{"id":20793,"date":"2023-09-29T10:58:40","date_gmt":"2023-09-29T08:58:40","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=20793"},"modified":"2023-10-03T21:56:57","modified_gmt":"2023-10-03T19:56:57","slug":"dvadeset-peti-rodendan-bistrickog-karmela","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=20793","title":{"rendered":"Dvadeset peti ro\u0111endan bistri\u010dkog Karmela"},"content":{"rendered":"

U ponedjeljak 25. rujna 2023. godine sve\u010danim euharistijskim slavljem koje je predslavio zagreba\u010dki nadbiskup Dra\u017een Kutle\u0161a Karmel Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke i bl. Alojzija Stepinca proslavio je 25. obljetnicu dolaska sestara na Mariju Bistricu. Sve\u010dana sv. Misa bila je zahvala za dvadeset i pet godina molitve, \u017ertve i rada koje su karmeli\u0107anke utkale u \u017eivot ovog samostana te za sve milosti koje su po njihovoj prisutnosti darovane Crkvi i svijetu. Uz nadbiskupa Kutle\u0161u slavili su provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Vinko Mami\u0107, mons. Juraj Batelja, rektor bistri\u010dkog sveti\u0161ta vl\u010d. Domagoj Mato\u0161evi\u0107, te 18 drugih sve\u0107enika. U ime bistri\u010dkog sveti\u0161ta i zajednice karmeli\u0107anki pozdrav je okupljenima uputio bistri\u010dki \u017eupnik vl\u010d. Domagoj Mato\u0161evi\u0107.<\/p>\n

Na samom po\u010detku misnog slavlja nadbiskup Kutle\u0161a je istaknuo: \u201eSamostan je donio velike milosti i dao je velike darove u prvom redu ovome Sveti\u0161tu, ali isto tako i hrvatskome narodu.\u201c U propovijedi je nastavio zapo\u010detu misao:<\/p>\n

\u201eDrage sestre, ovaj Karmel je grad na gori, a svaka od vas svojim tihim i predanim slu\u017eenjem u samozatajnosti, pokori i neprestanoj molitvi, svjetiljka je koja ga osvjetljava i daje da se nadaleko vidi kao znak Bo\u017ejemu narodu, a onda i svima drugima. Sveta Mala Terezija veli da nije do\u0161la na svijet kako bi \u010dinila velika djela, ve\u0107 da bude ljubav u srcu Crkve. Drage sestre, vi niste ovdje da biste bile u centru pa\u017enje, ve\u0107 da svojom molitvom i prisutno\u0161\u0107u budete sna\u017eno sredi\u0161te ljubavi, poma\u017eu\u0107i svojim primjerom da se pribli\u017eimo Kristu na\u0161em Spasitelju. Neka ova proslava ne bude samo prigoda za sje\u0107anje, ve\u0107 i za obnavljanje va\u0161ih duhovnih snaga. Nastavite s vjerom i ustrajno\u0161\u0107u hodati Bo\u017ejim putevima, znajte da va\u0161e slu\u017eenje nije samo obveza, ve\u0107 i velika privilegija i pred Bogom i pred ljudima.\u201c<\/p>\n

