{"id":22838,"date":"2025-04-09T23:26:36","date_gmt":"2025-04-09T21:26:36","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=22838"},"modified":"2026-03-07T21:28:52","modified_gmt":"2026-03-07T20:28:52","slug":"hodocasce-postulanata-u-bugarsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=22838","title":{"rendered":"Hodo\u010da\u0161\u0107e postulanata u Bugarsku"},"content":{"rendered":"

Dana 20. o\u017eujka postulanti predvo\u0111eni magistrom o. Sre\u0107kom uputili su se na hodo\u010da\u0161\u0107e u Bugarsku. Put je zapo\u010deo molitvom i razmatranjem radosnih i svjetlosnih otajstava krunice. Nedaleko od Sombora sti\u017eemo na na\u0161e prvo odredi\u0161te, to je\u00a0 grkokatoli\u010dka \u017eupa sv. Jozafata u Kuli, gdje se nalazi i Samostan Presvetog Trojstva otaca\u00a0 bazilijanaca, te Samostan svetog Josipa sestara slu\u017ebenica BDM. Sveti Jozafat Kuncevi\u010d (1580.-1624.), po kojem \u017eupa nosi ime, bio je redovnik bazilijanac, grkokatoli\u010dki nadbiskup i mu\u010denik, te se uvelike zalagao za jedinstvo kr\u0161\u0107ana. Prvo smo posjetili crkvu u koju nas je uveo \u017eupnik bazilijanac o. Damjan Ki\u010da, te nam je ukratko ispri\u010dao povijest njezina nastanka i protuma\u010dio ikonostas te jako izra\u017eenu simboliku isto\u010dne liturgije. U samostanu jo\u0161 \u017eivi i djeluje o. Platon Salak. Zatim su nam sestre slu\u017ebenice BDM pokazale svoj samostan i kapelicu sv. Josipa gdje se mole. Dug je put pred nama te odbijamo velikodu\u0161nu ponudu kave i kola\u010da, ali nas sestre opskrbljuju slatki\u0161ima za put te nastavljamo s hodo\u010da\u0161\u0107em.<\/p>\n

Tijekom vo\u017enje u kombiju molimo srednji \u010das te malo kasnije slu\u017ebu \u010ditanja i molitve Reda, a pred sam dolazak u Sofiju kompletiramo ru\u017earij sa \u017ealosnim i slavnim otajstvima krunice te tako zazivamo Presvetu Bogorodicu da nas \u010duva i zagovara na ovom hodo\u010da\u0161\u0107u. U Sofiju sti\u017eemo pred samu ve\u010der, kod na\u0161ih sestara karmeli\u0107anki isto\u010dnog obreda koje su nas tako velikodu\u0161no ugostile u ovome svetom vremenu. Sestra Terezija iz Karmelskog svjetovnog reda nam je poslu\u017eila ve\u010deru. Nakon okrepe hranom molimo ve\u010dernju i pove\u010derje, te tako zavr\u0161avamo prvi dan ovoga izrazito bogatog hodo\u010da\u0161\u0107a.<\/p>\n

Drugi dan zapo\u010deli smo s jutarnjom molitvom i slu\u017ebom \u010ditanja te svetom liturgijom prema isto\u010dnom obredu u crkvi Duha Svetoga kod na\u0161ih sestara. Nakon doru\u010dka krenuli smo u centar Sofije na bogat dnevni program. Prvo smo posjetili katedralnu crkvu Uznesenja Marijina, gdje nas je do\u010dekao grkokatoli\u010dki biskup Petko Valov, predsjednik Me\u0111uobredne biskupske konferencije Bugarske. Nedavno zare\u0111eni biskup upoznao nas je kako s povijesnim nastankom, tako i s unutra\u0161njo\u0161\u0107u crkve, a na osobit na\u010din s ikonostasom. Katedrala je gra\u0111ena od 1922. do 1924.<\/p>\n

