Dragi oci biskupi Zdenko i Ivica, generalni vikare Franjo, kr\u010dki \u017eupni\u010de Antone, oci gvardijani fra\u00a0 Antone i \u00a0Diego,\u00a0 Anto i Josipe, biskupijski povjereni\u010de za posve\u0107eni \u017eivot Zvonimire, po\u0161tovana poglavarice karmeli\u0107anki na Puntu s. Benedikta, draga\u00a0 poglavarice OCDS-a Natalija, draga moja bra\u0107o: provincijalni vikare Ante, priore, supriore, o\u010de Drago i brate Nikola, svima hvala zbog va\u0161e nazo\u010dnosti. Ovo je znak zajedni\u0161tva u sve\u0107eni\u010dkom identitetu, redovni\u010dkoj karizmi i eklezijalnom poslanju. Znak je tako\u0111er i me\u0111usobne spremnosti da si budemo podr\u0161ka i oslonac, osobito u nevoljama \u017eivotne dobi, vjere i poslanja.<\/p>\n
Pedeset je godina mojeg misni\u0161tva. Zaredio me je pomo\u0107ni zagreba\u010dki biskup Josip Sala\u010d u Remetama 10. sije\u010dnja 1971. Dan re\u0111enja ujedno mi je bio i dan Mlade mise, a objed (za 540 uzvanika) prire\u0111en je, dobrotom pokojnog \u017eupnika Franje Juraka, u prizemlju crkve tada bla\u017eenoga Marka Kri\u017eev\u010danina, na Selskoj cesti u Zagrebu.<\/p>\n
Ne\u0107u vam \u00a0govoriti o povijesti<\/em><\/strong> svojeg sve\u0107eni\u010dkog \u017eivota kroz ovih 50 godina, niti o, rekao bih, \u201eslo\u017eenim\u201c i me\u0111usobno te\u0161ko pomirljivim poslovima koje sam obavljao. Neka to ostane za sprovod, jer \u0107e to drugi vjerojatno ljep\u0161e prikazati.<\/p>\n Odgovorni u Provinciji povjeravali su mi poslove i zadatke za koje su dr\u017eali da \u0107u ih izvr\u0161iti u skladu s potrebama i njihovim o\u010dekivanjima. Osobno mogu re\u0107i da sam uvijek prianjao uz zadano kao da je to i moje neupitno uvjerenje. Ono \u0161to \u0107e mi ostati kao \u201edrago mjesto\u201c moje povijesti svakako je moj znanstveni i pedago\u0161ki rad na crkvenim, dr\u017eavnim i privatnim u\u010dili\u0161tima, a radio sam na KBF-u, Teresianumu, SSD-u, Hrvatskim studijima i Phoenixu. Graditi ljude. Graditi ih snagom znanosti i vjere. Razumio sam to kao zahtjevno i odgovorno poslanje. Pona\u0161ao sam se krajnje pa\u017eljivo prema osobama i slo\u017eenoj naravi vjere i znanosti. Htio sam da moja \u201eprofesija\u201c bude moja \u201eprofessio\u201c \u2013 \u201eslu\u017ebeno o\u010ditovanje\u201c mojeg identiteta \u2013 dukument poziva.<\/p>\n Moj odnos s Bogom<\/em><\/strong> bio je svakakav: i jadan i veli\u010danstven, ali uvijek i samo \u201epo\u0161ten\u201c \u2013 istinit u slabosti i istinit u milosti. Moja vjera je u stalnom tra\u017eenju, pipanju i slutnji. Jutros u euharistijskom slavlju rekoh da je moje najve\u0107e iskustvo: vrijednost otajstva Bo\u017ejega i njegov govor po vjeri. Mislim da nam gospodin Bog nije mogao dati ni bolji ni ve\u0107i dar od vjere. Ona je jedina mogu\u0107nost povijesnog uprisutnjenja otajstava spasenja danas i na\u0161ega \u201edodira\u201c s njima. Nevi\u0111eno svjetlo za spoznaju, ali i \u017eivot \u010desto pun same \u201esu\u0161e\u201c, bez emocija i poleta.