{"id":19226,"date":"2022-08-18T22:45:31","date_gmt":"2022-08-18T20:45:31","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=19226"},"modified":"2022-08-18T22:45:31","modified_gmt":"2022-08-18T20:45:31","slug":"susret-u-benediktinskoj-opatiji-seckau","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=19226","title":{"rendered":"Susret u benediktinskoj opatiji Seckau"},"content":{"rendered":"

Nedjeljno popodne uo\u010di svetkovine Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije novaci su odlu\u010dili iskoristiti za posjet benediktinskoj opatiji Seckau u pratnji o. Sre\u0107ka.<\/p>\n

\u017dele\u0107i izbje\u0107i gu\u017evu na autocesti, izabrali smo ne\u0161to du\u017ei, ali prekrasnim prizorima zelene \u0160tajerske ispunjen put. Vrludaju\u0107i uskim planinskim cesticama, prolazili smo kroz skrivene zaseoke ove prekrasne austrijske pokrajine i kao da su ve\u0107 ti prizori pretkazivali ljepotu onoga \u0161to nam je Gospodin pripremao.<\/p>\n

Ubrzo se pred nama pojavilo maleno mjesto Seckau, \u010dijim sredi\u0161tem dominira velebna benediktinska opatija. Odmah po izlasku iz auta po habitima nas je uo\u010dio jedan mladi benediktinac koji se nalazio na ulazu u samu opatiju. Prvi nam je pri\u0161ao s osmjehom na licu i odmah prepoznao da smo karmeli\u0107ani, te nam ponudio pratnju u razgledavanju ovoga veli\u010danstvenog samostana.<\/p>\n

\u010cim smo zakora\u010dili u unutra\u0161njost opatije, mogli smo osjetiti jedan nevjerojatni mir koji uzdi\u017ee du\u0161u k Bogu. Nije ni \u010dudo, jer ve\u0107 stolje\u0107ima na tome mjestu brojni bogotra\u017eitelji (monasi) svojim skladnim \u017eivotom molitve i rada \u017eive tako da se u svemu slavi Bog.<\/p>\n

Unato\u010d te\u0161koj povijesti s dva ukidanja, samostan na ju\u017enoj strani Seckauer Zinken i Hochalma ostao je i danas pravo duhovno sredi\u0161te. Kao biv\u0161i samostan regularnih kanonika augustinaca i nekada\u0161nje biskupsko sjedi\u0161te, ovaj kompleks u sebi sa\u017eima vi\u0161e od 850 godina povijesti, obuhva\u0107aju\u0107i sve stilske epohe od romanike do umjetnosti 20. stolje\u0107a. Godine 1883. napu\u0161teni samostan naseljavaju benediktinci iz Beurona i od tada se liturgijski i vjerski \u017eivot ponovno vratio u ovaj drevni kompleks, u kojem danas moli i radi 12 monaha predvo\u0111enih opatom Johannesom Fragnerom.<\/p>\n

Br. Benedikt nas je detaljno proveo bazilikom i upoznao nas sa \u017eivotom ove mona\u0161ke zajednice koja, uz uobi\u010dajene zanatske poslove karakteristi\u010dne za benediktinske zajednice, vodi i gimnaziju za vi\u0161e od 300 u\u010denika (smje\u0161tenu u tri krila samostanskog kompleksa).<\/p>\n

U pratnji br. Benedikta vrijeme je uistinu proletjelo i odjednom su zazvonila sva zvona s tornjeva bazilike. Gotovo istovremeno unutarnji klaustar po\u010dele su ispunjati sjene monaha koji \u017eure prema samostanskoj kapeli. Ba\u0161 poput zgode opisane u evan\u0111elju, oni nas nisu zaobi\u0161li kad su nas vidjeli. Naprotiv, radosna lica i otvorena srca pristupali su nam i upoznavali se. Premda je za jednog monaha liturgijska molitva privilegirano mjesto susreta s Bogom, ipak sveti Benedikt \u010ditavo poglavlje svojeg Pravila posve\u0107uje primanju gostiju, nagla\u0161avaju\u0107i da se prema gostu valja ophoditi kao prema samome Kristu. Vjerodostojnost \u017eivota ove mona\u0161ke zajednice mogla se gotovo opipati u susretu sa svakim njenim \u010dlanom, a pogotovo s opatom Johannesom koji nas je pozvao da zajedno s njima u sve\u010danoj procesiji u\u0111emo u kor i odredio nam mjesta odmah uz sebe (jo\u0161 jedan izraz velike gostoljubivosti i vjernosti Pravilu sv. Benedikta).<\/p>\n

Iskustvo liturgijske molitve \u010dasoslova u zajedni\u0161tvu s jednom mona\u0161kom zajednicom ne\u0161to je \u0161to jo\u0161 dugo ne\u0107emo zaboraviti, a vjerujem da \u0107e i nas potaknuti na jo\u0161 vjernije slavljenje Boga kroz pjevanu molitvu \u010dasova. Nakon I. ve\u010dernje svetkovine Uznesenja, opet smo se u procesiji, pjevaju\u0107i Marijanske litanije, uputili prema Milosnoj kapeli gdje se nalazi \u010dudotvorni lik \u201eUnsere Liebe Hausfrau von Seckau\u201c (najstariji prikaz Marije u \u010ditavoj Austriji iz 12. stolje\u0107a). Ondje smo se zadr\u017eali u kratkom euharistijskom klanjanju i od opata primili blagoslov Presvetim sakramentom.<\/p>\n

A onda je uslijedilo jo\u0161 jedno iznena\u0111enje: br. Benedikt upitao nas je imamo li vremena jo\u0161 se malo zadr\u017eati i ostati na ve\u010deri s monasima! Odu\u0161evljenje nakon ove ponude i na\u0161eg pozitivnog odgovora bilo je obostrano, a ono \u0161to je uslijedilo ostavilo je jo\u0161 jedan dubok utisak u srcima svakoga od nas. Ulaskom u samostansku blagovaonicu (opet su nam dodijeljena mjesta uz opata) kao da se nastavila liturgija: uslijedila je molitva i potom \u010ditanje Bo\u017eje rije\u010di. Kakav li je poseban osje\u0107aj po\u0161tovanja prema toj Rije\u010di iskazan mirnim i pozornim slu\u0161anjem! Potom je zapo\u010dela jednostavna mona\u0161ka ve\u010dera u \u0161utnji. Oni su nam otvorili vrata svoje klauzure, ali pritom nisu promijenili ni\u0161ta od svojeg mona\u0161kog ritma, i upravo nas je to obogatilo. Kakve li pouke svima nama!<\/p>\n

Nakon ve\u010dere jo\u0161 smo se kratko zadr\u017eali u razgovoru s bra\u0107om, a onda nas je opat ispratio daruju\u0107i nas samostanskim proizvodima. Zazivaju\u0107i blagoslov Bo\u017eji po zagovoru \u201ena\u0161ih svetaca\u201c, ispratio nas je izraziv\u0161i zahvalnost i zadovoljstvo \u0161to smo njihovu opatiju izabrali za svoj posjet, te nas pozvao da u svakoj prilici opet navratimo.<\/p>\n

I \u0161to re\u0107i nakon svega, nego ponoviti s na\u0161om svetom Majkom kako ju je o svetkovini Uznesenja Gospa uvijek obasipala nekom milo\u0161\u0107u. Uistinu, Gospodin mo\u017ee i od na\u0161ih skromnih odluka u\u010diniti predivne stvari, ali je s na\u0161e strane potrebno krenuti s dobrom nakanom.<\/p>\n