{"id":19616,"date":"2022-12-16T16:07:34","date_gmt":"2022-12-16T15:07:34","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=19616"},"modified":"2022-12-16T16:07:34","modified_gmt":"2022-12-16T15:07:34","slug":"proslava-sv-ivana-od-kriza-velikog-ucitelja-molitve","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=19616","title":{"rendered":"Proslava sv. Ivana od Kri\u017ea, velikog u\u010ditelja molitve"},"content":{"rendered":"

U srijedu, 14. prosinca 2022. godine sestre karmeli\u0107anke iz Brezovice proslavile su zajedno s vjernicima svetkovinu sv. Ivana od Kri\u017ea, nau\u010ditelja Crkve, mistika i duhovnog oca Karmela. Prijepodnevno misno slavlje predslavio je o. Ivan Ple\u0161e, OCD, a uz njega su slavili don Stjepan Bolkovac, SDB, vl\u010d. Krunoslav Kolar i vl\u010d. \u017deljko Nesti\u0107, dok je ispovijedao o. Oleg Vaceba.<\/p>\n

Na po\u010detku misnoga slavlja sve prisutne pozdravio je don Stjepan Bolkovac, a o. Ple\u0161e uveo je prisutne u euharistijsko slavlje rije\u010dima sv. Pavla apostola: \u201eA ja, Bo\u017ee sa\u010duvaj da bih se i\u010dim ponosio osim kri\u017eem Gospodina na\u0161ega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu\u201c (Gal 6,14), naglasiv\u0161i da je sv. Ivan od Kri\u017ea to utjelovio u svom \u017eivotu.<\/p>\n

U homiliji se propovjednik najvi\u0161e bavio temom molitve u duhovnosti sv. Ivana od Kri\u017ea, osobito u njegovim spisima, a napose u njegovom remek-djelu Duhovnom spjevu<\/em>. Tako je izme\u0111u ostalog rekao i ovo: \u201eNa\u0161 naj\u010de\u0161\u0107i oblik molitve je ovakav: Bo\u017ee, molim te daj mi ovo ili ono; pomozi mi u ovome ili onome. Naj\u010de\u0161\u0107e pred Boga dolazimo s pro\u0161njama za neku potrebu ili u nekoj nevolji. Ono \u0161to Ivan u Duhovnom spjevu podu\u010dava o molitvenim pro\u0161njama, na\u0161im ljudskim potrebama ili nedostatcima, jest da su one prilika za sna\u017eniju molitvu i dublje povjerenje u Boga ljubavi, a ne izvor na\u0161e inkomodacije ili nezadovoljstva. Ne molimo da nam ni\u0161ta ne smeta i da nam bude ugodno uvijek i u svemu. Nevolje \u017eivota su prilika za prihva\u0107anje kri\u017ea i rast u ljubavi. Tako je bilo i Ivanu. Imajmo na umu da je Ivan napisao svoj ‘Duhovni spjev’ u zato\u010deni\u0161tvu svoje sku\u010dene zatvorske \u0107elije u Toledu, u \u0160panjolskoj, u vrijeme velike ku\u0161nje u svom \u017eivotu. Dok je pisao svoje remek-djelo, i sam je bio u velikoj potrebi za nadom i snagom. Zatvoren u par kvadrata u tami, poni\u017een. Ipak, u svemu tome, Ivan se nije usredoto\u010dio na svoje pote\u0161ko\u0107e, nije molio da ga Bog izbavi iz zatvora, ve\u0107 se usredoto\u010dio na ono \u0161to je vjerovao da Bog \u010dini \u2013 privla\u010di ga dublje k sebi, poziva ga na jo\u0161 ve\u0107u ljubav i predanje, na \u017ertvu ljubavi. Stoga su Ivanovi misti\u010dni uvidi u duhovni \u017eivot iskovani u pe\u0107nici vlastitog \u017eivotnog iskustva i patnje. Ne dolaze od nekog sveca ispod staklenog zvona koji je u\u017eivao u \u017eivotu, bez patnje i nevolje.\u201c<\/p>\n

O. Ple\u0161e pozvao je potom prisutne vjernike da Bogu predaju svoje potrebe i zahvale mu \u0161to god s njima u\u010dini ili ne u\u010dini, premda bilo druga\u010dije od na\u0161ih mjerila: \u201eMoramo dopustiti Bogu da bude Bog. Dakle, umjesto da diktiramo Kristu \u0161to bi trebao u\u010diniti ili \u0161to bi trebalo u\u010diniti, mole\u0107i za svoje potrebe, imenujmo, izrecimo ih pred Bogom i dr\u017eimo ih pred Njim. Zatim s Marijom strpljivo \u010dekajmo u \u010dvrstoj vjeri da \u0107e sve \u0161to Bog u\u010dini biti najbolje za nas i njegovu slavu kao \u0161to se dogodilo na svadbi u Kani\u201c, poru\u010dio je propovjednik.<\/p>\n

Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem \u010duvarice sveti\u0161ta pod ravnanjem s. M. Bonite Kova\u010di\u0107.<\/p>\n

Provincijal Hrvatske pokrajine Dru\u017ebe Isusove p. Dalibor Reni\u0107 predslavio je ve\u010dernju euharistiju kojoj je prethodila molitva sv. krunice i Ve\u010dernja \u010casoslova. U koncelebraciji je bio don Stjepan Bolkovac, SDB.<\/p>\n

