![\"6c6a6-stjosephribera\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/6c6a6-stjosephribera.jpg\")
<\/a>Primje\u0107uje li se najprije mjesto koje ima no\u0107 u okolnostima gdje se Josip citira u Evan\u0111elju, i koji su klju\u010dni trenuci Isusova \u017eivota?<\/p>\n- \n
- Upravo no\u0107u<\/i> an\u0111eo Gospodnji rje\u0161ava dilemu koja ga je mu\u010dila u tom trenutku (o tome \u0107emo kasnije govoriti), i zapovijeda mu da uzme k sebi Mariju, svoju suprugu, koju je on mislio tajno otpustiti. Probu\u0111en od \u201esna\u201c on \u010dini kako mu je naredio an\u0111eo (Mt 1,20-24)<\/li>\n
- No\u0107u <\/i>Betlehemski pastiri rasvijetljeni od Bo\u017ei\u0107nih an\u0111ela, \u017eurno hite k jaslicama i otkrivaju Josipa koji ve\u0107 bdije nad djetetom i njegovom Majkom (Lk 2,8-16).<\/li>\n
- No\u0107u<\/i> poslije pohoda maga, Josip \u00a0ponovno biva upozoren od an\u0111ela da hitno izbjegne Herodov bijes, kre\u0107e \u2013 no\u0107u<\/i> za Egipat da bijegom za\u0161titi Isusa i Mariju. (Mt 2,13-14)<\/li>\n
- No\u0107u <\/i>opet an\u0111eo mu zapovijeda, nakon \u0161to je pro\u0161la opasnost, da se vrati u Judeju, i opet no\u0107u \u00a0<\/i>na \u201eBo\u017eanski na\u010din upozoren\u201c on odlu\u010duje da se vrati u Galileju. (Mt 2,19-22).<\/li>\n<\/ul>\n
To je puno no\u0107i i puno nebeskih intervencija. U svakoj Josip je samo slu\u0161ao Boga i bio je spreman uvijek poslu\u0161ati. U svemu pozorna \u0161utnja i \u0161utljiva pozornost. Marija je bila jedina povjerenica njegovih tajni i uop\u0107e nije u to sumnjala.<\/p>\n
Samo\u0107a sv. Josipa! Tko se vi\u0161e od njega (isklju\u010div\u0161i Mariju) tako prepustio vodstvu Duha? \u010cisti kristal bio je sama prozirnost. U svojoj no\u0107i, on je dopustio svjetlosti da tako dobro prodre da bi se moglo re\u0107i da se u dnu njegove du\u0161e izvr\u0161ilo kao neko utjelovljenje Rije\u010di\u2026 <\/i>Da li bi to bilo za\u010du\u0111uju\u0107e za njega koji je bio zemaljski suprug Majke Bo\u017eje? Da li bi mogao i\u0107i tako daleko \u010disti brak koji ih je sjedinjivao? I ima li mjesta iznena\u0111enju jednog takvog utjelovljenja u du\u0161i onoga koji je bio isto tako sjedinjen s Bogom kao i s Marijom?<\/p>\n
Za du\u0161u koja je na\u0161la svoje sredi\u0161te u Bogu sv. Ivan od Kri\u017ea ima slijede\u0107e rije\u010di:<\/p>\n
Na sli\u010dan na\u010din svijetao i bru\u0161en kristal obasjan svjetlo\u0161\u0107u, koliko vi\u0161e stupnjeva svjetla primi toliko vi\u0161e blije\u0161ti, jer se svjetlost u njemu sabire; pa zbog velikog obilja svjetla mo\u017ee do\u0107i do toga da izgleda samo svjetlo, te se od svjetla ne razlikuje. <\/i><\/p>\n
(\u017divi plamen ljubavi 1,13)<\/p>\n
![\"12\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/12.jpg\")
<\/a><\/p>\nZna\u010denja no\u0107i<\/i><\/b><\/h5>\n
Ove naznake Evan\u0111elja su znakovite. One pou\u010davaju kao simbol. O du\u0161i i poslanju sv. Josipa one nam daju \u010duti vi\u0161e nego sve tan\u010dine koje bismo mi \u017eeljeli imati. Zaustavimo se jednostavno na tri oznake.<\/p>\n
- \n
- No\u0107 je tama. <\/b>Josipova tama o kojemu se, u strogom smislu, ne zna ni\u0161ta, osim da je bio kraljevskoga roda, Davidov potomak. I trebalo je da to bude da bi mogao biti otac Mesije kojeg su o\u010dekivali kao \u201eDavidova sina\u201c.<\/b><\/li>\n<\/ul>\n
