Rim, 15. listopada 2024.<\/p>\n
Draga bra\u0107o i sestre u terezijanskom Karmelu,<\/p>\n
Velika mi je radost pozdraviti vas o ovom blagdanu na\u0161e Majke svete Terezije. Iskreno se nadam da, primaju\u0107i ovo pismo, ostajete mirni i hrabri, \u010dak i usred pote\u0161ko\u0107a i borbi koje nikada ne izostaju. Ve\u0107 dugo \u017eelim poslati vam ovo pismo, koje se bavi vrlo specifi\u010dnom temom, u duhu i strasti Terezije od Isusa za istinsku i dobru, cjelovitu formaciju \u2013 intelektualnu i \u017eivotnu \u2013 koja nam poma\u017ee hoditi u istini, kao Red, kao zajednica i osobno, omogu\u0107uju\u0107i nam da uvijek budemo prosvijetljeni, ponizni i otvoreni na na\u0161em putu.<\/p>\n
Krajem lipnja sudjelovao sam na tre\u0107em godi\u0161njem istra\u017eiva\u010dkom seminaru o intelektualnom \u017eivotu na\u0161eg Reda. Ovaj seminar, osnovan 2022. godine, ima za cilj olak\u0161ati dijalog me\u0111u karmeli\u0107anima koji su anga\u017eirani u akademskom radu, te poticati i promovirati intelektualnu aktivnost u cijelom Redu.<\/p>\n
Ideja seminara nastala je nakon \u0161to sam nekoliko dana slu\u0161ao profesore i zajednicu Teresianuma<\/em> na po\u010detku svog mandata, postavljaju\u0107i pitanje kako Karmel i karmelska duhovnost i teologija odgovaraju na velike izazove i pitanja dana\u0161njice. Pitanje koje se temelji na razmi\u0161ljanju i promi\u0161ljanju utemeljenom na molitvi i oslu\u0161kivanju sada\u0161njeg vremena: gdje se nalazi karizma Karmela kao ti\u0161ina i prava rije\u010d za \u010dovjeka dana\u0161njice?<\/p>\n Prije vi\u0161e od pedeset godina Drugi vatikanski koncil pozvao je nas redovnike da se vratimo izvorima na\u0161ih karizmi, nadahnu\u0107ima na\u0161ih brojnih i razli\u010ditih tradicija (Perfectae Caritatis<\/em>, 2). Unutar na\u0161eg Reda, generacija u\u010denjaka preuzela je ovaj zadatak s entuzijazmom, i danas nastavljamo u\u017eivati plodove njihovih napora: kriti\u010dka izdanja spisa na\u0161ih svetaca, prijevodi njihovih tekstova na jezike koji se mogu \u010ditati diljem svijeta, to\u010dne biografije i detaljna izlaganja njihove duhovne i misti\u010dne teologije. Dok ta generacija karmelskih u\u010denjaka odlazi \u2013 sjetimo se smrti mnogih od njih posljednjih godina \u2013 mi koji smo ih naslijedili moramo se zapitati kako danas mo\u017eemo nastaviti njihov rad; kako graditi na temeljima koje su tako mudro postavili, i iskoristiti sve ono \u0161to su dali na\u0161em Redu.<\/p>\n Prou\u010davanje i istra\u017eivanje ne odvijaju se u vakuumu, ve\u0107 u \u017eivom kontekstu na\u0161ih karmelskih zajednica i usred uvjeta na\u0161eg suvremenog svijeta. U tim okolnostima nailazimo na mnoge \u010dimbenike koji nam trenutno onemogu\u0107uju posvetiti vrijeme i energiju intelektualnom \u017eivotu. Smanjenje broja zvanja u mnogim regijama stvara pritisak da se bavimo onim \u0161to je neposredno potrebno: ispunjavanjem pastoralnih obveza, brigom za na\u0161u stariju bra\u0107u i sestre, administrativnim i birokratskim zadacima koji omogu\u0107uju redovito funkcioniranje na\u0161ih institucija. Isto tako, u podru\u010djima gdje tek zasa\u0111eni karmelski \u017eivot cvjeta, stvaranje novih zajednica i \u0161irenje novih podru\u010dja propovijedanja i drugih slu\u017ebi name\u0107u hitne i neodgodive zahtjeve onima koji su na prvoj liniji