U jednom drugom odlomku ka\u017ee: \u201eKroz cijeli moj \u017eivot svidjelo se dragome Bogu okru\u017eiti me ljubavlju. Moje su prve uspomene pune osmijeha i najnje\u017enijih milovanja<\/em>…\u201c (MA <\/em>14).<\/p>\n Nakon maj\u010dine smrti, imala je tada samo 4 godine, na\u0107i \u0107e novu majku u svojim starijim sestrama, posebno u Paulini, koja \u0107e kasnije postati sestra Agneza od Isusa i koja \u0107e joj prethoditi u Karmelu u Lisieuxu. Upravo \u0107e sestra Agneza od Isusa, koja je postala Majka i u samostanu, tra\u017eiti od Terezije da napi\u0161e svoju biografiju.<\/p>\n Vrlo je dirljivo kada Mala Terezija pi\u0161e o odnosu sa svojim ocem, posebno kad opisuje trenutak u kojem od njega, sa strahom, tra\u017ei dopu\u0161tenje da u\u0111e u Karmel (tada su ve\u0107 njezine \u010detiri sestre, koje su ostale na \u017eivotu \u2013 druga dva brata i dvije sestre umrli su u ranoj dobi \u2013 bile u\u0161le u samostan: tri me\u0111u karmeli\u0107anke i jedna me\u0111u sestre od Marijinog Poho\u0111enja). Bilo je to 29. svibnja 1887. (svetkovina Duhova).<\/p>\n Svetica bilje\u017ei u svojoj autobiografiji: \u201ePopodne po povratku s ve\u010dernje na\u0161la sam prigodu da govorim sa svojim ljubljenim taticom. On je po\u0161ao i sjeo na rub cisterne i ondje je sklopljenih ruku promatrao divote prirode… Lijepo tatino lice imalo je nebeski izra\u017eaj. Osje\u0107ala sam da mir preplavljuje njegovo srce. Bez ijedne rije\u010di do\u0161la sam i sjela kraj njega, a o\u010di su mi ve\u0107 bile pune suza.(…) Kroz suze sam mu povjerila svoju \u017eelju da u\u0111em u Karmel. Tada se njegove suze pomije\u0161a\u0161e s mojima, ali on ne re\u010de ni rije\u010di da me odvrati od moga nauma … odmah mu je bilo jasno da je moja \u017eelja \u2013 \u017eelja samoga Boga. Kao duboki vjernik samo je uskliknuo da mu dragi Bog iskazuje veliku \u010dast \u0161to od njega tako tra\u017ei njegove k\u0107eri (…). \u010cinilo mi se da tata u\u017eiva u toj tihoj radosti koja proizlazi iz prinesene \u017ertve<\/em>…\u201c (MA<\/em> 143).<\/p>\n I, u trenutku svoga ulaska u Karmel, pi\u0161e: \u201ePo\u0161to sam izgrlila sve \u010dlanove svoje ljubljene obitelji, klekla sam pred svoga predivnog oca, mole\u0107i ga za blagoslov. On se spustio na koljena i blagoslovio me pla\u010du\u0107i<\/em>…\u201c (MA<\/em> 109).<\/p>\n To su odlomci koje dobro poznajete. Ali mislim da je zgodno da ih se na dana\u0161nji dan prisjetimo kako bi se u svakoj od vas ponovno razbuktao onaj po\u010detni plamen va\u0161ega poziva, kad ste, kao mlade djevojke ili jo\u0161 kao djevoj\u010dice, osjetile kako se va\u0161e srce zaljubilo u Isusa koji vam ga je, u nekim slu\u010dajevima nje\u017eno, u drugima pomalo nasilno zarobio. Dobro je podsjetiti se na onaj trenutak kada ste svoju odluku otkrili svojim voljenima, roditeljima, bra\u0107i, sestrama ili ro\u0111acima.<\/p>\n Mislim da je prikladno da na dan poput ovog povjerimo i zagovoru svete Terezije sva zvanja koja se ra\u0111aju u srcima na\u0161ih mladih i sve obitelji u \u010dijem okrilju ni\u010du nje\u017eni pupoljci darivanja Bogu. Pomolimo se da nitko, nepa\u017enjom ili zlobom, ne navu\u010de na sebe krivnju zbog iskorjenjivanja tako dragocjenog izdanka.