{"id":17246,"date":"2021-06-28T15:17:17","date_gmt":"2021-06-28T13:17:17","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=17246"},"modified":"2021-06-30T00:56:32","modified_gmt":"2021-06-29T22:56:32","slug":"hermann-cohen-o-augustin-od-presvete-euharistije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=17246","title":{"rendered":"Hermann Cohen \u2013 o. Augustin od Presvete Euharistije"},"content":{"rendered":"

\u010cudo od djeteta<\/span><\/h3>\n
\n

Hermann Cohen ro\u0111en je 10. studenoga 1820. u uglednoj \u017eidovskoj obitelji u Hamburgu u Njema\u010dkoj. Kao dijete, Hermann se \u017eivo zanimao za ceremonije koje su se odvijale u sinagogi i u\u017eivao je pjevaju\u0107i sa svojom sestrom himne, psalme i druge molitve. Ali vrlo brzo ovi \u0107e preludiji utihnuti i nestati pred njegovim prirodnim talenatima.<\/p>\n

\"\"Ulaskom u kolegij, Hermann se pokazao briljantnim u\u010denikom.<\/strong> Istodobno pokazuje se njegova izvanredna glazbena nadarenost: u dobi od \u0161est godina ve\u0107 je svirao sve popularne operne arije na klaviru, a isto tako s lako\u0107om je improvizirao. Brzo se po\u010delo govoriti o \u010dudu od djeteta; vrlo brzo ga je primijetio veliki Ferenc Liszt<\/strong>, i Hermann je tada postao njegov omiljeni u\u010denik. Hermann u dvanaestoj godini napu\u0161ta svoju domovinu i odlazi s Lisztom u Pariz.<\/p>\n

\u00abMelankoli\u010dni Puzzi\u00bb<\/span><\/h3>\n
\n

Pariz je tada bio mjesto susreta \u010duvenih glazbenika iz svih zemalja: Liszta koji je tada imao 20 godina, Chopina, Mendelssohna, Paganinija… i tako je Hermann u\u0161ao u visoko dru\u0161tvo glavnog grada. Pred njim su se otvarala sva vrata. Postao je zvijezda sjajnih koncerata, tako\u0111er daje satove klavira, te tu postaje slavan; putuje: sastanci s umjetnicima, glazbene aktivnosti… Svuda je tra\u017een i rado vi\u0111en.<\/p>\n

Opijen uspjehom, ve\u017ee se istovremeno s Alfredom de Mussetom i gotovo da postaje posinak Georgea Sanda koja mu daje nadimak “Puzzi” (na njema\u010dkom “sladak”). Hermann je bio \u0161armantan, kovr\u010dave kose, mr\u0161avog lica i romanti\u010dnih o\u010diju.<\/p>\n

Ali, svugdje slavljen, voljen, brzo je postao “obiteljski tiranin”; hrani se tako\u0111er i svim dru\u0161tvenim strujanjima: “ateizam … panteizam … neredi … pokolji bogatih … teror … u\u017eivanje u svim u\u017eicima. Za sve to bilo je mjesta u samo u 14 godina staroj glavi”, napisao je kasnije. Prepu\u0161ta se strasti prema kockanju, gdje upada u dugove. Prepu\u0161taju\u0107i se isku\u0161enjima lakumnosti, \u017eivi na lovorikama te pomalo zanemaruje svoje talente i tone u lijenost, u \u201edu\u0161i koja klone\u201c. Bio je pravi romanti\u010dar.<\/p>\n

Obra\u0107enje<\/h3>\n

U 26. godini \u017eivota, nakon 14 godina lutanja i neurednog \u017eivota, praznine i dubokog nezadovoljstva, otvara mu se novi put.<\/p>\n

U to doba velikom sve\u010dano\u0161\u0107u se obilje\u017eavao mjesec svibanj, Marijin mjesec: propovijedi, proslave, pjevanje zborova… bilo je to svakodnevno. Jednog petka u svibnju 1847. zamoljen je da bude uslu\u017ean te da zamijeni dirigenta koji vodi zbor u crkvi Sainte-Val\u00e8re … U trenutku blagoslova prvi je put osjetio vrlo \u017eivahnu, ali neodre\u0111enu emociju… vra\u0107a se sljede\u0107i tjedan; zatim, sna\u017eno privu\u010den, prisustvuje na nekoliko misa zaredom, ne shva\u0107aju\u0107i \u0161to ga dr\u017ei uko\u010denim. Jedne ga je ve\u010deri to ponovno privuklo: bio je izlo\u017een Presveti Sakrament<\/strong>; ovaj put pada na koljena<\/strong>, vrlo nje\u017eno se smiruje u cijelom svom bi\u0107u; od sada \u0107e se cijeli njegov \u017eivot obnoviti, preobraziti.<\/p>\n