te aktivnosti. Gdje god se nalazili, \u010dini se da nismo generacija karmeli\u0107ana koja treba tra\u017eiti \u0161to \u0107e raditi…<\/p>\n U tom kontekstu, baviti se na\u0161im intelektualnim \u017eivotom ponekad mo\u017ee izgledati kao ustupak ili daleka \u017eelja, na kraju dugog popisa hitnijih prioriteta. Na sli\u010dan na\u010din, mnogi \u010dimbenici u na\u0161em suvremenom svijetu ometaju ozbiljnu i predanu posve\u0107enost studiju. Dru\u0161tveni mediji su nas uvjetovali da \u010ditamo povr\u0161no, filtriraju\u0107i materijale samo prema detaljima koji su nam potrebni, da mislimo i komuniciramo u isprekidanim re\u010denicama. U onome \u0161to se naziva dru\u0161tvom \u201epost-istine\u201c, provjerene \u010dinjenice se osporavaju, istina je postala relativna, autoriteti i stru\u010dnjaci se gledaju sa sumnjom, a institucije i mudrost koju one nude smatraju se u sebi nepouzdanima.<\/p>\n Posebno je zanimljiva \u010dinjenica da se prou\u010davanje znanosti i tehnologije, usmjereno na produbljivanje znanja i sposobnosti \u010dovje\u010danstva, \u010desto smatra vrjednijim i produktivnijim od potrage za znanjem u podru\u010djima poput teologije i duhovnosti, gdje je plodove znanja mogu\u0107e smatrati manje kadrima obogatiti ljudsko dru\u0161tvo, barem u smislu financijske i tehnolo\u0161ke dobiti. Istina je da malo teologa te\u017ei bogatstvu i slavi!<\/p>\n \u010cak i unutar crkvene obitelji, na\u0161 Red bosonogih karmeli\u0107ana nije uvijek bio smatran nositeljem sna\u017ene i \u017eive intelektualne tradicije, mo\u017eda ne onako kako se visoko cijeni erudicija isusovaca i dominikanaca, ili mona\u0161ko znanje benediktinske obitelji. No to je opovrgnuto \u010dinjenicom da je sveta Terezija smatrala intelektualnu aktivnost i potrebu za ozbiljnim \u010ditanjem i studijem sr\u017enom za svoju viziju duhovnog \u017eivota. Sama Terezija imala je neuta\u017eivu \u017ee\u0111 za znanjem. Bila je neumorna u tra\u017eenju savjeta u\u010denih ljudi \u2013 bilo kao ispovjednika ili savjetnika \u2013 vo\u0111ena \u017eeljom da shvati istine u sredi\u0161tu svojih misti\u010dnih iskustava. Osim toga, smatrala je te savjete bitnima za priorice koje bi vodile njezine nove zajednice, a time i korisnima za sve sestre: \u201eVi, moje k\u0107eri, uvijek se informirajte o svemu kod u\u010denih ljudi: oni \u0107e vas s razborito\u0161\u0107u i istinom podu\u010diti putu savr\u0161enstva\u201d (Osnuci<\/em> 19,1).<\/p>\n No, nije se radilo samo o funkcionalnom vodstvu; Terezija je shvatila da \u0107e mogu\u0107nost pozornijeg \u010ditanja najbolje kr\u0161\u0107anske literature nahraniti du\u0161e njezinih k\u0107eri, oboga\u0107uju\u0107i ih sredstvima koja su bila klju\u010dna za njihov procvat kao duhovnih \u017eena: \u201ePriorica neka se pobrine da imaju dobre knjige […] ta hrana za du\u0161u je na neki na\u010din potrebna kao i hrana za tijelo\u201c (Konstitucije<\/em>, 8 [= II, 7]). Terezijino poznato upozorenje da na\u0161 dio u molitvi \u201enije puno misliti, nego puno ljubiti\u201c (Zamak du\u0161e<\/em>, IV, 1, 7) \u010desto se stavlja u sredi\u0161te njezina duhovnog u\u010denja, i to s pravom. Me\u0111utim, ako se izvu\u010de iz konteksta, mo\u017ee se ste\u0107i dojam da Terezija vidi glavu i srce kao na neki na\u010din suprotstavljene; da su razum i kriti\u010dko