Sv. Josip, za\u0161titnik Karmela<\/b><\/p>\n
Pismo vrhovnih poglavara O.Carm. i OCD karmelskoj obitelji povodom 150. obljetnice progla\u0161enja sv. Josipa za\u0161titnikom Crkve<\/span><\/em><\/p>\n Svetkovinu sv. Josipa ove 2020. smo proslavili usred pandemije koja nas je prisilila na ku\u0107ni pritvor. Ali upravo u tim trenucima jo\u0161 smo vi\u0161e osjetili potrebu obratiti se vjernom i pravednom \u010dovjeku koji je upoznao napor, izgnanstvo, brigu za sutra, a da se nije pri tom obeshrabrio. Josip je ustrajao u vjeri i nadi u Boga koji mu je povjerio jedinstveno poslanje: \u010duvati Isusa i Mariju, nazaretsku obitelj, mladicu nove obitelji koju je Bog odlu\u010dio darovati svijetu. U prigodnoj propovijedi u Sv. Marti, papa Franjo nas je podsjetio na Josipove odlike: konkretan, sposoban u svom zanatu, a u isto vrijeme \u010dovjek koji ulazi u otajstvo Bo\u017eje, s onu stranu njegovog znanja i kontrole, pred kojim pada ni\u010dice u klanjanju.<\/span><\/p>\n Mo\u017ee nam samo koristiti razmi\u0161ljanje o sv. Josipu, kojega je na\u0161a tradicija prepoznala kao za\u0161titnika i uzor karmelskog \u017eivota. I \u017eelimo to u\u010diniti zajedno, kao karmelska obitelj, O.Carm. i OCD, jer u \u0161tovanju sv. Josipa i u trajnom pozivanju na njegov lik nalazimo jednu od najljep\u0161ih sastavnica na\u0161e zajedni\u010dke povijesne i duhovne ba\u0161tine. Ova nas godina poziva da obilje\u017eimo i znakovitu obljetnicu progla\u0161enja sv. Josipa za\u0161titnikom Crkve, koje se dogodilo prije 150 godina, 8. prosinca 1870., po volji bla\u017eenoga pape Pija IX.<\/span><\/p>\n \u0160tovanje sv. Josipa u Karmelu<\/strong><\/p>\n \u0160tovanje sv. Josipa u Karmelu dio je na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog odgoja, na\u0161e tradicije i kulture. Toliko smo navikli na sv. Josipa pored Isusa i Marije da nam se \u010dini da je Crkva oduvijek ovom svecu, koji je \u017eivio u tijesnoj bliskosti s otajstvom utjelovljenja, pripisivala dostojanstvo i \u010dasti koje smo mu mi navikli priznavati. A zapravo nije tako. U prvom tisu\u0107lje\u0107u jako su rijetki znakovi teolo\u0161kog promi\u0161ljanja o sv. Josipu ili neke posebne pobo\u017enosti. Tek s procvatom prosja\u010dkih redova razvit \u0107e se i pobo\u017enost prema sv. Josipu. Osim francuskog teologa Ivana Gersona, odlu\u010duju\u0107i doprinos su dali franjevci i karmeli\u0107ani.<\/span><\/p>\n Za karmeli\u0107ane je zanimanje za sv. Josipa prirodni razvoj izvornog marijanskog nadahnu\u0107a. Sva je Marijina rodbina (roditelji Joakim i Ana, kao drugotni za\u0161titnici Karmela, \u010dak i pretpostavljene sestre, Marija Jakovljeva i Marija Saloma) bila osobito \u010da\u0161\u0107ena u Karmelu. Nije mogao dakle nedostajati ni Marijin zaru\u010dnik. Pobo\u017ene srednjovjekovne legende, mo\u017eda pod utjecajem apokrifnog Pseudomatejevog evan\u0111elja, navode posjete Svete nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa gori Karmel i proro\u010dkim sinovima, nasljednicima proroka Ilije, s kojima su razgovarali. Drugi izvori spominju pretpostavljeni odmor Svete obitelji na gori Karmel na povratku iz Egipta.