Bez sumnje Josip je bio svjestan svojeg uzvi\u0161enog porijekla. Me\u0111utim moglo se je primijetiti da evan\u0111elist Matej kao odjek usmene predaje, ga po\u0161te\u0111uje posljedi\u010dno svakog rizika isprazne slave. U rodoslovlju koje on predstavlja na po\u010detku svoga Evan\u0111elja, samo mu\u0161ka imena osiguravaju slavno potomstvo Abrahama (samo \u010detiri \u017eenska imena citirana kao \u201eusput\u201c), no evo kako dolaze\u0107i do Josipova imena pozornost se iznenada svra\u0107a od njega u korist njegove zaru\u010dnice Marije od koje se rodio Isus<\/i> (Mt 1,16). Nije se moglo bolje \u010duti da Josip nipo\u0161to nije bio u tom pokoljenju. U krilu same povijesti spasenja on je bio otpravljen na mjesto koje vi\u0161e ne\u0107e napustiti, a to je mjesto njegova zvanja u sjeni.<\/p>\n
I to je u stvari trajalo \u010ditav njegov \u017eivot, o kojem se ne zna \u010dak ni kada se je zavr\u0161io. Oti\u0161ao je bez buke, u tmine <\/i>i skriveno <\/i>(sv. Ivan od Kri\u017ea), savr\u0161eno zaboravljen, kako je i \u017eivio.<\/p>\n
Njegova prisutnost ipak je bila apsolutno potrebna. Trebalo je da Marija ima supruga; trebalo je da Isus ima oca. Otajstvo utjelovljenja ugradilo se u ustaljene, neumoljive dru\u0161tvene strukture. Trebalo je da Isus ima Svetu Obitelj. Od Josipa se nije tra\u017eilo ni\u0161ta drugo osim da bude tamo gdje je bio potreban. Omogu\u0107io je u socijalnom smislu ro\u0111enje Rije\u010di, ostalo od svega \u0161to ga se ti\u010de nije vi\u0161e imalo va\u017enosti. I vi\u0161e se nije govorilo o njemu.<\/p>\n
To je isto tako trajalo tijekom njegova \u017eivota. Ako je pu\u010dki instinkt rado bio usmjeren na Josipa u obliku mnogostrukih i vrlo starih pobo\u017enosti trebalo je \u010dekati stolje\u0107ima dok ne bude sve\u010dano \u010da\u0161\u0107en od op\u0107e Crkve. Zna li se da velika svetkovina 19. o\u017eujka datira istom od 1481? Poznato li je da je progla\u0161enje sv. Josipa kao pokrovitelja sveop\u0107e Crkve bilo \u010dak 8. 12. 1870? I da se ime sv. Josipa nije trebalo pojavljivati u kanonu sv. mise tek do odluke dobrog pape Ivana XXIII 1962?<\/p>\n
Ali evo kako nakon tako duge odsutnosti, jedan takav zaborav u tmini, slava sv. Josipa se kona\u010dno uzdi\u017ee poput sunca, i da je imao zato goru\u0107e apostole. Jedan od novijih i efikasnijih bio je br. Andrija, (progla\u0161en svetim od Benedikta XVI). Taj mali kanadski brat, potpuno ponizan i bez prebite pare u d\u017eepu, nevjerojatno je uspio podi\u0107i u Montrealu ogroman i veli\u010danstveni Oratorij od kuda sv. Josip zra\u010di svijetom.<\/p>\n
![\"4979284_l\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/4979284_l.jpeg\")
<\/a><\/p>\n- \n
- No\u0107 je tako\u0111er produ\u017eetak \u0161utnje. <\/b>Ako su od Djevice Marije ostale samo rijetke rije\u010di, Josip, on nam nije ostavio ni jednu. Ali ta \u0161utnja upravo je sav njegov jezik i on je uzvi\u0161en: sv. Josip je na\u0161 neusporedivi U\u010ditelj klanjanja.<\/b><\/li>\n<\/ul>\n
Ni\u0161ta vi\u0161e ga ne pribli\u017euje intimnosti Boga postalog \u010dovjekom i Majci koja mu je dala svoje \u010dovje\u0161tvo. No\u0107u i danju oni su bili tamo, obavijaju\u0107i sa svojom svijetlom prisutno\u0161\u0107u. Istina, on je vidio samo njihovo ljudsko lice. Ali on je znao\u2026 Njegove vrijedne ruke su se istro\u0161ile u radu \u2013 njegove grube i \u017euljevite ruke skromnog obrtnika \u2013 ali njegov pogled i njegovo srce stalno su bili uronjeni u klanjanja vrijedno otajstvo koje se izvr\u0161avalo pred njegovim zadivljenim o\u010dima. On je isto tako, budimo u to sigurni<\/i>, kao njegova zaru\u010dnica i zajedno s njom, \u010duvao sve te doga\u0111aje i razmi\u0161ljao o njima u svome srcu.<\/i> (Lk 2,19)<\/p>\n
