{"id":15831,"date":"2020-09-09T22:16:37","date_gmt":"2020-09-09T20:16:37","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=15831"},"modified":"2020-09-09T22:16:37","modified_gmt":"2020-09-09T20:16:37","slug":"zlato-stepincevog-karmela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=15831","title":{"rendered":"Zlato Stepin\u010devog Karmela"},"content":{"rendered":"

Sve\u010danim euharistijskim slavljem, koje je u nedjelju 6. rujna 2020. u brezovi\u010dkom Karmelu predvodio mons. Zvonimir Sekelj, kanonik prvostolnog Kaptola zagreba\u010dkog, s. Marija Bonita od Bo\u017eje Ljubavi (\u0110ur\u0111ica Kova\u010di\u0107) i s. Lucija od Gospe Fatimske (Milka Pe\u0161a) zahvalile su Gospodinu i Majci Bo\u017ejoj Karmelskoj za 50. obljetnicu redovni\u0161tva, to jest za 50. obljetnicu svetih redovni\u010dkih zavjeta. U koncelebraciji uz mons. Sekelja bili su karmeli\u0107ani o. Sre\u0107ko Rimac, o. Ilija Tipuri\u0107 i o. \u0110ani Kordi\u0107, te don Stjepan Bolkovac, SDB i vl\u010d. Andrija Mili\u010devi\u0107.<\/p>\n

Na po\u010detku misnoga slavlja don Bolkovac srda\u010dno je pozdravio prisutne, napose mons. Sekelja i sestre slavljenice, zlato Stepin\u010devog Karmela, kako re\u010de, koje su se opredijelile za vje\u010dne vrednote.<\/p>\n

Nakon pro\u010ditanog ulomka iz Evan\u0111elja dvadeset i tre\u0107e nedjelje kroz godinu (Mt 18, 15-20), sestre jubilarke s. M. Bonita i s. Lucija obnovile su svoje predanje i svoju ljubav prema Gospodinu, po zavjetima \u010disto\u0107e, siroma\u0161tva i poslu\u0161nosti, te su se stavile njemu na raspolaganje, kako bi svojim \u017eivotom molitve i svetih zavjeta bile i dalje blagoslov za Crkvu, za sve\u0107enike, za Karmel i za hrvatski narod.<\/p>\n

U zapa\u017eenoj homiliji koja je bila nadahnuta mislima iz nedjeljnog Evan\u0111elja, mons. Sekelj je to na svoj na\u010din potvrdio govore\u0107i o su\u017eivotu s Bogom po vjeri i molitvi, napose sestara zlatojubilarki s. M. Bonite i s. Lucije, \u010diji \u017eivoti su sklopljene ruke za \u017eivot vjere u nama i u na\u0161oj sredini.<\/p>\n

\u201eI gledamo ovdje zavr\u0161etak ovog Evan\u0111elja: ‘Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ja sam s njima.’ \u010cekaj, pa mi nismo sami. Mi smo s tobom. Samo je uvijek pitanje: ‘Tko si Ti, Isuse dragi?’ I to pitanje se stalno prote\u017ee kao jedan izazov koji mora biti prisutan uvijek; to moje opredjeljenje, svaki dan, kao i u braku. Opredjeljujem se svaki dan za tebe. Ako toga opredjeljenja nema, ako nema jednog su\u017eivota, ako nema onog razumijevanja, ako nema jedne taktike kako \u0107u ja tebi pri\u0107i i u samostanu i u stvarnosti, onda je tu jedan problem. Ovo nas Evan\u0111elje, \u010ditava Bo\u017eja Rije\u010d, zapravo poti\u010de da sklopimo ruke, molimo se Duhu Svetom da rastemo u Isusu\u201c, posvjedo\u010dio je propovjednik.<\/p>\n

Potom je protuma\u010dio misao francuskog filozofa Ren\u00e9 Descartesa<\/a>:\u00a0 \u201eMislim, dakle, jesam\u201c, i onu njezinu alternativu njema\u010dkog teologa Karla Rahnera: \u201eMolim, dakle, jesam\u201c, te naglasio da je molitva po\u010detak novog shva\u0107anja \u017eivota i odnosa me\u0111u ljudima, koje te odnose preobra\u017eava.<\/p>\n

