Biti Bo\u017eje dijete zna\u010di i\u0107i rukom u Bo\u017ejoj ruci, izvr\u0161avati njegovu volju a ne na\u0161u, zbog njega se odre\u0107i na\u0161ih briga i na\u0161ih nadanja, ne brinuti se vi\u0161e za svoju vlastitu budu\u0107nost. Tako se nalazi sloboda i radost.<\/p>\n
Koliko ih malo me\u0111u pravim vjernicima i \u010dak me\u0111u onima koji su sami sebe herojski ponudili to posjeduje! Koliki uvijek idu pognuti pod uni\u0161tavaju\u0107im teretom svojih briga i svojih du\u017enosti. Oni poznaju pri\u010du o nebeskim pticama i poljskom ljiljanu, ali ako susretnu \u010dovjeka bez prihoda i stana i osiguranja, koji \u017eivi bez brige za budu\u0107nost, oni kimaju glavom kao pred nekom \u010dudnovatom stvari. Doista, o\u010dekivati od Oca da se brine o na\u0161im prihodima, o na\u0161em polo\u017eaju, na na\u010din kako bismo mi to \u017eeljeli, zna\u010dilo bi te\u0161ko se prevariti. Povjerenje u Boga ne mo\u017ee ostati \u010dvrsto ako ne uklju\u010duje pripravnost da prihvatimo sve iz njegove ruke. On sam zna \u0161to nama odgovara. I trebali bismo biti spremni da nam jednog dana oskudica i bijeda budu dra\u017ei nego osiguran i udoban \u017eivot, da nam pad i poni\u017eenje budu miliji nego \u010dast i presti\u017e. Tko tako radi mo\u017ee \u017eivjeti sada\u0161njicu rastere\u0107en za svu budu\u0107nost.<\/p>\n
\u00bbNeka se izvr\u0161i volja tvoja\u00ab. To bi trebalo biti pravilo za kr\u0161\u0107anski \u017eivot, koje bi odre\u0111ivalo dan od jutra do ve\u010deri, tok godine, \u010ditav \u017eivot: jedina zaokupljenost kr\u0161\u0107ana. Sve ostale brige, Gospodin preuzima na sebe.<\/p>\n
Jedna jedina nam ipak ostaje, toliko dugo koliko \u017eivimo. Objektivno govore\u0107i, mi nismo kona\u010dno osigurani da \u0107emo uvijek ostati na Gospodinovim putovima. Kako su na\u0161i prvi roditelji mogli pasti iz Bo\u017eje obitelji u polje pobunjenika, tako se i svaki od nas uvijek dr\u017ei na napetom konopcu izme\u0111u ni\u0161tavila i punine Bo\u017ejeg \u017eivota. I, prije ili kasnije, ste\u0107i \u0107emo subjektivno iskustvo o tome.<\/p>\n
U djetinjstvu duhovnog \u017eivota, onda kad smo upravo zapo\u010deli svoje pu\u0161tanje bo\u017ejem vodstvu, znamo da nama upravlja neka vrlo \u010dvrsta i sna\u017ena ruka; i u punom se svjetlu pojavljuje ono \u0161to moramo u\u010diniti ili napustiti. Ali ne\u0107e uvijek biti tako. Onaj koji pripada Kristu treba \u017eivjeti \u010ditav Kristov \u017eivot. Poput Njega, on \u0107e do\u0107i do zrele dobi i jednog se dana zaputiti na put Kri\u017ea, koji \u0107e preko Getsemanija dovesti do Golgote. I sve patnje koje \u0107e nas izvana dosti\u0107i nisu ni\u0161ta u usporedbi sa tamnom no\u0107i du\u0161e kada ju bo\u017eansko svjetlo vi\u0161e ne osvjetljuje i kada se vi\u0161e ne \u010duje Gospodinov glas. Bog je tu, ali je sakriven i \u0161uti.<\/p>\n
Za\u0161to je to tako? To su Bo\u017eji misteriji koje mi dodirujemo i njih se ne mo\u017ee potpuno shvatiti. Mi jedino mo\u017eemo zapo\u010deti o njima razmi\u0161ljati.<\/p>\n
Bog je postao \u010dovjekom zato da nam omogu\u0107i da ponovno sudjelujemo u njegovu \u017eivotu. Sudjelovanje koje je bilo na po\u010detku i koje je kona\u010dan cilj. Ali u me\u0111urazmaku mi treba da \u017eivimo. Krist je ujedno Bog i \u010dovjek, i tko \u017eeli sudjelovati u njegovu \u017eivotu treba uzeti udio u njegovom bo\u017eanskom \u017eivotu i u njegovom ljudskom \u017eivotu. Ljudska priroda kojom se On ponovno odjenuo dala Mu je mogu\u0107nost da pati i da umre. Bo\u017eanska priroda koju On oduvijek posjeduje daje njegovoj patnji i njegovoj smrti bezgrani\u010dnu vrijednost i otkupiteljsku mo\u0107. Kristova patnja i smrt nastavljaju se u njegovom misti\u010dnom Tijelu i u svakom od njegovih udova. Svaki \u010dovjek mora patiti i umrijeti. Ali ako je on \u017eivi Kristov ud, tada njegova patnja i smrt primaju od Vo\u0111ina bo\u017eanstva otkupiteljsku mo\u0107. To je objektivan razlog zbog \u010dega su svi sveci zazivali patnju. Tu se ne radi o nekoj morbidnoj \u017eelji. Ono \u0161to nekoj prirodnoj inteligenciji izgleda kao perverzija, u svjetlosti misterija Otkupljenja, otkriva se ipak kao najvi\u0161i razlog.<\/p>\n
Tako povezan s Kristom, kr\u0161\u0107anin ostaje nepokolebiv \u010dak i u tamnoj no\u0107i u kojoj mu Bog izgleda dalek i u kojoj se osje\u0107a napu\u0161ten; i mo\u017eda mu bo\u017eanska Providnost nala\u017ee tu muku da bi kona\u010dno jedan od njegove bra\u0107e, koji je stvarno rob zablude, bio oslobo\u0111en.<\/p>\n
Recimo i mi: \u00bbNeka se vr\u0161i volja tvoja\u00ab, \u010dak usred najmra\u010dnije no\u0107i.<\/p>\n
sv. Terezija Benedikta od Kri\u017ea<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Biti Bo\u017eje dijete zna\u010di i\u0107i rukom u Bo\u017ejoj ruci, izvr\u0161avati njegovu volju a ne na\u0161u, zbog njega se odre\u0107i na\u0161ih briga i na\u0161ih nadanja, ne brinuti se vi\u0161e za svoju vlastitu budu\u0107nost. Tako se nalazi sloboda i radost. Koliko ih malo me\u0111u pravim vjernicima i \u010dak me\u0111u onima koji su sami sebe herojski ponudili to … Nastavi \u010ditati Neka se izvr\u0161i volja tvoja<\/span>