On nije ispitivao. On je slu\u0161ao na licu mjesta. Njegova je vjera sve pronicala. Njegova \u0161utnja bila je bol i radost, ali vi\u0161e radost nego bol, jer je bila puna uskla\u0111ivanja s Bogom. Poput Marije on bi odgovorio an\u0111elima koji su ga poha\u0111ali: \u201eJa sam sluga Gospodinov\u201c.<\/p>\n
Ako je istina da \u0107e onaj koji se ponizuje biti uzvi\u0161en na koju nebesku visinu je smje\u0161ten sv. Josip! \u00a0Zar nije Bossuet rekao o njemu: Crkva nema ni\u0161ta svjetlijeg jer nije ni\u0161ta vi\u0161e sakrila<\/i>?<\/p>\n
Nakon no\u0107i tjeskobe koju je Josip upoznao za vrijeme dok se Marija uspinjala u Ain Karin (vidjeti \u0107emo to malo dalje), dugu \u0161utnja koju je \u010duvao sve do smrti morao je \u017eivjeti kao navje\u0161taj budu\u0107e zore. Nakon no\u0107ne \u0161utnje, \u010dije trajanje i intenzitet mi ne\u0107emo nikad saznati, do\u0161lo je mirno i\u0161\u010dekivanje vje\u010dnog jutra.<\/p>\n
Dragi moj\u2026<\/i><\/p>\n
No\u0107 tiha on je meni<\/i><\/p>\n
Prije no svane rujna zora jasna. \u00a0<\/i><\/p>\n
Sv. Ivan od Kri\u017ea, komentar (Duhovni spjev, str. XV)<\/p>\n
U ovom duhovnom snu, \u0161to ga du\u0161a ugodno provodi na grudima svoga Ljubljenog, ona posjeduje i u\u017eiva potpuni odmor, ti\u0161inu i smirenje tihe no\u0107i, a ujedno prima u Bogu tamni ponor bo\u017eanske spoznaje; pa stoga veli da joj je Dragi tiha i spokojna no\u0107: No\u0107 tiha on je meni.<\/i><\/span><\/p>\n
No ova tiha no\u0107 nije tamna, nego je kao no\u0107 koja je ve\u0107 stigla do prvog svanu\u0107a (\u2026). jer kao \u0161to prvo svitanje jutra razgoni no\u0107ne tmine dovode\u0107i svjetlo dana, tako i duh, odmoren i smiren u Bogu, ustaje iz tame naravnog shva\u0107anja na jutarnje svjetlo nadnaravne spoznaje Boga koja nije jasna nego napola tamna, kakva je i no\u0107 u osvit jutra. I kao \u0161to no\u0107 u cik zore nije ni potpuna no\u0107 ni potpuni dan, nego ne\u0161to izme\u0111u \u0161to se nazivlje sumrak, tako ni ona bo\u017eanska samo\u0107a i mir nisu sa svom jasno\u0107om obasjani bo\u017eanskom svjetlo\u0161\u0107u, a niti propu\u0161taju da ne bi pone\u0161to u\u010destvovali u njoj<\/i>.<\/span><\/p>\n
(Duhovni spjev strofa XV, 22)<\/p>\n
![\"JosephJesus2\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/JosephJesus2-194x300.jpg\")
<\/a>Tako je Josip gledao Isusa i nije razumio. Ali on se radovao toj spoznaji koja nadilazi svaku spoznaju <\/i>(Ef 3,19) i koju daje svijetlo vjere, ukorjenjenje u ljubavi. On nije shva\u0107ao, ali njegovo \u0161utljivo klanjanje ga je nosilo dublje nego najdublje razglabanje. To dijete pred njegovim o\u010dima i koje je bilo njegova no\u0107, tako\u0111er je pripremao u njemu bu\u0111enje zore.<\/p>\n- \n
- No\u0107 je jo\u0161 vrijeme bdijenja.<\/b> Koliko puta nas je Isus na to podsje\u0107ao! U tminama ovog svijeta, \u201ebudite budni\u201c.<\/b><\/li>\n<\/ul>\n
Na bedemima Jeruzalema Bog je postavio stra\u017eare. Njihovo poslanje je \u010duvati grad. Divni 129 psalam koristi jednu od najljep\u0161ih slika: vi\u0161e nego stra\u017ea no\u0107na \u010deka zoru \u010dekaj Izraele Gospodina<\/i>!<\/p>\n
Vir justus et prudens <\/i>\u2013 mu\u017e pravedan i mudar \u2013 Josip je shvatio malo po malo u svojoj no\u0107i da je on izabran kao stra\u017ear i \u010duvar. \u010cuvar vje\u010dnog Marijinog djevi\u010danstva, \u010duvar Isusa sve do njegove odrasle dobi, \u010duvar Obitelji \u2013 cijele obitelji. \u010cuvar Tradicije Izraela: od njega je morao do\u0107i Onaj koji je bio o\u010dekivan, mesijansko doba.<\/p>\n
