Antwerpen (Belgija), 7. lipnja 2026., Nedjelja Tijelova<\/p>\n
Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n
U nedjelju, 7. lipnja 2026., na svetkovinu Tijelova u mnogim zemljama, Crkva se sje\u0107a da je prije \u010detiri stolje\u0107a u Antwerpenu Ana od sv. Bartolomeja predala svoj duh Presvetom Trojstvu, nakon \u0161to je zamolila \u201eumrijeti ne prave\u0107i buku\u201c. \u010cetiri stolje\u0107a nakon toga, ista \u017eelja za skrivanjem \u2014 toliko svojstvena njezinoj jednostavnosti \u2014 nije sprije\u010dila da njezina osoba i dalje zra\u010di svjetlo u Karmelu i u cijeloj Crkvi. Naprotiv, upravo ta tiha poniznost \u010dini je tako rje\u010ditim svjedo\u010danstvom za na\u0161e vrijeme.<\/p>\n
Obra\u0107am vam se ovim pismom ne samo kao onaj koji ispunjava institucionalnu du\u017enost, nego potaknut iskrenom \u017eeljom da ova obljetnica bude za Red istinska milost. U posljednjim mjesecima imao sam priliku \u010ditati i slu\u0161ati razne osobe koje su svoj \u017eivot posvetile prou\u010davanju Bla\u017eenice. Evo dva primjera koja su mi se u\u010dinila posebno jasnima i dopunjuju se. S jedne strane, moj brat o. Julen Urkiza, koji je desetlje\u0107ima svojim povijesnim podukama rasvjetljavao povijest Reda i Anin lik, s ozbiljno\u0161\u0107u i pobo\u017eno\u0161\u0107u. S druge strane, mlada povjesni\u010darka Mercedes J\u00e1uregui, koja mi je prije nekoliko tjedana napisala dugo pismo. U njezinim sam rije\u010dima na\u0161ao ne samo erudiciju, nego ne\u0161to jo\u0161 dragocjenije: novi, svje\u017ei i duboko naklonjen pogled na na\u0161u Bla\u017eenicu. Njoj dugujem neke od najljep\u0161ih intuicija koje \u017eelim podijeliti s vama.<\/p>\n
Bla\u017eena Ana od sv. Bartolomeja bila je kroz stolje\u0107a podlo\u017ena istoj sudbini kao i mnoge velike osobnosti: ponekad su je iskori\u0161tavali vi\u0161e kao boji\u0161te nego kao mjesto susreta. U novijoj historiografiji Reda interpretacije o njoj su oscilirale izme\u0111u dviju krajnosti. Neki su je prikazali kao isklju\u010divu nasljednicu i jedinog tuma\u010da terezijanske karizme, najlegitimniju \u010duvaricu duha na\u0161e Majke Utemeljiteljice. Drugi su, reagiraju\u0107i na taj pretjerani pristup, sveli njezin zna\u010daj na sporednu ulogu ili je ocijenili gotovo isklju\u010divo kroz njezinu poziciju u sukobima oko teksta Ustanova krajem 16. i po\u010detkom 17. stolje\u0107a.<\/p>\n
Oba stajali\u0161ta, na svoj na\u010din, nanijela su \u0161tetu njezinoj uspomeni. Prvo, jer je njezin lik u\u010dinilo krutim, pretvoriv\u0161i je u zastavu jedne od sukobljenih strana. Drugo, jer je bogatstvo njezina svjedo\u010danstva u\u010dinilo nevidljivim, osiroma\u0161iv\u0161i tako karizmatsko naslje\u0111e cijelog Reda.<\/p>\n
Ali postoji ne\u0161to ozbiljnije: slika koja je do\u0161la do mnogih od nas \u2014 ona Ane od sv. Bartolomeja povezana sa asketskom i tradicionalnom duhovno\u0161\u0107u, s poslu\u0161no\u0161\u0107u shva\u0107enom kao puko podvrgavanje, s rigidnom obranom strukturnog jedinstva \u2014 djelomi\u010dna je. Nije la\u017ena, ali je nepotpuna. A ono \u0161to se nepotpuno predstavlja, zavr\u0161ava iskrivljavanjem istine.<\/p>\n