Pozdravljamo se sa biskupom Petkom te nastavljamo dalje do samostana sestara Presvete Euharistije. Sestre euharistinke su nas srda\u010dno do\u010dekale, uvele nas u njihovu kapelicu posve\u0107enu svetom Josipu, te nam pobli\u017ee objasnile njihov nastanak i karizmu. Naime, euharistinke su utemeljili brat i sestra, sluga Bo\u017eji sve\u0107enik lazarist otac Josip Aloati i njegova sestra Kristina Evrozija Aloati u Solunu 21. travnja 1889. godine. U po\u010detku se zajednica razvijala u Makedoniji gdje su otvorili siroti\u0161ta i \u0161kole, a za stariju djecu radionice za \u0161ivanje i vezenje, kao i poljoprivrednu \u0161kolu za dje\u010dake. Godine 1920., kao posljedica Prvog svjetskog rata, sestre su bile prisiljene napustiti svoj dom i zajedno s mnogim izbjeglicama iz Egejske Makedonije nastanile su se u Sofiji, gdje su ponovno otvarale siroti\u0161ta za djevoj\u010dice te preuzele brigu o njihovom odgoju i obrazovanju te im ponudile roditeljsku skrb. Godine 1930. dovr\u0161ena je njihova velika ku\u0107a u kojoj je sa sestrama zajedno \u017eivjelo oko 100 djevojaka, siroma\u0161nih ili siro\u010dadi. Ta im je velika ku\u0107a zajedno sa siroti\u0161tem 1948. godine bila oduzeta, te su ih prisilno naselili u biv\u0161u nuncijaturu u dana\u0161njoj ulici Angelo Roncalli 2, gdje su ostale do 1998. godine. Treba istaknuti kako su u toj maloj ku\u0107i \u017eivjele zajedno s na\u0161im sestrama karmeli\u0107ankama u izuzetno oskudnim uvjetima i premalom prostoru. Zvanja su se uistinu potvr\u0111ivala samim ostankom u tim te\u0161kim uvjetima i nadasve zahtjevnim vremenima. U godinama totalitarizma sestre euharistinke preusmjerile su svoju skrb prema napu\u0161tenima, starijima i potrebitima, te na pripremanje djece i odraslih za dostojno primanje sakramenata i svjedo\u010denje Krista i Njegove crkve primjerom i naukom. Zajednica su isto\u010dnog obreda i apostolskog karaktera. Sam naziv \u201eeuharistinke\u201d govori da su posve\u0107ene \u0161tovanju i \u0161irenju pobo\u017enosti prema Presvetoj Euharistiji. Brigom za bogoslu\u017eje i oltar, molitvom, primjerom i katehezom trude se osigurati da se Isusa poznaje, ljubi i \u0161tuje u svetoj pri\u010desti, \u0161to je ujedno i njihova karizma.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i promjenama nakon 1989. godine i povratu nekih crkvenih posjeda te uz pomo\u0107 dobro\u010dinitelja sagra\u0111en je njihov novi samostan u Sofiji. Tu je ujedno i generalna uprava zajednice kao i novicijat. Va\u017eno je navesti kako se u dvori\u0161tu samostana nalazi Medicinski centar Ivan Pavao II. koji zapo\u0161ljava lije\u010dnike specijaliste \u2013 radiologe, kardiologe, interniste, gastroenterologe i mnoge druge. U sklopu centra djeluje i klini\u010dki laboratorij, a za socijalno ugro\u017eene skupine usluge su besplatne. Na kraju posjeta u samostanskom dvori\u0161tu obilazimo prekrasnu crkvu koja je 22. listopada 2005. godine posve\u0107ena sv. papi Ivanu XXIII. On je kao mons. Angelo Giuseppe Roncalli stigao u Sofiju u kao apostolski vizitator te je jedno od njegovih djela bila i kupnja zemlji\u0161ta na kojem je sagra\u0111ena dana\u0161nja crkva. Sv. Ivan XXIII. u\u010dinio je uistinu jako puno toga za Sofiju i cijelu Bugarsku te su tragovi njegova djelovanja jo\u0161 uvijek jako prisutni, kao i njegovo \u0161tovanje me\u0111u narodom. U crkvi se na ikonostasu nalazi ikona sv. Ivana Pavla II. i to je prva njegova ikona postavljena na ikonostas u svijetu. Papa Ivan Pavao II. osobno je darovao sestrama relikvije sv. Ivana XXIII. kad je pohodio Bugarsku 2002. Zahvaljujemo sestrama na velikodu\u0161nosti i gostoprimstvu te nastavljamo dalje.<\/p>\n

