\u0161e i bez ikakvog pridr\u017eaja za sebe s ciljem da na taj na\u010din \u201eplate za grozne i bezbrojne uvrede\u201c. Koliku je te\u017einu imala ta dimenzija \u201ezadovolj\u0161tine\u201c, mo\u017ee nam donekle pokazati i re\u010denica koju je sveta Maravillas napisala ve\u0107 drhtavom rukome ne\u0161to prije svoje smrti: \u201eGospodine, u\u010dini barem sada da ti dadem utjehu daruju\u0107i ti sve, ba\u0161 sve\u2026\u201c. Tako se mislilo da je mogu\u0107e rekonstruirati jedno ranjeno srce kr\u0161\u0107anskog puka i gotovo razorene nacije. Ustvari to je, smatrala je svetica, naglasak njoj posebno zanimljiv karmelske karizme, jer tu karmelsku prepoznatljivost nikada nije dovela u pitanje, pa \u0107e i u \u010dasu \u201eodlaska\u201c re\u0107i: \u201eKakva sre\u0107a mo\u0107i umrijeti kao karmeli\u0107anka.\u201c<\/p>\n Pravac daljnjeg hoda, osobito na razini ozakonjenja ovog \u201eizbora\u201c, optere\u0107en je odre\u0111enim \u201estrahom\u201c da se tekst Konstitucija, po kojima je zajednica tada \u017eivjela, podvrgne uskla\u0111ivanju<\/em> s II. vatikanskim koncilom na na\u010din koji ne bi u prvi plan stavljao dimenziju \u201ezadovolj\u0161tine\u201c kao bitne naznake bosonoge karmeli\u0107anke. To bi dalo povoda bojazni da se u njima ne bi \u201esa\u010duvalo\u201c pravno upori\u0161te potrebno da bi se na\u0161ao mir izme\u0111u osobnog do\u017eivljavanja karizme (dimenzija zadovolj\u0161tine) i crkvenog zakonodavstva. O pravnom hodu ove zamisli kasnije \u0107u re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e. Ne treba zaboraviti da je ova ideja imala svoje vrlo uporne pobornike i u mu\u0161koj<\/em> grani Reda, osobito kad je rije\u010d o sestarskom \u201e\u010ditanju\u201c karizme, te je posve izvjesno, iako nikad javno re\u010deno, da su upravo ti ljudi bili presudni u obradbi Konstitucija, koje \u0107e se nazvati kasnije \u201e1990. \u2013 Maravillas\u201c.<\/p>\n Na\u010din rada ove grupe, radikalnost stavova i zatvorenost za dijalog, omogu\u0107uje nastanak dvojenog mnijenja<\/em> da se doga\u0111a jedan \u201eKarmel privr\u017een pro\u0161losti\u201c i jedan drugi koji se uskla\u0111uje s crkvenim zakonodavstvom, Karmel privr\u017een slovu i Karmel otvoren Duhu. Stvar je dosegla vrhunac kad je sama Maravillas pristala da se skupina sestara i samostana koji gravitiraju opciji \u201ezadovolj\u0161tine\u201c, radije nego li ve\u0107 povijesno uvrije\u017eenom govoru terezijanske kontemplativno-klauzurne karizme kao motrenju lica Bo\u017ejega, udru\u017ei u Asocijaciju <\/em>s ciljem o\u010duvanja odre\u0111enih konstitucijskih odredbi te ih prihvati kao pravni<\/em> oblik svojeg razumijevanja karizme. Time su stavljene na stranu sve druge ponude koje su bile \u201ena stolu\u201c cjelovitog i nepodvojenog terezijanskog hoda s kojim se sugla\u0161ava mu\u0161ka i \u017eenska grana Reda. Time je ustvari i nastala, re\u010deno duhom zajedni\u0161tva, dvojaka mogu\u0107nost izbora u blagu karizme Karmela. Time se nikako ne \u017eeli re\u0107i kako je jedan izbor \u017eivljenja karizme kvalitetniji od drugoga izbora, a niti da jedan izbor ugro\u017eava drugi.<\/p>\n <\/p>\n Ovdje se\u00a0 ne bih htio upu\u0161tati u vrednovanje kriterija<\/em> o vrijednosti duhovnog \u017eivota pojedinih osoba ili zajednica, a jo\u0161 manje izricati stav o redemptivnoj i eklezijalnoj vrijednosti odre\u0111enih duhovnih putova i opcija obilje\u017eenih i vrednovanih nabrajanjem pokorni\u010dkih \u010dina, odnosa i predmeta koji bi sami po sebi trebali kvalificirati stupanj savr\u0161enosti osobe ili zajednice. Mislim da je to pravilo u duhovnom \u017eivotu s kr\u0161\u0107anskog stajali\u0161ta neprihvatljivo i vodi u nepovratnu zabludu samootkupljenja i asketizma kao eminentnog znaka kr\u0161\u0107anstva. Znadem jednostavno ovo: \u201eKad bih ljudske i an\u0111eoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed \u0161to je\u010di ili cimbal \u0161to zve\u010di\u2026 kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premje\u0161tao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ni\u0161ta\u2026 kad bih tijelo svoje predao da se sa\u017ee\u017ee, a ljubavi ne bih imao, ni\u0161ta mi koristilo ne bi\u201c ( 1 Kor 13, 1-3). Tu svaki govor zavr\u0161ava, jer tada samo Bog govori. A kako Bog govori, vidljivo nam je iz pashalnog Isusovog otajstva.