Kako mi je ispravno napisala Mercedes, \u201eta slika nije Ana od sv. Bartolomeja, nego djelomi\u010dna slika temeljena na nekim njezinim crtama, koja me\u0111utim ostavlja u sjeni druge crte koje bi, paradoksalno, bile u skladu s aktualnijim senzibilitetom.\u201c Stoga nas ovo stolje\u0107e poziva na hitan zadatak: dopustiti da nam Bla\u017eenica sama progovori kroz svoje spise i cijeli svoj \u017eivot, a ne kroz projekcije koje smo na nju projicirali. Ne radi se o izmi\u0161ljanju neke nove Ane, nego o ponovnom otkrivanju one istinske.<\/p>\n
Otac Julen je ispravno naglasio da je Ana od sv. Bartolomeja strastveno branila jedinstvo terezijanskog Karmela. Taj je potez vrlo va\u017ean. U trenucima razdora \u2014 kao \u0161to su bili godinama sukob oko Ustanova izme\u0111u 1585. i 1592., a kasnije i u Flandriji \u2014 Ana se isticala kao zastupnica strukturne povezanosti, poslu\u0161nosti zajedni\u010dkim normama i vjernosti hijerarhiji. Nije to \u010dinila iz koristi, nego iz duboke ljubavi prema naslije\u0111u koje je primila od Terezije.<\/p>\n
Ovdje valja precizirati detalj koji mi se \u010dini odlu\u010duju\u0107im. Jedinstvo koje je Ana branila nije bilo jedinstvo nametnuto odozgo, plod hladne jednoobraznosti. Bilo je to jedinstvo tkano ljubavlju, milosr\u0111em \u017eivljenim u svakodnevici. Kao \u0161to je sama napisala, i kao \u0161to je otac Urkiza opse\u017eno dokumentirao, njezina obrana jedinstva ro\u0111ena je iz njezina misti\u010dnog iskustva: iz one \u017eive prisutnosti Krista koji je stanovao u njoj i kojeg je vidjela odra\u017eenog u Tereziji i u svakoj sestri.<\/p>\n
Ana nije branila jedinstvo jer je bila \u017eena slijepe poslu\u0161nosti, nego zato \u0161to je duboko voljela ono za \u0161to je vjerovala da jedinstvo \u0161titi, tj. karizmu, bratstvo, primljeno naslije\u0111e. To je razlika koja mijenja sve.<\/p>\n
I to, draga bra\u0107o i sestre, ima izvanrednu aktualnost za na\u0161e dane. Prema van, u kulturi koja je pojedinca u\u010dinila jednim jedinim obzorjem smisla i koja je izgubila sposobnost gra\u0111enja zajednica bez razaranja razlike, Anina ponuda \u2014 \u201ejedinstvo tkano ljubavlju, a ne jednoobrazno\u0161\u0107u\u201c \u2014 djeluje subverzivnije i nu\u017enije no ikad. Prema unutra, u Redu koji jo\u0161 nosi nezacjeljene rane, njezina figura mo\u017ee biti mjesto susreta umjesto boji\u0161ta. Ana je bila \u017eena granice, karizmatske ekspanzije, koja je \u017eivjela ratove i te\u0161ke napetosti bez loma svoga duha. Uspjela je jer je njegovala bratoljublje na svim terenima kojima je kro\u010dila.<\/p>\n
Postoji aspekt Ane od sv. Bartolomeja koji se rijetko pojavljuje u \u017eivotopisima ili popularnim materijalima, a koji je temeljan. Mislim na njezinu delikatnost i osjetljivost. Ne kao crticu osobnosti ili temperamenta, nego ne\u0161to dublje: nit koja strukturira i daje povezanost svemu ostalom. Bez delikatnosti i osjetljivosti njezina bi obrana jedinstva postala nametnuta uniformnost, a njezina slu\u017eba bi se pretvorila u puku funkcionalnost ili, jo\u0161 gore, u podlo\u017enost.<\/p>\n
