Terezija nas u\u010di da molitva nije neka tehnika, ve\u0107 susret zadivljenog srca s Bogom koji nas ljubi<\/em>. Iako u Terezijinom \u017eivotu susre\u0107emo, ljudski gledano, dosta toga krhkoga i nedovr\u0161enoga po mjerilima svijeta, ipak se ona uvijek divila Bogu koji je u njoj prisutan, koji je \u017eiv i koji ju voli. Iz tog divljenja rodila se mudrost koja ju je u\u010dinila crkvenom nau\u010diteljicom.<\/p>\n \u010cesto se, me\u0111utim, dogodi da izgubimo tu sposobnost divljenja. Sve nam postaje navika, kao da ni\u0161ta ne izaziva onu iskru, svetost \u010du\u0111enja. A bez te iskre, bez svetog \u010du\u0111enja, vjera postaje rutina, molitva du\u017enost, a srce suho. Zato nas sv. Terezija vra\u0107a na po\u010detak, na ono \u0161to je rekla dok je jo\u0161 bila djevoj\u010dica: \u201eHo\u0107u vidjeti Boga\u201c, istaknuo je propovjednik po\u017eeljev\u0161i svim prisutnima da im ova svetkovina bude poticaj da se ponovno zadive Bogu, svemu \u0161to \u010dini i \u0161to jest, jer tada se sve po\u010dinje mijenjati. Molitva tada postaje prijateljski susret, i zajedni\u0161tvo postaje dar, i sakramenti ponovno postaju izvor. Kad se ponovno divimo, tad ne uspore\u0111ujemo, ne mjerimo, ne ra\u010dunamo. Samo stojimo \u2013 i gledamo, i \u0161utimo, i zahvaljujemo. Upravo takav \u017eivot divljenja i motrenja provode sestre u Karmelu. Njihov \u017eivot izgleda izvana miran, tih, jednoli\u010dan, ali je pun divljenja, ti\u0161ine, molitve i Bo\u017eje prisutnosti.<\/p>\n Pre\u010d. \u017deljko na kraju je poru\u010dio: \u201eI zato, dok danas \u010dastimo svetu Tereziju Avilsku, u\u010dimo od nje umije\u0107e divljenja \u2013 ono djetinje \u010dudo koje nas vra\u0107a u srce Boga. I ne govorim ovo jer sam to savladao. Ba\u0161 naprotiv. Govorim to i samome sebi: da ponovno otkrijem kako Bog nije ‘tema’ o kojoj treba ne\u0161to re\u0107i i mogu\u0107e zadiviti druge, nego \u017divot; Bog nije ‘pojam’, nego Osoba; Bog nije ‘dogma i pravilo’, nego Ljubav. I mo\u017eda, ba\u0161 kad ponovno nau\u010dimo diviti se, iz na\u0161ih \u0107e du\u0161a pote\u0107i te rijeke \u017eive vode o kojima Isus govori. A to je ve\u0107 po\u010detak neba iliti put savr\u0161enosti.\u201c<\/p>\n Misno slavlje zavr\u0161ilo je skladbom mo. Ljubomira Galeti\u0107a \u201eTerezijo, ti serafe\u201c, a pjevanje su animirale sestre karmeli\u0107anke pod ravnanjem s. Bonite Kova\u010di\u0107.<\/p>\n <\/p>\n Pre\u010dasni Ivan Luki\u0107, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta, predslavio je ve\u010dernju sv. Misu, a uz njega su bili ministranti i \u010dita\u010di.<\/p>\n U prigodnoj homiliji pre\u010d. Luki\u0107 je rekao da se u Terezijinoj nauci mo\u017ee na\u0107i zdrava duhovna hrana i istinska \u017eelja i te\u017enja za sveto\u0161\u0107u. Gospodin je dotaknuo njezino srce i sve je postalo u njezinom \u017eivotu druga\u010dije. Sve ono izvanjsko \u0161to joj je prije bilo va\u017eno i ispunjavalo njezine \u010de\u017enje, postalo je nebitno. Njezino srce \u017eudilo je samo za Bogom. Taj odnos s Bogom u nutrini du\u0161e ona je \u017eiva voda koju je Samarijanka tra\u017eila od Gospodina na Jakovljevom zdencu, kao i ona mudrost iz prvog \u010ditanja koja je va\u017enija od svega jer nam daje mogu\u0107nost da u svakom trenutku biramo dobro.<\/p>\n Na kraju misnog slavlja vjernici su imali priliku \u010dastiti relikviju sv. Terezije Avilske, obu\u0107i Gospin \u0161kapular, pristupiti sakramentu Pomirenja, kao i porazgovarati i preporu\u010diti se u molitve sestara.<\/p>\n Misno slavlje animirale su sestre karmeli\u0107anke uz orguljsku pratnju s. Kristine Jadani\u0107. Misnim slavljima prethodila je molitva krunice na nakane na\u0161ih obitelji i za mir u svijetu, kao i Ve\u010dernja molitva \u010casoslova.<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>