{"id":23072,"date":"2025-06-07T22:32:02","date_gmt":"2025-06-07T20:32:02","guid":{"rendered":"https:\/\/karmel.hr\/?p=23072"},"modified":"2026-02-16T22:59:42","modified_gmt":"2026-02-16T21:59:42","slug":"proslava-stoljetnice-kanonizacije-sv-male-terezije-u-njezinoj-zupi-u-beski","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=23072","title":{"rendered":"Proslava stoljetnice kanonizacije sv. Male Terezije u njezinoj \u017eupi u Be\u0161ki"},"content":{"rendered":"

U subotu 31. svibnja, na blagdan Poho\u0111enja Marijina, postulanti predvo\u0111eni magistrom o. Sre\u0107kom, na poziv \u017eupnika vl\u010d. Aleksandra Kova\u010devi\u0107a sudjelovali su na proslavi 100. obljetnice kanonizacije sv. Male Terezije u Be\u0161ki. Na put smo krenuli nakon doru\u010dka u ranim jutarnjim satima, kako bismo usput posjetili biskupijsko sveti\u0161te Gospe Tekijske u Petrovaradinu te pravoslavni manastir u Kovilju.<\/p>\n

U Petrovaradin sti\u017eemo prije otvaranja crkve Gospe Snje\u017ene. U prekrasnom prirodnom ambijentu ispred \u0161pilje Gospe Lurdske pred kipom Majke Bo\u017eje molimo Slu\u017ebu \u010ditanja i Molitve reda, te zavr\u0161avamo himnom Regina caeli. Sveti\u0161te uz to ima izgra\u0111en Kri\u017eni put koji je pogodan za kratku \u0161etnju i razmatranje. Nedugo zatim sti\u017ee gospodin koji je zadu\u017een za odr\u017eavanje sveti\u0161ta te nam otvara crkvu i kratko nas uvodi u povijest samoga sveti\u0161ta. Naime, prema predaji, na mjestu sada\u0161nje crkve nalazila se srednjovjekovna kr\u0161\u0107anska crkva posve\u0107ena Bla\u017eenoj Djevici Mariji koju su najvjerojatnije podigli redovnici cisterciti. Nakon turske najezde i osvajanja ovih krajeva 1526. godine, spomenuta je crkva sru\u0161ena i na njenom mjestu podignuta d\u017eamija, u narodu poznata kao Tekija.<\/p>\n

Nakon odlaska Turaka 1687. godine, grad Petrovaradin postaje stjeci\u0161tem vojnika, obrtnika, trgovaca i zemljoradnika, a \u010dlanovi Dru\u017ebe Isusove dolaze ve\u0107 1693. godine. Budu\u0107i da u oslobo\u0111enom Petrovaradinu ne zati\u010du sa\u010duvane srednjovjekovne kr\u0161\u0107anske crkve, isusovci su prije podizanja vlastite samostanske crkve sv. Jurja mu\u010denika u podno\u017eju petrovaradinske tvr\u0111ave za bogoslu\u017eje koristili napu\u0161tenu tekijsku d\u017eamiju koju su preuredili u kr\u0161\u0107ansku crkvicu i posvetili je Bezgre\u0161nom Za\u010de\u0107u Bla\u017eene Djevice Marije.<\/p>\n

