Draga bra\u0107o,<\/p>\n
sukladno na\u0161oj tradiciji, rad ovog 92. op\u0107eg kapitula zapo\u010dinjemo s izvje\u0161\u0107em generalnog poglavara o stanju Reda. Iskreno govore\u0107i, \u0161to se mene ti\u010de, nakon dvanaest godina slu\u017ebe u svojstvu generalnog poglavara Reda, osje\u0107am da sam ve\u0107 izrazio sve \u0161to imam re\u0107i o stanju na\u0161eg Reda. Mislim da nemam \u0161to puno novoga dodati onome \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati, posebno u prezentacijama na Izvanrednim definitorijima iz 2011., 2014. i 2017., te na Generalnom kapitulu u Avili 2015. Kako se ne bih ponavljao i kako bih izbjegao nepotrebno produljenje svog izlaganja, dopustite mi da ukratko podsjetim na bitne to\u010dke tih prezentacija i da poku\u0161am istaknuti zajedni\u010dku nit koja ih povezuje u jedan jedinstveni razvoj.[1]<\/a><\/p>\n U Izvanrednom definitoriju 2011. inzistirao sam prije svega na potrebi da po\u0111emo od stvarnog iskustva, od onoga \u0161to na\u0161a bra\u0107a i na\u0161e zajednice konkretno \u017eive u svom svakodnevnom \u017eivotu, jer je samo kroz tu \u201chermeneutiku odozdo\u201d mogu\u0107e vidjeti istinu o na\u0161em Redu i put kojim idemo. Citiraju\u0107i poznati izraz E. Husserla, pozvao sam nas da \u201codemo do samih stvari\u201d, da pro\u010ditamo du\u0161evna stanja subra\u0107e i ljudsku i duhovnu atmosferu koja se \u017eivi u zajednicama te da ih usporedimo s duhom, motivacijama i osje\u0107ajima svete Terezije kako su posebno opisani u Putu savr\u0161enosti<\/em>.<\/p>\n Iz usporedbe koju smo poku\u0161ali napraviti na tom forumu, pojavilo se nekoliko obveza za \u0161estogodi\u0161nje razdoblje. Prva me\u0111u njima bila je \u201cuspostava terezijanskih zajednica kao mjesta autenti\u010dnog ljudskog i duhovnog rasta te zra\u010denja istine i ljepote do\u017eivljene u njima.\u201d<\/p>\n Ako zajednice postanu samo \u201ctranzitna mjesta na osobnom putovanju svake osobe, \u010dije je te\u017ei\u0161te drugdje\u201d \u2013 navodi zavr\u0161ni dokument \u2013 onda to nije neki jednostavan nedostatak koji bi se mogao nadoknaditi bogatstvom drugih dimenzija, poput djela pastorala, nego je to onda neuspjeh terezijanskog karizmatskog projekta. Zaklju\u010dili smo, da \u0107e nam sa zajednicom sve ostalo biti dato, ali bez zajednice \u0107e se oduzeti \u010dak i ono \u0161to imamo.<\/p>\n Izvje\u0161\u0107e Definitoriju u Koreji 2014. godine nastojalo je produbiti analizu za\u0161to se \u010dini da je vitalnost Reda oslabljena ili u zastoju. \u010cini mi se da je proces preobrazbe pokrenut od 1970-ih doveo do oslobo\u0111enja ne samo od tla\u010diteljskih oblika legalizma i autoritarizma, ve\u0107 i od one objektivne spone koja nas povezuje sa smislom na\u0161ih \u017eivota, naime sa ciljem, telosom<\/em> kojemu te\u017ei na\u0161e karmelsko zvanje.