Spomenuo je i da Luka u svom Evan\u0111elju donosi jednostavnu i sna\u017enu re\u010denicu o tome kako je Isus jednoga dana molio na nekome mjestu. Molitva je bila jedno od temeljnih i najva\u017enijih obilje\u017eja Isusove osobnosti i poslanja. U\u010denici su vidjeli i do\u017eivjeli da je Isus svoje poslanje i svoju osobnost oblikovao kroz molitvu.<\/p>\n

\u201eZapravo, molitva je oblikovala Isusa kakvog su oni poznavali. Zato su htjeli nau\u010diti moliti. Htjeli su \u017eivjeti poput Isusa i vidjeli su da pored mno\u0161tva djela koje je \u010dinio, pored mno\u0161tva susreta, i upravo kao temelj svega toga, stoji molitva. Ona je oblikovala njegovu proegzistenciju, tj. postojanje za drugoga u dvostrukome vidu. Postojanje za Oca i od Oca postojanje za ljude. Upravo se u njegovoj molitvi o\u010ditovala dvostruka usmjerenost njegova \u017eivota i poslanja\u201c, rekao je kanonik Sekelj.<\/p>\n

U nastavku propovijedi govorio je o snazi Duha Svetoga u na\u0161em molitvenom \u017eivotu. Duh Sveti nas uvodi u nova prostranstva stvarnosti, otkriva nam smisao \u017eivota i omogu\u0107uje nam da mijenjamo sebe i svijet oko sebe. On pobu\u0111uje u nama \u017ee\u0111 za molitvom, odnosno \u017eelju da nas Gospodin nau\u010di moliti.<\/p>\n

Propovjednik se osvrnuo na molitvu sv. Male Terezije koja je\u00a0 pro\u017eimala \u010ditav njezin \u017eivot i poput ritma disanja i otkucaja srca o\u017eivljavala njezino tijelo. Za Tereziju molitva je bit njezine egzistencije i u njoj ona otkriva istinsko jedinstvo s Bogom. Sli\u010dnim \u017eivotom molitve, zavjeta, ustrajnosti i duhovne svje\u017eine \u017eivjele su kroz pedeset godina i na\u0161e sestre slavljenice, na \u010demu im je mons. Sekelj iskreno \u010destitao i za\u017eelio istinsko dobro, te poru\u010dio prisutnima:<\/p>\n

\u201eA mi ovdje, koji smo u ovim prostorima, poku\u0161ajmo svi zajedno za\u017eivjeti s onom dubokom vjerom u Isusa Krista, Boga i \u010covjeka, jer smo po toj vjeri, kr\u0161tenjem, u njegove doga\u0111aje upu\u0107eni; da razgovaramo s njim i da nam taj razgovor oblikuje srce i pameti.\u201c<\/p>\n

Pri kraju misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac je zahvalio dobrome Bogu i Majci Bo\u017ejoj na zlatnom jubileju na\u0161ih slavljenica, kojima je srda\u010dno \u010destitao. Zahvalio je tako\u0111er za podijeljenu radost, uvjerljivu homiliju i za euharistijsko zajedni\u0161tvo mons. Sekelju, te redovnicima i sve\u0107enicima, ministrantima i \u010dita\u010dima, a posebno bra\u0107i, sestrama i rodbini s. Lucije, kao i \u010dasnim sestrama K\u0107erima Bo\u017eje Ljubavi i prijateljima Karmela i sestara, te svima prisutnima.<\/p>\n

Omiljenom pjesmom utemeljitelja Karmela u Brezovici bl. Alojzija Stepinca \u201eLjiljane bijeli\u201c zavr\u0161ilo je jubilarno slavlje, uz brojne \u010destitare i okrepu u duhu koronavirusnog doba.<\/p>\n