Tada Hermann upoznaje sve\u0107enika koji ga upu\u0107uje u velike istine kr\u0161\u0107anstva. Nakon kratkog razdoblja unutarnje borbe u kojoj ga opet napadaju koncerti, proslave, zabave, milosti uspijevaju i on je kr\u0161ten 28. kolovoza iste godine, na blagdan sv. Augustina. 8. rujna primio je Prvu Pri\u010dest i godinu je zavr\u0161io primiv\u0161i potvrdu, po rukama pari\u0161kog nadbiskupa koji je bio ubijen nekoliko mjeseci kasnije u ustanku u lipnju 1848.<\/p>\n

Tijekom cijelog svoga \u017eivota trebao pobu\u0111ivati milost svoga obra\u0107enja. Pisma, propovijedi, razna svjedo\u010danstva … pokazuju nam koliko je ostatak njegove egzistencije \u00a0za njega bio ni\u0161ta drugo doli jednostavno odvijanje ovog susreta s Kristom koje je bilo zape\u010da\u0107eno u milosti njegova kr\u0161tenja.<\/p>\n

Adoracija i poziv <\/span><\/h3>\n
\n

Obra\u0107en pod utjecajem Euharistije, Hermann je nekoliko mjeseci kasnije (6. prosinca 1848.) osnovao u pari\u0161koj bazilici Notre Dame des Victoires, djelo koje \u0107e mu biti vrlo pri srcu: no\u0107no klanjanje za mu\u0161karce. Trideset godina kasnije, 6. prosinca 1878., nastao je pokret Klanjanja na brdu Montmartre i u\u017eivalo univerzalni utjecaj.<\/p>\n

Ali u samom srcu svog obra\u0107enja osjetio je Bo\u017eji poziv da Mu se preda na radikalan na\u010din; za vrijeme duhovne obnove otkrio je sv. Ivana od Kri\u017ea i zato se okrenuo prema Karmelu. Nakon \u0161to je dvije godine vrijedno radio kako bi otplatio dugove, 30. rujna 1849. je u\u0161ao u karmelski novicijat u samostanu Broussey (Gironde). Tada je imao 28 godina. Tjedan dana kasnije tamo je primio habit i ime “Brat Augustin Marija od Presvetog Sakramenta”; cijeli program: \u017ear obra\u0107enika stavljen u slu\u017ebu Euharistije. Ostat \u0107e mu vjeran cijeli \u017eivot, s posebnom ljubavlju prema Djevici Mariji, Kraljici i Majci Karmela.<\/p>\n

Karmelski Red koji je bio ukinut od Francuske Revolucije u Francuskoj je ponovno po\u010deo djelovati 1839. Hermann se brzo dao na djelo obnove. Za po\u010detak se morao vratiti u \u0161kolu, \u0161to mu ne\u0107e biti lako. Za sve\u0107enika je zare\u0111en 19. travnja 1851. O tome doga\u0111aju se govorilo posvuda u krugovima visokog dru\u0161tva u kojima se ranije kretao, te je to po\u010detak \u017eivota \u010diji \u0107e izvanredni utjecaj nadma\u0161iti utjecaj mladog nadarenog pijanista.<\/p>\n<\/div>\n

Karmeli\u0107anin<\/h3>\n
\n

\u017dedan ti\u0161ine i samo\u0107e, morat \u0107e nastaviti putovati, ali sada kao \u010dovjek molitve koji je bio raspaljen \u017eeljom za spas svojih bli\u017enjih, kao apostol Euharistije i Djevice Marije.<\/p>\n

Podru\u010dje njegovog djelovanja je neizmjerno. Ne samo da je osnovao ili da je sudjelovao u osnivanju nekoliko ku\u0107a svoga Reda (u Lyonu, Londonu itd.), ve\u0107 i svugdje propovijeda, u Francuskoj i \u0161irom Europe. Toliko je putovao da je na pitanje: “Gdje \u017eivi\u0161?”, kroz smijeh odgovarao: “u vlaku!”. Njegova rije\u010d iznad svega dodiruje dubinu srca \u017earom njegove unutarnje vatre.<\/p>\n

\"\"Duhovno su mu se povjeravali \u00a0mladi i stari, bio je za\u0161titnik mlade Bernadette Soubirous<\/strong> u vrijeme kad se morala suo\u010diti s naletom skeptika (1858.), bliski prijatelj svetog \u017dupnika Ar\u0161kog<\/strong> i pape Pia IX<\/strong>, otac Augustin Marija ipak ostaje pravi sin svetog Ivana od Kri\u017ea. Dao se na prakticiranje vrlo strogog \u017eivota, ali bio je pozvan da bude preobra\u017een po \u00a0ljubavi<\/strong>. Za njega, ni\u0161ta ne mo\u017ee zamijeniti ljepote vi\u0111ene u goloj i mra\u010dnoj vjeri srca koje ljubi.<\/p>\n