Sljede\u0107a postaja je biv\u0161a nuncijatura u kojoj su nas do\u010dekali dvojica poljskih franjevaca konventualaca. Oni su nas proveli kroz Crkvu sv. Franje i kroz samostan u kojem su do 2021. djelovala na\u0161a bra\u0107a karmeli\u0107ani. Crkva je izgra\u0111ena 1899. godine. Liturgija se slu\u017ei prema isto\u010dnome obredu. Na oltaru se nalaze relikvije sv. Franje Asi\u0161kog, sv. Antuna Padovanskog te sv. Maksimilijana Marije Kolbea. U sklopu centra nalazi se i Radio Ave Marija koji su pokrenuli franjevci konventualci te knji\u017eara s mnogim karmelskim izdanjima na bugarskom jeziku, a za koja su zaslu\u017ena na\u0161a bra\u0107a karmeli\u0107ani koji su tu djelovali te sestre karmeli\u0107anke i Karmelski svjetovni red. Nakon \u0161to su nas oci konventualci okrijepili kavom i kola\u010dima nastavili smo dalje.<\/p>\n

Na redu su bile pravoslavne crkve od kojih je impresivna patrijar\u0161ijska Katedrala svetog Aleksandra Nevskog, koja je ujedno i nacionalni simbol. Izgra\u0111ena je 1908. godine u neobizantskom stilu. Kupole su pozla\u0107ene, zvonik se uzdi\u017ee na visinu od 53 metra i ima 12 zvona, od kojih najve\u0107e te\u017ei 12 tona. Unutra\u0161njost je ukra\u0161ena prekrasnim mozaicima dok freske, ikone i lusteri stvaraju atmosferu koja izaziva strahopo\u0161tovanje. Fotografiranje je zabranjeno pa na\u017ealost ne posjedujemo fotografije unutra\u0161njosti ove monumentalne gra\u0111evine.<\/p>\n

U blizini se nalazi i crkva sv. Sofije koja je jedna od najzna\u010dajnijih povijesnih i arhitektonskih spomenika grada. Izuzetno je va\u017ena za duhovni i kulturni identitet grada te je usko povezana s njegovom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Naime, sam grad je dobio ime upravo po ovoj crkvi, te se ona nalazi i na grbu grada Sofije. Sagra\u0111ena je u 6. st. za vrijeme vladavine bizantskog cara Justinijana I. na temeljima ranijih crkava iz 4. stolje\u0107a. U ovoj crkvi odr\u017ean je poznati crkveni sabor u Serdici 343. godine. Crkva tako predstavlja duhovnu snagu i otpornost kr\u0161\u0107anstva, kao i povijesni spomenik. I u njoj je zabranjeno fotografirati unutra\u0161njost. Ovim razgledavanjem zavr\u0161avamo izuzetno bogat dan te se vra\u0107amo na molitvu i okrepu u samostan na\u0161ih sestara karmeli\u0107anki.<\/p>\n