Propovijed nadbiskupa Kutle\u0161e u cijelosti donosimo ni\u017ee.<\/p>\n

Svoju rije\u010d je prisutnim vjernicima na kraju slavlja uputio i provincijal hrvatskih karmeli\u0107ana o. Vinko Mami\u0107: \u201eNa mre\u017enoj stranici na\u0161ih sestara, na naslovnoj stranici koja govori o tome gdje se nalaze, one ka\u017eu: ‘Mi se nalazimo u podno\u017eju bistri\u010dke Kalvarije, izme\u0111u jedanaeste i dvanaeste postaje kri\u017enoga puta.’ [11. postaja \u2013 Isusa pribijaju na kri\u017e, 12. postaja \u2013 Isus umire na kri\u017eu, op.] Mi tu stanujemo. Mi tu \u017eivimo cijeli \u017eivot. I ako nas tra\u017eite, tu \u0107ete nas na\u0107i. Izme\u0111u 11. i 12. postaje kri\u017enoga puta \u2013 to je zavr\u0161etak Isusova \u017eivota koji daje smisao svemu onome \u0161to je \u010dinio za vrijeme svoga poslanja, i ujedno njegovo ispunjenje. Na\u0161e sestre svjedo\u010de o tome da se smisao \u017eivota ne mo\u017ee vidjeti iz perspektive zemaljskog, nego samo s drveta kri\u017ea. One su, poput Isusa koji je razapet na kri\u017eu, nepomi\u010dne u svojoj klauzuri. A u isto vrijeme one svjedo\u010de o smislu ljudskoga \u017eivota. Upravo je njihova klauzura jedno sna\u017eno svjedo\u010danstvo kakav je smisao na\u0161ega \u017eivota.\u201c Zahvalio je sestrama na svemu \u0161to su u\u010dinile u proteklih 25 godina, osobito na molitvama za Hrvatsku karmelsku provinciju te za svakog brata i sestru koji su zahvaljuju\u0107i njihovim molitvama prona\u0161li smisao svoga \u017eivota i ostvarili ga u nasljedovanju Isusa Krista. Za\u017eelio im je da nastave rasti, svjedo\u010diti istinu Evan\u0111elja u svom \u017eivotu i ostvarivati tu istinu u svom \u017eivotu molitve.<\/p>\n

Slo\u017enim pjevanjem svi okupljeni su od srca dali hvalu Bogu sve\u010danim himnom \u201eTebe Boga hvalimo\u201c.<\/p>\n

Proslavu 25 godina bistri\u010dkog Karmela svojim su dolaskom podr\u017eali predstavnici Op\u0107ine, zatim \u010dlanice udruge Hrvatska \u017eena<\/em> u lijepim bistri\u010dkim no\u0161njama, mje\u0161tani, \u010dlanovi obitelji sestara te brojni prijatelji i dobro\u010dinitelji samostana.<\/p>\n

Godine 1994., za vrijeme svog prvog pohoda Hrvatskoj, sv. papa Ivan Pavao II. blagoslovio je kamen temeljac za novi Karmel u Mariji Bistrici. Iste je godine kardinal Franjo Kuhari\u0107 zapo\u010deo gradnju samostana. Od po\u010detnih osam sestara koje su do\u0161le na osnutak novog samostana u Mariju Bistricu 25. rujna 1998. iz samostana u Brezovici, zajednica je polako rasla, tako da danas broji 19 sestara. Od toga 16 sestara ima do\u017eivotne zavjete, jedna je juniorka, jedna novakinja i jedna postulantica. Jo\u0161 dvije djevojke, koje su slu\u017ebeno kandidatice, spremaju se za ulazak u klauzuru.<\/p>\n

HOMILIJA NADBISKUPA KUTLE\u0160E<\/strong>
\nprigodom proslave 25. obljetnice dolaska s. karmeli\u0107anki u Mariju Bistricu<\/p>\n

Drage sestre!<\/h6>\n

\u010cast mi je danas biti me\u0111u vama u prigodi obilje\u017eavanja 25. obljetnice utemeljenja va\u0161eg samostana, ovdje u Mariji Bistrici. Ovaj se Karmel mo\u017ee ponositi dvostrukom milo\u0161\u0107u. Kamen temeljac ove gra\u0111evine blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II., a to\u010dno prije 25 godina dolazak sestara u samostan uprili\u010den je uz njegov drugi posjet prilikom progla\u0161enja bla\u017eenim kardinala Alojzija Stepinca. Tako su ovaj rukotvoreni i nerukotvoreni dom na poseban na\u010din pod za\u0161titom svetoga Pape i bla\u017eenog Kardinala. Meni je radost danas biti s vama dijelom te milosti i slijediti put mojih \u010dasnih prethodnika bla\u017eenoga kardinala Alojzija i blagopokojnog kardinala Franje koji su shvatili da nema prave plodnosti njihove biskupske slu\u017ebe ni dobra du\u0161a, koje su im povjerene, bez va\u0161e neprestane molitve i \u017ertve.<\/p>\n