Ana je bila iznimno osjetljiva, duhovno i u odnosima s drugima. Dovoljno je \u010ditati njezine spise da se shvati koliko je pa\u017enje i delikatnosti imala u obra\u0107anju svojim sestrama, kako je razumjela ljudsku psihologiju, kako je znala pravi odnos discipline i ljubavi u opho\u0111enju s novakinjama. Rije\u010di je pa\u017eljivo upotrebljavala, dugo je razmi\u0161ljala \u0161to re\u0107i i kako re\u0107i. Kad je trebala skrbiti za koju bolesnu sestru, posve\u0107ivala joj se kao da je ta sestra njezin cijeli svijet, sam Krist. Spremala joj je postelju, bdjela no\u0107ima kad je potrebno, predvi\u0111ala potrebe. Ponekad su joj bili dovoljni mali pogled ili osmijeh, ponekad i bez toga \u2013 svaki put s istom pa\u017eljivo\u0161\u0107u.<\/p>\n
Njezina golema pisana ostav\u0161tina vjerojatno je mjesto gdje se ta osjetljivost za drugoga najbolje otkriva. Na\u010din na koji se obra\u0107a sestrama i svojim u\u010denicama, ton koji prilago\u0111ava ovisno o primatelju, pozornost prema konkretnosti svake osobe, pam\u0107enje pojedinosti… sve to govori o nekome tko je komunikaciju razumijevao kao \u010din skrbi za drugoga.<\/p>\n
Mercedes me podsjetila na ne\u0161to \u0161to nas dvoje ne\u0107emo nikad zaboraviti. Bila je prisutna kad sam telefonirao bolesnoj sestri, Mariji od An\u0111ela, koja se lije\u010dila u bolnici u Sevilli. Ponudio sam joj samo nekoliko rije\u010di utjehe u posljednjim trenucima. U vi\u0161e slu\u010dajeva sam poslao blagoslov umiru\u0107oj bra\u0107i i sestrama. Mercedes mi je rekla da joj je taj \u010din izgledao kao \u201evelik \u010din bratstva, milosr\u0111a i ljubavi\u201c i dodala: \u201eTo je pa\u017eljivost koju je Terezija prepoznavala kao najistinitiji znak ljubavi, a koju je sv. Ivan od Kri\u017ea prakticirao cijelog svog \u017eivota.\u201c \u010citaju\u0107i te rije\u010di, shvatio sam da mi time ona nije samo zahvalila, nego istovremeno i pokazala Anino ogledalo: pa\u017eljivost u svakodnevici.<\/p>\n
Ana od sv. Bartolomeja bila je revolucionarka osjetljivosti, pa\u017eljivosti i nje\u017enosti. Da, revolucionarka. Jer svijet nas tjera na suprotno: gledati osjetljivost kao slabost, misliti da nas \u010dini ranjivima, prisiliti nas da se odmaknemo da bismo pre\u017eivjeli. Ali Ana je svoju nje\u017enost pretvorila u svoju snagu. I\u0161la je protiv vremena u kojem je \u017eivjela, pa i na\u0161eg vremena. Danas smo naizgled sve \u201epovezaniji\u201c, a sve manje smo osjetljivi jedni prema drugima. Mo\u017eda bismo trebali ponovno biti radikalni u na\u0161oj osjetljivosti za druge, za\u0161tititi se jedni od drugih zidom ljubavi, a ne hladno\u0107e. Neka prva stvar koja se na nama vidi budu na\u0161e ra\u0161irene ruke.<\/p>\n
Anin poziv na slu\u017eenje je najpoznatija njena zna\u010dajka, ali i ona koju je najlak\u0161e krivo shvatiti. Znamo da se nije radilo o obeshrabrenom slu\u017eenju. Ana je kao redovnica laikinja zauzimala najnevidljivije i najti\u0161e mjesto u zajednici, a ipak je bila iznimno cijenjena od svojih priorica. Marija od sv. Jeronima, njezina u\u010diteljica novakinja, znala je u njoj prepoznati ne\u0161to \u0161to nije uvijek lako vidjeti kod onih koji slu\u017ee u ti\u0161ini: unutarnji \u017eivot iznimnog bogatstva.<\/p>\n
Anina izvanrednost je u tome \u0161to nikada nije napustila stav slu\u017eenja, \u010dak ni kada joj je nametnut crni veo i kada je postala priorica i utemeljiteljica. Ana je obna\u0161ala i najponizniju i najvi\u0161u slu\u017ebu u zajednici uvijek na isti na\u010din \u2014 u stavu slu\u017eenja. To je, bra\u0107o i sestre, evan\u0111eoska sloboda. To je ono \u0161to je Terezija nazivala \u201ehoditi u istini\u201c.<\/p>\n