<\/p>\n Glede iskonskog izrastanja i povijesnog hoda sestara bosonogih karmeli\u0107anki, a osobito s obzirom na razumijevanje povijesno nastalih opcija u primjeni karizme, va\u017eno je vratiti se na temelje<\/em>. Naime, u op\u0107em ozra\u010dju obnove katoli\u010dkog svijeta koju je pokrenuo Tridentski koncil (1545.-1563.), Terezija Avilska (1515.-1582.), redovnica samostana Utjelovljenja<\/em> u Avili, udarila je po\u010detke obnoviteljske aktivnosti sestara karmeli\u0107anki s ciljem povratka na prvotno Pravilo Reda. Manja skupina redovnica okupljena u Terezijinoj samostanskoj sobi (1560.), nadahnuta na obnovi koju je u franjeva\u010dkoj zajednici promicao sveti Petar Alkantarski, odlu\u010dila je uspostaviti jedan novi samostan pustinja\u010dkog na\u010dina \u017eivota. Slu\u017ebeni dokument koji je dopustio ovaj osnutak potpisan je u Rimu 7. velja\u010de 1562., a samostan Svetoga Josipa u Avili uspostavljen je 24. kolovoza iste godine, da bi ve\u0107 1567. godine bio osnovan i drugi u Medini del Campo, gdje \u0107e Terezija susresti i svetog Ivana od Kri\u017ea koji \u0107e joj se pridru\u017eiti u djelu obnove i u Duruelu otvoriti prvi samostan mu\u0161ke grane.<\/p>\n Terezija time ulazi u sukob s tada\u0161njom upravom reda te joj je nametnuta klauzura u Toledu. S ciljem okon\u010danja sukoba na inzistiranje Filipa II., papa Grgur XIII. godine 1580. uspostavlja neovisnu provinciju bosonogih karmeli\u0107ana i time uspostavlja novu granu Reda.<\/p>\n Danas bosonoge sestre karmeli\u0107anke, skrivene u \u0161utnji samostana te prividno nepoznate svijetu, nastanjuju gotovo sve dijelove svijeta. Prisutne su u 98 zemalja s 890 samostana (750 Konstitucija 1991. \u2013 terezijanskih, a\u00a0 140\u00a0 Konstitucija 1990. \u2013 Maravillas), a ukupno ih je oko 11.500 sestara (9700 Konstitucija 1991. \u2013 terezijanskih, a 1800 \u2013 Maravillas). Rije\u010d je o najbrojnijem kontemplativno-klauzurnom redu Katoli\u010dke Crkve. Osobiti razvoj \u017eenske grane Reda zabilje\u017een je na jugoistoku Azije, u Latinskoj Americi, u Africi i na jugoistoku Europe. Nova zvanja omogu\u0107uju osnutke na Filipinima, u Vijetnamu, Indoneziji, Meksiku, Brazilu, Argentini, Kolumbiji, Madagaskaru, Demokratskoj Republici Kongo, Poljskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i u nekim zemljama nekada\u0161njeg Sovjetskog Saveza.<\/p>\n Vjerni\u010dkim<\/em> smislom i stilom \u017eivota, bosonoge sestre karmeli\u0107anke su redovni\u010dka crkvena ustanova strogo kontemplativnog obilje\u017eja. One su\u00a0 iznad svega autenti\u010dne svjedokinje apsolutnog prvenstva Bo\u017ejega u ljudskom \u017eivotu. U potpunoj raspolo\u017eivosti slobodnog odgovora na osobni poziv Bo\u017eji, njihov \u017eivot se pretvara u prinos, ne samo s obzirom na odricanje od obitelji, nego i odnosa sa svijetom na razini komunikacije, s ciljem da bi sav svoj \u017eivot i do najmanjih detalja posvetile molitvi i \u010dvrstoj ustrajnosti boravka u prisutnosti Bo\u017ejoj. Karmeli\u0107anke su pozvane, sudjeluju\u0107i u karizmi svete Terezije od Isusa, \u201ena kontemplaciju u molitvi i u \u017eivotu\u201c (Konstitucije 1991. br. 10). Ovo motrenje\u00a0 Boga \u017eivoga razlog je njihovog \u017eivota, a i najva\u017eniji zadatak. Sve drugo je drugotno. U svrhu osiguranja prikladnih uvjeta \u017eivota i posebnog \u201emolitvenog ozra\u010dja\u201c, karmeli\u0107anke izabiru radikalnu odvojenost od svijeta u obliku papinske klauzure, samo\u0107e i \u0161utnje. Na taj na\u010din \u010duvaju\u0107i\u00a0 autenti\u010dnu slobodu duha i tijela, one tro\u0161e sve svoje sposobnosti na zaru\u010dni\u010dki susret s Bogom, putem svakodnevne Euharistije, slavlja liturgijskih molitvenih \u010casova i meditacije. Nihovo duboko iskustvo Boga izvor je i temelj njihovog apostolata koji se bitno sastoji\u00a0 od molitve na nakanu Crkve i svjedo\u010denja, isklju\u010duju\u0107i svaki oblik vanjskog aktivnog poslanja (usp. Carmelitani Scalzi OCD, Curia Generale del Carmelo Teresiano, \u201eMonache\u201c).