\u010cuvati, to je najbolji dio sv. Josipa, koji mu se ne\u0107e oduzeti. Do kraja on \u0107e \u010duvati Crkvu. \u010cuvar Isusov posvuda gdje je Isus. \u010cuvar Isusov u svakom Bo\u017ejem djetetu, posljedi\u010dno. \u010cuvar na\u0161eg kr\u0161tenja. \u010cuvar \u017eivog ali krhkog malog unutarnjeg plamena. U omaglici gdje nam treba svakog dana \u017eivjeti na\u0161u ljudsku avanturu prema obe\u0107anoj zemlji, Josip je \u010duvar na\u0161eg puta. Dobro poznat kao za\u0161titnik dobre smrti, on je jo\u0161 vi\u0161e za\u0161titnik dobrog \u017eivota. Na\u0161 \u010duvar u i\u0161\u010dekivanju. Ni\u0161ta ljep\u0161e mu nije nego bdjeti nad nama i u\u010diti nas \u201e\u010duvati srce\u201c.<\/p>\n
Ali treba znati \u010duvati Josipa ako \u017eelimo da on nas \u010duva. Razumije se inzistiranje sv. Terezije Avilske koja se je zauzela \u017eivom pobo\u017eno\u0161\u0107u prema njemu da ga preporu\u010di svim tra\u017eiteljima Boga: Htjela bih privoljeti <\/span><\/i>
![\"9](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/9-0-Vision-of-St-Theresa-Avila-intercession-of-st-joseph-197x300.jpg\")
<\/a>sve da gaje pobo\u017enost prema ovome slavnom svecu, zbog velika iskustva koje imam s dobrima \u0161to ih posti\u017ee od Boga\u2026 Nisam upoznala <\/span><\/i>osobu koja bi uistinu gajila pobo\u017enost prema njemu i obavljala posebne slu\u017ebe a da ne bih vidjela kako je uznapredovala u kreposti\u2026. Osobito su mu osobe od molitve uvijek morale biti naklonjene;\u2026 Tko ne na\u0111e u\u010ditelja koji bi ga nau\u010dio molitvi, neka uzme ovoga slavnoga sveca za u\u010ditelja i ne\u0107e zastraniti na putu…<\/span> <\/i>(Moj \u017eivot 6, 7)<\/p>\nNo\u0107 du\u0161e<\/i><\/h5>\n
![\"joseph-31\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/joseph-31-300x226.jpg\")
<\/a>Usu\u0111ujemo li se i\u0107i dalje? U sanjuanisti\u010dkom smislu termina \u017eeljelo bi se sada poku\u0161ati sti\u0107i do sv. Josipa u njegovoj no\u0107i.<\/p>\nNajve\u0107i no\u0107ni prijelaz kojeg je on pro\u0161ao ne mo\u017eemo zamisliti koliko je vjerojatno stra\u0161na i neo\u010dekivana ku\u0161nja koja ga je zadesila dok je Marija u povratku od svog boravka kod rodice Elizabete pojavila se pred njim u svom isijavaju\u0107em maj\u010dinstvu. Matej i Luka su ovdje jedan i drugi tako \u0161krti na detaljima o nutarnjem odrazu sv. Josipa da se svodi na pretpostavke, \u010ditaju\u0107i me\u0111u redovima.<\/p>\n
Da bi se bolje shvatila krajnost Josipova obrata uzmimo stvari onakvima kakve jesu.<\/p>\n
Marija i Josip bijahu obe\u0107ani jedan drugome. Vjen\u010danje iz ljubavi, najljep\u0161e i naj\u010di\u0161\u0107e koje se mo\u017ee zamisliti, odre\u0111eno da zadovolji onaj stra\u0161ni gubitak Adama i Eve. Pravo vjen\u010danje jer ono zape\u010da\u0107uje uzajamno potpuno i sveto darivanje dvaju supru\u017enika zauvijek.<\/p>\n
Njihovo puno i kona\u010dno djevi\u010danstvo ne\u0107e oduzeti ni\u0161ta od bitne realnosti ovog vjen\u010danja, u kojem je uzajamno “da” pjevalo kao naj\u010di\u0161\u0107i izvori.<\/p>\n
Pravo re\u010deno, Marija je u trenutku Navje\u0161tenja bila zaru\u010dena s Josipom. Jo\u0161 nisu zajedno stanovali i jo\u0161 su bili samo zaru\u010dnici. Ali prema \u017eidovskom Zakonu, ove zaruke su odgovarale obvezi, obe\u0107anju pred Bogom koje ni\u0161ta nije moglo razrije\u0161iti. Samo jedan \u010din odricanja u dobroj i du\u017enoj formi iz te\u0161kog razloga jam\u010denog po dvojici svjedoka mogao ih je raskinuti.<\/p>\n
![\"Jesus-Of-Nazareth-Mary-Joseph-Engagement-jesus-of-nazareth-30770575-624-339\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/Jesus-Of-Nazareth-Mary-Joseph-Engagement-jesus-of-nazareth-30770575-624-339-e1425481984638.jpg\")