<\/span> Veza Karmela i Svete Obitelji u Crkvi se do\u017eivjela tako sna\u017enom da su stari autori poput benediktinskog opata Ivana Tritemija dr\u017eali da su \u0161tovanje sv. Josipa u latinskoj Crkvi uveli zapravo pustinjaci s gore Karmela, prigodom prisilne selidbe u Europu.<\/span> Ovo uvjerenje, danas osporavano, izrazio je i papa Benedikt XIV. pripisuju\u0107i Karmelu po\u010detak liturgijskog \u0161tovanja sv. Josipa.<\/span> Izvjesno je da je pobo\u017enost sv. Josipu u Karmelu od samih svojih po\u010detaka bila liturgijski obilje\u017eena. Kasnije \u0107e se razviti, sve do na\u0161eg vremena, i euharistijska postavka pobo\u017enosti sv. Josipu kao onome koji u ruci dr\u017ei kruh spasenja, na\u0161u hranu.<\/span><\/p>\n Zapravo je nemogu\u0107e re\u0107i kada se to\u010dno po\u010deo slaviti blagdan svetog Josipa u karmelskim crkvama. Najvjerojatnije je ve\u0107 tijekom XIV. stolje\u0107a postojalo liturgijsko \u0161tovanje na raznim mjestima, ali se tek od XV. stolje\u0107a pobo\u017enost prema sv. Josipu zna\u010dajnije pro\u0161irila. U karmelskim \u010dasoslovima i misalima druge polovice 15. stolje\u0107a redovito se pojavljuje obrazac mise i vlastiti \u010dasoslov za sv. Josipa, a flamanski karmeli\u0107anin Arnold Bostio svjedo\u010di 1476. da karmeli\u0107ani sve\u010danom slu\u017ebom slave njegov blagdan.<\/span> Vlastita liturgija sv. Josipa u karmelskom redu je prvi spomenik latinske Crkve u \u010dast sv. Josipu, dr\u017ee povjesni\u010dari i liturgi\u010dari.<\/span><\/p>\n Stara liturgija slavi sv. Josipa kao prvog izme\u0111u njegovih suvremenika u Nazaretu kojega je bo\u017eanska Mudrost odabrala da bude Djevi\u010din zaru\u010dnik kako bi Bo\u017eji Sin mogao u\u0107i u ovaj svijet na \u010dastan i skrovit na\u010din. Karmelski propovjednici tvrde da je, kao \u0161to je Djevica Marija za\u010dela utjelovljenu Rije\u010d djelovanjem Duha Svetoga, tako sveti Josip djelovanjem Duha Svetoga za\u010deo u kontemplaciji Krista u vlastitoj du\u0161i postav\u0161i ocem Isusu na ovoj zemlji.<\/span> Liturgija slavi zaru\u010dni\u010dki vez Josipa s Djevicom i promatra ga kao za\u0161titnika njenog djevi\u010danstva i \u017eivota utjelovljenog Bo\u017ejeg Sina. S osjetljivo\u0161\u0107u tipi\u010dnom za karmelsku kontemplativnu karizmu, stara liturgija slavi \u010disto\u0107u Djevice i svetog Josipa pod vidom raspolo\u017eivosti Bogu, koja omogu\u0107uje prihva\u0107anje otajstva utjelovljenja. Pro\u017eeta ovom liturgijskom duhovno\u0161\u0107u, sveta Marija Magdalena de Pazzi za\u0161titni\u010dku ulogu svetog Josipa razmatrat \u0107e kao posljedicu kreposti \u010disto\u0107e: \u201e\u010cisto\u0107a svetog Josipa u raju se podudara s Marijinom, gdje se u sjaju svetosti \u010dini da \u010disto\u0107a svetog Josipa \u010dini da Djevi\u010dina \u010disto\u0107a jo\u0161 sjajnije i slavnije sjaji. Sveti Josip je izme\u0111u Isusa i Marije, poput sjajne zvijezde, i na osobit na\u010din se brine za na\u0161 samostan jer smo povjereni Marijinoj za\u0161titi.