Draga moja bra\u0107o i sestre u terezijanskom Karmelu: mir i nada!<\/p>\n
Karmel je potpuno marijanski. Od po\u010detaka Reda molitveni \u017eivot, tako svojstven na\u0161em identitetu, blisko je povezan s marijanskim \u017eivotom. Tijekom na\u0161e povijesti brojni su znameniti karmeli\u0107ani \u017eivjeli posebnu vezu s Djevicom Marijom oboga\u0107uju\u0107i svojim marijanskim iskustvom na\u0161u karmelsku karizmu. Papa Franjo je pro\u0161le godine, 22. lipnja 2023., obradovao Karmel i Crkvu objavljivanjem dekreta o herojskim krepostima sestre Marije Lucije od Isusa i Bezgre\u0161nog Srca. Kakvo je marijansko iskustvo imala ova na\u0161a sestra? I na koji bi na\u010din bi svojim marijanskim \u017eivotom mogla obogatiti na\u0161u karmelsku karizmu? Na dan kad slavimo svetkovinu Bla\u017eene Djevice Marije od Gore Karmela \u017eelim podijeliti s cijelim Redom nekoliko kratkih crtica o \u017eivotu, duhovnom putu i poslanju ove na\u0161e susestre.<\/p>\n
Sestra Lucija od Isusa rodila se u Aljustrelu (Fatima, Portugal) 28. o\u017eujka 1907. na Veliki \u010cetvrtak. Kr\u0161tena je 30. o\u017eujka 1907. i sa \u0161est je godina primila Prvu svetu pri\u010dest. Zajedno sa svojim ro\u0111acima, sv. Franjom i sv. Jacintom Marto, imala je tri puta 1916. ukazanja An\u0111ela mira i, svakog 13. u mjesecu od svibnja do listopada 1917. (osim kolovoza), ukazanja Bla\u017eene Djevice Marije od Krunice. Nakon smrti Franje i Jacinte postala je jedina \u010duvarica dviju Fatimskih poruka, imaju\u0107i uvijek Gospu \u201ekao uto\u010di\u0161te i put k Bogu\u201d. U\u0161la je me\u0111u redovnice sv. Doroteje u \u0160panjolskoj 24. listopada 1925. Sljede\u0107e godine, 10. prosinca, u mjestu Pontevedra imala je ukazanje Gospe i Djeteta Isusa, za vrijeme kojeg je primila nalog o pobo\u017enosti prvih subota. U mjestu Tuy 13. lipnja 1929. imala je ukazanje Djevice Marije i Presvetog Trojstva s nalogom o posveti Rusije Bezgre\u0161nom Srcu Marijinu. Vje\u010dne zavjete je polo\u017eila 3. listopada 1934., te je ostala u \u0160panjolskoj za vrijeme gra\u0111anskog i Drugog svjetskog rata.<\/p>\n
Izme\u0111u 1935. i 1941. godine, po nare\u0111enju biskupa Leirije napisala je svoja Sje\u0107anja<\/em> koja se odnose na njene ro\u0111ake i ukazanja, a 3. sije\u010dnja 1944. sastavila je tre\u0107i dio Fatimske tajne<\/em> te je tako\u0111er, iz poslu\u0161nosti, tijekom tog istog razdoblja zapo\u010dela pisanje svog dnevnika, Moj put<\/em>. U \u017eelji za ve\u0107im povla\u010denjem i ti\u0161inom, i s obzirom na to da je oduvijek osje\u0107ala da je to njezin poziv, 25. o\u017eujka 1948., na Veliki \u010detvrtak, u\u0161la je u Karmelski red u Karmelu sv. Terezije u Coimbri, gdje je dobila ime sestra Marija Lucija od Isusa i Bezgre\u0161nog Srca. Karmelski habit obukla je 13. svibnja 1948., a sve\u010dane je zavjete polo\u017eila 3. svibnja 1949.