<\/a><\/p>\nU tom slu\u010daju, zada\u0107a sv. Josipa bila je bdjeti nad njegovom zaru\u010dnicom sve do dana vjen\u010danja. Ona je bila djevica i kako saznajemo iz njenog odgovora an\u0111elu Gabrijelu, u\u010dinila je zavjet da \u0107e ostati djevica. Za\u0161to onda ve\u0107 vjen\u010danje? Budu\u0107i da se nije moglo javnim zavjetom izabrati djevi\u010danski stale\u017e, nezamisliv u ono doba za jednu Abrahamovu k\u0107er, Marija si je morala izabrati zaru\u010dnika, zaru\u010dnika koji bi bdio nad njenim zavjetom i tako omogu\u0107io da ga ona \u017eivi.<\/p>\n
Da li je Josip znao za taj zavjet? Iako to u svetim tekstovima ne pi\u0161e, ipak to mo\u017eemo pretpostaviti. Ali mo\u017eemo se pitati, naprotiv, da li su trebali o tome govoriti. Nije li me\u0111u njima sve bilo savr\u0161eno jasno?<\/p>\n
Providnost je u\u010dinila da se susretnu ta dva bi\u0107a od cijele vje\u010dnosti odre\u0111ene jedno za drugoga. Njihovi pogledi \u010dim su se sreli ve\u0107 su se prepoznali. Svako je mogao pro\u010ditati u pogledu drugog istu apsolutnu \u017ee\u0111 za Gospodinom, istu odre\u0111enost, u istoj bistrini. Od Marije, bezgre\u0161ne, morala je isijavati beskrajna \u010disto\u0107a, ljepota \u010distog stanja. Trebalo je da Josip isto tako bude \u010dist da bi se usudio vol
![\"mary\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/mary-300x226.jpg\")
<\/a>jeti jednu takvu djevicu! Da bi nesmetano mogao uroniti svoj pogled u njezin! I Marija je to morala neposredno razumjeti: Josip bi bio taj pred kim bi ona mogla \u017eivjeti svoj zavjet, ne podvrgavaju\u0107i se uop\u0107e op\u0107em zakonu.<\/p>\n\u0160to se ti\u010de Josipa, on je imao prema Mariji najdivniju ljubav koju bi zaru\u010dnik mogao ikad imati prema svojoj zaru\u010dnici. Ljubav pro\u017eeta beskrajnim po\u0161tovanjem, bezuvjetnog povjerenja, nepomu\u0107ene vedrine. Je li on tada predosje\u0107ao da se na\u0161ao uvu\u010den u jednu bo\u017eansku avanturu? Da li si je on ponekad dopustio u svojim jo\u0161 ljep\u0161im snovima i\u0107i tako daleko da pomisli da je mo\u017eda\u2026 jer je tako blistava da bi jednog dana ona mogla biti Alma Redemptoris Mater<\/i>\u2026?<\/p>\n
Je li on tada predvi\u0111ao da Bog, koji mu je toliko darovao, bi od njega mogao tra\u017eiti tako velike stvari? Je li on osje\u0107ao da na njega polako silazi sumrak, prethodnik jedne no\u0107i koja je na drugi na\u010din jo\u0161 tamnije? Hranjen molitvom Izraela, on je znao da Bog ku\u0161a pravednika kao zlato u taljiku. On se prisjetio posljednje Abrahamove ku\u0161nje koja je uslijedila nakon toliko drugih; nepo\u0161tedne borbe Jakova s An\u0111elom tijekom no\u0107i; beskona\u010dnog izlaska njegovih predaka prije ulaska u Bo\u017eju zemlju\u2026<\/p>\n
Pro\u017eet svom mudro\u0161\u0107u Izaraela objavljene tijekom stolje\u0107a od proroka do proroka, on je poznavao puteve svetosti i koji su putevi smrti i uskrsnu\u0107a, putevi no\u0107i prije nego budu putevi Svijetla.<\/p>\n
![\"annunciation1\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/annunciation1-300x228.jpg\")
<\/a>Moglo bi se tako\u0111er pitati je li Marija povjerila Josipu an\u0111elov pohod i Bo\u017eansko maj\u010dinstvo koje joj je navijestio.<\/p>\nNeki su to mislili. Brojniji su oni koji pretpostavljaju da je ona \u0161utjela, i to je u stvari vjerojatnije. Marija je imala previ\u0161e osje\u0107aja za Boga, previ\u0161e po\u0161tovanja za njegovo djelovanje da bi se u to mije\u0161ala svojim intervencijom. Ako je ona \u017eurno pohitjela prema svojoj rodici Elizabeti to je bilo po an\u0111elovoj preporuci. Nije bilo govora o Josipu. Bog \u0107e intervenirati u svoj \u010das. On je bio toliko \u010dist da je mogao \u010dekati. Uostalom, Josipovo neznanje bolje se sla\u017ee sa slijedom doga\u0111aja.<\/p>\n