\u00a0 Na svu sre\u0107u znam da Bog nije odsutan iz takvih stanja nas ljudi.<\/p>\n Moj odnos s Kristom<\/em><\/strong> je posve ljudski: isplati mu se vjerovati, jer nitko nije tako dosljedan kao on, nijedna mu rije\u010d nije prazna. \u017dao mi je da u na\u0161em dana\u0161njem kr\u0161\u0107anstvu (Crkvi) nije ja\u010da poruka o Kristovom humanizmu kao putu spasenja suvremenog svijeta. Presvetu Djevicu sam osobito upoznao na svojem putu \u201evjere\u201c kao \u017eenu koja je uspjela nadi\u0107i te\u017einu svojih pitanja snagom svojeg oslanjanja na Rije\u010d koja izlazi \u201eiz Bo\u017ejih usta\u201c. O, kakve li \u201e\u0161kole\u201c mukotrpnog i vjerni\u010dkog izrastanja: biti puni pitanja, a odgovor je samo jedan, no on nerijetko \u010deka prolaz vremena. Neka nas Duh Sveti odgaja za vjeru slu\u0161anja poruke Rije\u010di u ovom vremenu.<\/p>\n Kao \u010dovjek sklon sam boravku s obi\u010dnim ljudima<\/em><\/strong>, a sebe sam prepoznavao me\u0111u njima kao osobu kojoj drugi trebaju i koja bi mogla biti korisna drugima. Komunikaciju mi je olak\u0161avala moja narav izravnosti i osobito po\u0161tivanje obi\u010dnih ljudi.<\/p>\n Osobito sam privr\u017een onim po\u010detnim vrijednostima kraja iz kojeg potje\u010dem: obi\u010daji, vrijednosti. Isprepli\u0107u se siroma\u0161tvo imutka i ljepota kraja, djetinje radosti i ozbiljna zami\u0161ljenost. Nezaboravni su trenutci svakog mojeg povratka na rodnu grudu. I moram priznati da sam u tome nezasitan, pa me dr\u017ei misao da \u0107u i mrtav po\u010divati u krilu zemlje koja me iznjedrila.<\/p>\n I na kraju: obitelj me nau\u010dila<\/em><\/strong> da je lijepo biti zajedno. Zato sam u zajednici dionik blaga svih, svjestan da \u0107e ga biti onoliko koliko svaki donosi i pomno prati da ga ne nestane. Redovni\u010dka dimenzija moje egzistencije najvi\u0161e govori o vrijednosti svakoga brata bez kojega ni mene nema.<\/p>\n Eto, malo vam otvorih svoju nutrinu, samo toliko da i vi vidite djeli\u0107 onoga \u0161to se u njoj doga\u0111a i u ovoj dobi – na rubu \u017eivota. Hvala na va\u0161oj pa\u017eljivoj prisutnosti. Hvala zajednici \u0161to je dio moje radosti. Hvala vama, dragi gosti, jer ste me htjeli obradovati. Hvala vam na lijepoj rije\u010di i bratskoj podr\u0161ci. Hvala Bogu koji mi je ostao vjeran, unato\u010d svim mojim jadima.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na blagdan Kr\u0161tenja Gospodnjega, u nedjelju 10. sije\u010dnja 2021., na\u0161 o. Jakov od Sv. Ane (Mami\u0107) proslavio je u obiteljskom ozra\u010dju zajednice na Krku, u kojoj je konventualan od 2014., svoju Zlatnu misu. Upravo je na taj dan prije pedeset godina u Zagrebu zare\u0111en za sve\u0107enika i slavio je svoju Mladu misu. U euharistijskom slavlju … Nastavi \u010ditati Zlatna misa o. Jakova<\/span> 
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n