<\/p>\n Ova napetost usmjerena prema cilju doista je spona, ali privla\u010dna i dinami\u010dna spona. Izgubiti cilj u ime slobode individualnog samoostvarenja zapravo zna\u010di izgubiti smjer i energiju kretanja. Sloboda li\u0161ena svog cilja gubi propulzivni dinamizam i po\u010dinje se okretati oko same sebe. U ovoj autoreferencijalnoj stati\u010dkoj naravi, \u017eivot je ispra\u017enjen od smisla i lako ga je ispuniti manjim distrakcijama i zadovoljstvima koje nudi tehno-konzumeristi\u010dko dru\u0161tvo.<\/p>\n Kako bismo se suprotstavili ovoj tendenciji koja dovodi do demotivacije i unutarnje paralize, moramo si ozbiljno postaviti pitanje: kakva osoba \u017eelim postati? Odgovor nije toliko u onome \u0161to govorimo rije\u010dima, ve\u0107 u onome \u0161to je zapisano u \u201c\u017eivotnim praksama\u201d koje slijedimo i kojima dopu\u0161tamo da nas oblikuju. Imamo ideju, barem neku nejasnu, da identitet bosonogog karmeli\u0107ana ovisi o primjenjivanju odre\u0111enih praksi\/postupaka, poput kontemplativne molitve i bratskih odnosa, a one su detaljno opisane u na\u0161im Konstitucijama (Ustanovama). No, je li na\u0161 put taj na koji nas oblikuju te ili druge prakse u skladu s drugim identitetima te nas \u010dine druga\u010dijima od onoga \u0161to smo izjavili da \u017eelimo postati? Iz ovih pitanja proiza\u0161la je potreba za \u0161irokom i iskrenom usporedbom s tekstovima na\u0161ih Konstitucija i normi kako bi se provjerilo prema kojem cilju vodi put kojim idemo kao pojedinci i kao zajednica.<\/p>\n Kao \u0161to je poznato, Generalni kapitul je 2015. donio odluku da \u201cRed zapo\u010dne iznova i\u0161\u010ditavati svoje Konstitucije, sa ciljem njihove mogu\u0107e izmjene a sve radi obnove \u017eivota\u201d (\u201cVrijeme je za hod\u201d \u2013 Zavr\u0161ni dokument 91. Generalnog kapitula OCD -a<\/em>, br. 28). Primarna svrha ovog ponovnog i\u0161\u010ditavanja bila je obnova \u017eivota kroz usporedbu s na\u0161im zakonodavnim tekstovima, u kontinuitetu s prethodnim \u0161estogodi\u0161njim razdobljem posve\u0107enim ponovnom \u010ditanju djela svete Majke Terezije.<\/p>\n Namjera Generalnog kapitula bila je smanjiti raskorak koji je nastao izme\u0111u formuliranja na\u0161eg ideala \u017eivota u Konstitucijama i na\u0161eg pro\u017eivljenog iskustva: \u201cRije\u010d je o ponovnom stvaranju \u2013 gdje postoji ne\u0161to oslabljeno ili izgubljeno \u2013 napetost izme\u0111u puta i cilja\u201d (Vrijeme je za hod<\/em>, br. 27). Me\u0111utim, mogu\u0107nost revizije Konstitucija nije isklju\u010dena ako se, vi\u0161e od trideset godina nakon njihova odobrenja, to poka\u017ee kao nu\u017eno potrebno. S tim u vezi Kapitul je razmatrao tri mogu\u0107e opcije: \u201cpreraditi Konstitucije, revidirati ih i\/ili izraditi nacrt Deklaracije o karmelsko-terezijanskom \u017eivotu\u201d (Vrijeme je za hod,<\/em> br. 32).