Po\u0161tovane redovnice, redovnici i laici posve\u0107eni u svijetu, drage sestre i draga bra\u0107o u Kristu!<\/p>\n
1. Pro\u0161le, 2021. godine proslavljen je dvadeset i peti Dan posve\u0107enoga \u017eivota, koji se odlukom svetoga pape Ivana Pavla Drugoga od 1997. godine obilje\u017eava na blagdan Svije\u0107nice. Takve obljetnice redovito prate prigodna slavlja i druga doga\u0111anja. Me\u0111utim, ovaj put to se nije dogodilo na uobi\u010dajen na\u010din jer su na pro\u0161logodi\u0161nji Dan posve\u0107enoga \u017eivota u sredi\u0161tu na\u0161e pozornosti bile posljedice potresa u Petrinji, Sisku, Glini i okolici, kao i pandemija bolesti COVID-19, koja jo\u0161 uvijek traje. Potres je fizi\u010dki dotaknuo jedan dio na\u0161e domovine, a duhovno nas je potresao sve. Bio je to doga\u0111aj u kojem smo \u017ealili za ljudskim \u017ertvama i materijalnom \u0161tetom zbog koje su mnoge obitelji ostale bez krova nad glavom, ali smo istodobno bili ganuti valom evan\u0111eoske solidarnosti koju je Duh poticao u ljudskim srcima. Jedna od glavnih poruka koja je sa svih strana bila upu\u0107ena stradaocima u potresu glasila je: \u201eNiste sami!\u201c I ta poruka treba vrijediti trajno.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de pandemije bolesti COVID-19, mo\u017eda smo se nadali da \u0107emo je se ove godine sje\u0107ati kao ne\u010dega \u0161to pripada pro\u0161losti i da \u0107emo se vratiti u \u201enormalan\u201c \u017eivot. Ali to se nije dogodilo. Jo\u0161 je uvijek \u010ditav svijet zahva\u0107en \u0161irenjem te bolesti, koja nam uz medicinske simptome otkriva i na\u0161e duhovno i moralno stanje. Budu\u0107i da bolest ne pravi nikakve razlike me\u0111u ljudima, ona s jedne strane u nama pobu\u0111uje osje\u0107aj sveop\u0107ega ljudskoga zajedni\u0161tva, dok s druge strane na\u0161i razli\u010diti pristupi i stavovi prema istoj bolesti i njezinu lije\u010denju pokazuju kako je na\u0161e zajedni\u0161tvo klimavo ako se oslanja samo na na\u0161e ljudske odnose.<\/p>\n
2. U tim okolnostima dogodila se u Crkvi jedna novost koja daje pe\u010dat ovogodi\u0161njem dvadeset i \u0161estom Danu posve\u0107enoga \u017eivota. Rije\u010d je o sinodalnom hodu Crkve koji je zapo\u010deo u listopadu 2021. godine, a zaklju\u010dit \u0107e se biskupskom sinodom u listopadu 2023. godine. Taj hod, na koji nas poziva papa Franjo, ima u sredi\u0161tu pozornosti upravo samu temu sinodalnosti<\/em>, \u0161to se vidi i u njegovu nazivu Za sinodalnu Crkvu: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje, poslanje<\/em>. Ne treba tuma\u010diti da sama rije\u010d sinoda <\/em>zna\u010di zajedni\u010dki hod, pa je razumljivo da je prva od triju rije\u010di koje opisuju narav sinodalne Crkve upravo zajedni\u0161tvo<\/em>. Ono je izvor iz kojega proistje\u010du i temelj na kojem se grade druga dva pojma: sudjelovanje i poslanje<\/em>. Svi smo pozvani promi\u0161ljati, razgovarati, moliti i raditi na tome da \u0161to bolje upoznamo, o\u017eivimo i odjelotvorimo svijest da je svatko od nas na svoj na\u010din, kako ka\u017ee apostol Pavao, opremljen \u201eza sveto djelo slu\u017eenja, za izgra\u0111ivanje Tijela Kristova\u201c (Ef 4,12).