Sv. Mala Terezija, \u010dijeg se 150. ro\u0111endana ove godine spominjemo, bila je izvrsna u\u010denica sv. Ivana od Kri\u017ea koja je vjerno \u017eivjela spomenute upute kako bi duhovno rasla i napredovala, te drugima u tome pomogla, \u0161to je i ostvarila. Osvrnuv\u0161i se na brojne primjere iz njezinog \u017eivota, o. Dario je pokazao kako se mogu konkretno \u017eivjeti Ivanove upute.<\/p>\n
Na kraja propovijedi upitao je vjernike: \u201eOsje\u0107amo li se pozvanim da i mi poput sv. Ivana i Male Terezije \u010dinimo tako? Imamo li dovoljno vremena za Boga? \u017delimo li da Bog bude \u010da\u0161\u0107en u na\u0161em \u017eivotu? Poma\u017eemo li drugima da budu Bo\u017eji?\u201c<\/p>\n
Rektor Nacionalnog sveti\u0161ta Sv. Josipa u Karlovcu, msgr. Antun Sente, predslavio je ve\u010dernju sv. Misu u \u010dast sv. Oca Ivana od Kri\u017ea. U svojoj nadahnutoj homiliji govorio je o patnji koja pro\u010di\u0161\u0107uje i posve\u0107uje. Posvjedo\u010dio je da je kao mladi sve\u0107enik ispovijedao ljude koji su se nakon Domovinskog rata 1995. godine vratili u Glinu: \u201eZadivilo me je da je, \u0161to je vi\u0161e bilo boli, \u0161to je vi\u0161e bilo \u017ertava, to je bila ve\u0107a spremnost na oprost. Njihova ispovijed je bila svojevrsno pro\u010di\u0161\u0107enje, kao da se morala dogoditi patnja u njihovom \u017eivotu. Kad o tome razmi\u0161ljam, vidim da je to sli\u010dno kao Isus na kri\u017eu koji ne proklinje, ve\u0107 rasipa ljubav. Veroniki ostavlja odraz svog lica, razbojnika uvodi u Raj, za sve nas moli: ‘O\u010de, oprosti im, jer ne znaju \u0161to \u010dine<\/em>‘\u201c, istaknuo je.<\/p>\n Bog nam zato od vremena do vremena daje posebne ljude koji svojim \u017eivotom daju posebni sjaj. Jedan od njih je i sv. Ivan od Kri\u017ea, \u010dovjek koji je puno patio; a patnja je potrebna za unutarnje pro\u010di\u0161\u0107enje. Tim putem Bog vodi one koji ga ljube i koje on ljubi. Svaki \u010dovjek treba pro\u0107i kroz muku Velikog petka da bi onda bio potpuno u Bogu, da bi bio jedno s njim.<\/p>\n Na kraju homilije propovjednik je poru\u010dio: \u201eNeka ovaj dan u hodu kroz Do\u0161a\u0161\u0107e, do ro\u0111enja Gospodinova, bude ohrabrenje u na\u0161im tamnim no\u0107ima. Neka to ne bude strah, ve\u0107 zahvala \u0161to mi Gospodin dariva patnju po kojoj spoznajem njegovu ljubav.\u201c<\/p>\n Misna slavlja, kojima je prethodila Ve\u010dernja svetkovine i sveta krunica na nakane na\u0161ega naroda, Crkve i svijeta, animirale su sestre \u010duvarice sveti\u0161ta svojim skladnim pjevanjem. Za svetkovinu Ivana od Kri\u017ea sestre su se pripremale devetnicom molitava, razmatranja i pjesama.<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>