Rim, 20. travnja 2021.<\/p>\n
Drage sestre,<\/p>\n
danas se navr\u0161ava dvanaest godina moje slu\u017ebe kao Generalnog poglavara terezijanskog Karmela. Naime, izabran sam 20. travnja 2009. u Fatimi. Kada mi je bilo upu\u0107eno uobi\u010dajeno pitanje: Prihva\u0107a\u0161 li?, mislim da sam odgovorio: Da, prihva\u0107am, misle\u0107i da je to Bo\u017eja volja. A unutar sebe sam dodao: \u010dak iako (ili mo\u017eda upravo jer) mi je\u00a0 apsolutno nerazumljivo, uzimaju\u0107i u obzir to tko sam, moje gotovo nikakvo iskustvo (samo godinu dana kao provincijal jedne male provincije) i prili\u010dno mladu dob za ovu slu\u017ebu (imao sam 50 godina). Dvanaest godina kasnije, a sada pri kraju svoga mandata, mogu samo zahvaliti Bogu \u0161to me pozvao na ovu odgovornost. \u010cak i svjestan mnogih pogre\u0161aka koje sam u\u010dinio i mnogih stvari koje sam mogao u\u010diniti vi\u0161e i bolje, zahvaljujem Gospodinu, bra\u0107i i sestrama koji su me prihvatili s velikom ljubavlju i pokazali mi zahvalnost koja daleko nadilazi moje zasluge. \u010cini mi se da sam dao sve \u0161to imam i \u0161to jesam, i dobro i lo\u0161e, ali prije svega znam da sam dobio bogatstvo obitelji koju je blagoslovio Gospodin i koja je \u010duvarica neprocjenjivog milosnog dara za \u017eivot Crkve i svijeta.<\/p>\n
Odnos s vama, drage moje sestre i majke, dio je ovog jedinstvenog iskustva koje me je oblikovalo i promijenilo u mnogim pogledima. Mnogo sam nau\u010dio o <\/em>vama i od<\/em> vas. Prije sam vas poznavao na vrlo ograni\u010den na\u010din. Prije svega, nisam razumio koliko je duboka veza koja nas spaja i kako na\u0161i putevi jesu i moraju ostati nerazdvojni. Bez sumnje razli\u010diti, kako bi mogla postojati komplementarnost i obostrano oboga\u0107ivanje koje je \u017eeljela sveta Majka Terezija, ali paze\u0107i da se razli\u010ditost i autonomija ne pretvore u distanciranost, koja nas \u010dini strancima i nesposobnima za me\u0111usobnu i duboku komunikaciju. Tijekom ovih godina \u010desto sam govorio o va\u017enosti odnosa bratskog zajedni\u0161tva i ravnopravne razmjene me\u0111u nama i jo\u0161 uvijek sam uvjeren da je ovo jedan od puteva kojim prolazi obnova na\u0161ega Reda. Obnavljati nas zna\u010di obnavljati na\u0161e odnose. Znamo da za mu\u0161ku granu Reda odnos sa \u017eenskom granom nije sporedni ili dodatni vid, ve\u0107 se smje\u0161ta u po\u010detke njegovog postojanja. Mi mu\u0161karci \u010desto se toga sramimo, poku\u0161ali smo to sakriti i zaboraviti, ali svaki put kada smo to u\u010dinili, riskirali smo izgubiti na\u0161 identitet i pretvoriti se u ne\u0161to razli\u010dito od onoga \u0161to je Duh sugerirao Tereziji, pa bila to skupina pustinjaka ili dru\u0161tvo apostolskog \u017eivota. Tipi\u010dno terezijanska ravnote\u017ea izme\u0111u pustinja\u010dke dimenzije i dimenzije zajednice, kao i specifi\u010dnost njezine ideje o kontemplativnom \u017eivotu, koja se ne odvaja od povijesti, ve\u0107 je pretpostavlja i dovodi u odnos