{"id":17790,"date":"2021-09-13T23:19:13","date_gmt":"2021-09-13T21:19:13","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=17790"},"modified":"2021-09-14T23:28:05","modified_gmt":"2021-09-14T21:28:05","slug":"trinaesti-dan-generalnog-kapitula-posjet-papi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=17790","title":{"rendered":"Trinaesti dan Generalnog kapitula – posjet Papi"},"content":{"rendered":"

Trinaesti dan kapitula u subotu, 11. rujna, donio je radost susreta kapitularnih otaca sa Svetim Ocem. I to skoro sat vremena. General ga je u uvodnom pozdravu upitao \u0161to o\u010dekuje od nas, a Papa je odgovorio da njegujemo kontemplativni \u017eivot, ali da ne ostanemo samo na molitvi, nego da molitvom pro\u017ememo svoje apostolsko djelovanje i da pritom ne zaboravimo svetog Josipa koji nam je u tome i uzor i zagovornik. Upozorio nas je na opasnost\u00a0oduhovljene\u00a0svjetovnosti<\/em>\u00a0[tal. mondanit\u00e0 spirituale<\/em> \u2013 nije produhovljena svjetovnost, \u0161to bi bila svjetovnost oboga\u0107ena duhovnom dimenzijom, nego je to prava svjetovnost koja se la\u017eno\u00a0predstavlja pod krinkom duhovnosti], koja je najve\u0107a opasnost za Crkvu. Na koncu nas je svakog pojedina\u010dno pozdravio, poklonio svakome krunicu i slikao se s nama. A mi smo ga ispratili\u00a0pljeskom i pjesmom \u201eFlos Carmeli\u201c.<\/p>\n

Vijest na hrvatskom:<\/em><\/p>\n

https:\/\/www.vaticannews.va\/hr\/papa\/news\/2021-09\/papa-zivot-karmelicana-odgovor-je-na-zed-suvremenog-covjeka-za.html<\/a><\/p>\n

Papin govor na talijanskom izvorniku:<\/em><\/p>\n

https:\/\/www.vatican.va\/content\/francesco\/it\/speeches\/2021\/september\/documents\/20210911-carmelitani-scalzi.html<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

U popodnevnom dijelu rada Kapitula predavanje o tome kako se suo\u010diti s problemom zlostavljanja imao je o. Vincenzo Mancusi, kapucin, \u010dlan Kongregacije za redovni\u0161tvo, koji je iznio sve kanone i sve novije dokumente koji se bave ovom problematikom. U raspravi po izlaganju iza\u0161le su na vidjelo neke vrlo prakti\u010dne stvari.<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107a pogre\u0161ka u suo\u010davanju sa situacijom zlostavljanja jest pretjerivanje. S jedne strane se pretjeruje kad se problem ne uzima dovoljno ozbiljno, kao \u0161to je to bilo sve donedavno. Prikrivanjem ne\u010dasnih radnji osoba koje su ih po\u010dinile i samo njihovim premje\u0161tajem, problemi se nisu rje\u0161avali, nego nagomilavali. Na taj ih se na\u010din samo ohrabrivalo da nastave\u00a0 s takvim radnjama. Pretjerivati se mo\u017ee\u00a0i u drugom smjeru, tako \u0161to se informaciji o zlostavljanju daje prevelika va\u017enost, te se bez obazrivog, ali podrobnog ispitivanja odmah osu\u0111uje kao da jo\u0161 samo treba kaznenu mjeru izre\u0107i. Tako se ohrabruju la\u017ene optu\u017ebe, do te mjere da su u SAD-u postojale organizacije koje su pozivale ljude da tu\u017ee Crkvu za zlostavljanje jer da ne mogu ni\u0161ta izgubiti: ako dobiju parnicu, dobit \u0107e novce; ako ju izgube, ne\u0107e platiti tro\u0161kove sudskog postupka. Zato je izuzetno va\u017eno inzistirati\u00a0na pravilno provedenom istra\u017enom postupku kojim se ili otkrivaju dokazi krivnje, ili se optu\u017eenu osobu osloba\u0111a sumnje u po\u010dinjenje kaznenog djela. Svakog optu\u017eenog \u010dovjeka trebalo bi smatrati nevinim sve dok mu se pravomo\u0107no\u00a0ne doka\u017ee krivnja. Sama informacija o sumnji u po\u010dinjenje kaznenog djela nije odmah i pravomo\u0107na osuda.<\/p>\n