Evan\u0111elje danas pred nas stavlja sna\u017enu sliku svjetiljke koja ne mo\u017ee, a i ne smije biti skrivena. U odnosu na tu sliku, Va\u0161 je na\u010din \u017eivota na prvi pogled proturje\u010dan. Niste na istaknutu mjestu ni u \u201e\u017ei\u017ei\u201c svjetskih ili crkvenih zbivanja. No, u isto vrijeme, to naizgled proturje\u010dje, pru\u017ea nam uvid u duboko zna\u010denje dana\u0161njeg evan\u0111eoskog \u010ditanja. \u201eSkrile\u201c ste se u klauzuri ovog samostana, kako bi svjetlo vjere bilo vidljivije u nemirima svijeta i ljudskih srdaca. Pogledajmo \u0161to nam to to\u010dno poru\u010duje rije\u010d Bo\u017eja.<\/p>\n

1. Rije\u010dju zapaljeno svjetlo vjere<\/strong><\/h6>\n

U prvom redu opa\u017eamo da dana\u0161njem Evan\u0111elju po Luki prethodi Isusova prispodoba o sija\u010du i sjemenu kao i njezino tuma\u010denje. Slika o svjetiljci ima svrhu pojasniti djelovanje Bo\u017eje rije\u010di i na\u0161 odnos prema njoj. Isus sam poja\u0161njava da je sjeme rije\u010d Bo\u017eja i da njegova sudbina ovisi o tlu na koje pada. Razlikuje i \u010detiri vrste slu\u0161atelja: usputne, u vjeri nestalne, one u \u010dijim srcima Rije\u010d proklija ali ne urodi plodom te na koncu one koji u dobru\u00a0<\/span>srcu Rije\u010d slu\u0161aju, zadr\u017ee je i donose rod u ustrajnosti<\/em>. Isus ovu prispodobu o sjemenu poja\u0161njava u\u010denicima jer je \u201enjima dano znati otajstva kraljevstva Bo\u017ejega, a ostalima u prispodobama\u201c (<\/span>Lk<\/em>\u00a08, 10). Taj nauk koji u\u010denici primaju je svjetlo kojim trebaju obasjati svijet.<\/span><\/p>\n

Sposobnost slu\u0161anja Rije\u010di nas uvodi u poslanje.\u00a0<\/em>To isto svjetlo Bo\u017eje rije\u010di ne samo da otkriva istinu koju treba slijediti nego i razotkriva grijeh koji smo du\u017eni izbjegavati. Stoga pred istinom Bo\u017eje rije\u010di nitko ne mo\u017ee ostati neutralan, neopredijeljen. Ili odgovara poslu\u0161no i pribli\u017eava se Bogu ili ignorira njegovu Rije\u010d i zavarava se. Papa Franjo u Apostolskoj pobudnici\u00a0Radost evan\u0111elja<\/em>\u00a0jasno isti\u010de da je \u201esvaki kr\u0161tenik, neovisno o polo\u017eaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivni nositelj evangelizacije i bilo bi neprimjereno zami\u0161ljati neki plan evangelizacije koji \u0107e provoditi stru\u010dnjaci, dok \u0107e ostatak vjerni\u010dkog puka biti tek puki primatelji\u201c. Isusove rije\u010di nisu izre\u010dene i predane da bi ostale skrivene i da bi prikrile Bo\u017eju istinu, ve\u0107 zbog njezina o\u010ditovanja.<\/p>\n