<\/p>\n U Lucijinom \u017eivotu i u kontekstu ukazanja, kojih je bila svjedok i navjestitelj, mo\u017ee se uo\u010diti povezanost izme\u0111u fatimskih doga\u0111anja i odre\u0111enih elemenata koji se obi\u010dno povezuju s Karmelom. Ve\u0107 tijekom ukazanja 13. listopada 1917. Lucija je prepoznala lik Gospe Karmelske, koju je u ispitivanju iz tog razdoblja opisala kao gospo\u0111u koja \u201eje imala ne\u0161to u ruci” (1). Rije\u010d je zasigurno o slici koja joj je bila dobro poznata jer je bila dio ikonografije njezine \u017eupne crkve, s lijeve strane oltara Bla\u017eene Djevice od Krunice (2) koja joj se nasmije\u0161ila na dan njezine Prve pri\u010desti. Osim toga, u vezi sa sedmim ukazanjem koje se dogodilo 1921. godine kada je krenula iz Fatime za Porto, Lucija ka\u017ee: \u201eSjetila sam se svoje voljene Karmelske Gospe i u tom trenutku sam osjetila milost poziva na redovni\u010dki \u017eivot i privu\u010denost Karmelom. Za za\u0161titnicu sam uzela dragu sestru Tereziju od Djeteta Isusa” (3) \u010dija je pobo\u017enost u to vrijeme ve\u0107 bila prisutna u Fatimi. Zato je poziv u Karmel uspostavljen ve\u0107 u tom trenutku, iako \u0107e se konkretizirati tek 1948., kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno.<\/p>\n Duhovni put s. Lucije od Isusa kao karmeli\u0107anke, po uzoru na njezinu biografiju, \u010dini se raznolikim, dugim i bogatim, te ukazuje na neke neizbrisive znakove koje nosi iz iskustva svog djetinjstva, sna\u017eno obilje\u017eenog nadnaravnim, te se savr\u0161eno ukorjenjuje u najbolju tradiciju duhovnosti svetaca i nau\u010ditelja Karmela. Mo\u017eemo tako\u0111er re\u0107i da njezin itinerar donosi novu svje\u017einu i dubinu karmelskoj karizmi, posebno u na\u010dinu na koji je \u017eivjela svoj odnos s Bla\u017eenom Djevicom Marijom i s Euharistijom.<\/p>\n Uzimaju\u0107i u obzir cjelokupni raspon njenog \u017eivota, jasno se o\u010dituje diskretno i mudro vodstvo Bla\u017eene Djevice Marije na njenom putu sjedinjenja s Trojstvenim Bogom u euharistijskom Isusu. Preko svakodnevne molitve krunice, Bla\u017eena Djevica Marija je dovela Luciju, putem razmatranja otajstava Kristovih, do suobli\u010denja s Njim, u poslu\u0161nosti Duhu Svetom. Gospa je jedna od najnje\u017enijih tajni na njenom putu svetosti, kako pi\u0161e u svom dnevniku: \u201e’Moje Bezgre\u0161no Srce bit \u0107e tvoje uto\u010di\u0161te i put koji \u0107e te dovesti Bogu.’ Ovdje se nalazi \u017eivot moje du\u0161e, snaga moga srca i radost moga zemaljskog hodo\u010da\u0161\u0107a\u201c (4).<\/p>\n Odnos s Marijom vremenom se produbljuje i pounutra\u0161njuje. Bezgre\u0161no Srce Marijino je njen put i njeno uto\u010di\u0161te, ba\u0161 kako joj je Djevica Marija obe\u0107ala u drugom ukazanju, dok nije postupno postalo njeno prebivali\u0161te u fazi preobra\u017euju\u0107eg sjedinjenja. Do ulaska u Karmel Lucijin odnos s Djevicom Marijom je bio uvelike izvanjski, pomo\u0107u njenih slika pred kojima joj se molila. Nakon ulaska u Karmel kre\u0107e putem postupnog pro\u010di\u0161\u0107enja kojim postaje sve manja i sa sve vi\u0161e pouzdanja se sve vi\u0161e pounutra\u0161njuje u Mariji, \u0161to je dovodi da \u017eivi u Bezgre\u0161nom Srcu iz kojeg vi\u0161e ne izlazi.<\/p>\n Njeno bi\u0107e postupno postaje \u201emarijoliko\u201c, sve vi\u0161e nalikuju\u0107i poniznoj i siroma\u0161noj Djevici Mariji iz Evan\u0111elja koja nema potrebe za dokazivanjem ve\u0107 je u potpunoj vjernosti Bogu uvijek poslu\u0161na Njegovoj volji, izra\u017eenoj preko volje poglavara. Njen \u017eivot u zajednici, posve u skrivenosti,\u00a0 bio je \u201enormalan \u017eivot \u2013 jedna izme\u0111u ostalih \u2013 po na\u010delu: ‘Izvana kao druge, iznutra kao nijedna!’