U srijedu 24. srpnja na\u0161a se karmelska dru\u017eba iz samostana u Grazu uputila prema planinarskoj ruti \u201eMali Raabklamm\u201c (\u201eKleinen Raabklamm\u201c) koja se prote\u017ee uzdu\u017e rijeke Rabe u du\u017eini od oko 7 km od J\u00e4gerwirta u op\u0107ini Mortantsch preko Oberdorfa do op\u0107inskog ureda Mitterdorf an der Raab ili preko B\u00e4rentala do Weiza. Mali Raabklamm jedan je od du\u017eih klanaca u Austriji. To je jedan od posljednjih rije\u010dnih tokova u Austriji koji je jo\u0161 uvijek o\u010duvan u prirodnom stanju i vrlo je popularan prirodni dragulj i izleti\u0161te.<\/p>\n
Grad Weiz \u0161tajerski je gradi\u0107 s oko 11 000 stanovnika udaljen 40-ak kilometara od Graza, a danas je mo\u017eda najpoznatiji po tome \u0161to iz njegove okolice (Gleisdorf) dolazi trenutni biskup biskupije Graz-Seckau, preuzvi\u0161eni Wilhelm Krautwaschl. Rijeka R\u00e1ba izvire u austrijskome dijelu Alpi, ima tok duljine oko 300 kilometara, a ulijeva se u Dunav u blizini ma\u0111arskoga grada Gy\u0151ra, u kojem je na\u0161 otac Gerard studirao teologiju te je 1903. zare\u0111en za sve\u0107enika.<\/p>\n
Uz novake i magistra o. Petra, u izletu su sudjelovali i gosti samostana gosp. Veseljko Samard\u017eija i bogoslov Zagreba\u010dke nadbiskupije Nikola Sablji\u0107 te kuharica Julia.<\/p>\n
Nakon o\u0161troga po\u010detnog uspona tijekom kojega nas je magistar uz smijeh tje\u0161io da \u0107e dalje biti lak\u0161e te da je za nas izabrao rutu prikladnu i za djecu, uslijedila je sasvim ugodna \u0161etnja duljine nekoliko kilometara. Uz na\u0161u su se lijevu i desnu stranu izmjenjivale lijepe \u0161ume, livade i rijeka, no kamo god biste okrenuli pogled, nije bilo ni\u010dega \u0161to bi se nametalo pogledu i zahtijevalo posebnu pozornost. Radije, tiha idili\u010dnost okru\u017eja usmjerila nas je na na\u0161u bra\u0107u. U laganoj \u0161etnji zapo\u010deli smo me\u0111usobno razgovarati o najrazli\u010ditijim temama, koje su varirale od hobija koje smo imali kao djeca i ribolova pa sve do povijesti nastanka Druge euharistijske molitve i opsega va\u017eenja nekih Bo\u017ejih zapovijedi. Ipak, kako je ovo bila \u0161etnja karmelskoga novicijata, jasno je i da je ve\u0107ina tema bila na ovaj ili onaj na\u010din usmjerena k odnosu s Bogom. Teme i sugovornici izmjenjivali su se lagano i te\u010dno poput izmjene noga u hodu, a kada smo stigli na kraj \u0161etali\u0161ta bilo je te\u0161ko povjerovati da hodamo ve\u0107 dva sata. Kako je restoran na kraju \u0161etali\u0161ta bio zatvoren, odlu\u010dili smo se istim putem vratiti do na\u0161ih automobila i potra\u017eiti mjesto za ru\u010dak u obli\u017enjem gradi\u0107u Weizu. Vrativ\u0161i se na stazu, nastavili smo gdje smo i stali: uz laganu \u0161etnju neoptere\u0107eni vremenskim rasporedom ili posebnom svrsishodno\u0161\u0107u opu\u0161teno razgovarati s bra\u0107om.<\/p>\n
Vrijednost ovakve rekreacije bila je to \u0161to je ona ispunila svoju svrhu: odmorila nas je. Nje\u017ena nenametljivost prirode uz R\u00e1bu stvorila je ugodno okru\u017eje u kojem biste kamo god pogledali vidjeli ne\u0161to lijepo, no ni\u0161ta \u0161to bi iskakalo i pozivalo du\u0161u na nepodijeljenu pa\u017enju. Krajolik se mijenjao iz \u0161ume u livadu ili rijeku pa opet natrag u \u0161umu, a ta je naizmjeni\u010dnost vje\u0161to onemogu\u0107avala pogledu bilo kakav oblik dosade. U tim pitomim i toplim kontinentalnim pejza\u017eima mo\u0107i su du\u0161e mogle na\u0107i svoje umirenje i po\u010dinak te se opu\u0161teno usmjeriti na one u tome trenutku nama najbli\u017ee, na\u0161u bra\u0107u, te u lagodnim, ali ne i trivijalnim razgovorima zajedno iskusiti jedan va\u017ean aspekt redovni\u0161tva: kvalitetan odmor.<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>