razmi\u0161ljanje prepreka goru\u0107oj \u017eelji koja \u010dini sr\u017e njezina odnosa s Bogom. U stvari, Terezija nije vidjela tu suprotnost. Naprotiv, inteligencija je bila dragocjen izvor u duhovnom \u017eivotu, jer je sestrama omogu\u0107avala da prepoznaju dobro i prepuste se njegovoj preobra\u017eavaju\u0107oj snazi (Put savr\u0161enstva<\/em>, 14, 2). Inteligencija je, zapravo, trebala biti kriterij za prihva\u0107anje kandidatkinja (Konstitucije<\/em>, 21 [= VI, 1]). Sli\u010dno tome, Terezija je hvalila one koji su znali podr\u017eati svoju molitvu znanjem ste\u010denim kroz studij i smatrala je to vrijednim pomo\u0107nim sredstvom za napredovanje u misti\u010dnom \u017eivotu: \u201ePo mom mi\u0161ljenju, [znanstvena osnova] je veliko bogatstvo koje poma\u017ee u ovoj praksi [molitve]\u201c, govorila je svojim sestrama (\u017divot<\/em>, 12, 4). Intelektualni \u017eivot tako je bio u slu\u017ebi molitve, podr\u017eavao ju je i hranio, te je stoga bio vrijedan truda i pa\u017enje sestara: \u201eBudu\u0107i da molitva mora biti temelj ove ku\u0107e, potrebno je da se trudimo posvetiti onome \u0161to najvi\u0161e poma\u017ee njezinoj praksi\u201c (Put savr\u0161enstva<\/em>, 4, 9).<\/p>\n Mo\u017eemo vidjeti ovaj bitan sklad izme\u0111u na\u0161eg intelektualnog i duhovnog \u017eivota kako u Terezijinom u\u010denju, tako i u njezinu primjeru. \u010citala je velike autore kr\u0161\u0107anske tradicije \u2013 crkvene oce i duhovne pisce srednjeg vijeka \u2013 kako bi nadahnula svoj odgovor na sada\u0161njost; \u010ditala je Sveto pismo kako bi produbila svoj susret s Kristom; \u010ditala je suvremene duhovne pisce poput Francisca de Osune i Bernardina de Lareda kako bi usmjerila svoju potragu za Bogom. Terezija nas u\u010di ne samo da trebamo \u010ditati, ve\u0107 i kako i za\u0161to trebamo \u010ditati, pristupaju\u0107i tekstu s kriti\u010dkim anga\u017emanom i \u017eivahnim razmi\u0161ljanjem, prihva\u0107aju\u0107i da na\u0161e predrasude budu dovedene u pitanje, da nam se horizonti pro\u0161ire i da na\u0161 put postane jasniji.<\/p>\n Slijede\u0107i Terezijino svjedo\u010danstvo o integralnom odnosu izme\u0111u duhovnosti i studija, mogli bismo oti\u0107i dalje i identificirati \u201eduhovnost studija\u201c. U ovom radu potrebna je askeza. Osobito u dana\u0161nje vrijeme prijeti nam ometanje, nemar i rastresenost. Ozbiljno \u010ditanje zahtijeva svjesnu disciplinu, uklanjanje smetnji, odlu\u010dno udaljavanje uma i srca od drugih preokupacija. Uglavnom je to usamljena aktivnost, koja zahtijeva ti\u0161inu i osamu kako bi ideje mogle odjekivati i razvijati se, omogu\u0107uju\u0107i mukotrpno otkrivanje veza i implikacija. To je, gotovo uvijek, trud koji donosi plodove tek polako i zahtijeva od nas da ostavimo po strani \u017eelju za neposrednim povratnim informacijama i nagradama, za pljeskom i priznanjem. Kao takav, uklju\u010duje posebno siroma\u0161tvo i proizvodi odre\u0111enu poniznost. Askeza studija tako je u potpunosti u skladu s temeljnim vrijednostima prvih pustinjaka s gore Karmela, koji su bili predani tome da ostanu sami u svojoj \u0107eliji, danju i no\u0107u meditiraju\u0107i nad Gospodnjim zakonom (Pravilo<\/em>, 10). Nije slu\u010dajno da Terezija rezervira sat vremena dnevno za duhovno \u0161tivo (Konstitucije<\/em>, 6 [= II, 3]).