\u201c<\/span> <\/span><\/p>\n Sveti Josip je prikazan u drevnoj karmelskoj liturgiji kao Marijin zaru\u010dnik u pravom braku, gdje se kao zaru\u010dnik, za\u0161titnik i otac pokazuje potpuno u njenoj slu\u017ebi. Promatra ga se u njegovoj poslu\u0161nosti Bogu. On je pravednik, dostojan gospodar u ku\u0107i svoga Gospodara, kojemu je povjerena odgovornost nadjenuti djetetu Isusu bo\u017eansko ime objavljeno po an\u0111elu. Na taj na\u010din sveti Josip je prvi navjestitelj da je u malome nazaretskom djete\u0161cu Bog koji nas spa\u0161ava. U drevnoj liturgiji se pod Josipovim likom krije sa\u017eetak karmelske duhovnosti: 1.) <\/span>puritas cordis<\/span><\/i> (\u010disto\u0107a srca) koja omogu\u0107uje gledanje Boga; 2.) zajedni\u0161tvo s Marijom; 3.) plodnost misti\u010dnog \u017eivota, u smislu za\u010de\u0107a i ro\u0111enja utjelovljene Rije\u010di u \u010distoj du\u0161i. Sv. Josip je stoga slavljen kao ogledalo karmelskog misti\u010dnog \u017eivota u Bogu.<\/span><\/p>\n Sveta Terezija i sveti Josip<\/strong><\/p>\n Ba\u0161tinica \u0161tovanja i pobo\u017enosti prema sv. Josipu u Karmelu, sveta Terezija od Isusa \u0107e poja\u010dati ovu tradiciju s velikom koristi za cijeli Karmel i sveop\u0107u Crkvu. Zaista je neporeciva \u010dinjenica da je Terezija od Isusa vi\u0161e od bilo koga drugog \u0161tovanje svetog Josipa uspostavila kao jednu od glavnih zna\u010dajki karmelske pobo\u017enosti i duhovnosti. Susrela se sa svetim Josipom u jednom od najte\u017eih trenutaka u svom \u017eivotu. Imala je oko 25 godina, trpjela je od duge i te\u0161ke bolesti, u kojoj ne samo da joj lije\u010dni\u010dke terapije onog vremena nisu pomogle, nego su joj \u0161tovi\u0161e jo\u0161 i na\u0161tetile. Postala je oduzeta i potpuno iscrpljena, tijelom i du\u0161om. Osje\u0107a da joj nema valjane pomo\u0107i i u tom trenutku, potaknuta unutarnjim nadahnu\u0107em, obra\u0107a se svetom Josipu kao svom \u201eocu i gospodinu\u201d (Moj \u017eivot 6,6; 33,12). I zaista, takvim \u0107e ga do\u017eivljavati i kroz ostatak svog \u017eivota. Nema te potrebe u kojoj joj ne bi pomogao, \u0161tite\u0107i nju i njeno djelo kao \u010duvar i za\u0161titnik. Od osobnog iskustva, pobo\u017enost prema svetom Josipu postat \u0107e posebno obilje\u017eje terezijanske obnove, usredoto\u010dene na prijateljevanje s Isusom Kristom. Kao \u0161to je Josip bdio nad odnosom Marije i Isusa, brane\u0107i ga od vanjskih opasnosti i \u010duvaju\u0107i ognji\u0161te, isto tako on bdije nad karmelima, koji na na\u010din nazaretske obitelji \u017eele biti mjesto gdje se prihva\u0107a Isusovo \u010dovje\u0161tvo i gdje se \u017eivi samo za nj i s njim. Zato Josip nije samo za\u0161titnik, nego i u\u010ditelj onima koji prakticiraju molitvu (Moj \u017eivot 6,8), jer nitko ne zna bolje od njega kako \u017eivjeti u intimnosti s Isusom i Marijom, budu\u0107i da je mnogo godina \u017eivio s njima i da bez njega ne bi mogli ni opstati. Ne iznena\u0111uje stoga da od petnaest Karmela koje je Terezija osobno osnovala, \u010dak deset nosi ime svetog Josipa u svom naslovu.