S. M. Bonita od Bo\u017eje Ljubavi (Kova\u010di\u0107) zapo\u010dela je svoj \u017eivotni put godine 1944. u \u017eupi sv. Nikole Taveli\u0107a u zagreba\u010dkoj Kusto\u0161iji, u dobroj katoli\u010dkoj obitelji. Osnovno \u0161kolovanje zavr\u0161ila je u Kri\u017eevcima, a gimnaziju i studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i srednju glazbenu \u0161kolu. Uz orgulje i flautu, svira jo\u0161 nekoliko instrumenata. Svojim glazbenim umije\u0107em oku\u0161ala se i u Zagreba\u010dkoj filharmoniji i u Kolegiju \u201epro musica sacra\u201c, \u010diji je bila i utemeljitelj uz s. Imakulatu Malinku i s. Ceciliju Ple\u0161a. Godine 1969. stupila je u Dru\u017ebu K\u0107eri Bo\u017eje Ljubavi, gdje je 1970. polo\u017eila privremene zavjete, a 1975. do\u017eivotne. 1989. pre\u0161la u je u Red bosonogih karmeli\u0107anki.<\/p>\n

Kao redovnica bavila se prete\u017eno knjigom u svim vidovima njezina stvaranja. Radila je od 1971. do 1978. godine u \u201eKr\u0161\u0107anskoj sada\u0161njosti\u201c kao lektor, korektor, grafi\u010dki urednik i prevodilac. Svoja znanje o knjizi, koje je stekla pod vodstvom pokojnog dr. Josipa Tur\u010dinovi\u0107a, koristi i danas. Od 1972. do 1975. bila je \u010dlanica uredni\u0161tva redovni\u010dkog \u010dasopisa \u201eEffatha\u201c, u kojem je sudjelovala brojnim autorskim \u010dlancima.<\/p>\n

I u Karmelu je nastavila svoje djelovanje na polju pisane rije\u010di. Autorske \u010dlanke objavljuje u karmelskom \u010dasopisu \u201eKarmel otvoreno\u201c, u kojem pi\u0161e meditacije o likovima i doga\u0111ajima iz Evan\u0111elja. Iz tih meditacija nastale su knji\u017eice \u201eU sjeni starih maslina\u201c (14 izdanja) i \u201eSuputnica\u201c (11 izdanja). S. Bonita imala je i u Dru\u017ebi i u Karmelu odgovorne poglavarske du\u017enosti, koje je vr\u0161ila savjesno i temeljito. Jednako tako oku\u0161ala se u svim zadacima svakida\u0161njice, osobito u u\u010denju i vo\u0111enju liturgije, glazbe, uvoda u Sveto pismo, u radu s mladima i u vrtnim, vo\u0107arskim i peradarskim poslovima.<\/p>\n

S. Lucija od Gospe Fatimske (Pe\u0161a) ro\u0111ena je 1951. godine u Ora\u0161cu, \u017eupa Brajkovi\u0107i, u Bosni i Hercegovini, u brojnoj katoli\u010dkoj obitelji, kao najstarije od devetero \u017eivu\u0107e bra\u0107e i sestara. U petoj godini njezinog \u017eivota obitelj se zbog te\u0161kih ekonomskih prilika seli u Slavoniju, u Vi\u0161kovce kraj \u0110akova. Tu je s. Lucija zavr\u0161ila osnovnu \u0161kolu i gimnaziju, da bi 1968. godine stupila u Karmel u Brezovici. Po zavr\u0161etku uspje\u0161ne po\u010detne formacije polo\u017eila je prve svete zavjete 1970. godine, da bi 1973. polo\u017eila sve\u010dane do\u017eivotne zavjete i svoj \u017eivot potpuno predala Gospodinu za sve\u0107enike, Crkvu i hrvatski narod.<\/p>\n

Oku\u0161ala se u svim redovni\u010dkim du\u017enostima, posebno u \u0161ivanju misnoga ruha, uzgoju cvije\u0107a, izradi blagoslovina i ukrasnih svije\u0107a. Zauzeto i velikodu\u0161no radila je na osnutku Karmela u Sarajevu, kamo je sa sestrama oti\u0161la 2000. godine i zalagala se za njegovo osamostaljenje. Ispuniv\u0161i svoje poslanje u sarajevskom Karmelu, vratila se nakon 18 godina u Karmel u Brezovici. U sarajevskom Karmelu je vr\u0161ila odgovorne du\u017enosti poglavarice, savjetnice, magistre i ekonome. Danas ugra\u0111uje svoje talente i sposobnosti u \u017eivot brezovi\u010dkog Karmela.<\/p>\n

Geslo na\u0161ih zlatojubilarki bilo je \u201eGospodine, ti sve zna\u0161! Tebi je poznato da te volim\u201c\u00a0 (Iv 21, 17).<\/p>\n