U nadahnutoj homiliji, p. Reni\u0107 je usporedio lik i djelo dvojice duhovnih velikana, sv. Ivana od Kri\u017ea i sv. Ignacija Lojolskog, kroz tri va\u017ene to\u010dke njihovog djelovanja: obojica su bili tra\u017eitelji Boga, tra\u017eitelji slobode <\/em>isinovi Crkve. <\/em><\/p>\n

Ponekad ljudima koji ne znaju mnogo o duhovnosti zvu\u010di \u010dudno da su sveci tra\u017eitelji Boga<\/em>, kao da je tra\u017eenje sumnja, mora\u0161 se mu\u010diti s tra\u017eenjem Boga. Me\u0111utim, sv. Pismo nas podsje\u0107a na \u010dinjenicu da tra\u017eimo Boga: \u201eO Bo\u017ee, ti si Bog moj, gorljivo tebe tra\u017eim\u201c (Ps 63,2); \u201eMoje mi srce govori: Tra\u017ei lice njegovo. Da, lice tvoje, Gospodine ja tra\u017eim\u201c (Ps 27,8). Tra\u017eenje Boga proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Ljubav je ona koja istovremeno \u017eeli primiti, ali, da bi bila prava ljubav, zna i pustiti. Ina\u010de je ljubav posesivna, pretvara se u ljubomoru i mr\u017enju. Ljubav daje slobodu, \u017eeli jedinstvo i njeguje ga, a istovremeno po\u0161tuje razliku, da drugi ima svoj glas. To je tajna tra\u017eenja Boga, jer dopu\u0161tamo Bogu da bude Bog i ne tra\u017eimo darove, ve\u0107 Darovatelja, misli su p. Reni\u0107a.<\/p>\n

Druga zajedni\u010dka osobina dvojice svetaca jest da su tra\u017eitelji slobode<\/em>: \u201eIvan od Kri\u017ea ima jednu sa\u017eetu rije\u010d, a ta je ‘ni\u0161ta’. Govori o tome koliko \u010dovjek, kada se isprazni, kada shvati u sebi da je ni\u0161ta, postaje sposoban da Bog u njemu u\u010dini sve. To je sloboda koju \u017eelimo njegovati, a ne ovu slobodu dana\u0161njice, slobodu koja govori: ‘bit \u0107e kako ja ka\u017eem’, ve\u0107 slobodu raspolo\u017eivosti da nas Bog oblikuje kako \u017eeli i da u nama djeluje. Sloboda je sloboda za ljubav, da nas ni\u0161ta ne prije\u010di da budemo ono \u0161to jesmo.\u201c<\/p>\n

Osvrnuv\u0161i se na tre\u0107u osobinu, propovjednik je rekao da su i sv. Ivan i sv. Ignacije htjeli biti kartuzijanci, pripadati najstro\u017eem redu. Obojica su nailazili na sumnje kod autoriteta. I jedan i drugi \u017eivjeli su u potpunosti razli\u010ditost svog poziva od onoga za \u010dim su \u010deznuli. To \u0107e re\u0107i da je sv. Ivan, u\u010ditelj kontemplacije, bio vrlo aktivan i trajno je putovao. Sv. Ignacije, koji je pripadao aktivnoj dru\u017ebi, razaslao je svoju subra\u0107u po svijetu, a sam je ostao u svom uredu u Rimu. Obojica su svoje poslanje prepoznali u okvirima Crkve. Bili su poslu\u0161ni sinovi Crkve.<\/p>\n

Ivan i Ignacije se me\u0111usobno nadopunjuju. Jedan je vertikala, a drugi horizontala kri\u017ea, to jest: akcija i kontemplacija. Samo zajedno ta dva kraka kri\u017ea nose nas kroz \u017eivot i pokazuju nam put k Bogu, zavr\u0161ne su misli predvoditelja slavlja.<\/p>\n

Misno slavlje pratio je svojim veli\u010danstvenim umjetni\u010dkim pjevanjem Collegium pro musica sacra<\/em> pod ravnanjem prof. Tihomira Pr\u0161e, dirigenta i orgulja\u0161a.<\/p>\n

Nakon svete Mise Collegium pro musica sacra<\/em> obradovao je prisutne sjajnim duhovnim koncertom s kojim su zavr\u0161ili obilje\u017eavanje svog zlatnog jubileja nastanka i djelovanja u Crkvi, u domovini i svijetu. Izveli su slijede\u0107e skladbe: Ludovico Grossi da Viadana, Exultate justi<\/em>; Johann Sebastian Bach, Isus mi je svagda radost<\/em>;Domenico Bartulucci, O sveta gozbo<\/em>; \u010cuj, jasni glas odjekuje<\/em>, Raduj se, nebo i kli\u010di zemljo <\/em>i O Mudrosti<\/em>(gregorijansko pjevanje); An\u0111elko Igrec, Sagrije\u0161ismo<\/em>; Giovanni Pierluigi da Palestrina, Alma Redemptoris Mater<\/em>.<\/p>\n

Prijateljsko dru\u017eenje nakon ve\u010dere nije izostalo, kao ni me\u0111usobno upoznavanje i preporuke u molitve.<\/p>\n