<\/p>\n U evan\u0111elju koje je danas navje\u0161teno \u010duli smo: \u201eako se ne obratite i ne postanete kao djeca, ne\u0107ete u\u0107i u kraljevstvo nebesko<\/em>\u201c (Mt 18,3). I zbog toga je va\u017eno vratiti se sje\u0107anjem u prve dane, na trenutke kada se iskra ljubavi zapalila u srcu svakoga od nas.<\/p>\n Da bismo u\u0161li u Kraljevstvo nebesko, Isus od nas tra\u017ei dvije stvari: obratiti se i postati poput djece.<\/p>\n U biti ove dvije stvari svode se na jedno: Isus \u017eeli obra\u0107enje na malenost.<\/p>\n Ukratko, tra\u017ei od nas promjenu mentaliteta.<\/p>\n Svi, zapravo, \u017eelimo odrasti. Odrastanje je dio prirodnog procesa razvoja. Ako osoba ne raste na normalan na\u010din, fizi\u010dki ili mentalno, smatramo je nesretnom.<\/p>\n I Tereziju od Djeteta Isusa mu\u010dila je \u017eelja za ostvarenjem. Iako je imala plemenite misli, iako je \u017eeljela ostvariti se u skladu s Bo\u017ejom voljom, nije uspijevala prona\u0107i ne\u0161to \u0161to bi je zadovoljilo. Sve do trenutka o kojem pi\u0161e u svojoj autobiografiji: \u201eKad su mi kod razmatranja moje bezbrojne \u017eelje zadavale pravo mu\u010deni\u0161tvo, otvorih poslanice svetog Pavla da potra\u017eim napokon nekakav odgovor<\/em>.\u201c<\/p>\n I na jednoj stranici za pam\u0107enje i punoj mudrosti pi\u0161e: \u201dNai\u0161la sam na jednu re\u010denicu, koja mi je donijela olak\u0161anje: ‘Brinite se za savr\u0161enije darove, a ja \u0107u vam pokazati jo\u0161 izvrsniji put’<\/strong><\/em> (1Kor 12,31).\u201c I poja\u0161njava: \u201eApostol tuma\u010di kako svi i najsavr\u0161eniji darovi nisu ni\u0161ta bez ljubavi… i da je ta ljubav najsavr\u0161eniji put koji sigurno vodi k Bogu. Napokon sam na\u0161la mir…<\/em>\u201c I zaklju\u010duje: \u201eU srcu Crkve, svoje majke, bit \u0107u ljubav, i na taj na\u010din bit \u0107u sve i moja \u017eelja \u0107e se ostvariti.<\/em>\u201c<\/p>\n Evo, prirodna \u017eelja za ostvarenjem koja je prisutna u svakom \u010dovjeku, pa i u Maloj Tereziji, postaje realnost kada se poistovjeti s ljubavlju. A to zna\u010di da smo spremni slu\u017eiti i da nastojimo postati poput djece.<\/p>\n Mo\u017eda je glavna zna\u010dajka koju nalazimo kod djece bezbri\u017enost, ona su bez briga. Vjeruju svojim roditeljima, znaju da ne\u0107e dozvoliti da im ne\u0161to nedostaje, pa im se potpuno prepu\u0161taju. Zbog toga su slobodna.<\/p>\n Dijete je slobodno, ne u smislu da mo\u017ee raditi \u0161to ho\u0107e. Koliko ograni\u010denja imaju djeca: ne mogu se dobro izraziti, slaba\u0161na su, ne mogu sama napraviti ono \u0161to bi \u017eeljela. Ali su slobodna jer nisu optere\u0107ena, ne boje se ljudskih sudova. Slobodna su jer ne osu\u0111uju i ne osje\u0107aju se osu\u0111enima.<\/p>\n Kad pomislim na klauzuru, pomislim na slobodu. Svaki put kad u\u0111em u neki samostan, osje\u0107am slobodu. Na licima redovnica, na va\u0161im licima vidi se radost i mir koji su izraz unutarnje slobode.<\/p>\n Sloboda ne ovisi o zemljopisnom prostoru koji netko mo\u017ee zauzeti, ve\u0107 o beskona\u010dnosti koju netko mo\u017ee imati u sebi. Da, jer sloboda je stvar srca.