s Bogom, na neki je na\u010din povezana s ispravno\u0161\u0107u odnosa izme\u0111u bra\u0107e i sestara. U tom djelu Duha koji nazivamo karizmom postoji takva ravnote\u017ea izme\u0111u dijelova da, ako je jedna dimenzija oslabljena ili izostavljena, to ima posljedice na sklad cjeline. Mo\u017eda mo\u017eemo re\u0107i da se punina iskustva terezijanske karizme, \u201eljepota Karmela\u201c, daje samo u integraciji dva na\u010dina njezinog \u017eivljenja, sestara i bra\u0107e. Moramo hodati s dvije noge, disati s dvoja plu\u0107a, osje\u0107aju\u0107i ih oba kao svoje udove, zrcalne dijelove istog tijela.<\/p>\n Nije mi namjera opisivati \u200b\u200bovu vezu na idili\u010dan na\u010din, jer to ne bi bila istina. Ne smijemo se hraniti iluzijama, koje stvarnost brzo negira, ve\u0107 uvjerenjima, za koja se moramo boriti, prije svega sa samima sobom, i kojima \u0107emo ostati vjerni usred ku\u0161nji i pote\u0161ko\u0107a. Ako razmi\u0161ljamo o na\u0161em me\u0111usobnom odnosu, na osobnoj razini i na razini zajednice, vjerujem da \u0107emo osjetiti potrebu zatra\u017eiti oprost zbog \u010dinjenice da smo po\u010dinili mnogo pogre\u0161aka \u201emi\u0161lju, rije\u010dju, djelom i propustom\u201c. Ali stvarni odnos postoji i raste samo u ovom sukobu svjetla i sjen\u00e2, otpora staroga \u010dovjeka i nadahnu\u0107a novog stvorenja, predrasuda koje trebamo nadvladati i slobode koju trebamo osvojiti. To je zahtjevan put, koji tra\u017ei energiju, vrijeme i strast. Sve u svemu, lako je pru\u017eiti korisne usluge: ono \u0161to je te\u0161ko jest izgraditi ljudski i duhovno \u010dvrst odnos na koji se mo\u017ee ra\u010dunati. Ali to je upravo ono \u0161to trebamo: podr\u017eati drugoga\/u da otkrijemo da smo u stvarnosti podr\u017eani, i da se, kad drugi\/a nedostaje, stvara vakuum koji nas dovodi u opasnost da padnemo. Sveta Terezija bi rekla da moramo \u201epodr\u017eavati jedni druge kako bismo i\u0161li naprijed\u201c (Moj \u017eivot <\/em>7, 22: \u00abes menester hacerse espaldas unos a otros los que le sirven, para ir adelante\u00bb).<\/p>\n Ako sam uzeo olovku da bih vam pisao, nije to samo da vam zahvalim na molitvama i ljubavi kojima ste me podr\u017eavali tijekom ovih godina, ve\u0107 i da vam ostavim ovaj poziv na savez. Terezija je, kako bi izvela projekt novog utemeljenja Karmela, koji joj je Bog povjerio, tra\u017eila saveznike. Iskreno govore\u0107i, na\u0161la ih je vrlo malo, ali bez njih, bez obzira na sve milosti kojima je bila obdarena, ne bi joj bilo mogu\u0107e izvr\u0161iti njeno poslanje. Ono \u0161to zapanjuje kada se \u010ditaju njezini spisi, jest jasno\u0107a s kojom prepoznaje, s jedne strane veli\u010dinu pothvata na koji je bila pozvana, a s druge strane njezinu malenost i potrebu za ljudskom pomo\u0107i, savjetnicima, voditeljima i suputnicima na tome putu, i zato ih neprestano tra\u017ei od Gospodina. Kad prona\u0111e bra\u0107u i sestre sposobne shvatiti i podijeliti njezinu avanturu, sklapa s njima \u010dvrsti