\u201c (5). Srcem posve usredoto\u010dena na Krista i na veliku ljubav prema Crkvi i na drame \u010dovje\u010danstva, molila se i prikazivala neprestano,\u00a0 nikad ne posustaju\u0107i, jer je vjerovala da je to njen na\u010din kako da bude vjerna svome pozivu u Karmelu: \u201eOvo je moje poslanje: apostolat molitve, \u017ertve i ljubavi\u201c (6). Bijeli rup\u010di\u0107i u zraku na njenom sprovodu s pjesmama u \u010dast Gospi Fatimskoj bili su vrhunac i potpis koji je jednostavni narod Bo\u017eji stavio na takvo bi\u0107e posve preobra\u017eeno u Mariju (7).<\/p>\n Odnos s. Lucije i euharistijskog Isusa tako\u0111er je jedna od bitnih zna\u010dajki njenog duhovnog puta. Taj odnos se vremenom produbio kroz proces pounutra\u0161njenja, kod kojeg mo\u017eemo razlikovati neke etape.<\/p>\n Svoju prvu svetu pri\u010dest s. Lucija je primila 30. svibnja 1913. i ovim rije\u010dima opisala u svojim Sje\u0107anjima<\/em>: \u201e\u010cim je bo\u017eanska Hostija dotakla moj jezik, osjetih neprolazan spokoj i mir\u2026 U tom trenutku mi se u\u010dinilo kao da mi dragi Bog ka\u017ee u dubini mog srca ove jasne rije\u010di: ‘Milost koja ti je danas dana ostat \u0107e \u017eiva u tvojoj du\u0161i i donositi plodove za \u017eivot vje\u010dni.’ Osje\u0107ala sam se preobra\u017eenom u Boga!\u201c (8). Kasnije, u bilje\u0161ci Dnevnika<\/em> od 13. sije\u010dnja 1944. povodom ovog doga\u0111aja, Lucija ovim rije\u010dima opisuje \u0161to je \u010dula u dubini svoje du\u0161e prigodom posvetne molitve Mariji u pripravi za primanje prve svete pri\u010desti: \u201eUgledala sam tvoj osmijeh, Majko! \u010cula sam tvoj ‘Da’! I za\u010duh zvuk tvoga glasa: ‘Draga k\u0107eri, milost koju \u0107e\u0161 danas dobiti ostat \u0107e zauvijek \u017eiva u tvojim grudima, donose\u0107i plodove za \u017eivot vje\u010dni.’ Nije to bilo ukazanje, to je bila prisutnost. Ove se rije\u010di neizbrisivo utisnu\u0161e u moju du\u0161u, te su i danas poveznica koja me ve\u017ee uz Boga\u201c (9). Bila je to dakle milost euharistijska i marijanska, toliko zna\u010dajna da sje\u0107anjem na svoju prvu svetu pri\u010dest Lucija zapo\u010dinje svoj Dnevnik<\/em>: \u201eOsmijeh moje prve pri\u010desti\u201c (10). Izgleda da se ba\u0161 u sakramentalnu milost prve pri\u010desti mo\u017ee postaviti kamen temeljac za duhovnu zgradu koju je Gospodin htio izgraditi.<\/p>\n Nakon \u0161to ih je Djevica Marija upitala \u017eele li se prikazati Bogu, Lucija \u2013 zajedno sa svoje dvoje ro\u0111aka \u2013 odgovara velikodu\u0161no svojim ‘Da!’, koje \u0107e se trajno obnavljati sve do konca njenog \u017eivota. U svojim spisima \u010desto ponavlja: \u201eObnavljam, jo\u0161 jednom, moj ‘Da!’ od 13. svibnja 1917.\u201c Kada im Djevica Marija po prvi puta priop\u0107ava odsjaj neizmjernog svjetla koje je Bog, to ih po unutarnjem porivu tjera da se spuste na koljena i da mole: \u201ePresveto Trojstvo, klanjam Vam se. Moj Bo\u017ee, Moj Bo\u017ee, ljubim Vas u Presvetom Sakramentu\u201c (11). Tako \u0107e cijeli njen \u017eivot postati daljnji razvoj toga dana, 13. svibnja 1917.