<\/span><\/p>\n Svetac je uvijek prisutan u Terezijinim osnivateljskim poduhvatima (i po kipi\u0107u koji je uvijek nosila sa sobom na putovanjima), te je stekao naslov \u201eutemeljitelja\u201d Terezijanskog Karmela.<\/span> O\u010dito je da ovaj naslov treba shvatiti u smislu da je sveti Josip pomagao Tereziji u osnucima obnovljenih karmela. Ipak, smje\u0161tanje svetog oca Josipa uz bok svetog oca Ilije urodilo je pitanjem koga bi se trebalo dr\u017eati glavnim za\u0161titnikom i utemeljiteljem nakon Djevice Marije.<\/span> Znakovito je pismo svete Terezije ocu Gracijanu u vezi imena zavoda koji su utemeljili u Salamanci: \u201eBilo bi ispravno dati ovom zavodu ime svetog Josipa\u201c (pismo od 22. svibnja 1578.), ali je Zavod posve\u0107en svetom Iliji. Sljede\u0107e 1579. godine sveti Ivan od Kri\u017ea je sli\u010dan zavod u Baezi naslovio na svetog Josipa. Stoga je zavod u Baezi bio prvi osnutak mu\u0161ke zajednice pod za\u0161titom svetog Josipa. Naslov je ipak ostao samo dvije godine: od 1581. Zavod se pojavljuje pod imenom velikog crkvenog oca sv. Bazilija. O\u010dito je bilo jo\u0161 dvojbi oko uloge drvodjelje iz Nazareta u karmelskom redu. \u010cetvrt stolje\u0107a kasnije ta \u0107e dvojba biti kona\u010dno razrije\u0161ena: u Uputama novacima (1605.) o. Ivana od Isusa i Marije, \u0161tovanje svetog Josipa je stavljeno iza \u0161tovanja Djevice Marije, a prije \u0161tovanja svetih Ilije i Elizeja, \u201eutemeljitelja na\u0161eg Reda\u201c (Upute novacima III, poglavlje 4, 29-30.)<\/span><\/p>\n Patronat svetog Josipa<\/strong><\/p>\n Jedna od karakteristi\u010dnih Terezijinih misli je da su ostali sveci od Boga odre\u0111eni da poma\u017eu u to\u010dno odre\u0111enim situacijama, dok sveti Josip ima neku vrstu univerzalnog mandata, da poma\u017ee u bilo kojoj pote\u0161ko\u0107i, materijalnoj ili duhovnoj (Moj \u017eivot 6,6). Na ovom uvjerenju se temelji osebujni karmelski blagdan patronata svetog Josipa. Ve\u0107 1628. na generalnom kapitulu \u0161panjolske kongregacije bosonogih karmeli\u0107ana sveti Josip je bio progla\u0161en \u201eglavnim za\u0161titnikom\u201c Reda. Inicijativa da se slavi blagdan patronata svetog Josipa duguje se bosonogom karmeli\u0107aninu Ivanu od Bezgre\u0161nog Za\u010de\u0107a (1625.-1700.), koji je najprije bio katalonski provincijal, a kasnije i vrhovni poglavar \u0161panjolske kongregacije. Uspio je posti\u0107i da generalni kapitul 1679. odobri blagdan patronata svetog Josipa, za koji je liturgijske tekstove slo\u017eio jedan drugi katalanski karmeli\u0107anin, o. Ivan od Svetog Josipa (1642.-1718.). Kongregacija za obrede, nakon podrobne analize i prerade tekstova od strane kardinala g. Casanate, odobrila ih je 6. travnja 1680. Blagdan patronata svetog Josipa smje\u0161ten je na tre\u0107u uskrsnu nedjelju, dan u koji su se obi\u010davali sazivati generalni i provincijalni kapituli. Ubrzo je blagdan pre\u0161ao i na staru granu reda, \u010diji je generalni kapitul 1680. jednoglasno proglasio svetog Josipa prvim za\u0161titnikom reda karmeli\u0107ana, a blagdan je slavljen pod nazivom \u201eDe patrocinio S. Joseph Confessoris, Protectoris, et Patroni nostrae Religionis\u201c.