U vremenu u kojem i unutar posve\u0107enog \u017eivota postoji napast mjeriti vrijednost ljudi i stvari po vidljivosti i presti\u017eu \u2014 slu\u017ebe, publikacije, projekti, kulturne inicijative \u2014 Ana utjelovljuje na\u010din bivanja koji je duboko terezijanski i kristolo\u0161ki: onaj koji gradi Kraljevstvo s posljednjeg mjesta, bez potrebe da netko za to zna. Njezin je \u017eivot korektiv protiv svake forme duhovnog klerikalizma.<\/p>\n
Treba dodati ne\u0161to \u0161to se \u010desto zaboravlja. Ana nikako nije bila neobrazovana \u017eena. Najnovija istra\u017eivanja sugeriraju da njezini spisi i pjesni\u0161tvo odra\u017eavaju profinjeno i selektivno poznavanje odre\u0111enih podru\u010dja, posebno ota\u010dkih tekstova. Kasno u\u010denje pisanja \u2014 \u010dest motiv u njezinoj tradicionalnoj hagiografiji \u2014 sadr\u017ei samo dio istine. Slika nepismene \u010dasne laikinje koja gotovo \u010dudom u\u010di pisati vi\u0161e odgovara hagiografskom toposu<\/em> nego dokumentiranoj stvarnosti. Ana je svjesno izabrala biti jednostavna, jer je shvatila da je jednostavnost jezik najbli\u017ei Evan\u0111elju. Nije skrivala svoje znanje samo zbog pritiska okoline u te\u0161kim vremenima, nego zato \u0161to je shvatila da je znanje u slu\u017ebi ega<\/em> otrovno, a ono stavljeno u slu\u017ebu ljubavi \u2014 milosr\u0111e.<\/p>\n Otac Julen nas je dokumentirano podsjetio na ono \u0161to je sredi\u0161nje kod Ane od sv. Bartolomeja, na njezino iskustvo \u017eive prisutnosti Kristove. To je jezgra njezina duhovnog \u017eivota, njezina cijeloga \u017eivota.<\/p>\n Jo\u0161 od djetinjstva Isus joj je bio nazo\u010dan i razveseljavao ju. Njena je \u017eelja bila da ju On stalno gleda i da nikada od nje ne odvra\u0107a svoj pogled. U dru\u0161tvu Terezije ono \u0161to ju je najvi\u0161e ispunjavalo bila je upravo \u017eiva prisutnost Kristova koju je osje\u0107ala promatraju\u0107i Utemeljiteljicu. Zato ju je, u \u010dasu Terezijine smrti, brinulo kako \u0107e nastaviti \u017eivjeti tu prisutnost \u017eivog Krista.<\/p>\n Va\u017eno je naglasiti kako Ana ne samo da \u017eivi \u201eu\u201c Bo\u017ejoj prisutnosti, nego \u017eivi Bo\u017eju prisutnost. Ona \u017eivi Krista kao Emanuela, Boga-s-nama kojeg nam otkriva Novi zavjet. Ta prisutnost nije ne\u0161to stati\u010dno, nego dinami\u010dno, komunikativno, egzistencijalno. To je dar milosti, ali i stvarnost koju ona vjerno \u010duva.<\/p>\n Iz te prisutnosti izvire sve ostalo. Izvire joj \u017ee\u0111 za du\u0161ama, njezin zanosni \u017ear za Crkvu, \u017eelja da svi upoznaju Boga. Izvire i njezina sposobnost trpljenja iz ljubavi. Kao \u0161to je pisala u stihovima: \u201eLjubav tra\u017ei kri\u017e \/ kako bi ispunila svoje \u017eelje, \/ koje su sna\u017ene i iskrene \/ i gladne kri\u017ea\u201c. Za Anu kri\u017e nije bio cilj sam po sebi, nego najve\u0107i izraz ljubavi. Na kri\u017eu je Krist dao svoj poljubac Crkvi, svojoj zaru\u010dnici. Na postelji kri\u017ea slavio je svoj krvavi svadbeni pir za du\u0161e.