<\/p>\n Dekret o herojskim krepostima veli da je s. Lucija \u201eposlu\u0161na Duhu Svetom, pro\u0161la svojim putem sve do preobra\u017euju\u0107eg ujedinjenja s euharistijskim Isusom, Zaru\u010dnikom svog \u017eivota\u201c (12). Do ulaska u Karmel njen je odnos s euharistijskim Isusom usredoto\u010den na njegovu prisutnost u svetohrani\u0161tu u kapeli, u trenucima euharistijskog klanjanja. Od toga dana, iako i dalje nastavlja njegovati stav poklonstva usmjeren prema \u201evanjskom svetohrani\u0161tu\u201c, njena se pozornost sada okre\u0107e na nov na\u010din prema unutra\u0161njosti, na pounutra\u0161njenje milosti ovoga sakramenta, na iskustvo nastanjenosti usredoto\u010deno na Euharistiju. O tome pi\u0161e u Dnevniku<\/em>: \u201ePrvi petak obavljam mjese\u010dnu duhovnu obnovu, osje\u0107am prisutnost Bo\u017eju. Osje\u0107am da sam \u017eivo svetohrani\u0161te gdje On boravi sa svojim beskona\u010dnim milosr\u0111em, Jedan i Trojstven. On me posjeduje i njegova sam, ponavljam mu u nutrini moje du\u0161e: ‘Oh, Presveto Trojstvo, klanjam Vam se! Moj Bo\u017ee, moj Bo\u017ee, ljubim Vas u Presvetom Sakramentu.’ I \u010dujem iz daljine odjek ovih rije\u010di: ‘Milost koja ti je danas dana, ostat \u0107e zauvijek \u017eiva u tvojim grudima, donose\u0107i plodove vje\u010dnog \u017eivota’\u201c (13).<\/p>\n Od tog trenutka zapa\u017ea se u s. Luciji rastu\u0107a samosvijest da u svojoj du\u0161i \u017eivi nastanjenje Presvetim Trojstvom u euharistijskoj prisutnosti. U zavr\u0161noj fazi svoga duhovnog puta, iskusila je pravo i istinsko euharistijsko preobra\u017eenje, do\u017eivljavaju\u0107i samu sebe kao \u201ehostiju ljubavi\u201c. Novost njenog puta je upravo u tom iskustvu nastanjenja du\u0161e Bogom koji je Trojstvo u povezanosti s euharistijom. Da bi opisala ovu milost iz 1951. s. Lucija se vra\u0107a na temeljna iskustva svoga djetinjstva \u2013 milost prve pri\u010desti i iskustvo prvog ukazanja 13. svibnja 1917. U jednoj bilje\u0161ci svoga Dnevnika<\/em> iz 1985., ve\u0107 u svojoj punoj duhovnoj zrelosti, pi\u0161e: \u201e’Presveto Trojstvo, O\u010de, Sine, Du\u0161e Sveti\u2026 prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv i du\u0161u Isusa Krista, prisutnog u svim svetohrani\u0161tima na zemlji.’ Svetohrani\u0161ta od drveta, svetohrani\u0161ta od mramora, svetohrani\u0161ta od bronce, srebra, zlata, i ne znam \u010dega sve ne, svetohrani\u0161ta tjelesna, koja su toliko jadna koliko i moje u kojem Ti boravi\u0161, gdje si se nastanio, gdje \u017eivi\u0161 priop\u0107uju\u0107i mi svoj vlastiti \u017eivot, \u017eivot milosti, \u017eivot opra\u0161tanja, \u017eivot snage, \u017eivot koji se sastoji u nestajanju u Tebi, u skrovitosti, koji je svjetlo \u0161to se stapa s drugim Svjetlom Onoga od kojega prima sjaj svoga bi\u0107a. \u017delim samo tako u Tebi i za Tebe \u017eivjeti\u201c (14).