\u00a0<\/em><\/p>\n U evan\u0111eoskom odlomku smo \u010duli dio Isusova govora u dvorani Posljednje ve\u010dere. Ivan evan\u0111elist donosi podu\u017ei Isusov opro\u0161tajni govor u\u010denicima koji sadr\u017ei mnoge pouke i upute, savjete i zapovijedi, u kojima je Isus sa\u017eeo ono najva\u017enije za \u017eivot i djelovanje svojih u\u010denika. U ovom odlomku naglasak je stavljen na poziv u\u010denicima da ostanu u njegovoj ljubavi. Isus im to govori za njihovo dobro, jer to im jam\u010di istinsku \u017eivotnu radost. Odmah im poja\u0161njava \u0161to je potrebno da bi se ostalo u njegovoj ljubavi. To je: \u010duvati njegove zapovijedi, a sve je zapovijedi sa\u017eeo u jednu: ljubav prema Bogu i bli\u017enjemu.<\/p>\n Kada Isus to u\u010denicima govori, on jasno vidi da u\u010denici njega vole, bez obzira na sve \u0161to \u0107e se dogoditi kada on bude uhi\u0107en i osu\u0111en. No, Isus zna i to da ljubav mo\u017ee ohladiti, rasplinuti se, nestati. Zato on poziva na ustrajnost do kraja (Mt 10,22; 24,13). Tu je jamstvo spasenja. \u010covjek u svojoj ljubavi zna biti nestalan, nevjeran, neustrajan, \u0161to mo\u017ee i\u0107i i do ve\u0107e izdaje i zataje.<\/p>\n Ljubav nije ne\u0161to \u0161to ide samo od sebe, nego je ljubav potrebno njegovati, hraniti. Glavna hrana ljubavi su \u017ertve za onoga koga se voli. Ljubav nije u rije\u010dima, nego u spremnosti dati ili davati vlastiti \u017eivot, kako nam je Isus pokazao. Bez ljubavi nema ni vjernosti ni ustrajnosti, a to su dvije temeljne rije\u010di koje obilje\u017eavaju identitet Isusova u\u010denika. Zadnji dokument koji je izdala Kongregacija za posve\u0107eni \u017eivot, \u201eDar vjernosti, radost ustrajnosti\u201c, koji je upu\u0107en redovni\u0161tvu, stavlja cijeli naglasak na ove dvije rije\u010di: vjernost i ustrajnost. Bez ovoga nema autenti\u010dnog redovni\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n Stoga bih ovu homiliju u prigodi 50. obljetnice redovni\u010dkih zavjeta s. Ilijane, posvetio upravo ovim rije\u010dima, ustrajnost i vjernost, koje su u sredi\u0161tu pozornosti crkvenog dokumenta upu\u0107enog svim osobama posve\u0107enog \u017eivota, i tako va\u017ene za svakoga od nas. \u017delim odmah napomenuti kako nije isto \u201eostati u samostanu\u201c i \u201eostati vjeran\/vjerna\u201c. Ostati u samostanu, u redovni\u0161tvu, zna\u010di ustrajati u opiranju razli\u010ditim napastima da se promijeni \u017eivotna odluka i izbor koji se jednom u\u010dinio. Ali ostati vjeran zna\u010di neprestano tra\u017eiti i trajno otkrivati, u svom redovni\u010dkom pozivu, nove Bo\u017eje pozive, nove Bo\u017eje \u201eidi\u201c, \u201edo\u0111i\u201c, \u201eu\u010dini to\u201c, te neprestano praviti nove \u201eizlaske\u201c ili \u201eegzoduse\u201c u svom redovni\u010dkom \u017eivotu. Samo tako se raste u spoznaji misterija vlastitog poziva i poslanja.<\/p>\n Stoga nije najva\u017enije ustrajati u pozivu, nego ustrajati u vjernosti. Ustrajati na svakakav na\u010din, mo\u017ee biti puno gore od neustrajati. Na\u017ealost ima i onih koji \u201eustraju\u201c samo zato \u0161to se Crveno more zatvorilo i ne mogu nazad, a ne zato \u0161to ih nosi polet i odu\u0161evljenje prema Isusu ili Obe\u0107anoj zemlji.<\/p>\n Vjernost se ne sastoji samo u obavljanju nekih poslova koji se moraju vr\u0161iti zato \u0161to to du\u017enosti nala\u017eu, nego je bit u tome koliko se to \u010dini iz ljubavi prema Bogu. Ivan Pavao II., u apostolskom pismu \u201eNovo millennio ineunte\u201c upozorava na \u201eopasnost da se ne\u0161to radi tek da se radi\u201c (br. 15), a onda dodaje kako je nu\u017eno da aktivnosti izviru iz razmatranja i molitve, te da se nose s odu\u0161evljenjem i ljubavlju. Vjernost zavisi od srca i njegove povezanosti s Bogom. Vrlo je va\u017eno za redovnika\/redovnicu znati bdjeti nad vlastitim srcem, da ga ne ispuni egoizmom. Jer i posve\u0107ena osoba mo\u017ee imati, kako veli Pavao, \u201enerazdijeljeno srce\u201c, ali da unutra bude samo egoizam, briga za sebe i svoje interese. Takvo srce ne\u0107e nikada iskusiti onu puninu radosti o kojoj govori Isus.