Glazbenik, ostat \u0107e takav vi\u0161e nego ikad: u sabranosti molitve izra\u017eava se sav njegov umjetni\u010dki talent vo\u0111en dahom Duha Stvoritelja. Komponirao je posebno glazbu za veliki broj himana, na temelju tekstova jedne pari\u0161ke redovnice Marijinog Poho\u0111enja, sestre Marie Pauline du Fougerais: na polju koje je u to doba bilo vrlo osrednje, stvorio je novi \u017eanr, jednostavan i popularan, osiguravaju\u0107i poveznicu s velikom sakralnom glazbom toga stolje\u0107a. Osim toga, vrlo \u010desto prije propovijedi od njega se tra\u017eilo da improvizira na orguljama, a ve\u0107 samo to je bilo cijela pouka uz pomo\u0107 glazbe: njegove su improvizacije poput izraza njegove unutarnje predanosti, a njegova glazba je bila odjek istinske Ljepote koja uvodi u kontemplaciju Onoga koji je njezin Izvor.<\/p>\n

Od 1868. godine proveo je dvije godine u velikoj samo\u0107i u “Saint D\u00e9sert de Tarasteix”. Ali vrlo brzo su ga premjestili u samostan Broussey da bude Magister novaka<\/strong>.<\/p>\n

Sluga svoje bra\u0107e<\/span><\/h3>\n
\n

Me\u0111utim, u rujnu 1870. je do\u0161ao Francusko-pruski rat i slom francuske vojske. Mno\u0161tvo zarobljenika je bilo odvedeno u Njema\u010dku. Hermann, koji je zadr\u017eao njema\u010dko dr\u017eavljanstvo, morao je napustiti Francusku i skloniti se u \u0160vicarsku. Ponu\u0111eno mu je da postane kapelan 6.000 francuskih zarobljenika koji su dr\u017eani u tvr\u0111avi Spandau (blizu Berlina). Prihvatio je ovo kompromisno rje\u0161enje koje mu je omogu\u0107uje da ostane vjeran svojim dvjema domovinama.<\/p>\n

U Spandau herojski obavlja apostolat me\u0111u zarobljenicima. Tijekom epidemije malih boginja, Hermann poma\u017ee zara\u017eenim zatvorenicima, te se i on zarazio. 19. sije\u010dnja 1871. posljednji put se pri\u010destio. Oja\u010dan Isusovom prisutno\u0161\u0107u, vra\u0107a svoju du\u0161u Bogu uz\u00a0 pjesmu Salve Regina. Otac Augustin Marija dao se do kraja, kao brat i sluga ljubavi, nasljeduju\u0107i Isusa<\/strong>…<\/p>\n

Bog je uvijek u potrazi za \u010dovjekom<\/span><\/h3>\n
\n

\u00a0\u201eVidite, imam se pravo ponuditi za kormilara, budu\u0107i da sam ve\u0107 dugo iskusio mora kojima plovite, tako da sam tamo pretrpio mnoge oluje, napali su me mnogi uragani … Ako vi to \u017eelite, ja \u0107u vam pokazati m put do sre\u0107e! … ”<\/p>\n

\u010cudesni svjetski Hermannovi uspjesi nisu ga doveli do sre\u0107e nego su ga samo natjerali da bude trajno nezadovoljan i neispunjen.<\/p>\n

U samom srcu toga njegovog stanja Bog ga je do\u0161ao potra\u017eiti; njegov \u017eivot je time potpuno preobra\u017een i daje nam svjedo\u010danstvo da je Bog u Sebi na\u0161a sre\u0107a, da nam se mo\u017ee pridru\u017eiti gdje god se nalazili kako bismo “sve u\u010dinili novim”.<\/p>\n

Djevica Marija<\/h3>\n

\u201eMarija me dovela do Isusa, Marija mi je dala Euharistiju i Euharistija je odu\u0161evila moje srce.”<\/p>\n

Hermann je utjecaju Djevice Marije pripisao ovu milost dobivenu jednostavnom uslugom da dirigira zbor koji je pjevao pjesame u njezinu \u010dast. Volio ju je nazivati \u200b\u200b”Majkom Euharistije<\/strong>“. Marija je ta koja otvara put Gospodinu: kao \u0161to je to u\u010dinila prije 2000 godina, pozdravljaju\u0107i u sebi Sina Bo\u017ejeg koji je do\u0161ao dati svoj \u017eivot ljudima, a ona to \u010dini danas i u svakome od nas.<\/p>\n

Euharistija<\/h3>\n

\"\"“Isus Krist danas je Bo\u017eanska Euharistija … O Isuse Euharistijo, u pustinji ovog \u017eivota jednoga si mi se dana ukazao, otkrio si mi svoje svjetlo, svoju veli\u010dinu, svoju dobrotu, promijenio si cijelo moje bi\u0107e …”<\/p>\n

Muzika<\/h3>\n

“U mojim himnama nema one vatre ljubavi koju bih \u017eelio izraziti … Tebi se, Bo\u017ee moj, dolazim obra\u0107ati; posudite im ovu tajnu krepost kojom ste me mogli o\u010darati … ”<\/p>\n

Bog je Izvor svih darova, svake ljepote; umjetnost stoga mo\u017ee dovesti do Njega i zauzvrat prenijeti nam odraz onoga \u0161to On jest.<\/p>\n