<\/p>\n I u knjizi Kako vidim Poruku<\/em>, napisanoj 90-ih godina, vidi se ovo isto iskustvo \u017eivog svetohrani\u0161ta za Isusa-Euharistiju i preobra\u017eaja u hostiju ljubavi: \u201eHostijo malena, \u017eelim biti s Tobom, u\u010dini od mene za sebe svoje \u017eivo svetohrani\u0161te, u njem da mogne\u0161 \u017eivjeti kao goru\u0107a pe\u0107 koju prisutnost Tvoje ljubavi ne dopu\u0161ta ugasiti. U njemu se zadr\u017ei, plamenu dobro zagrijani, \u0161to ga Tvoja ljubav odr\u017eava svjetlom Tvoga motrenja\u201c (15).<\/p>\n Poslu\u0161nost je jedna od herojskih kreposti koja se spominje u Sedmom ukazanju: \u201e’Ovdje sam po sedmi put. Idi, nastavi put kojim \u0107e te biskup povesti. To je volja Bo\u017eja’. Ponovih tada svoj ‘Da!’, puno svjesnije nego\u00a0 li 13. svibnja 1917\u2026 Nekoliko dana poslije, na biskupov nagovor, uzeh za normu poslu\u0161nost, a za pravilo Gospine rije\u010di navedene u evan\u0111elju: ‘\u0160to god vam rekne, u\u010dinite!’\u201c (16).<\/p>\n Cjelovito \u010ditanje njenih spisa nam omogu\u0107ava da shvatimo kako je sve do konca \u017eivota ova krepost bila trajna zna\u010dajka njenog puta, koja je po na\u010dinu \u017eivljenja postupno postajala sve vi\u0161e teologalna i po \u010demu je sve radikalnije \u017eivjela svoje predanje. Zbog svog poslanja \u0161irenja Fatimske poruke morala je imati kontakte s raznim papama, raznim vatikanskim uredima, apostolskim nuncijem, biskupima, te, kao redovnica karmeli\u0107anka, s generalima Reda, provincijalima, priorima i prioricama. Krepost poslu\u0161nosti je \u017eivjela u svim ovim situacijama i tako se sve vi\u0161e suobil\u010davala Kristu, koji \u201epostade poslu\u0161an sve do smrti, i to smrti na kri\u017eu\u201c (Fil 2,8). Svi su ovi kontakti sa\u010dinjavali va\u017ean dio njene tamne no\u0107i duha. U no\u0107i njene smrti, 13. velja\u010de 2005., posljednji \u010din njena \u017eivota bio je \u010ditanje faksirane poruke koju joj je poslao papa Ivan Pavao II. Taj dokument koji ima\u0161e u rukama simbol je njenog \u017eivota u punom zajedni\u0161tvu s Crkvom i u potpunoj poslu\u0161nosti Crkvi. Kao i sveta Terezija od Isusa, s. Lucija umire kao prava k\u0107erka Crkve.<\/p>\n Jedinstvo je dio poslanja s. Lucije koji je nosila utisnut u svom srcu i imala uvijek kao jednu od svojih glavnih molitvenih nakana. Za nju, tko nije u zajedni\u0161tvu s papom ili Crkvom nije u zajedni\u0161tvu ni s Kristom. Jedinstvo Crkve joj je trajna briga, kao i jedinstvo Reda i jedinstvo u zajednici.<\/p>\n Svjedo\u010danstvo autenti\u010dnosti njenog molitvenog \u017eivota o\u010dituje se i u tome \u0161to je uvijek tra\u017eila jedinstvo unutar svoje zajednice: \u201eDa bismo sa\u010duvali jedinstvo u zajedni\u010dkom \u017eivotu, dragocjeno je znati pustiti, razumjeti manjkavosti kako bismo ih ispri\u010dali, cijeniti vrednote kako bismo ih \u017eivjeli. Na\u0161 \u017eivot zajedni\u010dkog jedinstva mora biti svjedo\u010danstvo vjere, nade i ljubavi, kako je Krist molio Oca: ‘Da budu jedno, kao \u0161to smo ti i ja jedno’\u201c (17).<\/p>\n Osim stalne molitve i skrbi za jedinstvo Crkve, u s. Luciji se moglo vidjeti isto takvo zalaganje i za jedinstvo Reda, osobito u delikatnom vremenu kada su se prou\u010davali dokumenti za odobrenje novih Konstitucija koje su morale slijediti smjernice Drugog vatikanskog koncila. Ona se uvijek borila za jedinstvo me\u0111u Karmelima, kao i s ocima i poglavarima Reda.