Odnos s Rije\u010dju nije stati\u010dan.\u00a0<\/em>Poslanje za koje smo kr\u0161tenjem ali i drugim sakramentima osposobljeni \u201estalan je poticaj da se ne gubimo u glibu osrednjosti\u201c, ve\u0107 da rastemo uz neprestani dijalog s Rije\u010dju. To je jo\u0161 jedno obilje\u017eje rije\u010di Bo\u017eje: nu\u017enost rasta. Ni\u0161ta nam, naime, ne garantira da \u0107emo se spasiti samo zato \u0161to smo kr\u0161teni, jer smo zare\u0111eni ili polo\u017eili redovni\u010dke zavjete. Dar kr\u0161tenja je odgovornost. Dar va\u0161eg redovni\u010dkog poziva, dar sve\u0107eni\u0161tva jest i odgovornost. Samo ako dar prihvatimo dobrim srcem, ako darovano i \u017eivimo, ako smo poslu\u0161ni u malome daje nam se sve vi\u0161e i vi\u0161e razumjeti otajstva Bo\u017eje ljubavi te mo\u017eemo \u201eshvatiti sa svima svetima \u0161to je Du\u017eina i \u0160irina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu\u201c (Ef<\/em>\u00a03, 19). Tko ima dat \u0107e mu se do punine, a tko samo misli da ima, a \u017eivotom to ne o\u010dituje, oduzima se i taj privid spokoja.<\/p>\n

Shvatimo to, drage sestre, ne kao prijetnju ili kaznu zbog nedostatka pozornosti pred Bo\u017ejom rije\u010dju ve\u0107 kao logiku koje ponekad nismo svjesni, a na koju nas Isus upozorava: razli\u010diti su, naime, na\u010dini samoobmane na koju je kadro ljudsko srce ali i utjecaji zla u svijetu, kojemu nije do toga da ljudi povjeruju i spase se (usp.\u00a0Lk<\/em>\u00a08, 12). Toga moramo biti svjesni. \u201eKraljevstvo se nebesko silom probija i siloviti ga grabe!\u201c (Mt<\/em>\u00a011, 12 ). Naravno, ne u smislu agresije prema neistomi\u0161ljenicima nego odlu\u010dnog razra\u010dunavanja s protivnim silama tijela i svijeta koje se doga\u0111aju u ljudskome srcu.<\/p>\n

2. Svrha svjetiljke je svjetlo\u0161\u0107u razotkriti ono \u0161to stoji u tami<\/strong><\/h6>\n

Rije\u010d je \u017eiva i mijenja \u017eivot.\u00a0<\/em>Rije\u010d je Bo\u017eja, re\u0107i \u0107e sveti Pavao u poslanici Hebrejima, poput dvosjekla ma\u010da \u201eprodire dotle da dijeli du\u0161u i duh, zglobove i mo\u017edinu te prosu\u0111uje nakane i misli srdaca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno o\u010dima Onoga komu nam je dati ra\u010dun\u201c (Heb<\/em>\u00a04, 12-13). Oni koji su iskusili djelovanje rije\u010di Bo\u017eje u svojim \u017eivotima znaju da \u201e\u017eivot nije isti bez njega\u201c, da postoji ne\u0161to \u0161to olak\u0161ava \u017eivot i daje nadu. Susret s rije\u010dju Bo\u017ejom mijenja \u017eivote. No, tako\u0111er zna biti bolan. Osobi koja je dugo boravila u mraku susret sa svjetlo\u0161\u0107u je izrazito bolan. Stoga je lak\u0161e skrivati se, odga\u0111ati izlazak.<\/p>\n