Da bi se krenulo u istra\u017eni postupak, svaku informaciju o zlostavljanju treba ozbiljno uzeti u obzir i tra\u017eiti razgovor s osobom koja ju je predstavila kako bi se moglo procijeniti kako danje postupiti. Nije bio rijedak slu\u010daj da se na taj na\u010din htjelo samo uzeti novce od Crkve izravnom pogodbom. Stoga nikad ne treba pristati na izravnu pogodbu prije provedenog istra\u017enog postupka. La\u017eni optu\u017eitelji se na taj na\u010din obeshrabre, jer znaju da na sudu nemaju \u0161anse dokazati svoje la\u017ene tvrdnje, te odustaju. Ako se, me\u0111utim, ne radi o takvom slu\u010daju, onda nakon razgovora treba pokrenuti istra\u017eni postupak. Istovremeno se mogu izre\u0107i preventivne mjere, bilo da se optu\u017eenu osobu \u017eeli za\u0161titi od vanjskih pritisaka, bilo da ju se \u017eeli sprije\u010diti u ponavljanju kaznenog djela.<\/p>\n

Naj\u010de\u0161\u0107a preventivna mjera\u00a0je premje\u0161taj, koja je neprimjerena ako je jedina mjera, ali je op\u0107eprihva\u0107ena i skoro redovita kao dio cjelovitog procesa koji\u00a0uklju\u010duje istra\u017ene radnje i daljnje odgovaraju\u0107e postupanje. Jako je va\u017ean na\u010din na koji se izri\u010de privremena mjera, jer o tom\u00a0na\u010dinu ovisi ho\u0107e li se optu\u017eenu osobu, kojoj kasnije mo\u017eda bude dokazana nevinost, unaprijed\u00a0tretirati kao zlo\u010dinca i time zauvijek uni\u0161titi njen dobar glas. No isto tako za\u0161tita dobrog glasa ne smije biti prepreka nu\u017enim aktivnostima pravnog postupanja.<\/p>\n

Kod svete\u00a0ispovijedi je jasno da zbog sakramentalnog pe\u010data ispovjednik ne smije otkriti informaciju dobivenu tijekom podjeljivanja sakramenta pomirenja, pa tako ni informaciju koja donosi spoznaju o zlostavljanju, bilo da ju je u ispovijedi rekao zlostavlja\u010d, zlostavljanik\u00a0ili neka tre\u0107a informirana osoba. Ispovjednik tada treba zapo\u010deti dijalog kroz koji \u0107e poku\u0161ati posvijestiti osobi potrebu da tu stvar sama izrekne na odgovaraju\u0107em mjestu, odakle informacija mo\u017ee dalje slobodno krenuti putem pravnog procesuiranja. Ako je pak rije\u010d o duhovnom vodstvu, tu nema sakramentalnog pe\u010data, ali postoji profesionalni stav diskrecije. Zapo\u010dinje\u00a0se uvijek nastojanjem da se osobu formira tako da postane svjesna onog \u0161to joj se dogodilo ili \u0161to je po\u010dinila, te da se zajedni\u010dki nastoji do\u0107i do odluke o ispravnom postupku. Ukoliko je po\u010dinitelj crkvena osoba, te se nakon svog dijaloga ne vide znakovi pokajanja, zlostavljanje je tako te\u017eak predmet da je moralno opravdano da se duhovni vo\u0111a obrati zakonitom poglavaru\u00a0te osobe radi ve\u0107eg dobra, zbog kojeg se mora onda prona\u0107i neki drugi na\u010din da se po\u010dinitelj suo\u010di sa svojim prekr\u0161ajem.<\/p>\n

O. Vincenzo je na koncu naglasio da nije uvijek lako poglavarima nositi se s takvim slu\u010dajevima zbog manjka iskustva i stru\u010dnosti na razli\u010ditim podru\u010djima, te da bi stoga bilo uputno izraditi neke smjernice za postupanje kao prvu orijentaciju, a onda i imati komisiju stru\u010dnjaka koja \u0107e pomagati svojim savjetima u vo\u0111enju svakog pojedinog slu\u010daja. Mo\u017eda biskupije ve\u0107 imaju takve stru\u010dne komisije, pa se i njih mo\u017ee moliti za pomo\u0107. No zakonsku odgovornost za postupanje uvijek nosi poglavar doti\u010dne osobe, osim ako svoje ovlasti ne prebaci na Generala.<\/p>\n