<\/p>\n Unato\u010d njenom jakom i odlu\u010dnom karakteru, jedna od kreposti po kojima se isti\u010de njen \u017eivot jest poniznost. Znala je uvijek priznati da je samo sredstvo koje je Bog izabrao da izvr\u0161i izvjesno poslanje: \u201eUzdam se u tvoju maj\u010dinsku za\u0161titu, znam da si Ti glasnica Gospodnja koja mi prenosi Njegovu rije\u010d, na Njemu je da je ostvari, pa makar i poslu\u017eiv\u0161i se ovim poniznim i jadnim sredstvom\u201c (18).<\/p>\n \u0160tovi\u0161e, bila je jako svjesna svojih slabosti: \u201ePonizno je tra\u017eila opro\u0161tenje za manjkavosti svoje osjetljive, ali ne skrupulozne savjesti, te iskreno obe\u0107avala da \u0107e biti sve vjernija. Osje\u0107ala je veliku \u017eelja za savr\u0161eno\u0161\u0107u i za rastom u ljubavi kako bi njena molitva bila mo\u0107nija kod Boga. \u017dalosno joj je bilo vidjeti vlastitu krhkost, sklonosti svoje neovisne naravi koja tra\u017ei svoja prava \u2013 jako nagla\u0161ena crta njene osobnosti \u2013 te je oja\u0111ena uzdisala: ‘\u017dao mi je jako za sve \u010demu se moj na\u010din gledanja i slu\u0161anja protivi. Moram umrijeti da bi drugi \u017eivjeli. Krist je umro da bi meni dao \u017eivot.’\u201c (19).<\/p>\n Uvijek je voljela skrovitost svoga karmelskog \u017eivota, posve\u0107uju\u0107i se jednostavnim ku\u0107anskim poslovima: ve\u0161u, vrtu, izradi krunica i liturgijske odje\u0107e, vezenju, u svemu rade\u0107i s velikim umije\u0107em i precizno\u0161\u0107u. Kao karmeli\u0107anka \u017eivjela je 57 godina jednostavnim i radinim \u017eivotom, prinose\u0107i se u skrovitosti, kao \u0161to je bio radin, siroma\u0161an i ponizan \u017eivot nazaretske Djevice kojoj je svaki dan sve vi\u0161e nalikovala. Sebi nikad nije pripisivala zasluga, govore\u0107i da je to sve od Gospe: \u201eKada bih se vidjela okru\u017eena mnogobrojnim osobama, pa\u017enjama i molbama, obi\u010dno bih ponavljala: ‘Sve je to zahvaljuju\u0107i na\u0161oj Gospi!’\u201c (20). \u201eKada je primala na stotine pisama ili bila tra\u017eena od velikih i malih, sestra Lucija stalno bi govorila: ‘Sve je to zahvaljuju\u0107i na\u0161oj Gospi’\u201c (21).<\/p>\n Njeno poslanje za Crkvu i svijet povjereno joj je 13. svibnja 1917: \u201e\u017delim te zamoliti da nas uzme\u0161 u nebo. \u2013 Da. Jacintu i Franju \u0107u domalo uzeti, ali ti ostaje\u0161 ovdje jo\u0161 neko vrijeme. Isus se \u017eeli tobom poslu\u017eiti da me ljudi upoznaju i zavole. On \u017eeli uspostaviti u svijetu pobo\u017enost mome Bezgre\u0161nom Srcu. \u2013 Ostat \u0107u ovdje sama? \u2013 upitah o\u017ealo\u0161\u0107ena. \u2013 Ne, k\u0107eri. Je li ti velika muka zbog toga? Ne daj se obeshrabriti. Ja te ne\u0107u nikad ostaviti. Moje Bezgre\u0161no Srce bit \u0107e tvoje uto\u010di\u0161te i put koji te vodi do Boga<\/em>. U trenutku dok je izgovarala te rije\u010di otvori ruke te nam po drugi put dade odraz toga neizmjernog svjetla, u kojem smo se vidjeli kao uronjeni u Boga. Izgledalo je kao da Jacinta i Franjo stoje na onom dijelu svjetla koji se uzdizao prema Nebu, a ja na onom koji se \u0161irio po zemlji\u201c (22).