<\/span> Ve\u0107 se neko vrijeme obi\u010davalo bez razlike upotrebljavati naslove \u201eza\u0161titnik\u201c ili \u201epatron\u201c za svetog Josipa. Ubrzo se ovo slavlje pro\u0161irilo i na mnoge druge redove i redovni\u010dke zajednice, sve do progla\u0161enja svetog Josipa za\u0161titnikom sveop\u0107e Crkve.<\/span><\/p>\n Kontekst progla\u0161enja i liturgijskog slavlja patronata svetog Josipa nad cijelim Karmelom nije bio ni lagan ni jednostavan, bilo zbog unutarnjh previranja, bilo zbog izvanjskih neprilika povijesnih, crkvenih i politi\u010dkih. U tom vremenu Karmel se na\u0161ao u velikoj krizi identiteta i vlastitih vrednota. Treba zapaziti da je u obnoviteljskim pokretima unutar Reda procvala knji\u017eevnost pobo\u017enih tekstova kojima se poti\u010de afektivna pobo\u017enost i osna\u017euje revnost za duhovni \u017eivot. Nije mali broj karmelskih pisaca i propovjednika koji su neumorno radili na promicanju pobo\u017enosti svetom Josipu i na promicanju njegovog patronata. Dostojan spomena je Rafael Bavarac koji je objavio Povijest svetog Josipa 1723. O. Rafael poti\u010de one koji vole Isusa i Mariju da vole i onoga kojega su ovo dvoje obadvoje voljeli.<\/span> Oca magistra Josipa Mariju Sardija mo\u017eemo smatrati velikim promicateljem patronata svetog Josipa, ne samo za karmeli\u0107ane, nego i za kr\u0161\u0107anske roditelje i druge koji u njemu nalaze uzor svetosti.<\/span> Nije bez razloga sveti Josip zazivan u Karmelu kao <\/span>educator optime<\/span><\/i> (najbolji odgajatelj) i predlo\u017een kao za\u0161titnik posebice za one koji se osje\u0107aju umornima, bezvoljnima ili \u010dak izgubljenima na putu nasljedovanja Krista. <\/span><\/p>\n Dekretom Kongregacije za obrede <\/span>Inclytus patriarcha Joseph<\/span><\/i>, papa Pio IX. 10. rujna 1847., u vrijeme velike nevolje, pro\u0161irio je na cijelu Crkvu blagdan patronata svetog Josipa na tre\u0107u uskrsnu nedjelju. Za liturgijske tekstove mise i \u010dasoslova preuzeti su, s izvjesnim preinakama, oni koje su upotrebljavali karmeli\u0107ani. To je bio prvi zahvat pape Pija IX. u prvoj godini njegovog pontifikata u korist \u0161tovanja svetog Josipa. Prigodom sazivanja Prvog vatikanskog sabora do pape su do\u0161la brojna tra\u017eenja da se jo\u0161 vi\u0161e pro\u0161iri \u0161tovanje svetog Josipa, osobito kroz progla\u0161enje njegova patronata nad sveop\u0107om Crkvom. Koncil nije stigao usli\u0161iti ove molbe zbog nasilnog prekida u rujnu 1870.. Stoga je sam papa Pio IX. 8. prosinca te iste godine proslijedio sa sve\u010danim progla\u0161enjem putem dekreta Kongregacije za obrede <\/span>Quemadmodum Deus<\/span><\/i>.