<\/p>\n U skladu s Prvotnim pravilom<\/em> Reda, sestre \u017eive \u201eu pokornosti Isusu Kristu\u201c, \u201eboravi svaka u svojoj \u0107eliji\u201c, \u201esvakodnevno u zajednici slavi euharistiju\u201c, \u201eprakticiraju askezu prema evan\u0111elju i odjevaju se opremom Bo\u017ejom\u2026 revno se vje\u017ebaju u mrtvljenju s razborito\u0161\u0107u koja ravna krepostima\u201c, \u201euspostavljaju zajedni\u0161tvo \u017eivota koje podr\u017eavaju bratski i sestrinski odnosi, ljubav me\u0111usobnog popravljanja pogre\u0161aka\u2026\u201c, \u201epovrh svega \u017eive \u017eivot trajne molitve u samo\u0107i, \u0161utnji i duhu evan\u0111eoske budnosti\u201c (Konstitucije 1991., a-f). A brojevi 4-11 istih Konstitucija donose terezijanske<\/em> posebnosti karizme koje tvore cjelovitost poziva sestara bosonogih karmeli\u0107anki: tako i sam \u201erazvoj duhovnog \u017eivota svete Terezije, njezina osobna karizma i osobito njezini misti\u010dni milosni darovi\u201c pripadaju cjelini karizme; ona uspostavlja \u201eapostolsku usmjerenost koja stavlja u slu\u017ebu Crkve molitvu, samo\u0107u i cjelokupni \u017eivot\u201c (ovo je izazvano njezinim iskustvom \u201emuka Crkve\u201c njezinog vremena, osobito razjedinjenosti, profanacije Euharistije i sve\u0107eni\u0161tva. Ve\u0107 smo istaknuli kako sveta Maravillas uo\u010dava dimenziju \u201ezadovolj\u0161tvine\u201c u svojem vremenu te \u0107e na tom elementu graditi pravac svojeg razumijevanja terezijanske karizme); u\u010di nas \u201eotkrivati otajstvo onih udova koji jo\u0161 \u010dekaju da budu pripojeni otajstvenom Kristovu tijelu\u201c (u tu svrhu osniva mu\u0161ku granu Obnove: pomo\u0107i sestrama\u00a0 i slu\u017eiti Crkvi\u00a0 molitvom i apostolskom djelatno\u0161\u0107u); smatra osobito va\u017enim \u017eivjeti \u201enovi duh djetinje odanosti Bla\u017eenoj Djevici Mariji od Gore Karmela\u201c; u\u010di da valja njegovati \u201easkezu i mrtvljenje u funkciji dubljeg bogoslovnog\u00a0 \u017eivota na slu\u017ebu Crkvi\u201c (P 10, 7); s obzirom na organizaciju zajednica predla\u017ee njegovati u \u201ezajedni\u010dkom \u017eivotu i redovni\u010dkom opslu\u017eivanju \u2026 duh bratstva i velikodu\u0161nosti\u201c, a osobito \u0107e isticati \u201edostojanstvo osobe, prijateljstvo me\u0111u sestrama i zajedni\u0161tvo me\u0111u raznim samostanima\u201c (P 4,7; 1 ZD 1,1).<\/p>\n S obzirom na \u010dine odricanja i pokore<\/em>, o \u010demu prikaz profesora Mu\u017ei\u0107a govori, \u010dini se, kao o nosivim upori\u0161tima jedne posve\u0107ene egzistencije i zajednice, Konstitucije 1991. bosonogih karmeli\u0107anki u svojem II. poglavlju obra\u0111uju ovu temu pod naslovom \u201eEvan\u0111eosko odricanje i pokora\u201c (br. 46-52). U duhu ovih Konstitucija, karmeli\u0107anka \u0107e uo\u010diti da \u201enasljedovanje Krista prema evan\u0111elju\u2026 zna\u010di potpuno odricanje od samih sebe\u2026, a svjesne i vlastite gre\u0161nosti, \u2026 prihva\u0107aju potrebu pokore; da bi ova bila autenti\u010dna tra\u017ei se da izvanjsko pokorni\u010dko vje\u017ebanje bude usko povezano s obra\u0107enjem srca\u201c (P 12, 1; sveti Pavao VI. Paenitemini, <\/em>AAS 58 (1966) 180-183).<\/p>\n Konstitucije, citiraju\u0107i svetu Tereziju i svetog Ivana od Kri\u017ea, mudro upozoravaju da valja\u00a0 slijediti nauk svetih Otaca \u201eo odricanju i mrtvljenju, shva\u0107aju\u0107i pri tom da oni nemaju vrijednost sami u sebi, ve\u0107 kao sredstvo potrebno za odr\u017eavanje dubokog bogoslovnog \u017eivota u slu\u017ebi Crkve\u201c (P 10, 5; 2 US 7, 5-11). Temeljni poziv karmeli\u0107anke je \u201emolitva i kontemplacija\u201c te upravo ova odrednica jasno govori da \u201emolitva i udoban \u017eivot ne idu zajedno\u201c (Konst. 1567, 40; Konst. Al. XIV., u\u010diteljica 1.). Ove Konstitucije u broju 49. vrlo otvoreno ka\u017eu: \u201ePrva i najplodonosnija pokora\u00a0 koju bosonoge karmeli\u0107anke trebaju provoditi svakodnevno i to sa svom ozbiljno\u0161\u0107u i zauzeto\u0161\u0107u, za Crkvu i sebe same, jest ona koja proizlazi iz samog njihova poziva: odricanje i odcjepljenje koje donosi \u017eivot po evan\u0111eoskim savjetima, radikalna zahtjevnost kontemplativnog \u017eivota, \u017ertve koje donosi zajedni\u010dki \u017eivot trajno u istom\u00a0 samostanu, jednoli\u010dnost dnevnog reda i samostanskih poslova, te\u017eina rada.