1. Krivovjerje se odnosi na odstupanje od vjere, dok se raskol (shizma) odnosi na prekid crkvenog zajedni\u0161tva (usp. Communiqu\u00e9<\/em> iz Trebinja, 2019., \u00a7 8). Raskol je namjera i djelovanje protiv vodstva i jedinstva Crkve te predstavlja zavr\u0161nu to\u010dku u procesu udaljavanja, ali nije nu\u017eno i kona\u010dan. Raskol se mo\u017ee izlije\u010diti; stoga je reverzibilan. Mo\u017ee se prevladati tra\u017eenjem oblika razli\u010ditosti koji su spojivi sa zajedni\u0161tvom. Modeli zajedni\u0161tva trebaju pratiti tipologije raskola kako bi se mogla zamisliti pomirena Crkva.<\/p>\n 2. U kanonskoj predaji prvoga tisu\u0107lje\u0107a i Pravoslavne crkve razlikuje se izme\u0111u parasinagoge<\/em> i raskola (usp. kan. 1 sv. Bazilija). Dok parasinagoga ozna\u010dava okupljanje koje osnivaju disidentski klerici i\/ili laici te koje riskira postati \u201eskriveni raskol\u201c, raskol je \u010din formalnog odvajanja. Parasinagoga<\/em> predstavlja mogu\u0107i stadij raskola \u2013 pred-raskolni\u010dku situaciju koja jo\u0161 nema institucionalni ni doktrinarni oblik. Ona postaje raskol kada se uspostavi pseudo-kanonska struktura koja sebe smatra legitimnom zamjenom za kanonsku crkvenu zajednicu.<\/p>\n 3. Raskol nije prvenstveno dogmatski, nego eklezijalno-kanonski fenomen. Nastaje iz odbacivanja crkvenog autoriteta, a ne nu\u017eno iz teolo\u0161ke razlike. Prema pravoslavnoj kanonskoj predaji, raskol nastaje kao posljedica neslaganja koje kulminira izricanjem anateme od strane biskupskog tijela, \u010dime dolazi do prekida crkvenog zajedni\u0161tva. Raskol se mo\u017ee promatrati kao destruktivni nedostatak eklezijalnosti.<\/p>\n 4. Prema katoli\u010dkom kanonskom pravu, \u201eraskol je uskra\u0107ivanje podlo\u017enosti vrhovnom sve\u0107eniku ili zajedni\u0161tva s \u010dlanovima Crkve koji su mu podlo\u017eni\u201c (CIC 1983., kan. 751). U obzir se uzimaju dvije dimenzije: prekid zajedni\u0161tva s rimskim biskupom (prekid s vodstvom) i prekid zajedni\u0161tva s drugim \u010dlanovima Katoli\u010dke crkve (prekid u zajedni\u0161tvu). U tom je kontekstu va\u017eno prisjetiti se da Drugi vatikanski sabor razlikuje one koji su ro\u0111eni unutar odijeljenih zajednica od onih koji su po\u010dinili izvorni \u010din odvajanja: \u201eA oni koji se sada ra\u0111aju u takvim zajednicama i napajaju se vjerom u Krista, ne mogu biti optu\u017eeni za grijeh rastavljenosti i Katoli\u010dka ih crkva grli s bratskim po\u0161tovanjem i ljubavlju\u201c (Unitatis redintegratio, <\/em>br. 3).<\/p>\n 5. Iako razlozi raskola mogu biti teolo\u0161ki, politi\u010dki, kulturni, psiholo\u0161ki i ekleziolo\u0161ki, nijedan od tih \u010dimbenika sam po sebi nije dovoljan da objasni odvajanje. Iznad svih teolo\u0161kih i neteolo\u0161kih faktora, raskol prije svega postoji u ranjenom sje\u0107anju Crkava. Zajedni\u010dka izjava od 7. prosinca 1965. ne govori o \u201eukidanju anatema\u201c, nego da se \u201edi\u017eu iz sje\u0107anja i iz krila Crkve proglase ekskomunikacije\u201c (prijevod: J. Bari\u0161i\u0107, Ukinu\u0107e ekskomunikacija izme\u0111u Rima i Carigrada: trogodi\u0161njica<\/em>, 1969., str. 103). U tom je smislu Pavao VI. govorio o ozdravljenju sje\u0107anja<\/em>.