Tre\u0107i dan hodo\u010da\u0161\u0107a zapo\u010deli smo jutarnjim pohvalama i slu\u017ebom \u010ditanja te svetom liturgijom. Okrijepljeni duhovnim dobrima, nakon doru\u010dka polazimo za Plovdiv, kamo sti\u017eemo nakon vo\u017enje popra\u0107ene molitvom. Za po\u010detak smo pri samome ulasku u grad posjetili sakralnu radnju te se opremili tamjanom, ikonama i raznim drugim sakralnim predmetima. Nakon toga zapo\u010deli smo obilazak povijesne jezgre grada i nemalog broja pravoslavnih crkava, me\u0111u kojima su: pravoslavna katedrala, Crkva Svete Bogorodice, Crkva sv. Petra i Pavla i mnoge druge. Kao \u0161e\u0107er na kraju, posjetili smo katoli\u010dku katedralu sv. Ljudevita. Srda\u010dno nas je do\u010dekao \u017eupnik o. Stefan Manolov i proveo nas kroz njezin povijesni nastanak i dana\u0161nju stvarnost.<\/p>\n

Katedrala je prvostolnica Sofijsko-plovdivske biskupije, uz konkatedralu sv. Josipa u Sofiji. Prema predaji napravljena je na mjestu stare katoli\u010dke crkve koja se spominje u nekim latinskim izvorima. Crkva je gra\u0111ena od 1858. do 1861., a gradio ju je majstor Ivan Bojanin prema projektu talijanskog arhitekta Alfonsa iz Rima. Gradnju je financijski pomogao i papa Pio IX. Njezin prvotni izgled bio je spoj stilova rimskih renesansnih bazilika i bugarske tradicijske preporodne arhitekture. Crkva je trobrodna bazilika sa sedam oltara, duga 44, \u0161iroka 21 i visoka 15 metara. Posvetio ju je 25. o\u017eujka 1861. godine biskup Andrea Canova. Te je iste godine bila oboga\u0107ena prvim orguljama u Bugarskoj.<\/p>\n

Crkva je kroz povijest do\u017eivjela o\u0161te\u0107enja \u0161to od potresa \u0161to od po\u017eara te je nekoliko puta obnavljana. Zadnja obnova je bila u baroknom stilu i u duhu talijanskog klasicizma. Tijekom obnavljanja sa\u010duvan je prvotni izgled, a njezina je unutra\u0161njost rekonstruirana i u potpunosti oslikana radovima umjetnika Krstje Stamatova i Dosje Mandova. U desnom dijelu katedrale nalazi se grob kneginje Marije Luise Bourbon-Parmske, prve supruge bugarskog kneza Ferdinanda I. Zanimljivo je napomenuti kako je njezin kum bio papa bl. Pio IX. Kneginja je umrla 1899. s navr\u0161enih 29. godina. Na donjem djelu sarkofaga ispisane su njezine posljednje rije\u010di mu\u017eu Ferdinandu: \u201eUmirem, ali na nebu \u0107u biti iznad vas, iznad djece na\u0161e i iznad Bugarske.\u201c U katedrali se nalazi i kapelica bla\u017eenog Pavla D\u017eid\u017eova (1919.-1952.), mu\u010denika vjere i za\u0161titnika mlade\u017ei Sofijsko-plovdivske biskupije. Sveti papa Ivan Pavao II. posjetio je katedralu 2002. i susreo se s mladim katolicima iz cijele zemlje. Pozdravljamo se sa \u017eupnikom, zahvaljujemo mu na izdvojenom vremenu te se vra\u0107amo u Sofiju.<\/p>\n

Za sam kraj ovoga dana susre\u0107emo se sa sestrama karmeli\u0107ankama. Nakon kratkog upoznavanja sestre su nam ukratko ispri\u010dale svoju povijest koja je zapo\u010dela 1932. godine kada je apostolski egzarh isto\u010dnih katolika u Bugarskoj mons. Kiril Kurtev, uvi\u0111aju\u0107i da je njegovoj biskupiji potreban kontemplativni red, pokrenuo osnivanje prvog Karmela bizantsko-slavenskog obreda u svijetu. Njegovu inicijativu je podr\u017eao mons. Angelo Roncalli, budu\u0107i papa Ivan XXIII., i ona je ostvarena 23. svibnja 1935. godine. U Sofiju je do\u0161lo pet francuskih karmeli\u0107anki iz Istanbula koje su postavile kamen temeljac nove karmelske zajednice.<\/p>\n