<\/p>\n Program ponovnog i\u0161\u010ditavanja Ustanova provodio se od listopada 2015. do lipnja 2018. pomo\u0107u dvanaest analiti\u010dkih vodi\u010da, koje je pripremilo posebno povjerenstvo, \u0161to je vodilo i omogu\u0107ilo osobno prou\u010davanje i raspravu u zajednici. Na Izvanrednom definitoriju 2017. izvr\u0161ena je prva ocjena dosada\u0161njeg rada, ocjena koja je svakako bila pozitivna, ali u kojoj su tako\u0111er istaknuta ograni\u010denja i nedostaci. Izvje\u0161\u0107e o stanju Reda, koje sam tom prilikom predstavio, zapo\u010delo je sljede\u0107im zapa\u017eanjem: \u201cNa\u0161 Red dijeli op\u0107u situaciju dana\u0161njeg redovni\u010dkog\/vjerskog \u017eivota, koju bismo mogli definirati kao put obnove koji je ostao negdje na pola puta, koji je spor ili \u010dak blokiran zbog nesigurnog smjera, slo\u017eenosti puta i zamora putnika.\u201d Zatim sam analiti\u010dki predstavio aspekte \u017eivota Reda u kojima se ova situacija nedovr\u0161ene obnove \u010dini najo\u010ditijom: kontemplativna dimenzija, briga o sebi, bratski \u017eivot u zajednici, odnos izme\u0111u karizme i zare\u0111enih sve\u0107enika, intelektualna formacija i odnos s na\u0161im sestrama karmeli\u0107ankama i s laicima.<\/p>\n Ovaj retrospektivni pogled zaklju\u010dujem odlukama donesenim na Izvanrednom definitoriju u Goi 2019., koji je odlu\u010dio ne nastaviti s revizijom Ustanova, te je odobrio izradu Deklaracije o karmelsko-terezijanskoj karizmi i reviziju Odredbi za primjenu Ustanova. Od o\u017eujka ove godine bio vam je dostupan drugi nacrt Deklaracije o karizmi koji je ispravljen na temelju prijedloga koje smo primili iz okru\u017eja i od pojedine bra\u0107e. U lipnju smo vam poslali predlo\u017eenu reviziju nekih od Odredbi za primjenu Ustanova. Tijekom ova dva tjedna zajedno \u0107emo raditi na ovom materijalu.<\/p>\n Na kraju svog drugog mandata smatram da ne bih u\u010dinio ni Redu ni ovom Generalnom kapitulu uslugu, kad se ne bih usudio izvu\u0107i zaklju\u010dke iz onoga \u0161to sam promatrao i do\u017eivio u ovom razdoblju. Du\u017enost mi je iskreno re\u0107i ono \u0161to mi se \u010dini istinom preobrazbe koja se doga\u0111a u na\u0161em Redu, bez umanjivanja ili prikrivanja. Ovo \u0161to govorim predstavljeno je i odobreno od strane Generalnog definitorija, pa vam govorim u ime op\u0107e uprave Reda.<\/p>\n Kako bih opisao evoluciju kojoj svjedo\u010dimo, upotrijebit \u0107u neke podatke koje smo uo\u010dili tijekom pastoralnih vizitacija i koji su potvr\u0111eni odgovorima koje su nam okru\u017eja slala tijekom ponovnog i\u0161\u010ditavanja Konstitucija. Razmotrit \u0107u ih grupiranjem u \u010detiri to\u010dke:<\/p>\n Namjerno sam iznio te podatke u obliku apodikti\u010dkih teza, bez nijansiranja, kako bih vam omogu\u0107io da doku\u010dite stvarnost u svoj njezinoj provokativnoj konkretnosti. Nije vi\u0161e vrijeme za ostajanje u nejasno\u0107ama i nepokretnostima. Je li to gubitak specifi\u010dnosti karmelsko-terezijanskog identiteta i jedinstva Reda? Ili je rije\u010d o legitimnoj evoluciji karmelsko-terezijanske karizme, koja \u2013 u \u010dvrstoj vjernosti svojim temeljnim elementima \u2013 poja\u010dava aspekte osobito va\u017ene za dana\u0161nji svijet? Ako se sla\u017eemo u pogledu po\u017eeljnosti i valjanosti ove evolucije, moramo to