pakt prijateljstva i savezni\u0161tva, koji nadilazi osje\u0107aje i emocije. Terezija zna da je ranjiva \u017eena u odnosu s drugima, ali nakon duge i te\u0161ke borbe darovan joj je mir srca slobodan od emocionalnih ovisnosti. \u0160to vi\u0161e zadobiva konkretnu formu djelo koje se ostvaruje, to se vi\u0161e Terezija baca na posao, bori se i ljubi, pati i likuje, nada se i drhti. Stje\u010de mnogo neprijatelja, ali i malo pravih prijatelja, i to joj je dovoljno da nastavi dalje.<\/p>\n Dobro je da se sjetimo iz koje smo povijesti, iz kakvog smo ljudskog iskustva ro\u0111eni, jer ako danas osje\u0107amo potrebu za preporodom i ponovnim otkrivanjem izvornog duha, to se mo\u017ee dogoditi samo \u017eivljenjem sli\u010dnih iskustava. Novi se \u017eivot uvijek ra\u0111a kroz bolove i rizike ra\u0111anja. Ne kupuje se, niti se stvara nekim dekretom. Dekreti dolaze kasnije, da se prizna djelo koje je Bog u\u010dinio u nama. Mo\u017eda \u0107e rije\u010d \u201epreporod\u201c biti za neke pretjerana. Pa ipak, duhovni \u017eivot svakoga od nas sastoji se od mnogih smrti i ponovnih ra\u0111anja, i samo se na taj na\u010din odr\u017eava u \u017eivotu. Put ljudskog bi\u0107a nije ravan put s jednoli\u010dnim kretanjem, i analogno tome, to nije niti put redovni\u010dke zajednice, ako ga ne \u017eelimo svesti na njegov institucionalni profil. Institucijama je svojstveno da budu stabilne i mjerljive u kvantitativnom smislu: mo\u017eemo brojati koliko je \u010dlanova nekoga Reda ili zajednice, koliko je zvanja koja dolaze i onih koja odlaze, godine trajanja jednog osnutka, broj ku\u0107a, iznos ekonomskih sredstava. To su va\u017eni podaci koji nam daju da postanemo svjesni objektive stvarnosti institucije i koji nam omogu\u0107uju da pravimo predvi\u0111anja u vezi s bliskom budu\u0107no\u0161\u0107u. Me\u0111utim, \u017eivjeti je mnogo vi\u0161e od upravljanja institucijom. Jedna od opasnosti, mo\u017eda i najozbiljnija opasnost na\u0161eg doba jest zaboraviti \u0161to zna\u010di \u017eivjeti za \u010dovjeka i kr\u0161\u0107anina, i uvjeriti se da je postojanje podijeljeno izme\u0111u radnog vremena kako bi struktura funkcionirala i slobodnog vremena za odvra\u0107anje pa\u017enje i opu\u0161tanje napetosti. Ako je mo\u017eda ta vizija \u017eivota i \u010dovjeka u\u0161la i u na\u0161e zajednice i na\u0161e du\u0161e, onda da, postoji potreba za ponovnim ra\u0111anjem, vra\u0107anjem unatrag, i treba krenuti ispo\u010detka. Zapravo nije va\u017eno u kojoj instituciji ili tvrtki radite: va\u017eno je razumjeti jesmo li i mi postali dijelovi sustava koji nas navikava da funkcioniramo, a ne da postojimo (Aludiram na naslov knjige M. BENASAYAG, Funzionare o esistere?<\/em>, Vita e Pensiero, Milano 2019). U opasnosti smo da \u010dak i pandemiju, u koju smo uronjeni vi\u0161e od godinu dana, zami\u0161ljamo i do\u017eivljavamo samo kao ometanje stroja, \u010dekaju\u0107i da nastavi funkcionirati kao prije i vi\u0161e nego prije.