<\/p>\n Mi u ovoj Euharistiji zahvaljujemo Bogu za 50 godina ustrajnosti, a siguran sam, i vjernosti obe\u0107anjima koje je sestra Ilijana dala Bogu. Nije to samo njezino postignu\u0107e, nego i ostvarenje Bo\u017eje milosti. U tom hodu je zasigurno bilo puno ku\u0161nji, tama, trpljenja, pa i napasti da se odustane. To su sve pro\u017eivljavali svi Isusovi u\u010denici. Koliko su puta i apostoli bili u napasti da odustanu. No, ovdje treba naglasiti da sama Bo\u017eja milost i njegova snaga nisu dostatne da bi netko ostao vjeran obe\u0107anjima koja je dao Bogu. Nu\u017ena je \u010dovjekova suradnja. Ne smije se apsolutizirati ni milost niti \u010dovjekovo djelovanje, jer je za ustrajnost i vjernost jednako nu\u017eno i jedno i drugo. Svi mi znamo koliko su danas u krizi ustrajnost i vjernost. Kultura dana\u0161njega vremena name\u0107e uvjerenje kako je vjernost danas gotovo nemogu\u0107a, ili je mogu\u0107a samo nekom manjem broju izvanrednih ljudi. Neki opet idu korak dalje stavljaju\u0107i u pitanje samu vjernost kao krepost, tj. pitaju\u0107i je li vjernost uop\u0107e vrijednost?<\/p>\n U spomenutom dokumentu Kongregacije \u010ditamo: \u201eDarivanje samoga sebe u nasljedovanju Gospodina predanje je \u017eivota iz ljubavi, ali danas se \u010dini da je to darivanje samo na odre\u0111eno vrijeme, s ograni\u010denim rokom trajanja. Naime, u dana\u0161nje se vrijeme na krhkost veza ne upozorava kao na ne\u0161to \u010demu treba dosko\u010diti, ve\u0107 se \u010desto opisuje kao evolucijski znak na\u0161e civilizacije\u201c (br. 15).<\/p>\n Mnogi \u0107e re\u0107i kako u dana\u0161njem vremenu ni\u0161ta nije duga vijeka, i sve se svodi na logiku trgovine: upotrijebi \u2013 poslu\u017ei se, i nakon izvjesnog vremena baci. Sve se svodi na potro\u0161nju. Tako se sve vi\u0161e stvara svijet u kojem ni\u0161ta nije definitivno, nego se sve mo\u017ee opozvati. Tako osobe ve\u0107 u trenutku kada prave izbor \u010dine sve da jedna vrata ostanu otvorena da taj izbor ne bude definitivan, nego da ga se mo\u017ee opozvati ako do\u0111u neke druge ponude koje mogu imati privla\u010dniji izgled. Svi znamo koliko se ovo reflektira, ne samo na redovni\u010dki i sve\u0107eni\u010dki poziv, nego i na brak. Ve\u0107 se poodavno po\u010delo govoriti o brakovima \u201ead tempus\u201c, na odre\u0111eno vrijeme. Danas je sve vi\u0161e osoba koje ne \u017eele slu\u017ebeno sklopiti brak, niti crkveni niti civilni, jer se ne \u017eele vezati. Nije mali broj ni onih koji prije sklapanja braka prave ugovore, da kod rastave ne bude komplikacija. \u0160to zna\u010di da ve\u0107 prije sklapanja braka ra\u010dunaju s rastavom.<\/p>\n Ne\u0161to sli\u010dno uo\u010dava se i kod posve\u0107enog poziva. Od mnogih koji se opredjeljuju za redovni\u010dki ili sve\u0107eni\u010dki \u017eivot, mo\u017ee se \u010duti: \u201epo\u0107i \u0107u u samostan, pa ako ne bude i\u0161lo, vratit \u0107u se\u201c. Ovo jasno pokazuje kako se ve\u0107 u samim odlukama odlu\u010duje i za drugu mogu\u0107nost koja je ravnopravna prvotnoj odluci. \u010cak ta sloboda-odgovornost ide dotle da, kada netko pravi neku odluku, u istom \u010dasu \u017eeli imati jamstvo da se ta odluka kasnije mo\u017ee opozvati. Ali to onda nije pravi izbor, i jo\u0161 manje izri\u010daj slobode i odgovornosti. Ve\u0107 se unaprijed ra\u010duna s mogu\u0107om nevjerno\u0161\u0107u i opozivom.