<\/p>\n Ovo poslanje, koje \u0107e se vremenom produbiti, ima dvostruku dimenziju: \u0161irenje Poruke i isijavanje \u201eu svijet sjaja milosrdne ljubavi Bo\u017eje\u201c, prema Dekretu o herojskim krepostima (23).<\/p>\n \u0160to se ti\u010de \u0161irenja Fatimske poruke, s. Lucija je bila uvijek vjerna svom poslanju, od svoje desete godine pa do smrti, tj. kroz 87 godina. Istovremeno, vidjev\u0161i da je u svjetlu koje se \u0161iri zemljom, s. Lucija spoznaje da ima konkretno poslanje \u0161iriti svjetlo kojim je bila obavijena. Tako nam svojim \u017eivotom s. Lucija pokazuje \u201eput gdje boravi svjetlo\u201c (usp. Job 38,19), i taj put je Bezgre\u0161no Srce Marijino u kojem prebiva ono neizmjerno svjetlo koje je Bog: \u201eBija\u0161e to milost koja nas je zauvijek obilje\u017eila u podru\u010dju nadnaravnoga. Oh! Zar nije ona uto\u010di\u0161te gre\u0161nika, Majka milosr\u0111a, pomo\u0107nica kr\u0161\u0107ana, koju si ti poslao da si\u0111e do nas da bi nas uvela, o Gospodine, u Ocean Tvoje ljubavi, Tvoje mo\u0107i, Tvog beskrajnog Bi\u0107a, tamo gdje \u0107e nam ovaj goru\u0107i plamen omogu\u0107iti da \u017eivimo zauvijek, to otajstvo ljubavi Trojice za me!\u201c (24).<\/p>\n Malo pomalo, kako se pro\u010di\u0161\u0107avala, sve se vi\u0161e preoblikovala u ono svjetlo koje se \u0161iri zemljom. Zbog toga, po\u010dev\u0161i od sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, mnoge osobe iz cijeloga svijeta utje\u010du se njenom zagovoru. Od onda je primila preko 70.000 pisama. Postaje svjetlom koje se \u0161iri svijetom, ne samo jer moli za mnoge ljude, nego i zato jer ukazuje na put prema beskrajnom Svjetlu koje je Bog. Eto za\u0161to je za nju svetost \u201e\u017eivjeti u svjetlu Bo\u017ejem koje boravi u meni, \u017eivjeti u Svjetlu, \u017eivjeti od Svjetla i \u017eivjeti za Svjetlo\u201c (25). To je bila i nastavlja biti s Neba njena \u017eelja za svakoga od nas: \u201e\u017delim da moj \u017eivot bude zraka svjetla \u0161to sja na putu moje bra\u0107e, pokazuju\u0107i im vjeru, nadu i ljubav\u201c (26).<\/p>\n * * *<\/p>\n Povjeravam vam ove kratke crtice, koje su nastale iz \u017eelje da se otkrije i cijeni dar koji predstavlja s. Lucija za Crkvu, i to upravo na ovaj zna\u010dajan dan za Karmel, zahvaljuju\u0107i Bogu \u0161to je s. Lucija bosonoga karmeli\u0107anka. \u017diva mi je \u017eelja da upoznamo njeno ne odvi\u0161e poznato karmelsko iskustvo, njeno molitveno, kontemplativno, euharistijsko, marijansko, crkveno, terezijansko zvanje, u poslu\u0161nosti i jednostavnosti, pronicavosti i smislu za humor. Danas, na svetkovinu Bla\u017eene Djevice Marije od gore Karmela, s velikim zadovoljstvom vam ju predstavljam i molim s. Luciju da nas nau\u010di hoditi u zaljubljenosti u Isusa, kao vjerni sinovi i k\u0107eri Crkve, vo\u0111eni Marijom i Josipom.<\/p>\n Pozivam vas da se pomolite za njen postupak za progla\u0161enje bla\u017eenom i svetom. Uputimo zajedno na\u0161u molbu Gospodinu da bi, ako je to njegova volja, s. Lucija doskora bila progla\u0161ena bla\u017eenom. U me\u0111uvremenu, potrudimo se da na\u0161 \u017eivot bude poput upaljene svjetiljke na dobro Crkve i svijeta.<\/p>\n SRETNA SVETKOVINA GOSPE KARMELSKE!