<\/p>\n Nije ovo mjesto za upu\u0161tanje u slo\u017eene filozofske i sociolo\u0161ke analize vremena u kojem \u017eivimo, ali se ne mo\u017eemo ni izuzeti od ozbiljnog razmi\u0161ljanja o tome, kao da je prostor na\u0161ih mu\u0161kih i \u017eenskih samostan\u00e2 nepropustan za mentalitet dana\u0161njeg svijeta. Znamo dobro da to nije slu\u010daj, niti mo\u017ee biti. Gospodin nije istrgnuo svoje u\u010denike iz svijeta, ve\u0107 im je darovanjem Duha dao slobodu da ne budu od svijeta (Iv 15,19). Biti njegovi zna\u010di ne biti od svijeta, a to podrazumijeva stalnu borbu i budnost nad nama samima. Ako nam pa\u017enju privuku druge brige, a na\u0161a sloboda mi\u0161ljenja i djelovanja uvelike je uvjetovana na\u0161om okolinom, mo\u017eemo odustati od bitke. Na\u0161 vid postaje zamagljen i vi\u0161e nismo u stanju vidjeti ispod povr\u0161ine, raspoznati znakove Bo\u017eje prisutnosti i sjeme budu\u0107nosti koju on pola\u017ee u na\u0161 \u017eivot. Na taj na\u010din li\u0161avamo Crkvu i svijet na\u0161e najautenti\u010dnije i najbitnije slu\u017ebe. Doista, tko bi vi\u0161e od redovnika i kontemplativaca trebao pomo\u0107i Crkvi i svijetu da jasnim i proro\u010dkim o\u010dima vide Bo\u017eji plan utkan u zamr\u0161ene zaplete na\u0161e povijesti? Sjetite se pobudnice koju vam je papa Franjo uputio: \u201eBudite bukte\u0107e baklje koje prate hod mu\u0161karaca i \u017eena u tamnoj no\u0107i svijeta. Budite jutarnja stra\u017ea koja najavljuje svitanje. Svojim preobra\u017eenim \u017eivotom i jednostavnim rije\u010dima, dozrelim u ti\u0161ini, poka\u017eite nam Onoga koji je put, istina i \u017eivot, Gospodina koji jedini donosi puninu na\u0161em \u017eivotu i daruje \u017eivot u izobilju.\u201c Papa zaklju\u010duje: \u201eSa\u010duvajte \u017eivom proro\u010dku vrijednost va\u0161eg \u017eivota odricanja\u201c (VDQ 6). \u00a0Radi se upravo o tome: \u010duvati \u017eivim proro\u0161tvo svojstveno na\u0161em karmelsko-terezijanskom pozivu.<\/p>\n Drage sestre, nisam pesimist. Kako bih to mogao biti nakon ovih godina kad sam \u017eivio u kontaktu s toliko ljudi koji ljube Boga i svoj \u017eivot daruju s rado\u0161\u0107u? Siguran sam da se vatra Duha ne gasi, ve\u0107 ostaje i \u010duva se poput \u017eara pod pepelom \u010dekaju\u0107i da ga novi dah o\u017eivi. Moramo se moliti da ovaj dah \u017eivota i dalje pu\u0161e u Karmelu. Ali isto tako moramo pomo\u0107i jedni drugima da se \u201ene prevarimo\u201c, kako je voljela re\u0107i sveta Terezija. Nije vrijeme da se brinemo o \u201estvarima od male va\u017enosti\u201c (Put k savr\u0161enosti <\/em>1,5: \u00abnegocios de poca importancia\u00bb). Boli me kad primijetim kako su \u010desto manje va\u017ene stvari one kojima se bavimo, tro\u0161e\u0107i vrijeme i energiju na ono \u0161to ne daje \u017eivot ili je ve\u0107 mrtvo, dok zanemarujemo crpljenje iz izvora \u017eive vode. Posljednjih godina pratio me redak iz Knjige Izreka, koji sam citirao vi\u0161e puta, redak posebno drag jednom autoru, dapa\u010de svjedoku, koji je s proro\u010dkom jasno\u0107om prepoznao izazove Crkve u na\u0161em vremenu, Dietrichu Bonh\u00f6fferu: \u201eSvom bri\u017eljivo\u0161\u0107u \u010duvaj srce svoje; jer iz njega izvire \u017eivot!