<\/span><\/p>\n Blagdan patronata svetog Josipa je premje\u0161ten 1913. na srijedu tre\u0107eg uskrsnog tjedna, a potom 1956. zamijenjen spomendanom svetog Josipa radnika 1. svibnja. Unato\u010d tome, bosonogim karmeli\u0107anima je dopu\u0161teno, prigodom odobrenja liturgijskog kalendara 1957., zadr\u017eati blagdan patronata svetog Josipa \u201eza\u0161titnika na\u0161eg Reda\u201c.<\/span><\/p>\n Sveti Josip, za\u0161titnik svega Karmela<\/strong><\/p>\n Liturgijska obnova nakon Drugog vatikanskog sabora pojednostavila je liturgijski kalendar. U kalendaru odobrenom 14. velja\u010de 1969. naslov \u201eza\u0161titnik sveop\u0107e Crkve\u201c nestaje iz glavnog blagdana sv. Josipa 19. o\u017eujka. Naravno da nije ukinut, nego se dr\u017ealo prikladnim zadr\u017eati samo biblijski naslov \u201ezaru\u010dnik Djevice Marije\u201c, ostavljaju\u0107i pojedinim biskupskim konferencijama i redovni\u010dkim obiteljima slobodu dodavanja drugih naslova. Na temelju Upute Kongregacije za bogo\u0161tovlje o vlastitim kalendarima (29. lipnja 1969.), svetkovina patronata svetog Josipa je dokinuta i u kalendaru bosonogih karmeli\u0107ana. Generalni definitorij OCD odlu\u010dio je tada prenijeti naslov \u201eza\u0161titnik na\u0161ega Reda\u201c na svetkovinu 19. o\u017eujka. Uz to je odlu\u010deno da ina\u010de neobvezatni spomendan svetog Josipa radnika bude obvezatan za cijeli red.<\/span> Te su odluke, me\u0111utim, brzo pale u zaborav. Dok je naslov \u201eza\u0161titnika Reda\u201c sa\u010duvan u liturgijskim tekstovima O.Carm., u onima OCD-a je brzo nestao, budu\u0107i da ni svetkovina ni spomendan nisu bili uklju\u010deni u vlastiti kalendar OCD. Pa ipak, u svojim novim konstitucijama nakon Drugog vatikanskog sabora, i O.Carm. i OCD nastavljaju se pozivati na svetog Josipa kao na svoga \u201eza\u0161titnika\u201c (Konst. O.Carm., 91; Konst. OCD, 52). U tome treba vidjeti va\u017ean \u010dimbenik jedinstva cijele karmelske obitelji, koji mo\u017eda nismo dovoljno uzeli u razmatranje niti cijenili.<\/span><\/p>\n Suvremeni svijet<\/strong><\/p>\n \u017divimo u vremenu u kojem se Crkva ne bavi obranom od nekog izvanjskog neprijatelja, ve\u0107 nastoji prepoznati svoj zadatak autenti\u010dnog navije\u0161tanja evan\u0111eoske istine. U svijetu koji potrebuje konkretnost i osje\u0107aj za otajstvo<\/span>, u svijetu u kojem nastojimo izbje\u0107i trajnim vezama i obvezama, i u kojem se zatvaramo u sterilnu narcisoidnost, Josip nam pokazuje put odricanja od samih sebe, put odgovornosti u svakodnevici, put tihog djelovanja da bi obitelj \u017eivjela i napredovala. Otac obitelji nastoji zalije\u010diti rane vlastite ku\u0107e. Na\u0161 za\u0161titnik nas stavlja pred potrebu da se zalije\u010de rane \u010dovje\u010danstva, i rane unutar same Crkve. Nema ni Crkve ni Karmela bez osoba koje zaboravljaju sebe da bi dan i no\u0107 radile kako bi drugi imali na \u0161to se osloniti. Rade u skrovitosti, nose\u0107i u srcu vlastite brige i muke, \u010desto ne vide\u0107i ni plodove niti dovr\u0161etka, pouzdaju\u0107i se samo u onoga od kojega dolazi ime svakom o\u010dinstvu (usp. Ef 3,15). Takve \u0107e osobe uvijek prona\u0107i u svetom Josipu svoga za\u0161titnika i uzor, svoga \u201eoca i za\u0161titnika\u201c.