<\/p>\n 6. Procjena raskola uklju\u010duje unutarnju privr\u017eenost (svjesno i slobodno dijeljenje supstancije raskola) i vanjsko pona\u0161anje (isklju\u010divo sudjelovanje u raskolni\u010dkom pokretu). Doktrinarno odstupanje mo\u017ee prije\u0107i u raskol kad nauk postane na\u010delo organizacije alternativne zajednice. Kriteriji reintegracije raskolni\u010dke zajednice uklju\u010duju obnovljenu vjernost zakonitom autoritetu i obnovljeno ispovijedanje vjere u odnosu na ranije odba\u010deni nauk.<\/p>\n 7. Podjele me\u0111u kr\u0161\u0107anskim zajednicama obi\u010dno nisu posljedica jednostrane inicijative za koju bi odgovornost snosili samo \u201eraskolnici\u201c, nego su procesi koji uklju\u010duju sve strane u prihva\u0107anju \u201estanja uzajamnog nepoznavanja\u201c (Congar, 1954). \u010cimbenici koji pridonose raskolu uklju\u010duju jednostrane poteze koji su grijeh protiv ljubavi (npr. uspostava latinskog patrijarhata u Carigradu 1204.), instrumentalizaciju teologije i sakramenata za osu\u0111ivanje druge strane te strah od gubitka autonomije, \u0161to dovodi do manjka volje za jedinstvom. Osim formalnih (javnih neslaganja izme\u0111u crkvenih zajednica), postoje i neformalni oblici raskola (npr. pojedinci koji se ne sla\u017eu s crkvenim naukom, a formalno ne napu\u0161taju Crkvu).<\/p>\n 8. Raskol u 9. stolje\u0107u izme\u0111u Rima i Carigrada, povezan s ustoli\u010denjem Focija za patrijarha, treba se smjestiti u kontekst postikonoklasti\u010dkog Bizanta i unutarnje krize autoriteta. Petnaest godina nakon \u201etrijumfa pravoslavlja\u201c (843.) koji je okon\u010dao burnu raspravu o \u0161tovanju ikona, prisilna smjena patrijarha Ignacija i brzi uspon Focija na patrijar\u0161ku stolicu (858.) razotkrili su nerije\u0161ene napetosti izme\u0111u carskog upletanja i crkvene autonomije. Sukob je tek naknadno poprimio me\u0111ucrkvenu dimenziju kad je papa Nikola I. bio pozvan da potvrdi odluke cara i Crkve. Tom prigodom je papa Nikola I. zastupao maksimalisti\u010dko shva\u0107anje rimskog prvenstva, isti\u010du\u0107i kanonsko-pravnu nadle\u017enost u su\u0111enju biskupskih sporova i upravljanju kanonskim podru\u010djima (osobito u Bugarskoj). Godine 863. sinoda u Rimu proglasila je patrijarha Focija svrgnutim i izop\u0107enim te ponovno uspostavila Ignacija, a potom je sinoda u Carigradu 867. osudila papu Nikolu. Iz perspektive zajedni\u010dke kanonske predaje toga vremena, obje su osude bile nelegitimne. Focijev slu\u010daj najbolje se mo\u017ee shvatiti kao trostruka konvergencija \u2013 mona\u0161ke savjesti, carske politike i rimskog pravnog zahtjeva \u2013 koja je pretvorila lokalni sukob u me\u0111ucrkvenu krizu. Spor je naposljetku razrije\u0161en na saboru 879-880. za pontifikata Ivana VIII.