\u201c A o obvezi odr\u017eavanja crkvenih propisa o danima pokore, posta i nemrsa govori br. 50. Konstitucija 1991. dodaju\u0107i da \u201eu skladu s duhom pokore i strogosti\u00a0 koji je Karmelu vlastit, obdr\u017eavat \u0107e se post propisan Pravilom i to od blagdana Uzvi\u0161enja sv. Kri\u017ea (14. rujna) pa do uskrsne nedjelje, izuzev\u0161i nedjelje, svetkovine, trodnevlje nakon Bo\u017ei\u0107a i ostale glavne blagdane.\u201c O uzdr\u017eavanju od blagovanja mesa u istom broju Konstitucije odre\u0111uju: \u201evjerne propisu Pravila koji je preuzela sveta Terezija, sestre \u0107e se uzdr\u017eavati od blagovanja mesa osim u slu\u010daju potrebe\u201c (Pravilo 15; Konstitucije 1567. 11; Konst. Al. VIII., 1).<\/p>\n Naravno da \u0107e svaka obnova, ako je autenti\u010dna, premi\u0161ljati i oblike ve\u0107 uvrije\u017eenih pokora koje su bile duhovno znakovite u vremenu kada su nastajale. Upravo zbog toga Konstitucije 1991. u br. 51., temelje\u0107i se na stavu Crkve, odre\u0111uju: \u201evalja preispitati odre\u0111ene tradicionalne pokore tamo gdje su one zastarjele te na njihovo mjesto uvoditi nove oblike zajedni\u010dkih pokorni\u010dkih vje\u017ebi koji vi\u0161e odgovaraju\u00a0 i uvjetima vremena i mjesta\u201c (ES II, 22; Apost. Konst. Paenitemini<\/em>, 17. 2. 1966., III, 1.). Slijede jo\u0161 dva razborita naglaska: onaj u istom broju 51 o eklezijalnom smislu tjednog dana pokore \u2013 petka, u duhu svete Majke Terezije, te broj 52 koji konstitucionalno omogu\u0107uje svakoj sestri dodatna \u201edjela mrtvljenja i pokore\u201c uz suglasnost priorice.<\/p>\n Veoma je va\u017eno znati da je zajednica<\/em> bosonogih karmeli\u0107anki mjesto sestrinske komunije i da zajednica i odnosi u njoj imaju posebnu ulogu u Karmelima svete Terezije. One su \u201emali Kristovi kolegiji\u201c (P 20, 1) u kojima se \u017eivi jako obiteljsko<\/em> ozra\u010dje i dragocjena terezijanska rekreacija. Naravno da je u svjetlu Crkvenog prava tako uspostavljena zajednica posve samostalna i ima naziv ustanove sui juris<\/em> (Can 613).<\/p>\n U svakodnevnom \u017eivotu sestre molitvi pridru\u017eju ru\u010dni rad<\/em>. Ovaj obuhva\u0107a ku\u0107ne poslove, ali i posebne aktivnosti koje se vr\u0161e u svrhu stjecanja sredstava za \u017eivot, kao na primjer: izrada misnog ruha, hostija, relikvijara, slikanje ikona, izrada nabo\u017enih predmeta ili odre\u0111enih suvenira.<\/p>\n <\/p>\n Nedvojben je smisao teksta \u0161to ga nalazimo u Konstitucijama bosonogih karmeli\u0107anki koje na\u0161 autor naziva \u201eubla\u017eenima\u201c. Donosim broj u cjelosti: \u201ePropisi koje je dala sveta Terezija u Konstitucijama iz 1567. godine, a koje su kona\u010dno potvr\u0111ene 1581. godine, kao i ostali propisi utvr\u0111eni u Konstitucijama iz Alcale, bijahu preuzeti u predlo\u017eene Konstitucije, izuzev\u0161i prilagodbe koje su potrebne za ispravnu primjenu smjernica II. vatikanskog sabora kao i novog crkvenog prava (usp. kan 587). Tako terezijanska karizma i na\u010din \u017eivota koji je propisala sama sveta Terezija u svojim Konstitucijama, ostaju nepromijenjeni\u201c (Konstitucije 1991., br. 14).<\/p>\n Upravo o tim Konstitucijama (1991.) Bosonogih karmeli\u0107anki profesor Mu\u017ei\u0107 ka\u017ee da su one \u201eza ostale samostane koji \u017eele \u017eivjeti po ubla\u017eenim pravilima<\/em>\u201c. Ako po\u0161tovani autor doista tako misli, onda je neizbje\u017ean dojam da on nije uspio \u00a0pro\u010ditati ni jedne ni druge Konstitucije (one nazvane 1990. \u2013 Maravillas, a ni one druge 1991. \u2013 terezijanske), jer da ih je pro\u010ditao, onda bi i sam vidio kako su i jedne i druge morale uva\u017eiti nove crkvene propise te usmjerenja, teolo\u0161ka i duhovna tuma\u010denja posve\u0107enog \u017eivota o kojemu II. vatikanski sabor i kasniji dokumenti Crkve obilato govore.<\/p>\n Evo, primjerice, Konstitucije 1990. \u2013 Maravillas u Prologu upravo to svjedo\u010de: \u201eponovno su se prilagodile<\/em> Konstitucije iz 1581., koje s Prvotnim pravilom i va\u017ee\u0107im zakonima Crkve \u010dine temeljnu normu bosonogih karmeli\u0107anki.