Dan bez fakultetskih obaveza na\u0161i bogoslovi, predvo\u0111eni magistrom o. Nikolom, odlu\u010dili su iskoristiti za posjet Vara\u017edinu i Ludbregu. Iz prohladnog i maglovitog Zagreba bra\u0107a su 18. studenog 2025. godine krenula u jutarnjim satima na put do Vara\u017edina koji je bio prva odredi\u0161na to\u010dka putovanja. Zaustavili smo se ispred vara\u017edinske Katedrale Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije na Nebo. Ranobaroknu katedralu izme\u0111u 1642. i 1646. godine gradili su isusovci, a financirao grof Dra\u0161kovi\u0107 koji je \u017eelio izgraditi crkvu Gospi u \u010dast. S vremenom je crkva pre\u0161la iz ruku isusovaca u ruke pavlina pa je zatim bila gimnazijska, kaptolska, da bi, uspostavom vara\u017edinske biskupije 1997. godine, postala katedralna.<\/p>\n
Ispred katedrale nas je do\u010dekao don Antun Per\u010di\u0107, generalni vikar biskupije, koji nas je uveo u katedralu. Odmah po ulasku dojmio nas se sklad lijepo ure\u0111ene katedrale. Razgledali smo glavni oltar Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije i odli\u010dno izra\u0111ene kipove velikih svetaca s lijeve i desne strane svetohrani\u0161ta: sv. Petra, sv. Pavla, sv. Donata, sv. Ivana Nepomuka te isusovaca sv. Ignacija Lojolskog i sv. Franje Ksaverskog. Nakon razgledavanja, don Antun nam je ispri\u010dao sve bitne informacije vezane za katedralu i biskupiju. Pred zavr\u0161etak obilaska, br. Tomislav je zasvirao na orguljama, a ostala bra\u0107a su pratila glasom pjevaju\u0107i marijanske pjesme.<\/p>\n
Ostatak vremena u Vara\u017edinu proveli smo obilaze\u0107i sredi\u0161te grada, nakon \u010dega smo oti\u0161li u nedaleki Ludbreg kako bismo posjetili Sveti\u0161te Predragocjene Krvi Kristove. U njegovom za\u010detku jest \u010dudo koje se dogodilo davne 1411. godine kada se sve\u0107enik, koji je sumnjao u stvarno Kristovo prisustvo u euharistiji, trebao pri\u010destiti iz kale\u017ea i u njemu ugledao pravu ljudsku krv. U strahu je ulio krv u bo\u010dicu, zazidao ju i cijeli doga\u0111aj \u010duvao kao tajnu sve do pred svoju smrt. Nakon \u0161to je ispri\u010dao sve \u0161to se dogodilo, Crkva je prou\u010davala doga\u0111aje vezane uz Ludbreg. Papa Lav X. odr\u017eao je procesiju s ludbre\u0161kom relikvijom u Rimu i bulom proglasio Ludbreg sveti\u0161tem Predragocjene Krvi Kristove.<\/p>\n
Drugi va\u017ean povijesni doga\u0111aj dogodio se 1739. godine kada je Hrvatski sabor Presvetu Krv Kristovu u Ludbregu nazvao najve\u0107im blagom hrvatskog kraljevstva i zavjetovao se, u obranu od kuge, podi\u0107i kapelu njoj u \u010dast. Zbog raznih povijesnih razloga Zavjetna kapela Hrvatskog sabora izgra\u0111ena je tek 1996. godine.<\/p>\n
Informacije o sveti\u0161tu ispri\u010dao nam je \u017eupnik u Ludbregu don Petar Mlakar koji je govorio i o drugim euharistijskim \u010dudima u svijetu i njihovoj va\u017enosti u \u017eivotu Crkve. Spomenuo je kako veliki broj hodo\u010dasnika dolazi u Ludbreg uz napomenu da bi taj broj, zbog va\u017enosti sveti\u0161ta, mogao biti i ve\u0107i. Pri tome je od inozemnih hodo\u010dasnika istaknuo Poljake koji posje\u0107uju Ludbreg kada hodo\u010daste u Me\u0111ugorje.<\/p>\n
Nakon predstavljanja sveti\u0161ta, don Petar je zajedno s nama u \u0161utnji promatrao Krv Kristovu, koja je ulivena u staklo u obliku srca u sredi\u0161tu pokaznice i izlo\u017eena na \u0161tovanje u crkvi. Zajedno smo se poklonili i zahvalili Gospodinu \u0161to nam se svaki dan daruje u tijelu i krvi u svetoj misi, a mjesta poput Ludbrega ostavlja nam kao trajno svjedo\u010danstvo vjere u tu istinu.<\/p>\n
Dirnuti sveti\u0161tem, obi\u0161li smo spomenutu Zavjetnu kapelu Hrvatskog sabora u kojoj nas se posebno dojmila freska s prizorom hrvatskih svetaca, bla\u017eenika i slugu Bo\u017ejih. U njoj smo zajedni\u010dki otpjevali \u201eSalve Regina\u201c i potom se uputili u Kapelicu svetog Kri\u017ea gdje se \u010duvaju stari zapisi o ludbre\u0161kom \u010dudu, a cijela kapelica je oslikana motivima Krvi Kristove i ludbre\u0161ke relikvije. Nakon toga smo pro\u0161etali po Ludbregu, zahvalili se don Petru na iscrpnom predstavljanju ovog vrijednog hrvatskog sveti\u0161ta te se vratili u remetski samostan.<\/p>\n
<\/a>\n\t\t\t<\/div><\/figure>