Kao glazbenik Hermann je do\u017eivio ovo prvo iskustvo koje je promijenilo \u017eivot. Jo\u0161 je kao glazbenik u sebi razvio tu sposobnost slu\u0161anja, prepu\u0161tanja vo\u0111enju, nadahnu\u0107u za prevo\u0111enje … U Karmelu, u ti\u0161ini i kontemplaciji, dan nakon dana, on \u0107e postati “tuma\u010d bo\u017eanske milosti<\/strong>“, Bo\u017eja pjesma u srcu postojanja, u srcu svijeta …<\/p>\n

Pri\u010da o njegovom obra\u0107enju<\/h3>\n

Hermann je ispri\u010dao o svome obra\u0107enju jednom poznaniku:<\/p>\n

“Kad ste me upoznali, bio sam plijen svih ekscesa, svih neumjerenosti i svih u\u017eitaka, to\u010dnije svih mladena\u010dkih neurednosti: ostala mi je samo gor\u010dina. Gotovo uni\u0161ten, oti\u0161ao sam se pridru\u017eiti ocu u Hamburg; ogor\u010den mojim pona\u0161anjem, odbio mi je prisko\u010diti u pomo\u0107; ali, kada sam otputovao u Njema\u010dku, nai\u0161ao sam na veli\u010danstven prijem me\u0111u obiteljima te zemlje; koncerti koje sam tamo odr\u017eao bili su savr\u0161eno uspje\u0161ni, a na dvoru njegovog kraljevskog veli\u010danstva, velikog Vojvode od Mecklenburga Schwerina, do\u010dekan sam s priznanjem kojega sam bio vrlo nedostojan. Tamo sam tro\u0161io zlato lak\u0161e ili br\u017ee nego \u0161to sam ga zara\u0111ivao. Strast za kockom je bila stra\u0161na; zamalo me nekoliko puta dovela do samoubojstva, toliko su zastra\u0161uju\u0107i bili neuspjesi koje sam pretrpio od nje. ”<\/p>\n

“Me\u0111utim, vratio sam se u Pariz; nisam kasnio prona\u0107i blistavu poziciju na kojoj sam ranije bio. Sve se odvijalo s nevjerojatnim uspjehom; usvojio me predgra\u0111e Saint-Germain; tim usvajanjem bio sam favorizirano i razma\u017eeno dijete mode; sve \u010dari, sve zavodljivosti svijeta zavladala su mojim umom; nisam se vi\u0161e osvrtao unatrag ili naprijed te sam \u017eivio sam iz dana u dan, ne misle\u0107i na sutra\u0161nji dan. Me\u0111utim, ovakav \u017eivot toliko \u00a0lijepo, prema mi\u0161ljenju tolikih ljudi toliko vrijedno zavisti, nisam imao vremena da razmi\u0161ljam o tome, a zapravo sam se i dalje bio nemiran. Ta se situacija nastavila sve do svibnja pro\u0161le godine: u to se vrijeme Marijin mjesec slavio s velikom sve\u010dano\u0161\u0107u u crkvi Ste-Val\u00e8re, rue de Bourgogne; ondje su oformili amaterski zborovi koji su izvodili skladbe ili pjesme koje su privla\u010dile mno\u0161tvo.\u00a0 Gospodin Princ od Moskowe, koji je predvodio ove pobo\u017ene koncerte i kojega sam ve\u0107 imao \u010dast poznavati, zamolio me jedne ve\u010deri da budem dovoljno dobar te da ga zamijenim u vo\u0111enju zborova. Prihvatio sam i oti\u0161ao sam na svoje mjesto nadahnut jedino ljubavlju prema glazbenoj umjetnosti i zadovoljstvom zbog dobre slu\u017ebe. U samoj crkvi, tijekom ceremonije, nisam do\u017eivio ni\u0161ta izvanredno; ali kad je nastupio trenutak pretvorbe, iako uop\u0107e nisam bio sklon kle\u010danju poput ostatka skupljene zajednice, iznutra sam osjetio neodredivo previranje: moja du\u0161a, omamljena i rastresena svjetskim previranjima, bila je, tako re\u0107i, upozorena da se u njoj prije doga\u0111alo ne\u0161to potpuno nepoznato.<\/strong>Bio sam, nesvjesno, ili bolje re\u010deno bez sudjelovanja svoje volje, osposobljen za saginjanje. Vrativ\u0161i se sljede\u0107eg petka, bio sam impresioniran na potpuno isti na\u010din i zadesila me iznenadna ideja da postanem katolik.”<\/p>\n

