![\"426167665\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/04\/426167665.jpg\")
<\/a>Rodila se 1. velja\u010de 1566. u Parizu. Otac joj je Nikola Avrillot, gospodar Champl\u00e2treauxa, a majka Marija L’Huilier. Na kr\u0161tenju je dobila ime Barbara. Obitelj Avrillot ubrajala se me\u0111u najodli\u010dnije u Parizu, a za vrijeme hugenotskih sukoba pristajala je odlu\u010dno uz katoli\u010dku vjeru i stranku. Bilo je to doba vjerskih ratova izme\u0111u kalvinisti\u010dkih hugenota i katoli\u010dke stranke, koja se od godine 1576. Po\u010de nazivati “Liga”. Barbara je odrasla u jeku stra\u0161ne “bartolomejske no\u0107i”, u kojoj je g. 1572. nad hugenotima Francuske izvr\u0161en pokolj.<\/p>\nBarbara je kao djevoj\u010dica bila u pansionatu klarisa u Longchampu. Klarise su izrazito kontemplativne redovnice koje \u017eive u strogoj klauzuri. Odgoj klarisa bit \u0107e za Barbarinu budu\u0107nost od velikog zna\u010denja. On \u0107e joj pomo\u0107i da duboko u\u0111e u kr\u0161\u0107anske istine i da provodi i pro\u017eivljava dublje kr\u0161\u0107anstvo. Tako je ve\u0107 njezina prva pri\u010dest kod klarisa, kad joj je bilo 12 godina, bila vrlo dobro pripremljena pa je zato ostavila u djevoj\u010dici i duboke tragove. Bio je to za nju do\u017eivljaj koji ne\u0107e nikada zaboraviti. Njoj je u samostanu bilo vrlo lijepo, osje\u0107ala se u svom elementu i najradije bi postala redovnica.<\/p>\n
No ti bla\u017eeni roditelji, bilo je tako i kod nje, imali su s njome druge planove. Ona se morala udati i postati madame Acarie. Za na\u0161e pojmove \u010dudno, ali, na \u017ealost, stvarno. Bilo joj je za udaje tek 16 godina. Iako se udala preko volje, Barbara je u 30 godina bra\u010dnoga \u017eivota bila i uzorna \u017eena i majka, mila Bogu i ljudima. Kroz te je godine u\u010dila kako se svetost mo\u017ee postizavati i izvan samostana. U tom joj je mnogo pomogao Sv. Franjo Sale\u0161ki, koji ju je duhovno vodio.<\/p>\n Me\u0111u bosonoge karmeli\u0107anke stupile su i njezine tri k\u0107eri. Jedna je od njih – Margareta – imala tek 15 godina. Godine 1613. razbolio se Barbarin mu\u017e. Ona ga je bri\u017eno dvorila i nije se udaljavala od njegove bolesni\u010dke postelje sve dok nije umro smr\u0107u pravednika. U \u017ealosti za njim utje\u0161ila se prosvjetljenjem odozgor da se spasio.<\/p>\n Sada je bila slobodna od svih spona ovoga svijeta pa ispuni svoju \u017eelju iz mladosti te stupi u Karmel i postade karmeli\u0107anka. Za nju su se otimali karmeli\u0107anski samostani, ali ona je izabrala najsiroma\u0161niji od njih, onaj u Amiensu. Obukla je redovni\u010dko odijelo 7. travnja 1614. uzev\u0161i ime Marija od Utjelovljenja. Kao redovnica bila je na pobudu svim sestrama jer je uvijek bila spremna obavljati najni\u017ee poslove bilo u kuhinji, bilo drugdje, bilo dvore\u0107i bolesnice. Veoma je ljubila redovni\u010dko siroma\u0161tvo.<\/p>\n Iako je bila od Boga obdarena velikim duhovnim darovima, ostade ponizna, jednostavna, smatraju\u0107i da je vr\u0161enje obi\u010dnih svakida\u0161njih du\u017enosti najbolji put prema Bogu. Iz zdravstvenih razloga pozvana je 7. prosinca 1616. u samostan u Pontoise, gdje je nakon duge i mukotrpne bolesti sveto preminula 18. travnja 1618.<\/p>\n Bla\u017eenom ju je proglasio 5. lipnja 1791. papa Pio VI. Iza sebe nije ostavila nikakva spisa, osim nekoliko pisama. No, sama je bila \u017eiva knjiga savr\u0161ene ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu. Njezin kasniji \u017eivotopisac dr. Duval jednom ju je nenadano sreo, a o tome je susretu zapisao ovo: “Njezino je lice bilo tako svijetlo i tako sjajno da sam gotovo oslijepio.”<\/em> Bilo je to svjetlo od vatre ljubavi koja ju je izgarala. To mo\u017ee shvatiti samo onaj koji shva\u0107a \u0161to je ljubav.<\/p>\n Marija od Utjelovljenja, jo\u0161 dok je bila madame Acarie, ljubila je Boga iznad svega i zato je ve\u0107 tada govorila: “Da budemo dostojni Boga, moramo se osloboditi svih drugih stvari i potpuno se podvrgnuti Njegovoj volji.”<\/em> U tome je bio i sav njezin \u017eivot, a zato je i bio tako plodan dobrim djelima i u svijetu i u samostanu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U povijesti mistike poznato je ime Marije od Utjelovljenja. Nju \u010dak ubrajaju me\u0111u velike misti\u010darke. Jo\u0161 prije nego je stupila u karmeli\u0107anski samostan u Amiensu, jedan je njezin suvremenik zabilje\u017eio “da se ni\u0161ta zna\u010dajnije za slavu Bo\u017eju nije poduzimalo, a da se o tome nije prije s njome razgovaralo i savjetovalo”. Njezina je najve\u0107a zasluga … Nastavi \u010ditati Bla\u017eena Marija od Utjelovljenja (18. travnja)<\/span> <\/a><\/p>\n<\/a>U jesen 1601. \u010ditala je duhovne spise Sv. Terezije Avilske, koji su je tako sna\u017eno zahvatili da je odlu\u010dila njezinu redovni\u010dku obnovu Karmela uvesti u Francusku. Po\u010dela je skupljati zvanja za takav na\u010din \u017eivota pa je uz pismeno odobrenje Klementa VIII. od 13. studenoga 1603. sagradila u Parizu prvi samostan bosonogih karmeli\u0107anki. Duhovno ih je vodio njezin ro\u0111ak, a kasnije kardinal Petar de Berulle. Barbara je sura\u0111ivala na tome da su se otvorili sli\u010dni samostani i u Pontoiseu, Dijonu i Amiensu.<\/p>\n<\/a><\/p>\n