<\/p>\n 3. Prva faza sinodalnoga hoda, u kojem slavimo i ovogodi\u0161nji Dan posve\u0107enoga \u017eivota, obilje\u017eena je savjetovanjem s Bo\u017ejim narodom u partikularnim Crkvama i oslu\u0161kivanjem istoga. U tom kontekstu Pripremni dokument <\/em>sinode poti\u010de partikularne Crkve da se, me\u0111u ostalim, upitaju kako u sebi integriraju doprinos posve\u0107enih \u017eena i mu\u0161karaca (br. 28. i 30.). To isto pitanje iz perspektive posve\u0107enih osoba mo\u017eemo postaviti na sljede\u0107i na\u010din: \u0161to i kako mi kao posve\u0107ene osobe doprinosimo izgra\u0111ivanju Crkve, i to u konkretnim mjestima gdje \u017eivimo i radimo? U ovoj poruci promotrit \u0107emo to pitanje kroz prizmu triju navedenih rije\u010di iz naziva ovoga sinodalnoga hoda: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje i poslanje<\/em>.<\/p>\n 4. Zajedni\u0161tvo <\/em>posve\u0107enih osoba koje se ostvaruje u stvarnom zajedni\u010dkom \u017eivotu u na\u0161im ku\u0107nim sestrinstvima i bratstvima vidljivo je svjedo\u010danstvo kojim mo\u017eemo doprinijeti izgra\u0111ivanju zajedni\u0161tva mjesne Crkve. Poznato je da svakodnevni zajedni\u010dki \u017eivot podrazumijeva ku\u0161nje u kojima isplivaju na povr\u0161inu i na\u0161e ljudske slabosti, pa je razumljivo da se na povr\u0161ini \u010desto uzburka i na\u0161e me\u0111usobno zajedni\u0161tvo. Me\u0111utim, pri tome ne smijemo zaboraviti da temelj na\u0161ega zajedni\u0161tva nisu samo na\u0161i me\u0111usobni odnosi. Na\u0161e zajednice nisu formirane na temelju krvnoga srodstva, bra\u010dne veze ili osobnih naklonosti, nego je temelj na\u0161ega zajedni\u0161tva Krist koji nas je pozvao i sabrao da ga slijedimo u razli\u010ditim oblicima posve\u0107enoga \u017eivota. Jasno je da svaka ustanova posve\u0107enoga \u017eivota ima svoj na\u010din i kriterije kojima tijekom po\u010detne formacije razlu\u010duje autenti\u010dnost poziva svojih kandidata, ali znamo da u temelju svakoga poziva stoji Krist. On je tako i za apostole izabrao one \u201ekoje je sam htio\u201c (Mk 1,13) i rekao im je: \u201eNe izabraste vi mene, nego ja izabrah vas\u201c (Iv 15,16). U svjetlu tih Kristovih rije\u010di mo\u017eemo nastaviti i re\u0107i da isto tako ni mi nismo izabrali jedni druge, nego nas je Krist svojim pozivom povezao sa sobom, a preko sebe povezao nas je i jedne s drugima. Prema tome, sestrinskim i bratskim \u017eivotom u zajednici mi na\u0161e me\u0111usobno zajedni\u0161tvo ostvarujemo kroz Krista, a njegovo zajedni\u0161tvo jest zajedni\u0161tvo ljubavi Presvetoga Trojstva, Oca i Sina i Duha Svetoga. U tom zajedni\u0161tvu na\u0161e se osobnosti i razli\u010ditosti ne dokidaju, nego ujedinjuju, i to nas osposobljuje za sljede\u0107i sinodalni korak: sudjelovanje.<\/p>\n 5. Sudjelovanj<\/em>e o kojem se govori u kontekstu hoda za sinodalnu Crkvu mo\u017eda se najbolje razumije kada se navede njegov prakti\u010dni sinonim, a to je uklju\u010divanje. Drugim rije\u010dima, radi se o procesu koji se ti\u010de svih i iz kojega nitko ne smije biti isklju\u010den niti se sam isklju\u010divati. Zajednice posve\u0107enih osoba tu mogu dati svoj doprinos upravo polaze\u0107i od svoga oblika zajedni\u010dkoga \u017eivota jer je on slika Crkve koja je po svojoj