\u201c Osim toga, dobro bi bilo da je profesor Mu\u017ei\u0107 pogledao i Uvod u Konstitucije koji se bavi \u201eEvan\u0111eoskim i teolo\u0161kim na\u010delima te duhovnim izgledima terezijanske karizme\u201c, u kojemu se kroz pet tematskih cjelina daje jedan povijesno-teolo\u0161ki presjek kretanja i razumijevanja terezijanske karizme kao i suvremeni nauk Crkve o posve\u0107enom \u017eivotu. Te su cjeline ovako naslovljene: \u201eRed Bla\u017eene Djevice Marije od Gore Karmela i obnova svete Terezije od Isusa\u201c (I.), \u201eIsus Krist sredi\u0161te Bogu posve\u0107enog \u017eivota u Karmelu\u201c (II.), \u201ePresveta Djevica Marija, Kraljica i Majka Karmela\u201c (III.), \u201eSveta Terezija od Isusa, k\u0107er Crkve\u201c (IV.), \u201eKarmeli \u2013 Kontemplativni samostani\u201c, ukupno 52 stranice teksta.\u00a0\u00a0\u00a0 Zar to nije vjerodostojan pokazatelj koliko je Crkvi stalo da se ovaj oblik \u017eivota ne \u201efosilizira\u201c, nego da se trajno \u201eprilago\u0111uje<\/em>\u201c teolo\u0161kom razumijevanju \u201edara Bo\u017ejega\u201c, ali i crkvenom zakonodavstvu koje mudro razlu\u010duje va\u017eno od neva\u017enoga, ostavljaju\u0107i uvijek mogu\u0107nost slobodnog izbora u svemu \u0161to se ne protivi odredbama Crkve. Stoga ove \u201eprilagodbe\u201c same po sebi ne bi se smjele stigmatizirati kao \u201eubla\u017eavanja\u201c, osobito ne sa strane teolo\u0161ki anga\u017eirane osobe.<\/p>\n Za\u010du\u0111uju\u0107e je da, kad se ve\u0107 opredjelio i\u0107i tim putem, profesor Mu\u017ei\u0107 ne vidi u \u201eKonstitucijama 1990. \u2013 Maravillas\u201c devet novih poglavlja<\/em> (od XVII. \u2013 XXV. Poglavlja) koja ne postoje u Konstitucijama iz 1581. godine. Rije\u010d je o poglavljima koja daju smisao posve\u0107enom \u017eivotu u novim prilikama, potrebu prilagodbe i uskla\u0111ivanja s novim crkvenim zakonodavstvom te primjerenu primjenu novih saznanja glede odgoja i upravljanja zajednicama, pa ih nije ni moglo biti u vrijeme svete Terezije Avilske. Da li je sve to pokazatelj autenti\u010dnosti ili \u201eubla\u017eavanja\u201c? Neka govore naslovi unesenih poglavlja: \u201eNarav i ciljevi posve\u0107enog \u017eivota bosonogih karmeli\u0107anki\u201c (XVII.), \u201eEvan\u0111eoski savjeti i zajedni\u010dki \u017eivot\u201c (XVIII.), \u201ePravni polo\u017eaj samostana, osnivanje i njihovo ga\u0161enje\u201c (XIX.), \u201eUprava samostana\u201c (XX.), \u201ePrimanje i formacija\u201c (XXI.), \u201eObveze i prava bosonogih karmeli\u0107anki\u201c (XXII.), \u201ePapinska klauzura u samostanima bosonogih karmeli\u0107anki\u201c (XXIII.), \u201ePrijelazi i napu\u0161tanje Reda\u201c (XXIV.), \u201eOdr\u017eavanje Konstitucija\u201c (XXV.).<\/p>\n Isto tako je za\u010du\u0111uju\u0107e da po\u0161tovani profesor nije primijetio da je \u201eprilagodba\u201c navedenih Konstitucija (iz 1581. odnosno 1990.) primijenila ni vi\u0161e ni manje nego 55 dokinu\u0107a izvornog teksta, za \u0161to se ka\u017ee da je rije\u010d o \u201enormama koje su nadi\u0111ene te nemaju pravnu vrijednost\u201c, i unijela u aktualni tekst, osim navedenih poglavlja i Uvoda, dodatne preinake osobito u poglavljima XV-XVI: \u201eO kapitulu zajednice\u201c (XV.) te \u201e O prekr\u0161ajima i kaznama\u201c (XVI.).<\/p>\n Zanimljivo je tako\u0111er primijetiti da su se \u201eispu\u0161teni\u201c tekstovi iz novih Konstutucija (1990.), koji su se nalazili u izvornim terezijanskim Konstitucijama (1581. odobrenim na Kapitulu Reda u Alcali), uglavnom odnosili na odnos bosonogih karmeli\u0107anki svete Terezije Avilske s mu\u0161kom granom reda, Bosonogom bra\u0107om Bla\u017eene Djevice Marije od gore Karmela. Time bi se mogao stvoriti dojam da su sestre optirale da (s mu\u0161kom, prvom granom Reda) ostane zajedni\u010dko jedino Prvotno pravilo, \u0161to nije to\u010dno jer izvori govore druga\u010dije! Makar, slijede\u0107i \u201eslovo\u201c novoga (odobrenog) teksta, sli\u010dna se pomisao ne mo\u017ee izbje\u0107i.<\/p>\n <\/p>\n Prije nego \u0161to prije\u0111emo na zavr\u0161ni dio teksta u kojemu \u017eelim iznijeti stav Crkve, \u017eelio bih sa\u017eeto i faktografski upoznati javnost s procesom prilagodbe propisima, nauku i duhu II. vatikanskog koncila jednih i drugih konstitucija.