<\/p>\n Ta kristocentri\u010dna duhovnost, koju je Ana tako intenzivno pro\u017eivljavala, imala je tako\u0111er znatan utjecaj na njezino okru\u017eenje. Sjetimo se Pierra de B\u00e9rullea, budu\u0107eg kardinala. Komunikacija s Anom znatno je utjecala na njegov duhovni \u017eivot, nauk, osnivanje Oratorija Isusova te, posredno, na katoli\u010dku obnovu u Francuskoj 17. stolje\u0107a. Kako je Jean Dagens priznao, Ana \u201ezaslu\u017euje u povijesti katoli\u010dke obnove Francuske mjesto koje joj povjesni\u010dari jo\u0161 nisu dodijelili\u201c. Ova obljetnica mo\u017ee biti i prilika da Red ponovno otkrije povijesnu veli\u010dinu ove \u017eene koja je iz svoje naizgledne malenosti mijenjala svijet oko sebe.<\/p>\n Na kraju ovog pisma, slijede\u0107i prijedloge koji su mi pristigli s toliko inteligencije i naklonosti, predla\u017eem nekoliko prakti\u010dnih ideja kako ovu obljetnicu pro\u017eivjeti plodno.<\/p>\n Prvo, obratimo pa\u017enju na slike koje koristimo. Dugo se gotovo isklju\u010divo prikazivalo portrete Ane u starosti. Lijepi su i nje\u017eni, ali povezani s tradicionalnom, mo\u017eda previ\u0161e krutom slikom o njoj. Red raspola\u017ee i drugim jednako lijepim portretima \u2014 onim sa\u010duvanim u Segoviji, gdje se pojavljuje mlada i s okruglim licem; bakroreze koji je prikazuju kao seljanku ili kao Terezijinu u\u010denicu \u2014 koji nam mogu pomo\u0107i otkriti druge nijanse njezine osobnosti.<\/p>\n Drugo, naglasimo njezina prijateljstva i veze, a ne samo suparni\u0161tva. Ana je imala dragocjene odnose s Terezijom de Cepeda (Teresita), s Marijom od sv. Jeronima, s njezinim novakinjama u Pontoiseu, Toursu i Antwerpenu, s Anom od Uznesenja, s ocem Gracijanom, s Tomom od Isusa, s Izabelom Klarom Eugenijom. Njezin na\u010din odno\u0161enja bio je izvanredno prijateljski i radostan, \u0161to je privla\u010dilo druge i stvaralo vrlo \u010dvrsta prijateljstva.<\/p>\n Tre\u0107e, napravimo pomnu selekciju njezinih spisa. Ne samo najcitiranije fraze o poslu\u0161nosti i poniznosti \u2014 va\u017ene, ali sada odve\u0107 povezane s krutom slikom \u2014 nego one koje pokazuju njezinu intimniju stranu, njezinu nje\u017enost, njezinu afektivnu dubinu. Kratke, izravne re\u010denice koje se mogu postaviti na sliku ili u objavu na dru\u0161tvenim mre\u017eama, i koje govore nekome danas bez puno konteksta.<\/p>\n \u010cetvrto, prestanimo je predstavljati isklju\u010divo kao \u201epratiteljicu i sestru bolni\u010darku\u201c sv. Terezije. To je sredi\u0161nji aspekt njezina \u017eivota, ali nakon Terezijine smrti ona je pro\u017eivjela i mnoge druge stvari. Njezina duhovna dubina imala je vlastiti karakter. Ona je oblikovala karizmatski razvoj, a nije bila tek puki odraz Terezije.<\/p>\n Peto, poti\u010dem sve vas, redovnike, redovnice i svjetovnjake, da se uklju\u010dite u \u0161irenje njezina lika. Ru\u010dni ili digitalni rad \u2014 plakati, materijali za dru\u0161tvene mre\u017ee, mala studijska okupljanja \u2014 prigoda su za \u201esijanje\u201c u razli\u010ditim okru\u017eenjima ne\u010deg o Ani, \u010dak i ako bi to bilo ne\u0161to sasvim malo. Ne podcjenjujmo mo\u0107 povjeravanja velikog posla heterogenoj skupini, jer \u0107e oni potom postati osobni promicatelji Anina lika u svojim zajednicama.