Sveti nas Augustin u svojim Ispovijestima zadivljuje sposobno\u0161\u0107u introspekcije i \u010ditanja najskrivenijih tajni vlastitoga srca, suzama zbog grijeha i zadivljeno\u0161\u0107u Istinom. No znamo da je jedan takav uvid bio mogu\u0107 samo pod reflektorom vjere probu\u0111ene Rije\u010dju. Njegovo obra\u0107enje zapo\u010dinje kada je iznenada \u010duo glas koji mu je ponavljao: \u201eTolle lege!<\/em>\u201c Uzmi \u010ditaj! Odlomak koji je pro\u010ditao bio je iz poslanice Rimljanima u kojoj Pavao poti\u010de kr\u0161\u0107ane da odbace djela tame i zaodjenu se Kristom (usp.\u00a0Rim<\/em>\u00a013). Augustin pi\u0161e: \u201eObratio si me k sebi.\u201c Augustin je bio gorljivi tra\u017eitelj istine te nije uzmakao pred njezinim svjetlom. Mo\u017eemo se zapitati kako s nama stoje stvari? Pla\u0161i li nas susret s rije\u010dju Bo\u017ejom? Dopu\u0161tamo li joj da nam, kao u ogledalu, poka\u017ee nas same, privu\u010de nas k sebi?<\/p>\n

Svjetlo Rije\u010di nas uvodi u spasonosnu istinu.\u00a0<\/em>\u017divimo u vremenu vrtoglavih znanstvenih dostignu\u0107a, umjetne inteligencije, tehnolo\u0161kih pobolj\u0161anja ljudskih sposobnosti. No, ljudska svijest o samome sebi nezamjenjiva je i ne mo\u017ee se proizvesti. Istina koja nam je upisana u srce i odnos prema njoj uvijek \u0107e tra\u017eiti nezamjenjiv osobni odgovor razumnog ljudskoga stvorenja njegovu Stvoritelju. Istina o nama nadilazi nas! Svaka misao i svaki pokret srca utisnuti su duboko u na\u0161oj svijesti i satkani smo i od njih. Usudio bih se re\u0107i da samo iz odnosa s rije\u010dju Bo\u017ejom crpimo spoznaje o sebi koje su spasonosne, koje ne ranjavaju i ne vode u o\u010daj jer \u201eBog je ve\u0107i od na\u0161ega srca i znade sve\u201c (Iv<\/em>\u00a03, 20), a to je ono \u0161to nam daje mir i osloba\u0111a od svakoga straha.<\/p>\n

Dobro vam je poznato koliko je sveta Terezija Avilska cijenila va\u017enost samospoznaje pred Bo\u017ejim licem. Takva spoznaja sebe, nau\u010dava ona, vodi istinskoj poniznosti te veli: \u201eNikad ne uspijevamo upoznati same sebe ako ne nastojimo upoznati Boga.\u201c<\/p>\n

Ovaj se spasonosni sjaj Istine ne odnosi samo na na\u0161u nutrinu ve\u0107 i na svjetska zbivanja. Samo iz odnosa prema Istini mo\u017eemo biti kadri \u010ditati znakove vremena. U svojoj enciklici\u00a0Veritatis Splendor<\/em>\u00a0sveti Ivan Pavao II. isti\u010de da je svijest o tome \u201euvijek \u017eiva u Crkvi\u201c koja kao \u201eBo\u017eji narod me\u0111u narodima, dok pomno prati nove izazove povijesti i napore \u0161to ih ljudi ula\u017eu u istra\u017eivanje smisla \u017eivota, svima nudi odgovor koji proizlazi iz istine Isusa Krista i njegova evan\u0111elja.\u201c<\/p>\n

Bogata duhovna ba\u0161tina va\u0161ega Reda di\u010di se sinovima i k\u0107erima\u00a0 koji su, kao neumorni tra\u017eitelji istine i dobra, prona\u0161li Boga u jasno\u0107i Istine koju objavljuje. Sjetimo se ovdje samo svete Benedikte od Kri\u017ea, Edith Stein, koja je pro\u010ditav\u0161i \u017eivotopis svete Terezije Avilske rekla sama sebi: \u201eTo je istina!\u201c.<\/p>\n