<\/p>\n Zakonsko osuvremenjenje zapo\u010delo je neposredno nakon Sabora. Ve\u0107 1966. Generalna uprava Reda bosonogih karmeli\u0107ana poslala je samostanima bosonogih karmeli\u0107anki upute o formaciji i o \u201eeksperimentima\u201c s ciljem osuvremenjenja njihova \u017eivota. Potom su na Generalnom izvanrednom kapitulu Reda 1968. godine usvojeni Decreta de monialibus<\/em> (Dekreti o sestrama), odredbe o klauzuri bosonogih karmeli\u0107anki koje je 1971. godine odobrila Kongregacija za redovnike. Potom je ponu\u0111en sestrama na razmi\u0161ljanje \u201eTemeljni zakon\u201c, ali sa slabim i gotovo nikakvim ishodom. Nakon savjetovanja, susreta, studijskih skupova, do\u0161lo se do jednog zakonodavnog projekta koji obuhva\u0107a Prve konstiutucije<\/em>, to jest one koje je sastavila sveta Terezija, kao i novi tekst nazvan Dichiarazioni <\/em>(Deklaracije) u svrhu konstitucionalnog osuvremenjenja. Deklaracije, uglavnom<\/em> vrlo dobro prihva\u0107ene, osim od jedne manjine, odobrene su od Kongregacije za redovnike 12. o\u017eujka 1977. \u201ead experimentum\u201c (na probu) u trajanju od pet godina.<\/p>\n Nakon isteka probnog vremena, samostani su pozvani da iznesu svoja vrednovanja, kritike, prijedloge o tim Deklaracijama. <\/em>Velika ve\u0107ina samostana prosudila je da je tekst isproban u konkretnom \u017eivotu doista pozitivan. Jedan manji dio, naprotiv, izrazio je nezadovoljstvo te je predstavio jedan nacrt Konstitucija alternativan Deklaracijama.<\/em> Pred o\u010devidnim razlikama u pristupu, vrhovni poglavar Reda, zabrinut za vjernost terezijanskoj karizmi (\u0161to je ve\u0107ina samostana prepoznala u Deklaracijama<\/em>), ali isto tako i za jedinstvo Reda, podastro je zakonodavstvo bosonogih karmeli\u0107anki Kongregaciji za redovnike kako bi se do\u0161lo do kona\u010dnog rje\u0161enja. Kongregacija za redovnike nije odgovorila, nego je 15. listopada 1984. godine\u00a0 u njezino ime intervenirao dr\u017eavni tajnik kardinal Agostino Casaroli poni\u0161tavaju\u0107i ono \u0161to je sa strane Reda kao i sa strane Kongregacije bilo u\u010dinjeno, te najaviv\u0161i da bi Kongregacija trebala predsjedati sastavljanju jednog kona\u010dnog teksta za koji navedeno pismo daje i usmjeruju\u0107e kriterije. Ovo kardinalovo pismo izazvalo je velike prijepore te se o\u010ditovalo i u medijima, \u0161to je Svetu Stolicu navelo na stav da uva\u017ei i zahtjeve one manje grupe sestara.<\/p>\n Kona\u010dno, 17. prosinca 1988. Kongregacija za redovnike preuzela je ulogu sastavlja\u010dice novih Konstitucija uskla\u0111enih s II. vatikanskim koncilom i novim Kodeksom, a vrhovnom poglavaru reda nalo\u017eeno je da providi njihovu primjenu. Kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, u radu Kongregacije sudjeluju stru\u010dnjaci svih podru\u010dja, kako redovnici tako i drugi eksperti izvan Reda. Tekst projekta 4. listopada 1989. godine podnesen je na ogled Kongregaciji. 3. kolovoza 1991. tekst Konstitucija\u00a0 predstavljen je Svetom Ocu, a on ih odobrava 14. rujna 1991. Dekret progla\u0161enja sa strane Kongregacije za ustanove posve\u0107enog \u017eivota datiran je 17. rujna 1991. godine.<\/p>\n Ali, dok su Kongregacija i Red radili na izradi jednih Konstitucija za sve bosonoge karmeli\u0107anke, istovremeno se zbivao posao, organiziran nepoznatim putovima i proveden neuobi\u010dajenim postupkom, koji je 8. prosinca 1990. godine doveo do slu\u017ebenog\u00a0 progla\u0161enja druga\u010dijih Konstitucija za manjinsku skupinu sestara.<\/p>\n Gotovo istovremeno progla\u0161enje dvaju konstitucionalnih tekstova za istu redovni\u010dku obitelj postavlja, naravno, \u010ditav niz pitanja te mo\u017ee biti pokazatelj barem prisutnosti odre\u0111ene pote\u0161ko\u0107e oko \u201ejedinstva\u201c unutar obitelji, a \u0161to je obilje\u017eeno zna\u010dajkama \u201eodmaka\u201c ili \u201eprimaka\u201c koji se dogodio, kao \u0161to smo ve\u0107 pokazali, s prvom (mu\u0161kom) granom Reda prema kan. 615. i 614. Ipak, sve valja razumjeti u duhu rije\u010di Crkve koja slijedi govor Duha (usp. Dizionario Carmelitano<\/em>, Citt\u00e0 Nuova Editrice 2008., \u201cCostituzioni delle monache\u201d, str. 203). Vjerujemo u snagu Duha Svetoga i izrijek U\u010ditaljstva Crkve da je rije\u010d o \u201cblagu pristupa\u201d bogatstvu izvora jedine karizme Karmela.