“Nekoliko dana kasnije, proveo sam jedno jutro u blizini iste crkve Ste-Val\u00e8re; zvono je najavilo sv. misu: u\u0161ao sam u sveti\u0161te i prisustvovao sam, nepomi\u010dan i prili\u010dno pa\u017eljiv; prisustvovao sam jednoj, dvije i tri mise, ne misle\u0107i da napustim crkvu i iza\u0111em van; nisam mogao razumjeti \u0161to me zaustavlja. Po povratku ku\u0107i, nehoti\u010dno, pred ve\u010der, vratio sam se na isto mjesto i zvono me povuklo da se tamo opet vratim, bio je izlo\u017een Presveti Sakramenat i \u010dim sam ga vidio bio sam privu\u010den pri\u010desnoj ogradi te sa pao na koljena. Naklonio sam se, ovaj put bez napora za vrijeme blagoslova, i kad sam ustao, osjetio sam vrlo nje\u017ean mir u cijelom svom bi\u0107u.<\/strong>Vratio sam se u svoju sobu i oti\u0161ao sam u krevet, ali tijekom cijele no\u0107i imao sam, u snu ili na javi, svoj um samo zaokupljen Presvetim Sakramentom. Gorio sam od nestrpljenja da sudjelujem na novim misama; u to vrijeme sudjelovao sam na nekoliko sv. Misa u scrkvi Ste-Val\u00e8re , s unutarnjom rado\u0161\u0107u koja zaokupila sve moje sposobnosti.”<\/p>\n

Slijedile su nove bitke, a zatim susret sa sve\u0107enikom. Sljede\u0107eg kolovoza odlazi u Njema\u010dku na jedan koncert. Tamo je, bez obaziranja na ljudska mi\u0161ljenja i unato\u010d prisutnosti svojih prijatelja, oti\u0161ao na misu. U trenutku podizanja Hostije obuzela ga je poplava suza:<\/p>\n

“Sje\u0107am se da sam ponekad plakao u djetinjstvu; ali nikada, nikada mi takve suze nisu bile poznate. Dok sam bio preplavljen njima, osjetio sam kako se iz dubine moje utrobe izdi\u017ee najdublje raskajanje za cijeli moj protekli \u017eivot. Iznenada i spontano, kao po intuiciji, po\u010deo sam Bogu generalnu ispovijed <\/strong>unutarnje i brzo priznavaju\u0107i moje ogromne gre\u0161ke i grijehe jo\u0161 od djetinjstva: vidio sam ih raspr\u0161ene ispred mene, na tisu\u0107e, odvratne isvi su salu\u017eavali gnjev suverenog Suca. Pa ipak, tako\u0111er sam osje\u0107ao, u nepoznatoj smirenosti koja je ubrzo pro\u0161irila svoj utje\u0161ni melem po cijeloj mojoj du\u0161i<\/strong>, da \u0107e mi Bog milosr\u0111a oprostiti i da \u0107e skrenuti pogled s mojih zlo\u010dina, da \u0107e se sa\u017ealiti nad mojom iskrenom skru\u0161eno\u0161\u0107u, zbog moje gorke boli… Da, osje\u0107ao sam da mi udijeljuje milost i da je prihvatio moju \u010dvrstu odluku da ga ljubim iznad svega i da me odsada obra\u0107a k sebi.”<\/p>\n

Na kraju ovog puta, pjesma pouzdanja:<\/p>\n

Da, osje\u0107am to, Bog ne napu\u0161ta one koji su njegovi!… U cijelom svom bi\u0107u do\u017eivljavam nje\u017ean mir: moj duh miruje; ja sam poput malog djeteta na maj\u010dinim grudima.<\/strong> Vi\u0161e ne \u017eelim ni\u0161ta za sebe i ne bojim se ni\u010dega; Ostavio sam se da budem okretan u svim smjerovima. Vi\u0161e se ne brinem o tome \u0161to \u0107e drugi misliti o meni.<\/p>\n

U ovom trenutku sve \u0161to \u010dinim to \u010dinim najbolje \u0161to mogu, uz nje\u017enu, slobodnu i veselu pa\u017enju, i predajem se uspjehu. Vi\u0161e ne osu\u0111ujem sebe i ne bojim se vi\u0161e da \u0107u biti osu\u0111en. <\/strong>Nemam vi\u0161e ispraznih briga!…<\/p>\n

Sre\u0107a<\/h3>\n

Postoji netko me\u0111u vama koga ne poznajete. Znao sam, ljubio\u00a0 sam svijet, tamo nitko ne osje\u0107a sre\u0107u. Da bih je prona\u0161ao, proputovao sam gradove i kraljevstva, pre\u0161ao sam mora, tra\u017eio sam je u veli\u010danstvenosti prirode, tra\u017eio sam ga u plesovima, salonima, rasko\u0161nim gozbama, zlatnim u\u017eicima, nesrazmjernim ambicijama, u vjeri prijatelja. Napokon, gdje li je nisam tra\u017eio? Ali nisam je nigdje na\u0161ao. A Vi, jeste li prona\u0161li ovu sre\u0107u? Zar ti ne nedostaje? Gdje si onda, sre\u0107o? Reci mi gdje si, \u017ertvovat \u0107u ti sve: zdravlje, bogatstvo, dane svog \u017eivota, sve, sve za tebe!<\/p>\n

