{"id":21198,"date":"2023-12-10T11:59:25","date_gmt":"2023-12-10T10:59:25","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=21198"},"modified":"2023-12-10T11:59:25","modified_gmt":"2023-12-10T10:59:25","slug":"kod-nasih-sestara-u-mirnoj-peci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=21198","title":{"rendered":"Kod na\u0161ih sestara u Mirnoj Pe\u010di"},"content":{"rendered":"

U \u010detvrtak, 30. studenoga, na blagdan sv. Andrije apostola, na\u0161a se karmelska dru\u017eba iz samostana u Grazu uputila u posjet karmeli\u0107ankama koje \u017eive u samostanu u Mirnoj Pe\u010di u Sloveniji. Uz novake i oce Petra i Vedrana, s nama je na put po\u0161la i kuharica Julia.<\/p>\n

Uvjeti na cesti tijekom putovanja bili su grozni, jer ve\u0107inom je puta padala gusta ki\u0161a ili susnje\u017eica, a i promet je bio razmjerno gust. Kako to ne bi pokvarilo na\u0161e putno raspolo\u017eenje, okrenuli smo se prvo molitvi, a zatim duhovnoj i malo manje duhovnoj glazbi. Odabrana sredstva odr\u017eavanja visokoga raspolo\u017eenja bila su uspje\u0161na jer, usprkos sivomu i tmurnom ki\u0161ovitom jesenskom vremenu, koje prije podsje\u0107a na uspavanost, melankoliju i sjetu, oko na\u0161e su dru\u017ebe cijelim putem sjali smijeh i radost.<\/p>\n

Sestre su nas do\u010dekale ukusnim i obilnim ru\u010dkom, od kojega smo jedva uspjeli pojesti polovicu, a vo\u0107na salata koju su nam pripremile za desert bila je toliko ukusna da bi je u Korizmi trebalo zabraniti na razini cijele Crkve. Nakon te kriminalno dobre vo\u0107ne salate do\u0161lo je vrijeme za ono zbog \u010dega smo i do\u0161li: upoznavanje i zajedni\u010dku rekreaciju.<\/p>\n

Prva su s predstavljanjem krenula bra\u0107a, a za njima su slijedile sestre. Zanimljivije od op\u0107enitih osobnih podataka, poput broja bra\u0107e i sestara ili podrijetla, bile su pri\u010de o putevima kojima nas je Gospodin vodio do Karmela. Iako je tipi\u010dno Bo\u017eja volja da zavr\u0161imo ono \u0161to smo zapo\u010deli, jedan su brat i jedna sestra imali jasno iskustvo da Bog \u017eeli od njih da prekinu zapo\u010dete studije i postanu karmeli\u0107ani. Nekoj je bra\u0107i i sestrama pak bolno iskustvo \u017eivota bez Boga bilo odlu\u010duju\u0107im poticajem da ostave ba\u0161 sve, te da im i u ovome \u017eivotu Bog bude<\/em> sve u svemu<\/em>. Neki su ve\u0107 od rane mladosti po\u0161li za Gospodinom, dok su neki od nas bili dulje u svijetu tra\u017ee\u0107i svoj, odnosno Njegov put.<\/p>\n

Tijekom predstavljanja izmjenjivale su se pri\u010de i, makar bi se povr\u0161nijem pogledu moglo \u010diniti da me\u0111u njima ima dosta sli\u010dnosti, ipak je bilo o\u010dito da Bog u Karmel mo\u017ee na bezbroj razli\u010ditih na\u010dina dovesti mnoge vrlo razli\u010dite du\u0161e. Iako na\u0161i obnovitelji sv. Terezija i sv. Ivan inzistiraju da je svaka du\u0161a druk\u010dija, ostaje \u010dinjenica da ve\u0107 po naravi, kao mu\u0161karci i \u017eene, ipak posjedujemo neke sli\u010dnosti, a to se najljep\u0161e vidjelo kada je br. Ante rekao sestrama da je njegovo redovni\u010dko prezime od Djeteta Isusa<\/em>, \u0161to je u ba\u0161 svih sestara izazvalo ganu\u0107e, a na \u0161to su ga bra\u0107a po\u010dela zadirkivati da je \u201ebesramni \u0161armer\u201c. Cijela je rekreacija bila niz ovakvih naizmjeni\u010dnih trenutaka duhovne otvorenosti i dijeljenja s jedne te bratsko-sestrinske radosti i smijeha s druge strane. U drugome \u010ditanju slu\u017ebe \u010ditanja na blagdan sv. Andrije, koji se slavio na dan na\u0161ega posjeta Mirnoj Pe\u010di, pi\u0161e sv. Ivan Zlatousti: \u201eJedan drugome na duhovnom polju pru\u017eiti ruku \u2013 to je bratska ljubav, pravo prijateljstvo…\u201c Upravo je to duhovno bratstvo tiho \u017earilo u govornici samostana i omogu\u0107avalo da naizgled potpuni stranci u jednome \u010dasu dijele duboke i intimne trenutke svojih \u017eivota, a u drugome jedni druge u ljubavi zadirkuju i zajedno se smiju do suza.<\/p>\n

Po zavr\u0161etku rekreacije po\u0161li smo u kapelu gdje smo zajedno sa sestrama molili Deveti \u010das. Sestrinski je kor molio na slovenskom, a na\u0161 na hrvatskom. Kako je to zgodno sro\u010dio o. Vedran, \u201eMolili smo dvozborno, po jezicima\u201c. Po zavr\u0161etku Srednjega \u010dasa zajedno smo otpjevali Salve Regina<\/em> te, ispuniv\u0161i knjigu dojmova, polako krenuli prema Grazu.<\/p>\n

Povratak je ku\u0107i ponovo bio ote\u017ean jakom ki\u0161om i slabom vidljivo\u0161\u0107u na cesti, no pjevana ve\u010dernja, krunica, duhovni razgovori i razmjena dojmova o bogatstvima protekloga dana posve su lako u\u010dinili da turobnost jeseni ne uspije u\u0107i u na\u0161 auto. Dodu\u0161e, i nije tako te\u0161ko biti dobro raspolo\u017een kada si brat tako divnim sestrama.<\/p>\n