<\/p>\n 9. Patrijarh Focije Carigradski (858-867. i 877-886.) pru\u017ea paradigmatski primjer hermeneutike pravovjerja<\/em> u suo\u010davanju s unutarnjim i vanjskim raskolima. Bio je ne samo jedan od najve\u0107ih u\u010denjaka svoga vremena, nego i jedan od najuva\u017eenijih prelata me\u0111u pet drevnih patrijarhata. Focije se suo\u010dio s trima velikim raskolima: unutar same bizantske Crkve (s Ignacijevom strujom), izme\u0111u drevnih patrijarhata Rima i Carigrada te s Armencima. U sva tri slu\u010daja tra\u017eio je pomirenje i ponovno jedinstvo te ga je u prva dva slu\u010daja i postigao.<\/p>\n 10. U svojem pristupu razli\u010ditim vrstama raskola Focije je bio vo\u0111en \u017eeljom da o\u010dituje i utvrdi jedinstvo one stvarnosti koja je u kona\u010dnici jedno tijelo Kristovo. \u010cak ni njegovo polemi\u010dko djelo \u201eMistagogija\u201c ne napada Rim, nego Franke. Drugim rije\u010dima, Focije ne polazi od hermeneutike sumnje<\/em>, nego od pretpostavke da su njegovi sugovornici u b\u00eeti pravovjerni i u nauku i u disciplini.<\/p>\n 11. Katoli\u010dke prosudbe o Fociju povijesno su bile obilje\u017eene polemi\u010dkim tonom. Rani i srednjovjekovni prikazi isticali su Focija kao simbol otpora isto\u010dnjaka rimskoj jurisdikciji te, posljedi\u010dno, kao odgovornog za razvoj doga\u0111aja prema raskidu crkvenog zajedni\u0161tva. Me\u0111utim, suvremeni katoli\u010dki znanstvenici preispitali su takav pogled, uzimaju\u0107i u obzir problemati\u010dno Ignacijevo svrgnu\u0107e, sna\u017ene carske pritiske i stvarne kanonske nejasno\u0107e. Posljedice za katoli\u010dku ekleziologiju pritom su zna\u010dajne: Focijev slu\u010daj danas slu\u017ei kao mjerilo za odre\u0111ivanje granica papinske vlasti, djelokruga papinskih legata i nu\u017ene poniznosti pravnih zahtjeva kad politi\u010dke i kulturne razlike iskrivljuju kanonske procese.<\/p>\n 12. Rimsko prvenstvo na Istoku bivalo je prihva\u0107eno kad se vr\u0161ilo u skladu s pravima i povlasticama \u010detiriju drugih drevnih patrijarhata. To se prvenstvo smatralo prvenstvom po stupnju, a ne po naravi: papa je jedan od petorice, a ne posebne vrste me\u0111u njima. \u0160to se vi\u0161e rimsko prvenstvo isticalo bez obzira na prava i povlastice drugih drevnih patrijarhata (kao za vrijeme pontifikata Nikole I. i Hadrijana II.), to je bilo manje vjerojatno da \u0107e ga ti patrijarsi prihvatiti. Suprotno tome, pomirljivije i kolegijalnije isticanje prvenstva (kao za Ivana VIII.) postiglo je mnogo ve\u0107i uspjeh i priznanje rimskog prvenstva na gr\u010dkom Istoku. Focijev slu\u010daj stoga pru\u017ea paradigmatski model jurisdikcije koji bi mogao biti prihvatljiv pravoslavnima unutar ponovno ujedinjene Crkve.<\/p>\n 13. Izgledi za pomirenje izme\u0111u Pravoslavne i Katoli\u010dke crkve bili bi znatno pobolj\u0161ani kad bi Katoli\u010dka crkva formalno poni\u0161tila \u201eIgnacijev\u201c sabor (869-870.) pape Ivana VIII. te kad bi priznala \u201eFocijev\u201c sabor (879-880). Zajedni\u010dko priznanje sveop\u0107eg autoriteta toga sabora pru\u017eilo bi \u010dvrstu osnovu za rje\u0161avanje spornog pitanja filioque<\/em> i za ostvarenje rimskog prvenstva unutar ponovno ujedinjene Crkve. Sveti i veliki sabor Pravoslavne crkve (Kreta, 2016.) ozna\u010dava \u201eVeliki sabor\u201c (879-880.) sazvan u vrijeme svetog Focija Velikog, patrijarha Carigrada, kao sabor \u201euniverzalnog autoriteta\u201c. Nadalje, dokument zajedni\u010dkog odbora za katoli\u010dko-pravoslavni teolo\u0161ki dijalog u Francuskoj \u201eRimsko prvenstvo u zajedni\u0161tvu Crkava\u201c poziva na \u201ezajedni\u010dko prihva\u0107anje\u201c Focijeva sabora 879-880., koje bi moglo predstavljati \u201epolazi\u0161te za nastavak dijaloga o zna\u010denju prvenstva, utemeljenog na zajedni\u010dkim ekleziolo\u0161kim osnovama\u201c (1991., str. 124; citirano u dokumentu Dikasterija za promicanje jedinstva kr\u0161\u0107ana \u201eThe Bishop of Rome\u201c, 2024., br. 101).<\/p>\n 14. Kako se isti\u010de u dokumentu \u201eServing Communion\u201c (studija Zajedni\u010dke pravoslavno-katoli\u010dke radne grupe sv. Irenej, 2018., op. a.), kriza iz 1054. nije bila potpuni ni kona\u010dni raskid izme\u0111u Crkava kr\u0161\u0107anskog Istoka i Zapada, nego etapa u uzajamnom udaljavanju, uzrokovana mnogostrukim \u010dimbenicima. Nastanak raskola proces je koji obuhva\u0107a pripremno razdoblje, sam doga\u0111aj odvajanja i kasniju recepciju tog odvajanja. Narativ o 1054. godini postao je mit \u2013 interpretativna stvarnost koja naknadno opravdava razdvojenost. Suvremena historiografija potvr\u0111uje da nije bilo osude ni Carigradske ni Rimske Crkve (npr. bula izop\u0107enja protiv Mihaela Cerularija govori o \u201echristianissima et orthodoxa civitas<\/em>\u201c \u2013 \u201enajkr\u0161\u0107anskiji i pravovjerni grad\u201c [Carigrad]).<\/p>\n 15. Osvajanje Carigrada tijekom \u010cetvrtog kri\u017earskog pohoda 1204. ne smije se promatrati izdvojeno od slo\u017eenosti povijesnih doga\u0111aja niti smatrati glavnim uzrokom raskola izme\u0111u Istoka i Zapada. Rije\u010d je o zamr\u0161enom spletu motiva pojedinih vladara, interesa razli\u010ditih gradova, republika i naroda, kao i o spletkama, osje\u0107ajima i napetostima. Nije rije\u010d samo o suprotstavljanju \u201eGrka\u201c i \u201eLatina\u201c, nego i o upletenosti Normana, Franaka, Bugara, Mle\u010dana i muslimanskih Seld\u017euka. U toj slo\u017eenoj situaciji bilo je sukoba oko interesa prije svega financijske, gospodarske, teritorijalne i dinasti\u010dke naravi, dok su vjerski razlozi imali sporednu ulogu.<\/p>\n 16. Izme\u0111u 1201. i 1204. na bizantskom prijestolju izmijenila su se \u010detiri cara, od kojih su dvojica vlast stekla izdajom. Njihovi su politi\u010dki interesi bili razli\u010diti, kao i odnos prema Latinima \u2013 od naklonjenog Aleksija IV. do neprijateljskog Aleksija V. Ni narod nije uvijek podupirao svoga cara. Dodatno, Grci su bili prisiljeni vi\u0161e puta sklapati nagodbe s muslimanskim Seld\u017eucima, \u0161to je na latinskoj strani izazivalo nepovjerenje.<\/p>\n 17. U pozadini tih doga\u0111aja bila je \u010dinjenica da su organizatori kri\u017earskih pohoda financijski precijenili svoje mogu\u0107nosti. Financijska ograni\u010denja vojske, geostrate\u0161ki interesi Mle\u010dana i instrumentalizacija bizantskih nasljednih sukoba doveli su do promjene smjera pohoda. Pritom su zauzeti Zara (dana\u0161nji Zadar u Hrvatskoj) \u2013 grad pod ugarskom, tj. latinskom za\u0161titom \u2013 i Carigrad.