otvoreno re\u0107i. Mi smo vrhovna vlast Reda: na\u0161a subra\u0107a, osobito mla\u0111a, o\u010dekuju od nas jasne odgovore na teorijskoj i prakti\u010dnoj razini, na mnoga pitanja koja imaju o na\u0161em na\u010dinu \u017eivota i rada. Ako Generalni kapitul vjeruje da je to pravi smjer kojim Red treba i\u0107i i ako tako odlu\u010di, svi \u0107emo ga prihvatiti i snosit \u0107emo potrebne posljedice. Ono \u0161to ne mo\u017eemo u\u010diniti jest potvrditi na teorijskoj razini jedno, a \u010diniti u praksi ne\u0161to posve drugo. Nedosljednost je u svakom slu\u010daju zlo; zbunjuje umove i \u010dini ih nesposobnima za lucidne i hrabre izbore. \u0160tovi\u0161e, kako mo\u017eemo odgajati svoje mlade ljude ako im nismo u stanju jasno prenijeti ono u \u010demu se sastoji na\u0161 poziv i poslanje u Crkvi?<\/p>\n S moje strane, vjerujem da bi nastavak u opisanom smjeru zna\u010dio dostizanje to\u010dke raskida s na\u0161om tradicijom i promjenu ravnote\u017ee koja povezuje razli\u010dite elemente na\u0161eg karizmatskog identiteta. Iz tog razloga ovdje ponovno potvr\u0111ujem potrebu za ozbiljnom reformom Reda, kao \u0161to sam ve\u0107 izrazio na Definitoriju iz 2017., u skladu s apelima koje papa Franjo upu\u0107uje cijeloj Crkvi, a posebno osobama posve\u0107enog \u017eivota, koje su svojom proro\u010dkom karizmom u pro\u0161losti predvi\u0111ale i nadahnjivale obnoviteljske pokrete crkvenog tijela. Me\u0111utim, u svom govoru na Definitoriju 2017. suzdr\u017eao sam se od davanja konkretnih prijedloga jer \u2013 rekao sam \u2013 nije mi se \u010dinilo ispravnim \u201cpredlo\u017eiti cijelom Redu viziju obnove ili reforme temeljenu na mojoj osobnoj viziji ili senzibilitetu.\u201d Iako sam u to jo\u0161 uvjeren, vjerujem da me ta opravdana razboritost ne spre\u010dava da vam za va\u0161u slobodnu raspravu predstavim neke putove kojima bi, po mom mi\u0161ljenju, Red mogao ili trebao krenuti da iza\u0111e iz krize s kojom se bori i da poduzme obnovu koja nije nametnuta okolnostima, ve\u0107 je svjesno odabrana i koherentno se provodi na temelju primljenog dara milosti i potreba dana\u0161njeg svijeta.<\/p>\n Kao \u0161to vidite, ne mislim na opomene koje podsje\u0107aju na\u0161u subra\u0107u na du\u017enosti karmeli\u0107anskog \u017eivota, poput: vi\u0161e molite i budite vjerniji \u017eivotu zajednice! Vrlo dobro znamo da se takve preporuke, koliko god bile pravedne i potrebne, tuma\u010de kao prakticiranje pou\u010dne knji\u017eevne vrste od koje se ne o\u010dekuje nikakav prakti\u010dni u\u010dinak. Zapravo, bilo bi naivno i pojednostavljeno razmi\u0161ljati o rje\u0161avanju na\u0161e duboke krize identiteta dobrovoljnim pozivima na ve\u0107e po\u0161tivanje pravila Reda.<\/p>\n Ono o \u010demu razmi\u0161ljam i \u0161to vam \u017eelim predlo\u017eiti jest da pomnije razmislite o nekim mogu\u0107nostima koje imamo u na\u0161em Redu i koje vjerojatno jo\u0161 nismo prikladno iskoristili.