Sedamnaest godina nakon \u0161to je u Srijemskim Karlovcima 1699. godine sklopljen mir izme\u0111u austrijskog i turskog carstva, nad Srijemom se ponovno nadvila sjena ubijanja i pusto\u0161enja. Broj\u010dano nadmo\u0107na turska vojska, na \u010delu s velikim vezirom Damad Ali Pa\u0161om, pristigla je 3. kolovoza 1716. godine pred zidine Petrovaradina i opsjela ga. Austrijska vojska pod zapovjedni\u0161tvom princa Eugena Savojskog odgovorila je izlaskom izvan utvrde u jutro 5. kolovoza iste godine. U kra\u0107oj borbi vo\u0111enoj nedaleko od crkvice Bezgre\u0161nog Za\u010de\u0107a Bla\u017eene Djevice Marije, turska je vojska do\u017eivjela strahoviti poraz. Uvjeren da je Gospinim zagovorom izvojevana pobjeda nad osvaja\u010dem, princ Eugen je u znak zahvalnosti darovao petrovaradinskoj crkvi Bezgre\u0161nog Za\u010de\u0107a Bla\u017eene Djevice Marije sliku Bogorodice s djetetom Isusom u naru\u010dju, koju je dotada kao svetinju nosio u ratne pohode i pred njom zazivao pomo\u0107 s neba za svoju vojsku. S obzirom da je pobjeda izvojevana u bitci vo\u0111enoj 5. kolovoza, crkva je od tada povjerena za\u0161titi Gospe Snje\u017ene \u010diji se spomendan slavi tog dana, odnosno Gospe Tekijske. Zbog svoje \u010dudotvornosti, ova je slika s vremenom postala predmetom iznimnog \u0161tovanja, a blagdan Gospe Snje\u017ene danom najve\u0107ih hodo\u010da\u0161\u0107a u ovo marijansko sveti\u0161te u Petrovaradinu.<\/p>\n

U prvim poslijeratnim godinama crkva Gospe Snje\u017ene pro\u0161irena je tro\u0161kom obitelji nastradalog austrijskog podmar\u0161ala, grofa Siegfrieda Breunera, koga su Turci bili zarobili i na sam dan bitke pogubili. Drugo pro\u0161irenje i preure\u0111enje crkve poduzeli su isusovci 1754. godine, a na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja iste godine, sve\u010dano je u crkvu unesena \u010dudotvorna slika Gospe Snje\u017ene. U znak sje\u0107anja na taj doga\u0111aj Sveti\u0161te Gospe Snje\u017ene slavi i danas ovaj spomendan kao \u201eMale Tekije\u201c, dok se blagdan Gospe Snje\u017ene slavi u Sveti\u0161tu kao \u201eVelike Tekije\u201c.<\/p>\n

Sada\u0161nja vanj\u0161tina Tekijske crkve, izgra\u0111ena u neogoti\u010dko-romani\u010dkom stilu, potje\u010de iz 1881. godine. Neumornim zalaganjem tada\u0161njeg ravnatelja sveti\u0161ta, \u017eupnika i opata Ilije Okrugi\u0107a Srijemca, crkva je temeljitom obnovom znatno pove\u0107ana. Na njenom pro\u010delju podignuta su dva zvonika, a na za\u010delju kupola s kri\u017eem postavljenim nad polumjesecom, \u0161to simbolizira pobjedu kr\u0161\u0107anstva nad islamom. Na mjestu glavnog oltara podignut je oltar od bijelog mramora koji se i danas nalazi u crkvi, a na prozore postavljeni vitraji s likovima i imenima svetaca.<\/p>\n

Godine 2004., pri obilje\u017eavanju 1700. obljetnice stradanja srijemskih mu\u010denika, strop Tekijske crkve oslikan je motivima otajstava radosne, \u017ealosne i slavne krunice te krunice svjetla, a oltarni prostor likovima bla\u017eenika i svetaca iz novije povijesti. Sveti\u0161te Majke Bo\u017eje Tekijske mjesto je molitve i mira, tihi kutak u koji dolaze vjernici \u017eeljni duhovne i tjelesne okrepe, ali i oni koji iz kulturnih potreba \u017eele upoznati ovo sveto mjesto. Na\u0161 provincijal o. Vinko Mami\u0107 odrastao je u Petrovaradinu, te je 1993. u sveti\u0161tu Gospe Tekijske slavio mladu misu.<\/p>\n

Nakon kratke osobne molitve zahvalili smo odr\u017eavatelju sveti\u0161ta te smo nastavili put prema Be\u0161ki.\u00a0Usput smo se zaustavili u pravoslavnom manastiru u Kovilju, gdje smo posjetili prekrasni hram, suvenirnicu te u\u017eivali u predivnom ure\u0111enju okoli\u0161a. Na na\u0161e ugodno iznena\u0111enje, jedan od trideset dvojice monaha koji tu \u017eive i slave Boga velikodu\u0161no nam je darovao polusatni duhovni razgovor te odgovarao na na\u0161a pitanja o \u017eivotu monaha. Iz suvenirnice smo probali pivo koje monasi proizvode kao jedan od mnogih svojih proizvoda. Pozdravili smo se s jako otvorenim i velikodu\u0161nim monahom i nastavili put do na\u0161eg kona\u010dnog odredi\u0161ta.<\/p>\n