<\/p>\n 18. Sve do 15. stolje\u0107a polemi\u010dka teolo\u0161ka literatura gotovo nikada ne spominje pad Carigrada (1204.) kao odlu\u010duju\u0107i \u010dimbenik raskola niti ga smatra klju\u010dnim doga\u0111ajem u otu\u0111enju Crkava. U kasnijem je razdoblju zna\u010denje pada Carigrada naraslo i zadr\u017ealo sna\u017ean utjecaj do danas.<\/p>\n 19. Tijekom srednjeg vijeka unutar Katoli\u010dke crkve razvijalo se shva\u0107anje raskola: isprva se promatrao iz perspektive mjesne Crkve, a kasnije u kontekstu univerzalne Crkve, pri \u010demu je papa smatran jedinim jamcem i kriterijem jedinstva.<\/p>\n 20. Prekid zajedni\u0161tva izme\u0111u Crkava ne zna\u010di nu\u017eno poricanje njihove eklezijalnosti niti odsutnost odre\u0111enog ontolo\u0161kog zajedni\u0161tva koje proizlazi iz zajedni\u010dkoga kr\u0161tenja u jednoj Kristovoj Crkvi \u2013 zajedni\u0161tva koje nadilazi prekid euharistijskog i\/ili kanonskog zajedni\u0161tva. Nedavni prekidi zajedni\u0161tva izme\u0111u pravoslavnih mjesnih Crkava, poput onih izme\u0111u antiohijske i jeruzalemske patrijar\u0161ije ili izme\u0111u moskovske i carigradske patrijar\u0161ije, potvr\u0111uju ovo uvjerenje.<\/p>\n 21. Prevladavanje raskola mogu\u0107e je samo po onima koji znaju razumjeti drugoga i prihvatiti ga unato\u010d razlikama te koji su spremni pokazati nesebi\u010dnu ljubav prema svojoj \u201eodijeljenoj bra\u0107i\u201c. Prihva\u0107anje istine ne mo\u017ee se nametnuti, ali se mo\u017ee nadahnuti. Sebedarna i postojana ljubav jedina je nada za podijeljene kr\u0161\u0107ane: \u201eZapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao \u0161to sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge\u201c (Iv 13,34).<\/p>\n Na zavr\u0161etku je nadbiskup Michel Jalakh u ime svih \u010dlanova radne skupine \u201esv. Irenej\u201c zahvalio mitropolitu Grigoriosu Papathomasu i svima iz Mitropolije Peristeri na toplom i velikodu\u0161nom gostoprimstvu te njema\u010dkoj zakladi Renovabis na financijskoj potpori za putne tro\u0161kove.<\/p>\n Skupinu \u010dini 26 teologa \u2013 13 pravoslavnih i 13 katolika \u2013 iz vi\u0161e europskih zemalja, \u00a0s Bliskog istoka i iz Amerike. Osnovana je 2004. godine u Paderbornu (Njema\u010dka), a dosad je zasjedala u Ateni (Gr\u010dka), Chevetogneu (Belgija), Beogradu (Srbija), Be\u010du (Austrija), Kijevu (Ukrajina), Magdeburgu (Njema\u010dka), Sankt Peterburgu (Rusija), Boseu (Italija), Solunu (Gr\u010dka), Rabatu (Malta), na Halkiju pokraj Istanbula (Turska), u Taiz\u00e9u (Francuska), Caraimanu (Rumunjska), Grazu (Austrija), Trebinju (Bosna i Hercegovina), Rimu (Italija), Cluj-Napoci (Rumunjska), Balamandu (Libanon), Paderbornu (Njema\u010dka) i ponovno u Ateni (Gr\u010dka).<\/p>\nRaskoli izme\u0111u Istoka i Zapada<\/strong><\/h6>\n
Od raskola prema zajedni\u0161tvu<\/strong><\/h6>\n
Zajedni\u010dka pravoslavno-katoli\u010dka radna skupina \u201esv. Irenej\u201c<\/strong><\/h6>\n
![\"\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/11\/Zajednicka-pravoslavno-katolicka-radna-skupina.jpg\")
<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"