3. Kako slu\u0161amo?<\/strong><\/h6>\n

Na koncu, pitati nam se kako slu\u0161amo? \u00a0Jer \u010ditamo Gospodinovo upozorenje: \u201ePazite kako slu\u0161ate!\u201c. Stoga: \u201eKako slu\u0161amo?\u201c. Slu\u0161amo li kao Marija koja je u srcu prebirala sve \u0161to se zbivalo s Isusom i u vezi njega? (usp.\u00a0Lk<\/em>\u00a02, 19). Ili kao u\u010denici na putu u Emaus, kojima je gorjelo srce dok su slu\u0161ali rije\u010di Uskrsloga, premda ga jo\u0161 nisu prepoznavali (usp.\u00a0Lk<\/em>\u00a023, 32). Govorimo li \u010deznutljivo i s ljubavlju sa Samuelom od davnina: \u201cGovori, Gospodine, jer tvoj sluga slu\u0161a (1 Sam<\/em>\u00a03, 10).\u201d<\/p>\n

Nadalje, iz svakodnevnog \u017eivota znamo da slu\u0161anje nije puka sposobnost jednog tjelesnog organa ve\u0107 je slo\u017een proces svijesti i percepcije. Rije\u010d koja nam je upu\u0107ena mo\u017ee se slu\u0161ati i \u010duti na razne na\u010dine. Plodonosno je samo pa\u017eljivo slu\u0161anje. Slu\u0161anje nas uvla\u010di u dijalog, pa \u010dak i kada ne izgovorimo niti jednu rije\u010d.<\/p>\n

Pa\u017eljivo slu\u0161ati zna\u010di uvijek nastojati primijeniti Rije\u010d na vlastito srce i \u017eivot.<\/em>\u00a0Dva pitanja koja je Pavao postavio Gospodinu na putu u Damask dobar su primjer pitanja koja bismo mogli postaviti sebi kada \u010ditamo Rije\u010d: \u201cTko si, Gospodine?\u201d (Dj<\/em>\u00a022,8) i: \u201c\u0160to mi je \u010diniti, Gospodine?\u201d (Dj\u00a0<\/em>22 10). Ta su dva pitanja povezana: Ako je on uskrsli Gospodin i Spasitelj, koji se dao za moje grijehe, onda bi to uvelike trebalo utjecati na na\u010din mojega \u017eivota.<\/p>\n

Drage sestre, ovaj Karmel je grad na gori, a svaka od vas svojim tihim i predanim slu\u017eenjem u samozatajnosti, pokori i neprestanoj molitvi, svjetiljka je koja ga osvjetljava i daje da se nadaleko vidi kao znak Bo\u017ejemu narodu, a onda i svima drugima.<\/p>\n

Sveta Mala Terezija veli da nije do\u0161la na svijet kako bi \u010dinila velika djela, ve\u0107 da bude ljubav u srcu Crkve. Drage sestre, vi niste ovdje da biste bile u centru pa\u017enje, ve\u0107 da svojom molitvom i prisutno\u0161\u0107u budete sna\u017eno sredi\u0161te ljubavi, poma\u017eu\u0107i svojim primjerom da se pribli\u017eimo Kristu na\u0161em Spasitelju.<\/p>\n

Neka ova proslava ne bude samo prigoda za sje\u0107anje, ve\u0107 i za obnavljanje va\u0161ih duhovnih snaga. Nastavite s vjerom i ustrajno\u0161\u0107u hodati Bo\u017ejim putevima, znajte da va\u0161e slu\u017eenje nije samo obveza, ve\u0107 i velika privilegija i pred Bogom i ljudima.<\/p>\n

Molim Gospodina, koji je izvor svake Mudrosti i u\u010ditelj poniznosti, da vas na tom putu krijepi u upravlja njemu na slavi i na spasenje i dobro du\u0161a. Amen.<\/p>\n