naravi sinodalna, kako stoji u naslovu drugoga dijela Pripremnoga dokumenta<\/em>. Na\u0161e zajednice sastavljene su od osoba s raznim darovima, sposobnostima i slu\u017ebama. No, ako se u svom djelovanju raspr\u0161imo na individualne aktivnosti koje su objektivno dobre, ali me\u0111usobno nepovezane, sve to duhovno blago kao da se prospe pokraj puta i ne donese ploda za izgradnju \u010ditave zajednice. Stoga trebamo biti svjesni da i u ovom sinodalnom hodu ostvarujemo autenti\u010dno sudjelovanje tek onda kada se u razne aktivnosti na razini partikularne i op\u0107e Crkve uklju\u010dujemo kao zajednica, a ne samo kao izdvojeni pojedinci.<\/p>\n 6. Za poslanje <\/em>na koje smo pozvani tako\u0111er postoji rije\u010d koja opisuje njegov sadr\u017eaj. To je evangelizacija. A rije\u010d koja pokazuje stav kojim se to poslanje ispunjava jest otvorenost. Mnogovrsnost zajednica osoba posve\u0107enoga \u017eivota svjedo\u010di kako se jedno te isto Kristovo evan\u0111elje mo\u017ee \u017eivjeti na razli\u010dite, a uvijek evan\u0111elju vjerne oblike \u017eivota. To je tako jer je evan\u0111elje korijen i deblo iz kojega izrastaju mnoge grane, ali se sve napajaju istim \u017eivotnim sokom. Kada je Krist na po\u010detku svoga djelovanja izabrao najprije \u010detiri (usp. Mk 1,16\u201320) pa onda ukupno dvanaest u\u010denika, mo\u017eemo re\u0107i da je on tada osnovao jednu malu zajednicu ljudi koji su s njime bili povezani na poseban na\u010din, ali s poslanjem da budu \u201eribari ljudi\u201c. Stoga se svrha nijedne Kristove zajednice ne ispunjava zatvaranjem u samu sebe, nego jednostavnim svjedo\u010denjem evan\u0111eoskoga \u017eivota u otvorenosti prema svim ljudima koje susre\u0107emo.<\/p>\n 7. Ovim kratkim promi\u0161ljanjem o tome kako \u201e\u017eivjeti zajedni\u0161tvo, ostvariti sudjelovanje i otvoriti se poslanju\u201c (usp. Pripremni dokument<\/em>, br. 1) u kontekstu hoda Za sinodalnu Crkvu <\/em>\u017eelimo vam uputiti poticaj i ohrabrenje da se sa svom bra\u0107om i sestrama uklju\u010dimo u taj zajedni\u010dki hod na koji smo pozvani kao Bo\u017eji narod.<\/p>\n Neka nam Marija, majka Kristova i majka Crkve, bude zvijezda vodilja na na\u0161em putu prema ostvarenju onoga \u0161to ona ve\u0107 jest u dioni\u0161tvu slave svoga Sina.<\/p>\n S tim mislima u srcu \u017eelimo vam blagoslovljen Dan posve\u0107enoga \u017eivota 2022. godine.<\/p>\n <\/p>\n U ime Vije\u0107a Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posve\u0107enoga \u017eivota i dru\u017ebe apostolskoga \u017eivota, mons. Zdenko Kri\u017ei\u0107, predsjednik<\/p>\n U ime Hrvatske redovni\u010dke konferencije, fr. Slavko Sli\u0161kovi\u0107, predsjednik<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Po\u0161tovane redovnice, redovnici i laici posve\u0107eni u svijetu, drage sestre i draga bra\u0107o u Kristu! 1. Pro\u0161le, 2021. godine proslavljen je dvadeset i peti Dan posve\u0107enoga \u017eivota, koji se odlukom svetoga pape Ivana Pavla Drugoga od 1997. godine obilje\u017eava na blagdan Svije\u0107nice. Takve obljetnice redovito prate prigodna slavlja i druga doga\u0111anja. Me\u0111utim, ovaj put to … Nastavi \u010ditati Poruka u povodu dana posve\u0107enog \u017eivota<\/span>