<\/p>\n Sveta Mala Terezija bila je toliko slobodna da je mogla u sebi osje\u0107ati cijeli svijet. Upravo stoga je voljom pape Pija XI. 1927. progla\u0161ena za\u0161titnicom misija zajedno sa svetim Franjom Ksaverskim. Ako je o\u010dit razlog zbog kojeg je isusova\u010dki svetac, koji je evangelizirao Daleki istok, progla\u0161en za\u0161titnikom misija, \u010dovjek se pita za\u0161to je sveta Mala Terezija tako\u0111er izabrana za tu ulogu.<\/p>\n Vjerujem da se razlog mo\u017ee prona\u0107i u jo\u0161 jednom lijepom odlomku njezine autobiografije, gdje ka\u017ee: \u201eIsus mi je dao jednostavno sredstvo da ispunim svoje poslanje. On mi je dao da shvatim ovu rije\u010d iz Pjesme nad pjesmama: ‘Privuci me k sebi, tr\u010dat \u0107emo za mirisom tvojih pomasti’. O Isuse, nije dakle potrebno re\u0107i ni ovo: ‘Privla\u010de\u0107i mene, privuci du\u0161e koje ljubim!’ Dovoljna je ova jednostavna rije\u010d: ‘Privuci me!’ Gospodine, ja shva\u0107am, kad se jedna du\u0161a dala zarobiti mirisom tvojih pomasti, da ona ne umije tr\u010dati sama, za njom zanesene idu sve du\u0161e koje ona ljubi; to biva neusiljeno, bez napora, to je prirodna posljedica njezine odanosti tebi. (…) Gospodine, ti zna\u0161 da ja nemam drugih dragocjenosti osim du\u0161a koje si se umilostivio ujediniti s mojom; Ti si mi ih povjerio\u2026<\/em>\u201c<\/p>\n Sveta Terezija ostvaruje misionarski stil o kojemu govori papa Franjo: \u201ePrava misija nije nikada prozelitizam, ve\u0107 privla\u010denje drugih Kristu. Ali kako? Kako se ostvaruje to privla\u010denje Kristu? To se \u010dini vlastitim svjedo\u010denjem, polaze\u0107i od sna\u017enog jedinstva s Njime u molitvi, klanjanju i konkretnoj ljubavi, koja je slu\u017eenje Isusu prisutnom u najmanjem od na\u0161e bra\u0107e<\/em>\u201c (Angelus<\/em>, 8. sije\u010dnja 2017.).<\/p>\n Zaklju\u010dujem ovu homiliju simpati\u010dnom anegdotom o pobo\u017enosti pape Franje prema ovoj Svetici. Mo\u017eda vam je poznata.<\/p>\n Sje\u0107ate li se \u201eop\u0107e znati\u017eelje\u201c vezane uz torbu koju papa Franjo sam nosi \u010dak i kad ulazi u avion? Dakle, na jednoj tiskovnoj konferenciji novinar je pitao Papu za\u0161to je toliko vezan uz tu torbu. Papa Franjo je u jednostavnosti i iskrenosti otkrio pravi razlog: \u201eNosim je jer sam uvijek tako \u010dinio: kad putujem, ja je nosim. A \u0161to je unutra? Aparat za brijanije, \u010dasoslov, rokovnik, i neka knjiga za \u010ditanje \u2013 upravo sam ponio jednu o svetoj Maloj Tereziji \u010diji sam \u0161tovatelj<\/em>\u201c (tiskovna konferencija odr\u017eana u zrakoplovu na povratku sa Svjetskog susreta mladih u Riju, nedjelja 30. srpnja 2013).<\/p>\n Drugom francuskom novinaru koji ga je pitao za razlog njegove privr\u017eenosti svetici iz Lisieuxa, papa Franjo je odgovorio: \u201eOna je jedna od svetica koje nam najvi\u0161e govore o Bo\u017ejoj milosti i o tome kako se Bog brine o nama, uzima nas za ruku i omogu\u0107uje nam da se lako penjemo na planinu \u017eivota samo ako mu se potpuno predamo, ako dopustimo da nas on nosi<\/em>.\u201c I dodaje: \u201eNju, koja se jednostavno prepustila da ju podr\u017ei i nosi Gospodinova ruka, \u010desto molim da uzme u svoje ruke problem koji imam, pitanje za koje ne znam kako \u0107e zavr\u0161iti, putovanje koje me \u010deka<\/em>.