{"id":21673,"date":"2024-05-22T23:58:43","date_gmt":"2024-05-22T21:58:43","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=21673"},"modified":"2024-05-22T23:58:43","modified_gmt":"2024-05-22T21:58:43","slug":"novaci-na-bleiburskom-polju-i-vrbskom-jezeru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=21673","title":{"rendered":"Novaci na Bleibur\u0161kom polju i Vrbskom jezeru"},"content":{"rendered":"

U subotu 11. svibnja karmelska se zajednica samostana u Grazu uputila prema Bleiburgu kako bi obnovila sje\u0107anje na ono \u0161to se tamo dogodilo u pora\u0107u Drugoga svjetskog rata, a u sklopu izleta posjetili smo i Klagenfurt i jezero W\u00f6rthersee. S nama novacima na put su krenuli i magistar o. Petar, prior o. Vedran i br. Ante.<\/p>\n

Putovanje smo, kao i obi\u010dno, zapo\u010deli molitvom, a zatim su slijedile domoljubne pjesme. Iako takva vrsta glazbe nije strana na\u0161emu autu, atmosfera je ipak bila pone\u0161to druga\u010dija. Glazba i pjevanje ovoga puta nisu bile tek ne\u0161to \u0161to nas ujedinjuje u zajedni\u010dkoj aktivnosti dok putujemo, ve\u0107 su i ukazivale na zna\u010denje onoga \u0161to \u010dinimo. Napisane u pro\u0161losti i pjevane u sada\u0161njosti, te su nam pjesme ovoga puta rasvjetljavale smisao budu\u0107nosti, odnosno cilja na\u0161ega putovanja. Bude\u0107i u nama zdrave osje\u0107aje pripadnosti jednomu konkretnom narodu i ljubavi spram naravne zajednice u kojoj je Bog htio da budemo ro\u0111eni, glazba koju smo slu\u0161ali samo je potvr\u0111ivala ono \u0161to smo znali i ve\u010der prije: \u201eIdemo na Bleiburg jer je to ne\u0161to na\u0161e.\u201c<\/p>\n

Do\u0161av\u0161i do spomenika \u017ertvama bleibur\u0161ke tragedije, ostali smo kratko u molitvi. Neki od nas molili su za svoje i tu\u0111e pretke, neki za \u017ertve stradale u komunisti\u010dkim pokoljima koji su uslijedili poslije bleibur\u0161ke predaje, a neki pak op\u0107enito za \u017ertve takvih stra\u0161nih re\u017eima ili mo\u017eda \u010dak i za po\u010dinitelje. Ipak, svejedno kakve bile na\u0161e osobne povezanosti s onim \u0161to se ovdje dogodilo, spontanost kojom smo se okrenuli molitvi odavala je da svi itekako osje\u0107amo va\u017enost i te\u017einu mjesta na kojem se nalazimo. Iako su strati\u0161ta bremenita mjesta, gledaju\u0107i lijepu prirodu oko Bleibur\u0161koga polja ili dojmljive visoke i strme planine koje ga dodiruju, ipak se lako moglo ispustiti iz vida da je mnogima koji su ovdje zavr\u0161ili jer su djelovali iz ljubavi prema vlastitome narodu, ovo na\u017ealost bio zadnji pogled.<\/p>\n

Iako je ovo bio sasvim obi\u010dan dan, a spomenik se i crkva na otvorenome ne nalaze ba\u0161 na vidljivome mjestu, nismo bili jedini koji su se do\u0161li pokloniti \u017ertvama. Kada smo stigli, jedna je ve\u0107a obitelj upravo odlazila. Malo kasnije do\u0161ao je stariji motociklist, Slovenac, pri\u0161ao nam i pri\u010dao o svojim precima koji su ovdje stradali te o poku\u0161ajima raznih skupina da sru\u0161e ovo mjesto uspomene. Na kraju je pokloniti se do\u0161ao i jedan mladi par, a ova nam je raznolikost ljudi koji vide vrijednost u onome \u0161to Bleiburg i danas predstavlja jasno posvjedo\u010dila koliko je to mjesto jo\u0161 uvijek \u017eivo. Jedan je od bra\u0107e svoje dojmove sklopio u pjesmu, \u010diji bi dio ovdje mogao lijepo odgovarati:<\/p>\n

I zato molim vas
\nkad prilazite ovamo gdje mnogi spavaju
\npri\u0111ite tiho
\nzapalite svije\u0107u
\noti\u0111ite jo\u0161 ti\u0161e
\njer sti\u017eu drugi u dugome nizu
\nda i oni budu s njima.<\/p>\n

Napustiv\u0161i Bleiburg krenuli smo prema glavnome gradu Koru\u0161ke, Klagenfurtu. Rije\u010d je o uistinu lijepome gradu, no ovdje \u0107emo izdvojiti samo dvije stvari. Prvo, u samome su centru grada na vi\u0161e mjesta i u raznim vremenima podizane plo\u010de kojima se \u010duva sje\u0107anje na stradale u borbama za Austriju i austrijski narod te spomenici koru\u0161kim \u017ertvama jezivih ideologija XX. stolje\u0107a, tako da se \u010dak i ispred katedrale nalazi spomen-obilje\u017eje na nevine \u017ertve partizanskog djelovanja u Austriji. Drugo, iznimno nas se dojmila ljepota crkve sv. Egidija i katedrale. Doista, crkve u Austriji kao da se natje\u010du koja \u0107e biti ljep\u0161a i dojmljivija, a njihova u\u010dinkovitost kao sakralnih gra\u0111evina vidljiva je u tome \u0161to, usprkos tomu \u0161to svojom ljepotom mame i na puko razgledavanje, pokazivanjem koliko ljepote okru\u017euje ono \u0161to Bog blagoslovi ponajprije pozivaju na molitvu.<\/p>\n

Posljednja je to\u010dka na\u0161ega izleta bio grad Velden, koji se nalazi na jezeru W\u00f6rthersee, a ponekad se naziva Austrijskom Opatijom. Sjede\u0107i na terasi, piju\u0107i kavu, jedu\u0107i sladoled i u\u017eivaju\u0107i u pogledu na jezero, bilo je te\u0161ko ne upitati se ima li ikakve stvarne poveznice u na\u0161em izletu, odnosno kakve veze imaju Bleiburg, \u017ertve, molitva, prekrasne crkve i sladoled na W\u00f6rtherseeu. Odgovor bi mogao glasiti ovako: kao \u0161to krv rimskih mu\u010denika i danas stoji u temeljima Majke Crkve i omogu\u0107uje joj da cvate i donosi plodove, tako su i \u017ertve na\u0161ih predaka, koje je ljubav prema narodu i domovini ko\u0161tala njihovih \u017eivota, omogu\u0107ile nama, njihovoj djeci, da danas mo\u017eemo u potpunoj bezbri\u017enosti moliti u prekrasnim crkvama i opu\u0161teno jesti sladoled sjede\u0107i uz lijepo jezero. Hvala im na tome.<\/p>\n