<\/p>\n Apeliram, dakle, ne na napor volje, ve\u0107 na napor inteligencije i promjenu mentaliteta koji \u0107e nam omogu\u0107iti da svoj \u017eivot postavimo na druga\u010diji na\u010din i pripremimo budu\u0107nost bez uvjetovanja pro\u0161losti koja je ionako \u2013 pro\u0161lost, ali da u isto vrijeme budemo vjerni karizmatskom naslije\u0111u koje smo ba\u0161tinili i za koje smo odgovorni pred Crkvom i svijetom. Ovo je, po mom mi\u0161ljenju, jedini na\u010din da se u praksi provede ono \u0161to smo zapisali u Deklaraciji o karizmi. S mnogo strana od nas se tra\u017eilo da Deklaraciju u\u010dinimo u\u010dinkovitijom i operativnijom te da tako izbjegnemo rizik da i ona ostane dokument o kojem se tek raspravlja, odobrava ga se i brzo zaboravlja. Pitam se, me\u0111utim, na \u0161to mislimo kada tra\u017eimo prakti\u010dne odluke. Mislimo li na norme koje name\u0107u po\u0161tivanje odre\u0111enih postupaka bitnih za \u017eivljenje na\u0161eg poziva, potrebno je samo pozvati se na ve\u0107 postoje\u0107e Konstitucije. No, ne radi se o jednostavnom po\u0161tivanju postupaka. Pitanje je jasno\u0107e i hrabrosti: jasno\u0107e kako bismo postali svjesni epohalnih promjena koje se doga\u0111aju u povijesti na\u0161eg Reda, kao i cijele Crkve, te hrabrosti za dono\u0161enje odluka koje odgovaraju duboko promijenjenoj povijesti. Ne mo\u017eemo tek ponoviti ono \u0161to smo uvijek radili ako doista \u017eelimo biti vjerni svom identitetu i pripremiti mu budu\u0107nost.<\/p>\n Izuzetno je te\u0161ko prognozirati budu\u0107nost na\u0161eg Reda iz nekoliko razloga. Prvi i najo\u010ditiji jest da se demografska slika Katoli\u010dke crkve i kr\u0161\u0107anstva op\u0107enito brzo mijenja. Spomenut \u0107u samo nekoliko statisti\u010dkih podataka. Prema istra\u017eivanju od prije nekoliko godina, 61% kr\u0161\u0107ana \u017eivi na globalnom jugu, a samo 39% u Europi i Sjevernoj Americi.[2]<\/a> Predvi\u0111a se da \u0107e \u201cdo 2050. vjerojatno biti vi\u0161e kr\u0161\u0107ana u Africi (1,25 milijardi) nego u Latinskoj Americi (705 milijuna) i Europi (490 milijuna) zajedno.\u201d[3]<\/a><\/p>\n Pogledamo li trenutnu statistiku Reda, otkrivamo da Europa i dalje ima najve\u0107i broj \u010dlanova, 1401 (35,2 %), a odmah zatim slijedi Azija s 1313 \u010dlanova (33 %). Zbrojimo li broj \u010dlanova iz Europe, Sjeverne Amerike i Bliskog istoka, dolazimo do ukupno 1626 ili 40,8 % od ukupnog broja. Afri\u010dki Karmel trenutno ima 552 bra\u0107e, \u0161to odgovara 13,9 %, dok Latinska Amerika, s 487 bra\u0107e, \u010dini 12,2 % od ukupnog broja.<\/p>\n Ti brojevi o\u010dito ne uzimaju u obzir dob bra\u0107e. Kad bismo uspjeli napraviti statistiku koja uzima u obzir i dob, lako bismo mogli predvidjeti da \u0107e Europu uskoro prete\u0107i Azija, te brzi uspon Afrike i Madagaskara. Predod\u017ebu o budu\u0107nosti mo\u017eemo ste\u0107i i gledanjem broja redovnika u formaciji koji su trenutno raspore\u0111eni na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\nRetrospektivni pogled<\/h3>\n
Kamo idemo? <\/strong><\/h3>\n
\n
Interkulturalnost<\/h3>\n