U subotu 8. velja\u010de postulanti predvo\u0111eni magistrom o. Sre\u0107kom krenuli su na jednodnevni izlet u Ma\u0111arsku.<\/p>\n
Prebiru\u0107i zrnca krunice i razmatraju\u0107i radosna i svjetlosna otajstva na\u0161ega Gospodina, sti\u017eemo na prvo odredi\u0161te: kod na\u0161ih sestara u Karmel Svih Svetih u Magyarsz\u00e9ku. S izrazitom velikodu\u0161no\u0161\u0107u do\u010dekala nas je \u010dasna majka te sestra Marta koja je porijeklom iz Sombora. Zahvaljuju\u0107i imenovanoj sestri, mogli smo se jednostavno sporazumjeti te smo izbjegli mu\u010denje s odve\u0107 te\u0161kim ma\u0111arskim jezikom. Razgovarali smo uz kavu te \u010dokoladu koju sestre vlastoru\u010dno proizvode u samostanu, kao i druge razne proizvode. Ne znamo za ostalo, ali s kockicama \u010dokolade smo ostali odu\u0161evljeni te ovim putem sestrama dajemo besplatnu reklamu.<\/p>\n
Povijesno gledaju\u0107i, zajednica je pro\u0161la kroz mnoge ku\u0161nje i preseljenja da bi se danas nalazila na ovome mirnom mjestu. Naime, dosada\u0161nja povijest \u017eenskog ogranka Karmela Ma\u0111arske mo\u017ee se podijeliti u \u010detiri velika razdoblja. Prva faza traje od osnutka, 21. svibnja 1936. do 10. studenog 1950. godine. To uklju\u010duje dinami\u010dan razvoj zajednice u Pe\u010duhu koja je zapo\u010dela s pet sestara i narasla na trideset i jednu \u010dlanicu, vanjski i unutarnji procvat samostana te formiranje zajednice koja te\u017ei svetosti i dostizanju vrhunca svog poziva. Deportacija koju su izvr\u0161ile komunisti\u010dke vlasti 10. lipnja 1950. nije zatekla zajednicu nespremnu. Duhom su sestre ve\u0107 sve preduhitrile kada su, osje\u0107aju\u0107i bijedu, siroma\u0161tvo i patnju ratom razorene zemlje, opetovano u molitvi nudile sebe i svoj samostan. U no\u0107i 10. lipnja zajednica je deportirana u Tisza\u00fajfalu, k benediktinkama. Tamo su morale ostati pod nadzorom Odjela za dr\u017eavnu za\u0161titu do 10. studenog, da bi uskoro vlasti naredile raspu\u0161tanje svih redovni\u010dkih zajednica. Posljednja \u010dasna sestra morala je napustiti zajednicu te se vratiti u civilni \u017eivot.<\/p>\n
Time je zapo\u010dela druga faza \u017eivota zajednice. Ukidanje svega \u0161to je do tada bilo najva\u017enije: samostan, klauzura, zajednica, redovni\u010dko odijelo. Bog je prihvatio njihovu \u017ertvu kao \u017ertvu paljenicu. Bez samostana, klauzure i zajednice nemogu\u0107e je \u017eivjeti kontemplativnim karmelskim \u017eivotom. Neke sestre su se ubrzo vratile u samostansku sakristiju gdje su pekle hostije kako bi i dalje osigurale opskrbu hostija za biskupiju, dok su druge tra\u017eile posao negdje drugdje ili se vra\u0107ale svojim obiteljima, uklju\u010div\u0161i se u \u017eivot \u017eupe svojih rodnih sela.<\/p>\n
Tre\u0107a faza trajala je mnogo godina. Naime, sestre su tragale za uvjetima potrebnim za ponovnu uspostavu zajednice. Od kasnih osamdesetih nadalje odga\u0111alo se ponovno pokretanje zbog nepostoje\u0107ih uvjeta, da bi kona\u010dno dana 10. studenoga 1991. sestre preuzele redovni\u010dki habit i ponovno slu\u017ebeno zapo\u010dele svoj redovni\u010dki \u017eivot u Pe\u010duhu. U samostanu je tada zajedno \u017eivjelo pet sestara, a dvije u blizini samostana zbog zdravstvenih i drugih pote\u0161ko\u0107a. Godine 1992. dvije sestre stigle su iz Francuske pomo\u0107i u ponovnom pokretanju, jedna od njih kao novakinja. Tako su sestre nakon posjeta iz Generalne uprave Reda u studenom slu\u017ebeno mogle primati novakinje. Ovaj datum bi se mogao ozna\u010diti kao po\u010detak drugog cvjetanja.<\/p>\n
Rastu\u0107a zajednica preselila se na dana\u0161nju lokaciju 2002. godine i po\u010dela graditi samostan koji je ba\u0161tina prva tri samostana (Sopronb\u00e1nfalva, Szombathely, P\u00e9cs). Otad mo\u017eemo datirati \u010detvrtu etapu u povijesti zajednice sestara. Naime, sestre su do\u0161le na kupljeno zemlji\u0161te na kojem su se nalazile \u0161tale i stado konja te su marljivim i upornim radom, uz Bo\u017eju providnost, izgradile i oblikovale samostan prikladan za redovni\u010dki \u017eivot.<\/p>\n
Sestre karmeli\u0107anke iz Magyarsz\u00e9ka (mjesto blizu Pe\u010duha) bave se, izme\u0111u ostalog, izdavanjem knjiga, ru\u010dnom proizvodnjom \u010dokolade te ve\u0107 godinama pru\u017eaju priliku bra\u0107i i sestrama koji rade u vinogradu Gospodnjem i svim iskrenim tra\u017eiteljima Boga da zastanu, promi\u0161ljaju i uklju\u010de se u individualne i grupne duhovne vje\u017ebe. Vrijedi istaknuti kako se svakoga utorka u kapelici slu\u017ei grkokatoli\u010dka liturgija. Osim ovoga samostana, sestre su 2006. osnovale drugi u Rumunjskoj, gdje se danas nalazi manja zajednica. Ovaj prekrasan posjet sestrama zaklju\u010dili smo slu\u017ebom \u010ditanja te molitvama Reda u veli\u010danstvenoj kapelici koja odi\u0161e izrazitom sakralno\u0161\u0107u. Zanimljiva je \u010dinjenica da je kapelica sagra\u0111ena na mjestu nekada\u0161nje \u0161tale.<\/p>\n