“Kako to da se svi ra\u0111aju za sre\u0107u, a malo je onih koji su sretni? To je zato \u0161to nas u na\u0161em istra\u017eivanju obmanjuje la\u017eni sjaj… Napokon, prona\u0161ao sam je ja; i od ovog otkri\u0107a preplavljen sam rado\u0161\u0107u; molim Vas da podijelite sa mnom ovo prelijevanje koje me je preplavilo, ali re\u0107i \u0107u Vam gdje sam je prona\u0161ao… Sre\u0107a du\u0161e (…) je beskona\u010dnost, to je Bog. Da, nezasitno srce treba beskona\u010dnost; beskona\u010dnost je ona koja okus radosti \u010dini ukusnijim od svih u\u017eitaka, i to je uzdi\u017ee do veli\u010dine koja nadilazi sva uzvi\u0161enja.”<\/p>\n

“Ali, re\u0107i \u0107ete, kako zagrliti Boga? (…) Da bismo upoznali tog Boga, treba se vratiti od stvorenja do Stvoritelja. Ali \u0161to je Bog u sebi? Ovdje se vjera uzdi\u017ee do kulminiraju\u0107e to\u010dke kada se razum zaustavlja i otkriva nam prirodu ovog Boga i odnose o\u010dinstva i sinovstva koji su u njemu. (…) Vjera \u010dini da nam zasja pred o\u010dima bljesak tri puta svetoga Boga. Postoji jedna rije\u010d koja \u010dini neizmjerne revolucije, rije\u010d koja zna\u010di svjetlost, vatra, ljubav, \u010dast, slava, sloboda, vje\u010dnost, neizmjernost: ta rije\u010d je Isus Krist, Bo\u017eji Sin i Sam Bog. Grijeh je otupio sve na\u0161e sposobnosti: Isus Krist je si\u0161ao da nas odgoji: predao se nama, on prebiva me\u0111u nama. To je Isus Krist kojeg mo\u017eemo posjedovati. Dakle, od nas zavisi da li \u0107emo biti sretni.”<\/p>\n

“Vjera nam pokazuje sre\u0107u u Bogu i u Isusu Kristu<\/strong>, njegovom sinu, i to je otajstvo koje oholost ne mo\u017ee shvatiti; a ono \u0161to dokazuje da ta istina dolazi od Boga jest da \u010dovjek ne izmi\u0161lja ono \u0161to ne mo\u017ee shvatiti.<\/strong>Kad nisam vjerovao u Isusa Krista danju sam bio u mraku zablude, a no\u0107u u okrutnoj tjeskobi; Isus Krist je u moju du\u0161u stavio mir i ti\u0161inu, a Mudrost se nastanila na mjestu zablude na horizontu mog razumijevanja. Sve \u0161to\u00a0 u svijetu nije u\u010dinjeno u ime Isusa Krista, ne mo\u017ee biti mudro, jer je on izvor Mudrosti.”<\/p>\n

“Ali da bismo prona\u0161li Isusa Krista, moramo bdjeti i moliti se. Po molitvi postajemo ponizni i tako ispunjavamo jaz koji razdvaja \u010dovjeka od Boga. Molitva daje vjeru. (…) Vjera se stje\u010de molitvom koja, sjedinjena s vjerom, daje du\u0161i mir, ljubav, mudrost, svjetlost, slobodu: sve ovo je sadr\u017eano u Isusu Kristu.<\/p>\n

Ako ljubimo sre\u0107u i Isusa Krista, jedinu mogu\u0107u sre\u0107u, tada on nije ljubljen! Ako ljubimo bogatstva i Isusa Krista, vje\u010dno preobilje, tan on nije ljubljen! Ako ljubimo u\u017eitke, uzvisivanja i Isusa Krista, najukusniji u\u017eitak, Isus Krist, sjaj vje\u010dne slave nije ljubljen!\u2026 Isus nije ljubljen jer nije poznat! Mi u\u010dimo, znamo sve, osim njega … Ovaj Sin Bo\u017eji je sam Bog kojega nam je Otac dao: Bog je tako ljubio svijet. I premda je neizreciva sre\u0107a an\u0111ela, on silazi s neba, zaljubljen u \u010dovje\u010danstvo, i postaje \u010dovjekom. I Bog se u\u010dinio sli\u010dnim nama kako bi bio ljubljen od nas. Samo za \u010dovje\u010danstvo on je vodio \u017eivot li\u0161avanja i patnje, samo za \u010dovje\u010danstvo je pretrpio poni\u017eenja, izrugivanja, klevete, za za \u010dovje\u010danstvo je propovijedao svoje evan\u0111elje, podnosio je najstra\u0161nije muke, umro je u najgroznijim patnjama i na kraju je uskrsnuo. On sam se predao za nas, ka\u017ee Evan\u0111elje… Si\u0161ao je s neba zbog svoje neizmjerne ljubavi i radi na\u0161ega spasenja.”<\/p>\n