Sestre su se u po\u010detku smjestile u jednoj maloj ku\u0107i, a ubrzo su im se pridru\u017eile prve bugarske djevojke kao kandidatice. Godine 1940. sestre su se nastanile u nekoliko manjih ku\u0107a oko crkve sv. Franje. Drugi svjetski rat unio je promjene u njihov dotada\u0161nji na\u010din \u017eivota. Naime, zbog opasnosti bombardiranja koje je razorilo bugarski glavni grad sestre su bile evakuirane u Jambol kod sestara oblatki, gdje su im uvjeti dopu\u0161tali da bez posebnih smetnji slijede svoje Pravilo. U prolje\u0107e 1944. karmelska se zajednica vra\u0107a u svoje napola razru\u0161eno sofijsko prebivali\u0161te.<\/p>\n

Godine koje su slijedile bile su najte\u017ee u povijesti prvog Karmela bizantsko-slavenskog obreda. Zajednica je vi\u0161e puta bila izlo\u017eena progonima komunisti\u010dkog re\u017eima te je bila na rubu uni\u0161tenja. Godine 1952. sve su sestre uhi\u0107ene i podvrgnute o\u0161trim ispitivanjima. Priorica je provela vi\u0161e od pedeset dana u zatvoru te je potom protjerana iz Bugarske, kao i ostale sestre koje nisu bile Bugarke. Dvije sestre su poslane u koncentracijski logor iz kojeg su se vratile nakon devet mjeseci. Ostale su nakon \u010detrdeset dana zatvora bile prisiljene vratiti se svojim obiteljima. Ponovno se okupljaju 1958. godine i smje\u0161taju se na kor crkve sv. Franje, gdje su napravile \u0161est \u0107elija. Tako su u tim te\u0161kim uvjetima i neima\u0161tini provele vi\u0161e od \u010detrdeset godina. Ovo je uistinu bilo tiho svjedo\u010danstvo vjere, nade i ljubavi. Tek 1999. godine postalo je mogu\u0107e uspostaviti klauzuru u nekoj od ku\u0107a koje su im pripadale u pro\u0161losti.<\/p>\n

Godine 1996. zapo\u010dela je izgradnja novog samostana u kojem se sestre karmeli\u0107anke danas nalaze. Od svog osnutka Karmel Duha Svetoga privla\u010dio je du\u0161e koje tra\u017ee dublji \u017eivot s Bogom te je tako nastala zajednica Karmelskog svjetovnog reda \u010diji \u010dlanovi \u017eive duhovnost Karmela u svijetu. I danas s obnovljenim \u017earom nastavljaju oboga\u0107ivati \u017eivot Crkve i dru\u0161tva plodovima karmelske karizme. Na kraju susreta pozdravljamo se sa sestrama te im zahvaljujemo \u0161to su nas primile i na svemu \u0161to \u010dine svakoga dana svojim tihim molitvama i \u017ertvama kako za nas, tako i za cijeli svijet.<\/p>\n

Osvanuo je i posljednji dan u Sofiji. Zapo\u010dinjemo ga jutarnjom molitvom te slu\u017ebom \u010ditanja. Imali smo i ugodan susret s nekim \u010dlanovima svjetovnog reda. Prijepodne zavr\u0161avamo euharistijskim slavljem te nakon ru\u010dka polazimo natrag u Sombor. Put koristimo za molitvu i na taj na\u010din ovo duhovno bogato hodo\u010da\u0161\u0107e zavr\u0161avamo s Presvetom Bogorodicom, kao \u0161to smo ga i zapo\u010deli. Prelaze\u0107i kilometre, zajedno s Marijom prelazili smo i zrnca krunice te smo srca prepuna dojmova i zahvalnosti zavr\u0161ili ovo hodo\u010da\u0161\u0107e razmatranjem otajstava na\u0161ega Spasitelja Isusa Krista kojemu neka je \u010dast i slava u vijeke vjekova.<\/p>\n