\u201c<\/p>\n Na kraju, poznato je da bi se papa Franjo, kad je jo\u0161 kao nadbiskup Buenos Airesa dolazio u Rim, obi\u010dno zaustavljao moliti s velikom sabrano\u0161\u0107u i pobo\u017eno\u0161\u0107u pred kipom svete Terezije od Djeteta Isusa u maloj crkvi Svete Marije od Navje\u0161tenja u Borgu, u blizini bazilike svetog Petra.<\/p>\n Molimo svetu Tereziju, danas, na po\u010detku mjeseca listopada, mjeseca misija, da prati i \u0161titi Svetog Oca i sve one koji kao misionari imaju poslanje navije\u0161tati Evan\u0111elje. Neka i nama ona bude nadahnu\u0107e kako biti misionari u Karmelu.<\/p>\n \u201eSveta Terezijo od Djeteta Isusa, za na\u0161e potrebe pobrini se ti!\u201c<\/p>\n \u201eSanta Teresina del Bambino Ges\u00f9, ai nostri bisogni pensaci tu!\u201c<\/p>\n <\/p>\n Na zavr\u0161etku misnog slavlja vl\u010d. Domagoj Mato\u0161evi\u0107 blagoslovio je ru\u017ee na \u010dast sv. Maloj Tereziji koja je za \u017eivota obe\u0107ala da \u0107e sipati ki\u0161u nebeskih ru\u017ea na du\u0161e. Tako\u0111er je u ime bistri\u010dke \u017eupe i sveti\u0161ta zahvalio apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgiu Lingui na dubokim, jednostavnim i lijepim rije\u010dima koje \u0107e prisutni zasigurno zapamtiti, kao i molitvi koju je nau\u010dio u svojoj obitelji. Mons. Lingua zahvalio je sestrama karmeli\u0107ankama na molitvi i svjedo\u010denju, svima prisutnima na molitvi, te \u017eupniku na njegovoj prisutnosti. Naposljetku je pozvao na molitvu za Svetog Oca: \u201eZnam da je ovdje, u ovom Karmelu i u ovom Sveti\u0161tu duhovno prisutan bl. Alojzije Stepinac. Molit \u0107u da svaki Hrvat ima jednaku ljubav za Svetog Oca i svetu Crkvu kao \u0161to ju je on imao. U ime Svetog Oca \u017eelim zahvaliti svakoj od vas, jer me on uvijek poti\u010de da zahvalim svima koji mole za njega. Mislim da je u ovim trenucima, osobito te\u0161kim u vo\u0111enju Crkve, potrebna poja\u010dana molitva. Zato povjeravamo sve njegove nakane zagovoru svetice iz Lisieuxa kako bi se i za potrebe svete Crkve ona pobrinula. Hvala.\u201c Nakon blagoslova prisutnih vjernika, proslava blagdana za\u0161titnice misija nastavila se u okrilju samostana. Mons. Lingua ostao je u razgovoru sa sestrama te pokazao zanimanje za hrvatski narod, njegove nakane i potrebe te se osvrnuo na druge aktualne doga\u0111aje u Crkvi. Karmel i dalje moli za njegovo poslanje i slu\u017ebu u hrvatskom narodu, kao i za sve nakane Svetog Oca: Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, za na\u0161e potrebe pobrini se ti!<\/p>\n U \u010detvrtak, 1. listopada 2020. apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgio Lingua predslavio je sve\u010dano euharistijsko slavlje u \u010dast sv. Male Terezije u Karmelu u Mariji Bistrici. U koncelebraciji su bili fra Josip Ivki\u0107, OFM, te bistri\u010dki \u017eupnik i rektor sveti\u0161ta Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke pre\u010d. Domagoj Mato\u0161evi\u0107. Ovo je prvi put da je mons. … Nastavi \u010ditati Apostolski nuncij proslavio blagdan sv. Male Terezije u bistri\u010dkom Karmelu<\/span> 
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"