Marijina odsutnost bila je za Josipa tako\u0111er no\u0107, jer je bio li\u0161en njene blistave prisutnosti. Bez sumnje primio je tu udaljenost kao novi dokaz ljubavi njegove zaru\u010dnice prema starijoj \u017eeni u poro\u0111ajnim bolima. I kona\u010dno ova no\u0107, u svoj svojoj krutosti postala mu je slatkom.<\/p>\n
No, tko \u0107e ikad razumjeti \u0161ok jednog toliko o\u010dekivanog povratka? Muka ovog mladog zaru\u010dnika suo\u010denog s najokrutnijom najnerazumljivijom o\u010dito\u0161\u0107u!<\/p>\n
Josip ni\u0161ta ne pita. Marija ni\u0161ta ne govori. Njihova patnja je jednaka: njegova da ni\u0161ta ne razumije, njena da ni\u0161ta ne mo\u017ee re\u0107i. Za Josipa to je agonija. Najtamnija od no\u0107i; \u00a0patnja po mjeri njegove svetosti. Getsemani\u2026<\/p>\n
Josipova patnja je nadilazila bol tako razornu kakva je ona bila, jednog razo\u010daranog zaru\u010dnika. To je bilo jo\u0161 vi\u0161e nego da se \u010ditav svemir njegove \u017earke vjere srozao u prazno, kao da ga je sama njegova vjera prevarila. Kao da je \u201eGospodin me je zazidao i ja ne mogu iza\u0107i\u2026 molitvu je moju odbijao\u2026 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakr\u010dio je putove moje\u201c. S prorokom Jeremijom (Tu\u017ealjke 3,1-20), on je mogao jadikovati. Ne shva\u0107aju\u0107i uop\u0107e Bo\u017eje putove. Ne vidjev\u0161i vi\u0161e ni\u0161ta, ni\u0161ta, a upravo je to, no\u0107. I on je tada povikao u najcrnjoj ku\u0161nji: Bo\u017ee moj, za\u0161to si me ostavio?<\/i><\/p>\n
![\"Jesus-Of-Nazareth-Joseph-jesus-of-nazareth-30770580-432-334\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/Jesus-Of-Nazareth-Joseph-jesus-of-nazareth-30770580-432-334.jpg\")
<\/a><\/p>\n\u0160to u\u010diniti? Haec autem eo cogitante\u2026<\/i> Dok je on to mislio.., on je prevrtao i opet vrtio te stvari u svojoj glavi, odbaciti \u010disto i jednostavno Mariju? Nikada. On je previ\u0161e voli. On zna strahovitu prijetnju koja bi visjela nad njom ako bi bila osumnji\u010dena za preljub. Ni\u0161ta manje od kamenovanja. A ina\u010de, ta mogu\u0107nost je bila isklju\u010dena budu\u0107i da nije bilo zato svjedoka. Praviti se da o tome ni\u0161ta ne zna i pustiti da odvija normalni proces \u017eenidbe, kao da se ni\u0161ta nije dogodilo? Nemogu\u0107e.<\/p>\n
Josip je bio previ\u0161e \u201epravedan\u201c, previ\u0161e je po\u0161tivao Zakon da bi po\u010dinio takav o\u010diti grijeh (jer on nije mogao povjerovati u najmanju Marijinu gre\u0161nost). \u017dele\u0107i pod svaku cijenu izbje\u0107i svojoj zaru\u010dnici rizik klevetanja uvidjev\u0161i mo\u017eda u svemu tome Bo\u017eansko djelovanje i osjetiv\u0161i se nedostojnim, odlu\u010dio se za tre\u0107i put: da je potajno otpusti (Mt 1,19). Njemu svojstvena poniznost zapovijedala mu je da se povu\u010de bez \u0161uma, slomljena srca.<\/p>\n
Ovo \u201etajno napu\u0161tanje\u201c tako\u0111er predstavlja jednu tajnu. Jer ovo Josipovo otpu\u0161tanje nije u\u010dinio kao zaru\u010dnik Marijin ni kao otac djeteta kojeg je ona nosila. Ona bi ostala krhkim plijenom Zakona. U svojoj zbunjenosti Josip to nije mogao ni zamisliti. To je bila jo\u0161 jedna patnja vi\u0161e.<\/p>\n