Na kraju prijelaza<\/span><\/b><\/h3>\n
\n
\n
\n

\u201eNje\u017eni U\u010ditelj, koji je Zaru\u010dnik na\u0161e du\u0161e, \u017eeli posjedovati moje srce samo za sebe, ne samo moje srce, ve\u0107 i moje pam\u0107enje, moj um, moje poglede, moju pa\u017enju. Ne \u017eeli da oblikujem projekt, kojem te\u017eim da slu\u017eim za njegovu slu\u017ebu u slu\u017ebi rije\u010di, da mislim na pothvate usmjerene na njegovu slavu; nego samo \u017eeli da se \u017ertvujem njemu ostaju\u0107i skriven, u ti\u0161ini, u zaboravu i da nakon \u0161to sam na neki na\u010din bio javni \u010dovjek koji je zaokupljao pa\u017enju mnogih, da u\u0111em u tamu, da nestanem kao da sam \u00a0mrtav i da moj \u017eivot ostane skriven u Bogu s Isusom Kristom. Nikad nisam tako jasno osjetio nadnaravnu privla\u010dnost i ku\u0161am neizreciv mir na ovom putu na koji me je Isus doveo, iako je moja narav prili\u010dno ekspanzivna i vodi do neprestanog djelovanja.”<\/span><\/p>\n

Putovi milosti<\/h2>\n

A) Marija<\/h3>\n

\u201cDajem joj sve, \u010dak i moje Pri\u010desti; jer uvijek je pozivam da do\u0111e i primi u meni Isusa.”<\/p>\n

\u201eSveta Terezija Avilska je postala je tako velika svetica jer je u dobi od 12 godina izabrala Bla\u017eenu Djevicu za Majku. ”<\/p>\n

B) O kr\u0161tenju<\/h3>\n

\u00ab\u00a0Ono \u0161to je za nas najljep\u0161e je to \u0161to kada smo jednom okupani u spasonosnim vodama Otkupljenja, sva na\u0161a pro\u0161lost je zaboravljena, izbrisana pred Bogom kao da nije postojala. To je ono \u0161to me odu\u0161evljava.\u00bb<\/p>\n

C) O Euharistiji<\/h3>\n

\u201eNeka bo\u017eanska Euharistija bude Va\u0161e svjetlo, Va\u0161a toplina, Va\u0161a snaga i Va\u0161 \u017eivot. ”<\/p>\n

“\u017delio bih da Euharistija za Va\u0161u du\u0161u bude dom, oganj, u koji se ona mo\u017ee uroniti kako bi iza\u0161la sva upaljena ljubavlju i velikodu\u0161no\u0161\u0107u.”<\/p>\n

“Mir je dar Duha Svetoga koji se dobiva vjerno\u0161\u0107u molitvi, a tako\u0111er i dugom po dugim zahvalnim molitvama nakon pri\u010desti. ”<\/p>\n

“Znam samo za bolji dan od prve Pri\u010desti, a to je druga Pri\u010dest, i tako dalje. ”<\/p>\n

“O Euharistijski Isuse, u pustinji ovog \u017eivota Vi ste mi se ukazali jednog dana, Vi ste mi otkrili svoje svjetlo, svoju veli\u010dinu, svoju dobrotu, promijenili ste cijelo moje bi\u0107e, znali ste kako pobijediti sve moje neprijatelje u trenu… Tada ste, privukav\u0161i me neodoljivom \u010darolijom, u mojoj du\u0161i raspalili pro\u017ediru\u0107u glad za ovim Kruhom \u017divota. Upalili ste u mom srcu goru\u0107u \u017ee\u0111 za Va\u0161om Bo\u017eanskom Krvlju.”<\/p>\n

\u201eOtkad sam odlu\u010dio potra\u017eiti svjetlost u svetohrani\u0161tu, sva mudrost svijeta postala mi je o\u010digledna glupost.”<\/p>\n

\u201eIsus Krist je danas bo\u017eanska Euharistija … Danas sam slab, treba mi snaga koja mi dolazi s visine da me oja\u010da, a Isus, silaze\u0107i s neba, postaje Euharistija. To je kruh jakih. ”<\/p>\n

\u201eDanas sam siroma\u0161an… Trebam skloni\u0161te da se sklonim, a Isus sebi pravi ku\u0107u… To je Bo\u017eja ku\u0107a, to je nebeski trijem, to je Euharistija. ”<\/p>\n

\u201cDanas sam bolestan. Trebam blagotvorni balzam da izlije\u010dim rane svoje du\u0161e, a Isus se poput dragocjenog melema \u0161iri po mojoj du\u0161i daju\u0107i mi se u Euharistiji … ”<\/p>\n

\u201eJa sam obeshrabren, on me podi\u017ee; Tu\u017ean sam, on me raduje; Sam sam, on dolazi da ostane sa mnom do kraja vjekova; U mraku sam, on me upu\u0107uje i prosvjetljuje; Hladno mi je, on me grije prodiru\u0107im ognjem; ali vi\u0161e od svega toga, trebam ljubav i nijedna zemaljska ljubav ne bi mogla zadovoljiti moje srce, i tada on prije svega \u010dini sebe Euharistijom; i on me ljubi, i njegova me ljubav zadovoljava, ispunjava i potapa u ocean milosrdne ljubavi. Da, ljubim Isusa, ljubim Euharistiju. Isus, Isus danas, Isus je sa mnom… Jutros je do\u0161ao na oltar, darovao se, imam ga, dr\u017eim ga, klanjam mu se. Utjelovio se u mojim rukama … On je moj Emanuel, on je moja ljubav, on je moja Euharistija.”<\/p>\n