<\/p>\n <\/p>\n Koliko je terezijanska karizma veliko blago Crkve pokazuje \u010dinjenica da, iako postoje dva pristupa u ostvarivanju klauzurno-kontemplativnog terezijanskog karmelskog poziva, ipak je rije\u010d o jedinstvenoj<\/em> karizmi s naglascima ostvarenja koji nikako ne dovode u pitanje njezinu jedinstvenost. Tomu jako svjedo\u010di Pismo Ivana Pavla II. bosonogim karmeli\u0107ankama povodom odobrenja njihovog temeljnog zakonodavstva<\/em> (1. listopada 1991.). Nadam se da \u0107e sljede\u0107i tekst svetog Ivana Pavla II. osvijetliti sve \u0161to rekoh:<\/p>\n \u201ePredrage k\u0107eri svete Terezije od Isusa,<\/em><\/p>\n Tijekom mojeg potifikata imao sam priliku izraziti svoje osje\u0107aje prema bosonogim karmeli\u0107ankama te ista\u0107i va\u017enost va\u0161e karizme, kako u pohodima pojedinim samostanima, tako i prilikom beatifikacije znamenitih va\u0161ih sestara koje mi je Gospodin dopustio uzdi\u0107i na \u010dast oltara\u2026 Tim beatifikacijama htio sam cijeloj Crkvi predstaviti svjedo\u010denje kontemplativnog \u017eivota te pred va\u0161e o\u010di staviti neke primjere svetosti, koji mogu voditi va\u0161e korake u ovom \u010dasu povijesti\u2026.<\/em><\/p>\n Na poseban na\u010din sam u Pismu (od 31. svibnja 1982.) obnovio svoju zahvalnost za sve \u0161to \u010dinite na \u0161utljiv na\u010din u prilog Crkvi, njezinih ‘biskupa, sve\u0107enika i misionara, \u010dije ste vi skrivene i tihe, ali nezaobilazne pomaga\u010dice’. Istovremeno upu\u0107ivao sam vam jedan bri\u017eljiv poticaj da jakom velikodu\u0161no\u0161\u0107u trajno \u017eivite svoje zvanje, u molitvi, pokori, u samo\u0107i klauzure, pod maj\u010dinskom za\u0161titom i primjerom Djevice Marije, majke i za\u0161titnice Karmela <\/em>(usp. Joannis Pauli PP. II., Epistula sanctimonialibus Carmelitis Discalceatis, IV. expleto saeculo ab obitu Sanctae Theresiae a Jesu, die 31. maii 1982: Insegnamenti di Giovanni Paolo II. V. 2 (1982) 2361 slj.) \u2026. Nedavno sam vas poticao svojim Apostolskim pismom \u201eMaestro nella fede\u201c (14. prosinca 1990.), povodom proslave IV. stolje\u0107a smrti svetog Ivana od Kri\u017ea, da svoj \u017eivot usmjerite na stjecanje \u201e\u010diste ljubavi\u201c, intimnosti s\u00a0 Bogom koja je, prema misti\u010dnom nau\u010ditelju, ono dragocjeno dobro koje iz kontemplativne samo\u0107e oplo\u0111uje poslanje Crkve <\/em>(usp. Eiusdem, maestro en la Fe, <\/em>20 et S. Joannis a Cruce, Cantico Espiritual, <\/em>29., nn. 2-3)\u2026<\/p>\n U ovom \u010dasu, prilikom odobravanja novog teksta Konstitucija, s pa\u017enjom se obra\u0107am svim bosonogim karmeli\u0107ankama. Zavr\u0161ava se tako jedan dugi hod u kojemu je Sveta stolica, svjesna velike va\u017enosti va\u0161eg posebnog poziva, kako za karmelsku obitelj, tako i za cijelu Crkvu, posvetila osobito razlu\u010divanje va\u0161em zakonodavstvu s ciljem da se o\u010duva duhovna ba\u0161tina svete Terezije.<\/em><\/p>\n Kao \u0161to je poznato, Sveta je stolica, odgovaraju\u0107i na molbu jedne skupine samostana, 8. prosinca 1990. odobrila jedan tekst Konstitucija bosonogih karmeli\u0107anki koje su pripremljene prema naznakama iz pisma \u0161to ga je u moje ime napisao kardinal Agostino Casaroli, dr\u017eavni tajnik, 15. listopada 1984., ostaviv\u0161i slobodu i drugim samostanima da ga<\/em> prilagode kao normu \u017eivota.<\/em><\/p>\n Sada, prihva\u0107aju\u0107i \u017eelje i drugih samostana, Sveta stolica je odobrila i jedan drugi tekst Konstitucija za bosonoge karmeli\u0107anke.<\/em><\/p>\n Priprema ovoga teksta sa strane Kongregacije za ustanove posve\u0107enog \u017eivota i dru\u0161tva apostolskog \u017eivota ostvarena je imaju\u0107i tako\u0111er u vidu mi\u0161ljenja samostana koje je prikupio vrhovni poglavar Reda.<\/em><\/p>\n Obadva teksta, jednako odobrena od Crkve, \u017eele biti vjerno tuma\u010denje terezijanske karizme. Ona je nepromijenjena, ba\u0161 kao i stil \u017eivota \u0161to ga sveta majka predla\u017ee u svojim Konstitucijama i drugim spisima. Razlike se, uostalom, ne odnose niti na bit kontemplativne karmelsko-terezijanske karizme, niti na nu\u017eni i stalni povratak na njezinu izvornu nadahnutost; one (razlike) pripadaju razli\u010ditosti na\u010dina tuma\u010denja prilagodbe promijenjenim okolnostima \u017eivota (usp. Perfectae Caritatis, 2.) i formuliranju zakonodavstva redovni\u010dkih ustanova \u010dije odobrenje isklju\u010divo pripada Svetoj stolici (Codex Iuris Canonici, cann. 578. i 587). Rije\u010d je, dakle, o razli\u010ditim vrednovanjima koje dolaze iz iste \u017eelje vjernosti Gospodinu, \u0161to je Sveta stolica \u017eeljela po\u0161tovati, kao \u0161to po\u0161tuje slobodu koju ima svaki samostan da se opredijeli za jedan ili drugi tekst odobrenih konstitucija.