\u201c (Izr 4,23). Bojim se da svoje srce ne \u010duvamo dovoljno, da ga ne slu\u0161amo, ne lije\u010dimo i ne obra\u0111ujemo. U njemu se tada lako ugnijezde oni koje drevno mona\u0161tvo naziva \u201elo\u0161i duhovi\u201c. To je pitanje s kojim se trebamo pozabaviti: tko nastanjuje moje srce? U \u010dije sam ruke stavio njegove klju\u010deve? Mislimo da smo njegovi gospodari i iskreno ga \u017eelimo predati u ruke na\u0161ega Prijatelja i Gospodina, ali u stvarnosti to \u010desto nije slu\u010daj. Bez da smo toga svjesni, dopu\u0161tamo zlim duhovima da u\u0111u u nas same i u na\u0161e zajednice, i oni sada slobodno kru\u017ee i usmjeravaju nas prema slijepim ulicama svjetovnosti.<\/p>\n Moramo o svemu tome razgovarati, pomagati jedni drugima kao bra\u0107a i sestre da ustrojimo zajedni\u010dki front protiv ove invazije koja nas li\u0161ava jedine stvari zbog koje vrijedi \u017eivjeti ovaj \u017eivot: radikalnosti srca koje se daruje bez rezerve Isusu i njegovoj Rije\u010di. Ne treba nam niti vra\u0107anje unatrag iz straha, niti iluzorni bijeg prema naprijed, \u0161to mi se \u010dini kao izbjegavanje stvarnih problema s kojima se treba suo\u010diti. Nije broj ku\u0107a, niti zvanja, nije koli\u010dina aktivnosti koje \u0107emo biti sposobni ostvariti ono \u0161to \u0107e nam osigurati budu\u0107nost vrijednu na\u0161e pro\u0161losti. Hrabrost je tra\u017eiti istinu unutar i izvan nas i donositi odluke u skladu s onim \u0161to smo prepoznali kao istinito, i nije va\u017eno ako to ne odgovara onome \u0161to svijet o\u010dekuje ili onome \u0161to se do sada \u010dinilo. Nema sumnje da \u0107e nas u sljede\u0107ih nekoliko godina biti sve manje i manje, ali to me ne brine. Ako se odvojimo, ako dopustimo da nas zaokupe interesi svijeta i tijela, \u010desto preru\u0161eni u religiozne i duhovne oblike, onda \u0107emo se trebati bojati.<\/p>\n Povjeravam va\u0161im molitvama proces pripreme za sljede\u0107i Generalni kapitul. Znam da va\u0161a duhovna i sestrinska podr\u0161ka ne\u0107e izostati. Neka nam Marija bude voditeljica i u\u010diteljica u prihva\u0107anju Rije\u010di i dopu\u0161tanju da ona postane tijelom me\u0111u nama.<\/p>\n <\/p>\n Va\u0161 brat u Karmelu,<\/p>\n o. Saverio Cannistr\u00e0, OCD<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rim, 20. travnja 2021. Drage sestre, danas se navr\u0161ava dvanaest godina moje slu\u017ebe kao Generalnog poglavara terezijanskog Karmela. Naime, izabran sam 20. travnja 2009. u Fatimi. Kada mi je bilo upu\u0107eno uobi\u010dajeno pitanje: Prihva\u0107a\u0161 li?, mislim da sam odgovorio: Da, prihva\u0107am, misle\u0107i da je to Bo\u017eja volja. A unutar sebe sam dodao: \u010dak iako (ili … Nastavi \u010ditati Pismo Generala Reda sestrama bosonogim karmeli\u0107ankama<\/span>