<\/p>\n Svaka odluka podrazumijeva neko odricanje, jer ne\u010demu se tada mora umrijeti. Kada netko bira, istovremeno se odri\u010de onoga \u0161to nije izabrao. Takav je \u017eivot. Dijete mora umrijeti, nestati, da bi izrastao adolescent. I adolescent mora umrijeti, nestati, da bi se mogao roditi \u010dovjek, zreo, punoljetan. Prelazak iz jedne \u017eivotne faze u drugu poznaje svoje krize. Ali se ne\u0107emo zbog toga odre\u0107i tih prijelaza i ostati trajno infantilni.<\/p>\n Crkva zbog svega ovoga ne dovodi u pitanje vjernost kao vrednotu, kao krepost koja je ne samo mogu\u0107a, nego i nu\u017ena. Ta vjernost, na koju je \u010dovjek pozvan, ima svoje upori\u0161te, svoju motivaciju i svoj smisao u Bo\u017ejoj vjernosti \u010dovjeku. Bo\u017eja vjernost je poziv \u010dovjeku da bude vjeran, i ta Bo\u017eja vjernost mu daje snagu da mo\u017ee biti vjeran. Rast ka ljudskoj i duhovnoj zrelosti zahtjeva neizostavnu borbu. Bez te borbe nema mogu\u0107nosti da se do\u0111e do zrelosti. Borba je znak da osoba nije zadovoljna s onim \u0161to jest i \u0161to ima, jer je sami prirodni nagon tjera na vi\u0161e. Ako se to ne doga\u0111a, onda je neminovno da \u0107e redovni\u010dki ideali postajati sve slabiji. Osoba \u0107e se sve vi\u0161e udaljavati od toga da joj je Bog na prvom mjestu. To \u0107e ostati samo na rije\u010dima. Nasljedovanje Krista \u0107e zamijeniti borba za nasljedovanje svojih \u017eelja i ambicija. Zauzetost za druge i zajednicu zamijenit \u0107e se zauzeto\u0161\u0107u za sebe i vlastite interese. Osobne \u017eelje i prohtjevi dovest \u0107e do toga da spremnost na \u017ertvu i darivanje postane ne\u0161to posve nerazumljivo. Askeza i rad na sebi i svom posve\u0107enju zamijenit \u0107e askeza, odnosno borba, za sebe i svoju afirmaciju.<\/p>\n Draga s. Ilijana, radujemo se danas s tobom \u0161to si ustrajala i, u svoj ljudskoj slabosti, ostala vjerna obe\u0107anjima koja si dala Bogu. Zato je ovo za tebe dan posebne zahvalnosti Bogu, \u0161to milost Bo\u017eja u tvom \u017eivotu, kako ka\u017ee Pavao, nije bila uzaludna. Usprkos svim ku\u0161njama i pote\u0161ko\u0107ama, i ti mo\u017ee\u0161 s Apostolom re\u0107i da si dobar boj bila i vjeru, odnosno vjernost Bogu, sa\u010duvala. U svim mogu\u0107im tjeskobama, tu se uvijek nalazi nepresu\u0161ni izvor radosti.<\/p>\n Draga sestro! I danas Isus tebi postavlja ono isto pitanje koje je postavio prvim u\u010denicima: \u201e\u0160to tra\u017eite?\u201c To je u stvari ono pitanje koje ti je bilo upu\u0107eno kod prvih zavjeta prije 50 godina, a ono je i danas jednako aktualno. Na to Isusovo pitanje smo pozvani odgovarati tijekom cijelog svog redovni\u010dkog \u017eivota. Lako se dogodi da po\u010dnemo tra\u017eiti ne\u0161to \u0161to Bog ne \u017eeli da tra\u017eimo. Na jednom slavlju 50 godina zavjeta \u010detvorice redovnika u Italiji, jedan re\u010de: \u201e\u010cemu je koristilo ovih 50 godina? Jesmo li mi danas bolji i svetiji nego prije 50 godina?\u201c<\/p>\n Zbilja je ovo iznimno va\u017eno pitanje koje si mi stariji trebamo stalno ponavljati. Da li se negdje dogodio zastoj u rastu, ili smo \u010dak mo\u017eda krenuli u krivo? Mi svi tebi, sestro, \u017eelimo da te Bo\u017eji blagoslov trajno prati i da nikada ne stane\u0161 na svom redovni\u010dkom putu posve\u0107enja. Amen!<\/p>\n Gospi\u0107ko-senjski biskup, mons. Zdenko Kri\u017ei\u0107, predslavio je u subotu 21. kolovoza sve\u010danu misu zahvalnicu u prigodi 50. obljetnice redovni\u010dkih zavjeta s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe (Cvetni\u0107). Uz njega je bilo vi\u0161e od dvadeset suslavitelja, kanonika, sve\u0107enika i redovnika, te ministranata i \u010dita\u010da. Na po\u010detku misnoga slavlja, doma\u0107i \u017eupnik vl\u010d. Zvonko Vukovi\u0107 pozdravio je biranim … Nastavi \u010ditati Pedeseta obljetnica zavjeta majke Ilijane<\/span> 
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure><\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>\n\t\t<\/div>\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"