Propovjednik se potom na zanimljiv na\u010din osvrnuo na dva specifi\u010dna pokazatelja vezana uz sv. Tereziju Avilsku. Prvo na datum njezina preminu\u0107a, s 4. na 15. listopada 1582., kako pi\u0161u \u017eivotopisci, jer se upravo te godine doga\u0111ala promjena s julijanskoga na gregorijanski kalendar (te se ispu\u0161taju datumi od 5. do 14. listopada 1582.). \u201eNjezina je smrt u\u0161la u dane koji ne stanu u zemaljski kalendar, nego u ‘vrijeme bez vremena’, u \u017eivot s Bogom koji niti je mjerljiv, niti treba mjerenje, jer je bezmjeran. To je vrijeme zajedni\u0161tva s Bogom.\u201c Kao drugi pokazatelj naveo je kip glasovitog Lorenza Berninija \u201eSv. Terezija u ekstazi\u201c, gdje \u201egledatelji poku\u0161avaju vidjeti ne\u0161to \u0161to se ne mo\u017ee vidjeti o\u010dima promatra\u010da bez molitve. Nevidljivo se vidi samo objavom otajstva i molitvom.\u201c Na Berninijevom kipu mogu\u0107e je promatrati Terezijinu \u017ee\u0111 za vje\u010dnim, za onim izvorom svjetla koji nam nije dostupan.<\/p>\n
U nastavku propovijedi mons. \u0160a\u0161ko srda\u010dno je potaknuo karmeli\u0107anke u Mariji Bistrici: \u201eVi ste ovdje, drage sestre, pozvane od Gospodina da svojim pozivom tra\u017eite Boga i navije\u0161tate ga svijetu, osobito suvremenomu svijetu, tako rastresenom, bu\u010dnom i, u kona\u010dnici, tu\u017enom; pozvane ste svjedo\u010diti i navije\u0161tati Bo\u017eje prvenstvo, njegov primat.\u201c Simboli\u010dki je protuma\u010dio i lokaciju bistri\u010dkog Karmela: \u201eI tako je ve\u0107 i sama smje\u0161tenost ovoga va\u0161eg samostana iza Bistri\u010dke Kalvarije simboli\u010dki sna\u017ena, znakovita, govorljiva, jer je to poziv svima nama da se popnemo na uzvisinu na kojoj su kri\u017eevi, Raspe\u0107e, kako bismo bolje vidjeli \u017eivot; da bismo bolje vidjeli svijet i da plodonosnije \u010ditamo povijest. Bistri\u010dki Kri\u017eni put kao da ima dodatnu postaju: XII a \u2013 va\u0161 samostan, nastavak Kristova predanja Ocu; nastavak razgovora razapetih; najavu susreta s tamom zla i pobjedu nad njom, navje\u0161taj uskrsnu\u0107a, ali jo\u0161 uvijek ne \u017eivljenoga u punini; ‘stanku’ u kojoj je zbijena prolaznost i vje\u010dnost\u2026\u201c<\/p>\n
U nadahnjuju\u0107oj propovijedi na\u0161lo se mjesta i za preno\u0161enje poruke \u017eivota Terezije Avilske prisutnim vjernicima: \u201ePozvani smo zaviriti u male ili velike ljudske doga\u0111aje vlastitoga \u017eivota, vlastitih obiteljskih, vjerni\u010dkih zajednica, povijesti, Crkve, svijeta, kako bismo otkrili nadnaravno u sada\u0161njosti. Pozvani smo nadilaziti kona\u010dnost da bismo vidjeli beskona\u010dno, koje je ve\u0107 prisutno, gotovo bih rekao skriveno u tkivu i titrajima na\u0161ega \u010dovje\u0161tva, jer je Sin Bo\u017eji postao \u010dovjekom i u na\u0161em \u010dovje\u0161tvu ve\u0107 je prisutan kao poziv, prisutnost, suputnik, prijatelj, Otkupitelj, Spasitelj, obe\u0107anje i zalog budu\u0107ega.<\/p>\n
Drage sestre, draga bra\u0107o i sestre, molimo Gospodina, po zagovoru svete Terezije Avilske, za takav pogled koji ne stane u kalendare; koji se ne dopu\u0161ta u potpunosti naslikati, isklesati, predo\u010diti, ali ve\u0107 u na\u0161im (malim) ljudskim predvidivim i nepredvidivim doga\u0111ajima vidi kona\u010dno i sve, pri \u010demu sve postaje ljep\u0161e, jer je Gospodin s nama i u nama: do svr\u0161etka svijeta<\/em>; i u trpljenju. \u2026 Ostaje nam prepoznavati misti\u010dka iskustva kojih nema bez \u010de\u017enje, nade i punine vje\u010dnosti; po\u010dev\u0161i od svojih bli\u017enjih i darovanih trenutaka koji ne stanu ni u jedan ljudski kalendar\u201c, zaklju\u010dio je propovjednik.<\/p>\n Po zavr\u0161etku misnog slavlja vjernici su imali priliku \u010dastiti relikvije sv. Terezije koje se \u010duvaju u Karmelu Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.<\/p>\n Poslije sv. Mise imale smo lijep i srda\u010dan susret s mons. \u0160a\u0161kom u na\u0161oj govornici.<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>