U Be\u0161ki, \u017eupi Srijemske biskupije, ljubazno su nas do\u010dekali \u017eupnik i \u017eupljani. Povijest ove \u017eupe jasno svjedo\u010di o snazi molitve, vjere i ustrajnosti naroda. Naime, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u godinama poslije njega, be\u0161\u010danski katolici nisu imali kapelu, pa su se dogovorili u jednoj ku\u0107i iznajmiti sobu \u010dije su dimenzije bile 4×4 metra, i u njoj su se sastajali sljede\u0107ih deset godina na bogoslu\u017eju. Kasnije su tu ku\u0107u kupili i ona je slu\u017eila kao stan za sve\u0107enika sve do 1970. godine kada je sru\u0161ena, a na njenom mjestu je sazidan dana\u0161nji \u017eupni dvor. U duga\u010dkoj pak ku\u0107i koja je do tada slu\u017eila kao pekarna, izbijeni su unutarnji zidovi te je dobivena jedna ve\u0107a dvorana koja je slu\u017eila kao kapela i u njoj se od osnivanja \u017eupe u Be\u0161ki jednom mjese\u010dno slu\u017eila misa. Za vrijeme maradi\u010dkog \u017eupnika Josipa \u0160o\u0161tarca ta je kapela pro\u0161irena i produ\u017eena, a za za\u0161titnicu je izabrana sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica. Osnivanjem \u017eupe u Be\u0161ki kapela je postala \u017eupna crkva, koja je sljede\u0107ih godina ure\u0111ivana.<\/p>\n

\u00a0Nakon kratkog osvje\u017eenja krenuli smo s pripremom duhovnog programa. Prvo smo imali izlaganje o sv. Maloj Tereziji i njezinom nauku koje je odr\u017eao na\u0161 postulant Petar Bilanovi\u0107. Po zavr\u0161etku bogatog izlaganja s poticajnim mislima svetice ostali smo u kratkom razmatranju o na\u0161em vlastitom nasljedovanju Male Terezije. Nakon kratke pauze slijedila je krunica s razmatranjima iz spisa sv. Male Terezije koju su predmolili na\u0161i postulanti. Sve\u010danu svetu misu predslavio je magistar o. Sre\u0107ko Rimac, dok su postulanti glazbeno animirali slavlje. U homiliji o. Sre\u0107ko je istakao ljubav i slobodu duha s kojom je Mala Terezija \u017eivjela unutar zatvorenih zidina i njezinu velikodu\u0161nu ljubav prema Bogu, te je sve prisutne ohrabrio i potakao na njezino nasljedovanje. U koncelebraciji su sudjelovali kancelar Srijemske biskupije pre\u010d. Tomislav Lasi\u0107 i \u017eupnik \u017eupa Sur\u010din i Novi Beograd mons. Marko Kljaji\u0107, dugogodi\u0161nji \u017eupnik petrovaradinske \u017eupe koji je napisao dvije dokumentirane knjige o progonima Hrvata iz Srijema za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Te knjige nam je poklonio. Po zavr\u0161etku svete mise bio je blagoslov ru\u017ea i nabo\u017enih predmeta koje je narod imao prilike kupiti kod postulanata, te \u010da\u0161\u0107enje relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih roditelja, Ljudevita i Zelije Martin.<\/p>\n

Nakon gozbe ljubavi za Kristovim stolom, ostali smo u zajedni\u0161tvu i za zemaljskim stolom u ugodnom razgovoru i okrepi sa \u017eupljanima, te se potom u ve\u010dernjim satima uputili za Sombor. U kombiju smo molili ve\u010dernju i pove\u010derje i tako zavr\u0161ili ovaj bogat dan prepun duhovnih dobara, koji je ponajvi\u0161e bio u tonu Male Terezije. Nju nastavljamo zazivati u svim na\u0161im potrebama: sv. Mala Terezijo, moli za nas!<\/p>\n