<\/p>\n Istodobno, postoji dodatna zajedni\u010dka dimenzija u intelektualnom naporu. Moramo hodati zajedno u na\u0161oj potrazi za istinom, dijeliti uvide i otvarati nove dimenzije jedni drugima. Trebamo se me\u0111usobno podr\u017eavati i pomagati; ohrabrivati, izazivati, dijeliti radosti i frustracije. Terezija je to itekako jasno prepoznavala. Radovala se prilici za raspravu s prijateljima koji su isto mislili: \u201eVoljela bih da nas pet, koje sada ljubimo u Kristu, postignemo dogovor i […] poku\u0161amo se ponekad okupiti kako bismo se me\u0111usobno razoru\u017eali, i razgovarali o na\u0161em mogu\u0107em popravljanju i ve\u0107em uga\u0111anju Bogu\u201c (\u017divot<\/em>, 16, 7). Kako je Terezija savjetovala, budu\u0107i da je \u201e[ovo duhovno prijateljstvo] toliko va\u017eno za du\u0161e koje jo\u0161 nisu u\u010dvr\u0161\u0107ene u kreposti […], ne znam kako bih ga dovoljno preporu\u010dila\u201c (\u017divot<\/em>, 7, 21).<\/p>\n Prije svega, duhovnost i studij, molitva i intelektualni \u017eivot, proizlaze iz istog \u017eara: \u017eudnje za Bogom. U molitvi i u studiju pozvani smo tra\u017eiti Boga, tra\u017eiti Onoga koji je iznad ljudskog znanja, a ipak se otkriva kroz njega. I molitva i studij su putovi kroz koje ulazimo u Njegove misterije, ostaju\u0107i ipak unutar granica onoga \u0161to ljudski um mo\u017ee spoznati i izraziti. Ta Terezijina \u017eudnja za Bogom, za jedinim potrebnim (Lk 10,42), pro\u017eima svu na\u0161u intelektualnu aktivnost, nadahnjuje je i daje joj smisao. To je, zapravo, potpuno terezijanski po svojoj naravi i cilju. Ako je intelektualna aktivnost u potpunom skladu s izvornom namjerom pustinjaka s gore Karmela i s obnoviteljskom vizijom svete Terezije, postoje, po mom mi\u0161ljenju, specifi\u010dni i hitni razlozi zbog kojih ju moramo ponovno staviti u sredi\u0161te na\u0161eg duhovnog \u017eivota.<\/p>\n Prvo, \u010ditamo spise na\u0161ih svetaca kako bismo potaknuli rast nas samih kao karmeli\u0107ana. Kao \u0161to je Terezija voljela istaknuti, svaka nova generacija nu\u017eno postavlja temelje na kojima \u0107e njezini nasljednici graditi (Osnuci<\/em>, 4, 6). Moramo pa\u017eljivo i strpljivo uroniti u mudrost na\u0161e tradicije, prisvojiti bogatu ba\u0161tinu onih koji su bili prije nas, kako bismo ostvarili njihovu viziju na\u0161eg Reda i omogu\u0107ili budu\u0107im generacijama da u\u010dine isto. Zada\u0107a stalnog hranjenja na\u0161eg duhovnog \u017eivota povratkom izvorima na\u0161e tradicije nije opcija niti luksuz, ve\u0107 potreba; to je potraga za na\u0161im najdubljim identitetom kao karmeli\u0107ana i na\u0161a budu\u0107nost ovisi o tome.<\/p>\n Ne radi se ni o povratku nekoj stati\u010dnoj mudrosti zamrznutoj u pro\u0161losti. Vje\u010dne istine postoje u dinami\u010dnom odnosu s okolnostima sada\u0161njosti; one govore na\u0161em suvremenom svijetu s novom aktualno\u0161\u0107u i, zauzvrat, obasjane su i pro\u0161iruju se kroz taj svijet. Edith Stein je to jasno prepoznala, odra\u017eavaju\u0107i Tereziju u razumijevanju da je svijet njezina vremena ponovno bio u plamenu i da je postojala apsolutna potreba za karmelskim odgovorom (Uzvi\u0161enje svetog Kri\u017ea, 14. rujna 1939.: Ave Crux, Spes Unica<\/em>). Na\u0161a je sada\u0161nja du\u017enost, kao karmeli\u0107ana dana\u0161njice, dovesti mudrost na\u0161ih svetaca u dijalog s na\u0161im trenutnim okolnostima, razumjeti kako njihove rije\u010di odjekuju u dana\u0161njem kontekstu i ponuditi svijetu specifi\u010dno karmelsko svjedo\u010danstvo o Kristovoj pobjedi nad smr\u0107u.