Zahvalni na svemu nastavljamo put prema Pe\u010duhu. Stigav\u0161i tamo, obilazimo impozantnu katedralu Sv. Petra i Pavla. Prva sakralna gra\u0111evina na tom mjestu potje\u010de iz 4. stolje\u0107a. Smatra se da je u vrijeme osnivanja Pe\u010du\u0161ke biskupije 1009. godine slu\u017eila kao starokr\u0161\u0107anska grobnica. Gradnja katedrale zapo\u010dela je u 12. stolje\u0107u te je kroz vrijeme gra\u0111ena raznim stilovima. Za vrijeme turske vladavine, izme\u0111u 1543. i 1686. godine, katedrala i kripta kori\u0161tene su za bogoslu\u017eje kao i za skladi\u0161tenje \u017eitarica, \u0161to je \u0161tetno djelovalo na zgradu. Kasniji su biskupi obnavljaju\u0107i katedralu koristili razne stilove poput baroka te klasicizma. Dana\u0161nji oblik katedrala je dobila nakon obnove koja je trajala od 1882. do 1891. godine. Poslove je prema zadu\u017eenju dobivenom od biskupa N\u00e1ndora Dul\u00e1nszkyja (1829.-1896.) vodio austrijski arhitekt Friedrich von Schmidt.<\/p>\n
Katedrala je duga 70, a \u0161iroka 40 metara. U tornjevima visokim 60 metara smje\u0161tena su 4 zvona, a svako zvono nosi svoj naziv. Jedno je posve\u0107eno Bla\u017eenoj Djevici Mariji, drugo sv. Pavlu, tre\u0107e sv. Petru a posljednje, \u010detvrto, sv. Franji Asi\u0161kom. Imali smo priliku (koju nismo oklijevali iskoristiti) popeti se na jedan od tornjeva s kojega se mo\u017ee vidjeti Pe\u010duh kao na dlanu. Na ju\u017enoj fasadi zgrade stoje kipovi dvanaest apostola. Dana 9. sije\u010dnja 1991. papa Ivan Pavao II. katedrali je dao status male bazilike, a nekoliko mjeseci kasnije ju je i posjetio. Katedralu tako\u0111er krase prekrasne orgulje koje su izra\u0111ene 1887. godine u tvornici orgulja Angster, ozna\u010dene imenom \u201eJozef Angster\u201c. Osim toga, unutra\u0161njost krase zadivljuju\u0107e freske na kojima se nalazi i ma\u0111arski kralj sv. Stjepan po kome nosi naziv na\u0161a crkva u Somboru, a \u010dije je ime kao svoje redovni\u010dko prezime nosio na\u0161 sluga Bo\u017eji o. Gerard. Va\u017eno je istaknuti i kako se u kripti katedrale nalazi grob biskupa Ivana \u010cesmi\u010dkog, koji je prvotno bio pokopan u Remetama.<\/p>\n
Pri kraju razgledavanja zamijetili smo kako \u0107e 26. travnja biti obred progla\u0161enja bla\u017eenom ma\u0111arske djevice i mu\u010denice, slu\u017ebenice Bo\u017eje Marije Magdolne Bodi. Nju su 23. o\u017eujka 1945. u dobi od 24 godine ubili sovjetski vojnici. Dr\u017ee\u0107i krunicu u rukama izrekla je svoje posljednje rije\u010di: \u201eGospodaru moj, kralju moj! Uzmi me k sebi!\u201c O ovoj Bo\u017ejoj slu\u017ebenici mo\u017eda najbolje govori njezina izjava: \u201eKako je mogu\u0107e bojati se smrti? Jer samo tada mo\u017eemo vidjeti na\u0161eg Gospodina licem u lice… Smrt je sretan trenutak. Kako je mogu\u0107e toga se bojati?\u201c<\/p>\n
Prepuni dojmova i zahvalni Gospodinu na svim dobro\u010dinstvima, polazimo natrag za Sombor. Pri povratku u kombiju molimo ve\u010dernju i pove\u010derje. Ostatak vo\u017enje provodimo razmatraju\u0107i \u017ealosna i slavna otajstva krunice te sti\u017eemo doma sa stihovima himna Salve Regina<\/em> na usnama.<\/p>\n [ngg src=”galleries” ids=”336″ sortorder=”3242,3227,3228,3229,3230,3231,3232,3233,3234,3235,3236,3237,3238,3239,3240,3241″ display=”basic_thumbnail” override_thumbnail_settings=”1″ thumbnail_width=”115″ thumbnail_height=”85″ thumbnail_crop=”0″ number_of_columns=”4″ show_slideshow_link=”0″]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U subotu 8. velja\u010de postulanti predvo\u0111eni magistrom o. Sre\u0107kom krenuli su na jednodnevni izlet u Ma\u0111arsku.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":22630,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_feature_clip_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-22624","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/image7.jpeg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22624","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22624"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22624\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22676,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22624\/revisions\/22676"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/22630"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22624"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22624"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22624"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}