\u201eAko je kralj David plesao pred Kov\u010degom koji je predstavljao Vas, o moj istinski Savezu, s kakvim li izljevima radosti, s kakvim li trijumfalnim pjesmama ne trebam eksplodirati?<\/p>\n

Adoracija i rad<\/h2>\n

(izvadak iz pisma iz vremena studija)<\/p>\n

“Pitate me da li moja adoracija pred Presvetim strada zbog promjene moga na\u010dina \u017eivota? Barem tako ne bi trebalo biti. Tko me spre\u010dava da Isusu prika\u017eem sav moj studij kao po\u010dast ljubavi prema njegovom Presvetom Sakramentu? Ne u\u010dim li iz ljubavi, ne \u010ditam li \u00a0iz ljubavi, ne raspravljam li, ne filozofiram li iz ljubavi? Istinska adoracija, adoracija adoracije je izvr\u0161avanje volje Bo\u017eje.<\/strong> Sada, kako mi je o\u010dito, dragi Isus od mene tra\u017ei prije svega da ulo\u017eim sav svoj trud i sve svoje slobodne trenutke za studiranje, moram poku\u0161ati da mu prika\u017eem ovu adoraciju studiranja koja \u0107e mu, naravno, biti ugodnija nego kad bih dane i no\u0107i provodio u koru u najzanesenijim osje\u0107ajima, budu\u0107i da moji poglavari tra\u017ee ne\u0161to drugo od mene.”<\/p>\n

Duhovni savjeti<\/h2>\n

“Razlog za\u0161to dobri U\u010ditelj ne \u010dini uvijek da se \u010duje njegov slatki glas je taj \u0161to voli da ga se tra\u017ei i ni\u0161ta mu ne godi vi\u0161e od napora du\u0161e zaljubljene u njegovu ljubav, koja se poput Magdalene obra\u0107a stvorenjima na nebu i na zemlji da ih pita: \u201egdje si, Bo\u017ee moj?” Moramo \u010deznuti za Isusom, poput \u017eednih jelena koji \u010deznu za izvorom u \u0161umi.<\/strong> Drugi razlog je da nas dr\u017ei u poniznosti<\/strong>. Kad bismo uvijek imali utjehu u tako slatkim razgovorima s Isusom, na kraju bismo do\u0161li do toga da bismo vjerovali da smo mi ne\u0161to, dok smo pepeo i pra\u0161ina i jo\u0161 gore od toga … gre\u0161nici! Oh, kako je Isus dobar i milosrdan da nas ne odbija i udostojava se podr\u017eati nas usprkos na\u0161im bijedama, malodu\u0161nosti i nestalnostima u njegovoj slu\u017ebi! ”<\/p>\n

\u00abTrebate te\u017eiti uspostavljanju dubokog mira u svojoj du\u0161i, izbjegavajte ono \u0161to je mo\u017ee uznemiriti; molite Isusa da zapovjedi vjetrovima i olujama i da unese mir i ti\u0161inu u Va\u0161u nutrinu. Svijet ne zna dati mir. Isus, Jaganjac Bo\u017eji, do\u0161ao je kako bismo ga imali u izobilju. Ali, me\u0111utim, on \u0107e biti savr\u0161en samo na nebu. Me\u0111utim, ovdje dolje, gdje samo u \u00a0prolazu, uvijek moramo te\u017eiti onom posljednjem odmoru koji nas \u010deka u Bo\u017ejem naru\u010dju. Jednog dana \u0107emo zaspati i odmoriti se, kako ka\u017ee Psalmist, u Onome koji je On sam Vje\u010dni mir.\u00bb<\/p>\n

\u00abNi\u0161ta ne \u0161tedite da biste zadr\u017eali slasni Isusov mir; dobar na\u010din je da malo razmi\u0161ljati o sebi, a puno o Isusu; kad se du\u0161a preda Isusu, tada na\u0161 Gospodin preuzima na specijalan na\u010din svoje djelovanje u njoj. On u toj du\u0161i stvara onu mirnu smirenost koja je vladala na Tiberijadskom moru, kad je do\u0161ao Petru hodaju\u0107i po vodi.\u00bb<\/p>\n

\u00abMaterijalne brige nikada Vas ne bi trebale odvra\u0107ati od pa\u017enje prema Bogu, jer se upravo Bogu morate obratiti da ih ispravite, a u svim tim stvarima uvijek morate, s najve\u0107om \u010disto\u0107om uma, imati na umu samo Bo\u017eje zadovoljstvo.\u00bb<\/p>\n

BIBLIOGRAFIJA<\/strong><\/p>\n