<\/p>\n Samo na taj na\u010din mo\u017eemo odgovoriti na vapaj na\u0161eg suvremenog svijeta, svijeta rastrganog patnjom, nepravdom, strahom i nejednako\u0161\u0107u \u2013 dovoljno je spomenuti trenutne ratove i progone u Ukrajini, Gazi, Libanonu, Burkini Faso…, sukobe u mnogim drugim regijama, o\u010daj izbjeglica i migranata te onih koji se bore za \u017eivot u gladi i siroma\u0161tvu. S druge strane, na\u0161a karmelska tradicija ima posebne blagodati koje mo\u017ee ponuditi Crkvi, zajednici Kristovoj u ovom svijetu. Na\u0161i sveci govore o Bogu, o Njegovoj sveobuhvatnoj ljubavi i spasiteljskoj djelatnosti; govore, s posebnom pronicljivo\u0161\u0107u, o misteriju ljudske osobe; razumiju prirodu identiteta i misije Crkve. Kao takvi, na\u0161i karmelski sveci su blagoslov ne samo za na\u0161u redovni\u010dku obitelj, ve\u0107 za cijelo Tijelo Kristovo.<\/p>\n Moramo biti sposobni ponuditi Crkvi njihovu bogatu mudrost, kako bismo poduprli samorazumijevanje Crkve i njezino navje\u0161tanje, da ta mudrost postane izvor za sve crkvene teologe i propovjednike. Da bismo to u\u010dinili, moramo razumjeti i usvojiti tu mudrost. S druge strane, prikladno je da mi karmeli\u0107ani, poput Terezije, crpimo duboko iz svih bogatstava koje kr\u0161\u0107anska teologija i duhovnost mogu ponuditi, stavljaju\u0107i ih zauzvrat u dijalog s mudro\u0161\u0107u na\u0161e vlastite tradicije.<\/p>\n U svjetlu ovih razmi\u0161ljanja, srda\u010dno pozivam svakog od nas da obnovi svoju posve\u0107enost studiju i intelektualnoj aktivnosti, smatraju\u0107i ih sredi\u0161njim dijelom na\u0161eg karmelskog \u017eivota. \u010citanje, studij i intelektualna istra\u017eivanja oblikuju na\u0161 identitet karmeli\u0107ana, hrane na\u0161 molitveni \u017eivot i osposobljavaju nas za obavljanje na\u0161eg specifi\u010dnog karmelskog poslanja u Crkvi i svijetu.<\/p>\n Pre\u010desto se doga\u0111a da se studij vidi samo kao sredstvo za postizanje cilja, mo\u017eda za dolazak do zavjeta ili re\u0111enja. Me\u0111utim, ozbiljna obveza prema \u010ditanju i studiju mnogo je va\u017enija od toga; to je, jednostavno, sastavni dio na\u0161eg karmelskog poziva, temeljna komponenta \u017eivota kojem smo se posvetili. Istina je, postoji ‘zvanje u zvanju’: podizanje intelektualnog studija na najvi\u0161u razinu, produbljivanje spoznaje i samorazumijevanja Reda, doprino\u0161enje novim uvidima i znanjem na\u0161oj karmelskoj tradiciji. To je poseban poziv onih koji se posve\u0107uju istra\u017eivanju, pou\u010davanju i pisanju. Oni koji obavljaju ove zadatke istinski slu\u017ee na\u0161em Redu.<\/p>\n Ipak, \u017eelim ponoviti da svatko od nas mora preuzeti ovu zada\u0107u na vlastitoj razini, u svom prostoru i vremenu. I mi trebamo hranu, trebamo razvijati i \u0161iriti na\u0161e razumijevanje karizme, \u017eivjeti na\u0161 karmelski poziv na na\u010din koji je plodan i osna\u017euju\u0107i, \u010dak i na skriven na\u010din, u intimnosti na\u0161e molitve i u neposrednosti na\u0161ih zajednica.