<\/p>\n Na kraju, \u017eelim vam re\u0107i da je \u201eUdruga prijatelja Ane od sv. Bartolomeja\u201c kroz desetlje\u0107a obavila hvalevrijedan posao odr\u017eavaju\u0107i njezinu uspomenu \u017eivom kad su je drugi zanemarili. Izra\u017eavam duboku zahvalnost u ime cijelog Reda. Svi zajedno trebamo o\u017eivjeti bogatu uspomenu na Anu od sv. Bartolomeja, kao \u0161to to \u010dinimo s Anom od Isusa i drugim va\u017enim likovima iz prvih vremena i iz cijele na\u0161e povijesti. Ova obljetnica je pogodan trenutak da nastavimo \u010duvati terezijansko naslje\u0111e i vlastitim \u017eivotom ga u\u010dinimo autenti\u010dnim, hrane\u0107i \u017eivi plamen koji i danas plamti, a koji je u svoje vrijeme u\u010dinio da se i Terezija od Isusa i Ana od sv. Bartolomeja zaljube u Boga.<\/p>\n Zavr\u0161avam, draga obitelji terezijanskog Karmela, s osobnim priznanjem. Kad mi je Mercedes napisala ono pismo, vratila mi je u sje\u0107anje lice Marije od An\u0111ela, na\u0161e sestre karmeli\u0107anke iz Seville. Ponekad jedino \u0161to sestri treba jest da netko stane, da je pogleda s pa\u017eljivo\u0161\u0107u, da ju slu\u0161a s dubinom, da je podsjeti da nije sama. Kao \u0161to je Papa rekao generalima (USG) u Dvorani Sinode 26. studenoga 2025., bitna je prisutnost, dugotrajno i strpljivo slu\u0161anje, duboka razmjena ideja i osje\u0107aja, povratak bitnom, srcu koje gori za Boga; da spone me\u0111u nama postanu preobra\u017eene svete veze, kanali milosti; trebamo otkriti i prenositi mistiku zajedni\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n Ana od sv. Bartolomeja \u010dinila je to cijelim svojim \u017eivotom. Slu\u017eila je, pratila, skrbila, pisala pisma, bdjela nad bolesnima, predvi\u0111ala potrebe, gledala s nje\u017eno\u0161\u0107u, korigirala s delikatno\u0161\u0107u, branila jedinstvo bez nametanja, voljela Krista u svakoj sestri. Nije bila savr\u0161ena. Imala je svoje sukobe, svoje sumnje, svoje tamne no\u0107i. Ali nikada nije prestala voljeti. Zato je sveta. Zato je bla\u017eena. Zato i dalje ostaje \u017eiva figura za nas.<\/p>\n Neka nam ova obljetnica, koju slavimo na nedjelju Tijelova, pomogne da je ponovno otkrijemo. Neka nas njezino svjedo\u010danstvo potakne. Neka nas njezina pa\u017eljivost nau\u010di kako se odnositi prema na\u0161oj bra\u0107i i sestrama. Neka njezino jedinstvo u ljubavi izlije\u010di rane koje jo\u0161 nosimo. I neka nas njezina \u017eiva prisutnost Kristova podsjeti da je, kako je ona govorila, odvojiti se od Bo\u017eje prisutnosti kao izvaditi ribu iz vode: to je na\u0161 element, na\u0161 \u017eivot.<\/p>\n Sv. Terezija nas je nau\u010dila da se Bog nalazi me\u0111u loncima. Ana od sv. Bartolomeja pokazuje nam da se me\u0111u tim loncima mo\u017ee \u017eivjeti najuzvi\u0161enija mistika. Nadamo se da \u0107emo, \u010detiri stolje\u0107a kasnije, znati u\u010diti od nje.<\/p>\n Na dan Tijelova molim vas da \u010duvate i njegujete zajedni\u0161tvo, zahvalnost i jedinstvo koje nam je prenijela Ana od sv. Bartolomeja, u duhu na\u0161e majke Terezije od Isusa i na\u0161eg oca i brata Ivana od Kri\u017ea.<\/p>\n Iz Antwerpena, s rado\u0161\u0107u i zahvalno\u0161\u0107u, svima moj blagoslov i bratska naklonost.<\/p>\n Miguel M\u00e1rquez, OCD, General<\/p>\nV. \u017diva prisutnost Kristova: srce njezine duhovnosti<\/strong><\/h6>\n
VI. Prakti\u010dni savjeti za obljetnicu<\/strong><\/h6>\n
Zaklju\u010dak<\/strong><\/h6>\n