<\/span><\/p>\n Rije\u010d je do\u0161la Josipu u snu, koji mo\u017eemo tuma\u010diti kao njegovu molitvu, njegovu nutrinu. Moglo bi se re\u0107i da je svaki Karmel mjesto snova: molitva je poput sna koji u sebi sadr\u017ei tajanstvenu poruku. Karmelska zajednica je skupina osoba koje sanjaju da od vlastite ku\u0107e naprave novi Jeruzalem, osoba koje dijele isti proro\u010dki san o jednom boljem svijetu, osoba koje se daju svaki dan zahvatiti snom spasenja. Slu\u0161aju\u0107i svakodnevno Rije\u010d spasenja, suobli\u010davamo se Kristu u njegovoj poslu\u0161nosti i volji da slu\u017ei, njemu koji nije do\u0161ao da bude slu\u017een, nego da slu\u017ei, njemu koji je u malom djetetu na\u0161ao primjer kakvi trebamo biti \u017eelimo li u\u0107i u kraljevstvo Bo\u017eje. Karmeli\u0107ani, poput svetog Josipa, sanjaju i odr\u017eavaju svjetlo nade koje svijetli za jedan novi svijet obe\u0107an onima koji su pozorni na Rije\u010d Bo\u017eju, jer \u0107e Bog sve u\u010diniti novo.<\/span><\/p>\n Sveti Josip \u010duva Karmel ne samo \u201eod neprijateljskih zasjeda i od svake protiv\u0161tine\u201c<\/span>, nego ga odr\u017eava \u010dvrstim u njegovom jednostavnom i dubokom identitetu. Kao pravedan \u010dovjek, pokazuje nam put kojim nam je i\u0107i do \u017eeljenog cilja. U tom smislu nema dvojbe da \u0161tovanje svetog Josipa nije samo jedna pobo\u017enost ili pobo\u017ena vje\u017eba, nego program \u017eivota, sastavni dio karmelske karizmatske ba\u0161tine. Zajedno s Marijom, Josip je evan\u0111eoska slika u kojoj mi karmeli\u0107ani mo\u017eemo i\u0161\u010ditati i shvatiti \u0161to zapravo zna\u010di \u201e\u017eivjeti u pokornosti Isusu Kristu\u201c. Stoga \u0107emo se s pravom nastaviti utjecati njemu kao na\u0161em ocu i za\u0161titniku, ali i kao vjernom prijatelju i vje\u0161tom vodi\u010du na putu nasljedovanja Isusa.<\/span><\/p>\n Dok svijet nastoji iza\u0107i na kraj s Covidom-19, ujedinimo se u molitvi s lije\u010dnicima i bolni\u010darima, sa znanstvenicima i istra\u017eiva\u010dima, za one koji su pali kao \u017ertve virusa i za obitelji koje danas oplakuju svoje drage. Neka na\u0161 za\u0161titnik Josip za\u0161titi svakoga od nas i s nje\u017enom Bo\u017ejom ljubavlju pro\u0161iri svoju za\u0161titu na cijeli svijet.<\/span><\/p>\n Bratski u Karmelu<\/span><\/p>\n o. M\u00edce\u00e1l O’Neill, O.Carm., Generalni prior<\/span><\/p>\n o. Saverio Cannistr\u00e0, OCD, Generalni predstojnik<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sv. Josip, za\u0161titnik Karmela Pismo vrhovnih poglavara O.Carm. i OCD karmelskoj obitelji povodom 150. obljetnice progla\u0161enja sv. Josipa za\u0161titnikom Crkve Svetkovinu sv. Josipa ove 2020. smo proslavili usred pandemije koja nas je prisilila na ku\u0107ni pritvor. Ali upravo u tim trenucima jo\u0161 smo vi\u0161e osjetili potrebu obratiti se vjernom i pravednom \u010dovjeku koji je upoznao … Nastavi \u010ditati Sv. Josip, za\u0161titnik Karmela<\/span>