Ono \u0161to je Josip mislio ostat \u0107e tako zauvijek njegovom tajnom. Ostavio nam je samo jednu sigurnost: to da ni za \u0161to na svijetu se ne bi pristao uvrijediti Boga. U tom te\u0161kom trenutku gdje nije imao za vo\u0111u, nikakvo drugo svjetlo osim onoga \u0161to je gorjelo u njegovom srcu, <\/i>to tamno svjetlo bila je njegova najsigurnija zvijezda.<\/p>\n
To je smrt za du\u0161u \u2013 O no\u0107! \u2013 do koje je on stigao s tom odlukom. Ku\u0161nja je otvorila pred njim ponor patnje. Da, on je ljubio Mariju da bi za nju umro.<\/p>\n
Me\u0111utim, na ru\u0161evinama onoga \u0161to je on vjerovao da je najljep\u0161a ljubav na svijetu, ve\u0107 se neprimjetno nazirao blagi mir od Boga, mir tiho prihva\u0107ene \u017ertve, taj mir koji nadilazi svaki osje\u0107aj.<\/p>\n
Du\u0161a kojoj Bog dosudi ovu olujnu i stra\u0161nu no\u0107 zaslu\u017euje svako na\u0161e sau\u010de\u0161\u0107e. Doista zapala je ju je veoma sretna sudbina radi neprocjenjivih dobara \u0161to joj iz te no\u0107i imaju proiza\u0107i kad Bog bude, kako ka\u017ee Job, \u201etminama razotkrio dubine i sjenu smrtnu na svjetlo izveo\u201c (Job 12,22), tako da \u0107e, prema rije\u010di Davidovoj,<\/i> \u201esvjetlost du\u0161e biti jednaka prija\u0161njim njenim tminama\u201c. Ali uza sve to, i zbog \u017eestoke muke koju trpi i zbog velike nesigurnosti za uspjeh, vrijedna je velikog sa\u017ealjenja i samilosti. Du\u0161a misli, poput Jeremije, da \u201enjezine nevolje nemaju svr\u0161etka\u201c, jer joj se \u010dini, kako ka\u017ee David, \u201eda ju je Bog bacio u tmine kao one koji su davno umrli, i stoga joj duh ve\u0107 zamire u njoj i srce joj trne u grudima<\/i>.<\/span><\/p>\n
(Sv. Ivan od Kri\u017ea, Tamna no\u0107, II,7,3)<\/p>\n
![\"600201_430092240364176_819329056_n\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/600201_430092240364176_819329056_n-300x300.jpg\")
<\/a>S neusporedivim umije\u0107em, sv. Ivan od Kri\u017ea komentira, tuma\u010di Kri\u017eni put du\u0161a na putu prema obe\u0107anoj zemlji sjedinjenja po ljubavi<\/i>, gdje se ostvaruje to suobli\u010denje Licu Ljubljenoga \u0161to je \u010dovjekov poziv. To je povijest dugog \u010di\u0161\u0107enja, koje se nastavlja sve dok i najmanja ne\u010disto\u0107a du\u0161e ne bude izgorena u ognju Duha, vi\u0161e se u njoj ni\u0161ta ne suprotstavlja preobrazbi u Boga \u2013 du\u0161a tada postaje vi\u0161e Bo\u017eanska nego ljudska, te vi\u0161e pripada budu\u0107em nego sada\u0161njem \u017eivotu<\/i>. (Tamna no\u0107 2,9)<\/p>\nGre\u0161nici kakvi smo mi shva\u0107aju potrebu za ovim milosnim djelovanjem sve do dna njih samih. Oni znaju od kojih sadr\u017eaja moraju biti li\u0161eni da bi stigli do siroma\u0161tva du\u0161e, od kojeg ropstva se moraju osloboditi da bi u\u0161li u slobodu djece Bo\u017eje. Oni svim svojim bi\u0107em te\u017ee prema Bo\u017ejoj Ljepoti, ali kroz te\u0161ki veo ru\u017eno\u0107a koje se vuku gotovo posvuda u njihovom srcu. \u010cisto srce stvori mi Bo\u017ee<\/i>\u2026(Ps 50).<\/p>\n
Ali Josip, sveti Josip! Od kakve ne\u010disto\u0107e bi se trebao o\u010distiti pre\u010disti zaru\u010dnik Marijin? Je li on kojeg je vje\u010dna Mudrost izabrala da bdije nad Djetetom Isusom i Njegovom majkom mogao biti nedostojan njih? Ako on sam nije bio bezgre\u0161an u svom za\u010de\u0107u, nije li on bio sasvim blizu toga da to bude, on tako blizak Mariji?<\/p>\n
Zbog toga nije nedopu\u0161teno misliti da je patnja sv. Josipa istog roda kao i Isusove i Presvete Djevice: otkupiteljska. Pridru\u017een tako tijesno otajstvu spasenja, Josip je prolio krv svoje ljubavi, sjedinjenju s Predragocjenom Krvi Spasitelja, svog skoro Sina. On je isto tako trebao trpjeti da u\u0111e u svoju slavu.<\/i> (Lk 24,26).<\/p>\n