<\/em><\/p>\n U ovom posebnom \u010dasu povijesti va\u0161ega \u017eivota i va\u0161ega zakonodavstva, dopustite mi da vam izrazim \u017eelju svojeg srca oca i pastira sveop\u0107e crkve. \u017delim da odobrenje dvaju tekstova konstitucija, kojima sam nastojao odgovoriti na duhovna o\u010dekivanja izra\u017eena od raznih samostana, zadr\u017ei \u017eivo duhovno jedinstvo \u010ditavog terezijanskog Karmela unutar svojih zakonitih povijesnih predaja i vode\u0107i ra\u010duna o novim okolnostima mjesta i kultura u kojima se utjelovljuje njezina karizma.<\/em><\/p>\n Sve bosonoge karmeli\u0107anke, zajedno s bosonogim karmeli\u0107anima, u Crkvi tvore isti i jedini Red bosonoge bra\u0107e i sestara Bla\u017eene Djevice Marije od gore Karmela. Svi imate samo jedno Pravilo, jedinstvenu karmelsko-terezijansku karizmu i istu duhovnu ba\u0161tinu koju su prenijeli sveta Terezija od Isusa i sveti Ivan od Kri\u017ea. Svi zazivate kao zajedni\u010dku Majku Djevicu Mariju koja, kako to dobro izri\u010de ikonografija Reda, sve pokriva svojim pla\u0161tem, od jedne do druge strane, sinove i k\u0107eri Karmela.<\/em><\/p>\n Osim toga, svi ste sudionici, svatko prema svojim zakonitim oblicima \u017eivota odobrenima od Crkve, iste duhovnosti i poslanja terezijanskog Karmela koji je danas tako cijenjen u Crkvi. Njegova karizma obasjava i druge oblike posve\u0107enog \u017eivota, kao i \u017eivote kr\u0161\u0107anskih laika koji ga \u017eive u svijetu\u2026<\/em><\/p>\n Ljubljene k\u0107eri svete Terezije, poti\u010dem vas da ustrajete \u201eodlu\u010dnom odlu\u010dno\u0161\u0107u\u201c <\/em>(usp. S. Theresiae Virginis, Cammino di perfezione, <\/em>21., 2.) u vjernom ispunjavanju va\u0161ih zakona koje vam\u00a0 Crkva daje kao normu evan\u0111eoskog \u017eivota i kao put svetosti, putem posvema\u0161njeg darivanja Kristu, raspetom i uskrslom zaru\u010dniku, na kojega stalno morate uperiti svoj pogled u skladu sa stalnim poticajima va\u0161e majke utemeljiteljice <\/em>(usp. Isto, <\/em>2.,1.; 26, 4-6; Eiusdem, Castello inetriore, <\/em>VII., 4, 8)\u2026<\/p>\n U ovom velikom i bitnom\u00a0 \u010dasu povijesti odjekuju aktualne i neodgodive \u017eelje Terezije od Isusa u pristupu njezinoj obnovi s poticajem \u017eivljenja kontemplacije u slu\u017ebi kraljevstva Kristova: ‘Zato vas je Gospodin ovdje sabrao: ovo je va\u0161e zvanje, ovo su va\u0161a nastojanja <\/em>(incombenze) i \u017eudnje, ovo je nositelj (razlog \u2013 <\/em>soggetto) va\u0161ih suza i va\u0161ih molitava’ <\/em>(P 1,5 i 3 5-10) \u2026 Budite za dana\u0161nji svijet svjedokinje Boga \u017eivota.\u201c<\/em><\/p>\n Nakon ovoga, \u010dini mi se, po\u0161tovani profesore i dragi \u010ditatelji, suvi\u0161an je svaki komentar. Razmi\u0161ljanje koje zanemaruje evidentno jedinstvo karizme, razli\u010ditosti pristupa odre\u0111enim njezinim naglascima vidi kao \u201estrogost\u201c (\u010ditaj: autenti\u010dnost) jednih i \u201eubla\u017eenost\u201c (\u010ditaj: razvodnjenost) drugih, nikako ne odgovara istini zajednica, a niti stavu Crkve. Stoga bi bilo mudro da autor na\u0111e na\u010dina da umanji nanesenu \u0161tetu autenti\u010dnoj posve\u0107enosti 750 samostana bosonogih karmeli\u0107anki. One od toga ne\u0107e imati ni\u0161ta, ali tako se mi odgajamo za afirmaciju istine koja uvijek mora nadilaziti na\u0161e eventualne \u201eopcije\u201c. Radije bi se trebalo pitati gdje je snaga ljubavi. Ne ponovilo se!<\/p>\n o. Jakov Mami\u0107, OCD<\/p>\n Redovni\u010dki asistent Federacije \u201eBla\u017eeni Alojzije Stepinac\u201c bosonogih karmeli\u0107anki Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije<\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Objavljivanje \u017eivotopisa ovako duhovno i dru\u0161tveno bogate svete \u017eene i redovnice hvalevrijedna je inicijativa Glasa Koncila, a \u017eelja sa strane profesora Mu\u017ei\u0107a da svojim prikazom ovu knjigu pribli\u017ei hrvatskom \u010ditateljstvu tako\u0111er je plemenit \u010din. Ipak, u svjetlu odre\u0111enih tvrdnji i postavljenih pitanja u navedenom prikazu, osje\u0107am da kao redovnik karmeli\u0107anin i ujedno redovni\u010dki Asistent Federacije … Nastavi \u010ditati Osvrt na prikaz \u017eivotopisa sv. Maravillas od Isusa prof. Josipa Mu\u017ei\u0107a<\/span> \n
\n
\n