<\/p>\n Rim, 16. srpnja 2024.<\/p>\n br. Miguel M\u00e1rquez Calle, OCD, Generalni poglavar<\/p>\n (1) Documenta\u00e7\u00e3o Cr\u00edtica de F\u00e1tima, Vol. I: Interrogat\u00f3rios aos videntes: 1917. Fatima: Santuario di Fatima, 1992., 127-128.<\/p>\n (2) Documenta\u00e7\u00e3o Cr\u00edtica de F\u00e1tima, Vol. I, 414.<\/p>\n (3) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Il Mio Cammino, vol. I, 12, u: Carmelo di Coimbra \u2013 Un cammino sotto lo sguardo di Maria. Biografia di suor Lucia di Ges\u00f9 e del Cuore Immacolato O.C.D.. Roma: Edizioni OCD, 2017., 136 (izvorno izdanje: Um caminho sob o olhar de Maria. Biografia da Irm\u00e3 L\u00facia de Jesus e do Cora\u00e7\u00e3o Imaculado O.C.D.. Marco de Canaveses: Edi\u00e7\u00f5es Carmelo, 2013.).<\/p>\n (4) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Il Mio Cammino, vol. XXIII [13. srpnja 1998.].<\/p>\n (5) Suor Maria Celina di Ges\u00f9 Crocefisso \u2013 Suor Lucia. Il ricordo che abbiamo di lei, Coimbra Fatima: Carmelo di Coimbra-Fondazione Francesco e Giacinta Marto, 2016., 7 (izvorno izdanje: Irm\u00e3 L\u00facia \u2013 A mem\u00f3ria que dela temos. 4\u00aa ed. Coimbra-F\u00e1tima: Carmelo de Coimbra Funda\u00e7\u00e3o Francisco e Jacinta Marto, 2016.)<\/p>\n (6) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Lettera a Mons. Ernesto Sena de Olivera, 29. travnja 1952. u: Carmelo di Coimbra \u2013 Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 433.<\/p>\n (7) Cf. P. Luigi Gaetani, OCD \u2013 Suor Lucia Carmelitana Scalza. Nel cuore della Chiesa e del mondo. \u010casopis portugalske provincije, Ordine dei Padri Carmelitani Scalzi, br. 133 (o\u017eujak-travanj). Marco de Canaveses: Edi\u00e7\u00f5es Carmelo, 2005, 8-11.<\/p>\n (8) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Memorie di Suor Lucia I. Seconda Memoria. Fatima: Segretariado dos Pastorinhos, 2005., 72 (izvorno izdanje: Mem\u00f3rias da Irm\u00e3 L\u00facia I. Segunda Mem\u00f3ria. 17\u00aa ed F\u00e1tima: Funda\u00e7\u00e3o Francisco e Jacinta Marto, 2015.).<\/p>\n (9) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Il Mio Cammino, vol. I, 1 [13. sije\u010dnja 1944.], u: Carmelo di Coimbra \u2013 Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 32.<\/p>\n (10) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Il Mio Cammino, vol. I, 10 in Carmelo di Coimbra \u2013 Un cammino sotto lo sguardo di Maria, 134.<\/p>\n (11) Lucia di Ges\u00f9 \u2013 Memorie di Suor Lucia I. Quarta Memoria, 170.<\/p>\n2. Posebnosti njene duhovnosti <\/strong><\/h6>\n
2.1. Pobo\u017enost Bezgre\u0161nom Srcu Marijinu <\/em><\/h6>\n
2.1.1. Mistagogija u njenom duhovnom putu<\/h6>\n
2.1.2. Od vanj\u0161tine prema nutrini<\/h6>\n
2.1.3. \u201eMarijolika\u201c \u017eena<\/h6>\n
2.2. Euharistija <\/em><\/h6>\n
2.2.1. Milost prve svete pri\u010desti<\/h6>\n
2.2.2. Ukazanje 13. svibnja 1917.<\/h6>\n
2.2.3. Milost preobra\u017euju\u0107eg ujedinjenja od 6. travnja 1951.: \u201e\u017divo sam svetohrani\u0161te\u201c<\/h6>\n
2.3.\u00a0Poslu\u0161nost <\/em><\/h6>\n
2.4. Jedinstvo <\/em><\/h6>\n
2.5. Poniznost <\/em><\/h6>\n
2.6. Crkveno poslanje <\/em><\/h6>\n
Bilje\u0161ke:<\/h6>\n