Sveti Ivan od Kri\u017ea je napisao: sama Mudrost ljubavi pro\u010di\u0161\u0107uje bla\u017eene duhove obasjavaju\u0107i ih, te pro\u010di\u0161\u0107uje ovdje dolje du\u0161u prosvjetljuju\u0107i je<\/i> (Tamna no\u0107 II,5). Ako je svet kakav je bio, Josip bio jedan od nas, trebao je biti poput nas otkupljen; te poput nas spoznati te\u017einu Kri\u017ea. Sam bla\u017een ve\u0107 na ovoj zemlji bio je poput nas putnik prema Domovini, solidaran s Narodom u hodu. Prije Bo\u017ejeg zagrljaja u Gledanju Slave, Mudrost je dovr\u0161avala bez prestanka u njemu svoje djelo, sve dok ga nije privela punini njegove sposobnosti za svetost, punini njegovog zajedni\u0161tva s Bogom. I kako je nerazrje\u0161ivo povezan s Marijom tako ostaje i on ocem mno\u0161tva, \u010duvar crkve.<\/p>\n
____<\/p>\n
![\"mary-with-baby1\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/mary-with-baby1-300x226.jpg\")
<\/a>Svaka no\u0107 zavr\u0161ava zorom. No\u0107 sv. Josipa odjednom se rasvijetlila. Svijetlo koje je jednom plamenom zrakom uni\u0161tilo svu tjeskobu do\u0161lo mu je izravno od Neba. Dovoljna je jedna an\u0111elova rije\u010d da rastjera tmine i smrtnu sjenu: Ne boj se Josipe uzeti k sebi Mariju, svoju \u017eenu\u2026 <\/i>I svaka rije\u010d koja je slijedila padala je kao kap rose na ovo izmu\u010deno srce, \u201ebri\u0161u\u0107i svaku muku\u201c: jer ono \u0161to je u njoj za\u010deto je od Duha Svetoga. <\/i>(Mt 1,20). Mudrost Ljubavi \u2013 koja ranjava da bi izlije\u010dila \u2013 imala je dovr\u0161iti svoje djelo: \u201eOtrti svaku suzu\u201c.<\/p>\nI Josip je isko\u010dio iz svoga groba i potr\u010dao prema Mariji da je uzme kod sebe, kako mu je Bog naredio. Jedini na svijetu (s Elizabetom) znaju da su do\u0161la mesijanska vremena, oni komuniciraju u i\u0161\u010dekivanju Onoga kojeg \u0107e oni donijeti na svijet i koji je ve\u0107 \u017eivio sakriven me\u0111u njima dvama.<\/p>\n
Bezgrje\u0161na je gledala Josipa s beskrajnom zahvalno\u0161\u0107u za samoga supruga kojeg je mogla imati, i taj ljubavni pogled bio je toliko dubok koliko i djevi\u010danski.<\/p>\n
A Vi – sveti Josipe! \u2013 Vi ste se klanjali tajnoj Prisutnosti unutar \u0161krinje zavjetne, ku\u0107e zlatne koju ste imali pred o\u010dima i razumjeli ste \u2013 kona\u010dno za\u0161to je Marija bila tako lijepa.<\/p>\n
Pierre-Marie SALINGARDES<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Svetog Josipa bi se moglo nazvati svetac no\u0107i. Ima svetaca koji nam se predstavljaju u svijetlu, kao da su ve\u0107 ovdje posjedovali aureolu slave kojom \u0107e biti obasjani u nebu. Iako nisu bili po\u0161te\u0111eni ku\u0161nji i znakova no\u0107i ipak su ostali sveci jasno\u0107e u smislu njihove ljudske avanture. Daleko od toga da su ostali nezapa\u017eeni … Nastavi \u010ditati No\u0107 sv. Josipa<\/span>
- No\u0107 je jo\u0161 vrijeme bdijenja.<\/b> Koliko puta nas je Isus na to podsje\u0107ao! U tminama ovog svijeta, \u201ebudite budni\u201c.<\/b><\/li>\n<\/ul>\n
- No\u0107 je tako\u0111er produ\u017eetak \u0161utnje. <\/b>Ako su od Djevice Marije ostale samo rijetke rije\u010di, Josip, on nam nije ostavio ni jednu. Ali ta \u0161utnja upravo je sav njegov jezik i on je uzvi\u0161en: sv. Josip je na\u0161 neusporedivi U\u010ditelj klanjanja.<\/b><\/li>\n<\/ul>\n
- No\u0107u <\/i>Betlehemski pastiri rasvijetljeni od Bo\u017ei\u0107nih an\u0111ela, \u017eurno hite k jaslicama i otkrivaju Josipa koji ve\u0107 bdije nad djetetom i njegovom Majkom (Lk 2,8-16).<\/li>\n