<\/p>\n \u017delim nedvosmisleno potvrditi da ovo nije zadatak rezerviran samo za bra\u0107u. Na\u0161e sestre \u017eive Terezijinu viziju u specifi\u010dnom kontekstu svojih klauzurnih zajednica. Njihova mudrost i njihovi uvidi oblikovani su u loncu \u017eivota koji je Terezija oblikovala na po\u010detku svoje obnove. Kao takve, na\u0161e sestre donose poseban glas iskustva u intelektualni \u017eivot na\u0161eg Reda; donose uvide, znanja i percepcije koje su jedinstveno njihove. One \u010ditaju spise na\u0161ih svetaca u dosluhu sa svojim klauzurnim zajednicama i utjelovljuju njihova u\u010denja u svakodnevnom \u017eivotu; potrebni su nam neophodni doprinosi koje samo karmeli\u0107anke mogu dati. Poput Terezije, poti\u010dem priorice da osiguraju svim sestrama dovoljno vremena i gra\u0111e za \u010ditanje, studij i teolo\u0161ko produbljivanje, te da ponovno stave ovu obvezu u sredi\u0161te svojih rasporeda.<\/p>\n Ponekad postoji opravdani strah da bi intelektualna aktivnost mogla postati bijeg, distrakcija od ognja pro\u010di\u0161\u0107enja, ili isku\u0161enje ponosa i osobne promocije. Ipak, uz odgovaraju\u0107e rasu\u0111ivanje i razboritost, studij i intelektualni rad poma\u017eu nam u ostvarenju osobne preobrazbe i duhovnog sazrijevanja kojem smo svi posve\u0107eni. Stoga poti\u010dem sve sestre da to smatraju vitalnim i \u017eivotvornim dijelom svog \u017eivota i molitve u terezijanskom Karmelu.<\/p>\n Isto tako, moramo obratiti ve\u0107u pozornost mudrosti koju na\u0161a bra\u0107a i sestre iz Svjetovnog reda mogu ponuditi. Oni \u017eive na\u0161u karmelsku karizmu u srcu svijeta, u svojim domovima, radnim mjestima i lokalnim zajednicama. Oni vide i do\u017eivljavaju s posebnom o\u0161troumno\u0161\u0107u dijalog izme\u0111u na\u0161e duhovne tradicije i potreba i okolnosti suvremenog svijeta. I u ovom slu\u010daju radi se o loncu u kojem se kuhaju novi uvidi i novi stupnjevi razumijevanja. Na\u0161 zajedni\u010dki intelektualni \u017eivot kao karmeli\u0107ana bit \u0107e potpun tek kad uklju\u010dimo sve glasove Reda \u2013 redovnike, redovnice i svjetovne karmeli\u0107ane. Tek tada \u0107emo mo\u0107i istra\u017eiti puninu na\u0161e tradicije. Tek kada se budemo me\u0111usobno duboko slu\u0161ali \u2013 redovnice, OCDS i redovnici \u2013 mo\u0107i \u0107emo na odgovaraju\u0107i i ispravan na\u010din integrirati zna\u010denje na\u0161e karizme (usp. Deklaracija o karizmi OCD<\/em> 43-44).<\/p>\n Draga bra\u0107o i sestre, u srcu mojih \u017eelja za na\u0161u terezijansku obitelj \u017eelim da promoviramo ljubav i uva\u017eavanje prema intelektualnoj aktivnosti koja mo\u017ee hraniti na\u0161e \u017eivotno iskustvo karizme, produbiti na\u0161u molitvu, oblikovati na\u0161 identitet i krijepiti na\u0161e karmelsko poslanje u Crkvi i svijetu.<\/p>\n Koriste\u0107i ovu posebnu i radosnu priliku svetkovine na\u0161e Majke svete Terezije, dok se vra\u0107am s posjeta na\u0161oj obitelji u Aziji (Koreja, Tajvan i Hong Kong) i ponovno kre\u0107em u Afriku (Burundi-Ruanda i Senegal), nudim vam ovu viziju, no, prije svega, svoju blizinu, svoj blagoslov i svoju zahvalnost za va\u0161u predanost, va\u0161u skromnu i hrabru borbu, i zato \u0161to ne dopu\u0161tate da nada izblijedi. Bra\u0107o i sestre, sretan blagdan na\u0161e Majke Terezije! Neka nam ona podari svoju strast za Boga, za Crkvu i za \u010dovje\u010danstvo.<\/p>\n br. Miguel M\u00e1rquez Calle, OCD, Generalni poglavar<\/p>\n