![\"545075_320086851425900_959503175_n\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/545075_320086851425900_959503175_n.jpg\")
<\/p>\nU ovom \u010dlanku\u00a0poslu\u017eit \u0107emo se prelijepom usporedbom o zalijevanju vrta na\u0161e Majke koja je bila pravi \u00abstru\u010dnjak\u00bb za molitvu i od Crkve je dobila naslov \u00abnau\u010diteljica molitve\u00bb, kako bi bolje shvatili molitvu. Ona u svojoj autobiografiji \u00abMoj \u017eivot\u00bb put molitve uspore\u0111uje s ure\u0111ivanjem vrta. Slika koja nam je vrlo bliska, svakodnevna, \u017eivotna. Naime ona predla\u017ee onome koji zapo\u010dinje s molitvom da zamisli kako po\u010dinje ure\u0111ivati vrt za Gospodina, ali na neplodnoj zemlji punoj korova i svakovrsnog dra\u010da. Gospodin je, recimo tako, i\u0161\u010dupao ono lo\u0161e i posadio pitomo, jestivo i korisno raslinje. Sad je po\u010detnik u molitvi kao vrtlar koji mora dobro paziti da mu bilje raste. Mora ga zalijevati da ne uvene i da procvjeta te donese plod. Ako Gospodin vidi dobro ure\u0111en vrt, vrlo \u0107e rado u njega svratiti i \u0161etati po njemu. U njemu se mo\u017ee i odmoriti.<\/p>\n
<\/p>\n
Najprije \u0107emo pogledati na koje se na\u010dine mo\u017ee zalijevati pa da znamo napraviti plan koliko i kako \u0107emo raditi. Ne\u0107e li na\u0161 trud biti ve\u0107i od dobitka i dokad \u0107emo se truditi.<\/p>\n
Zalijevati mo\u017eemo na \u010detiri na\u010dina. Kao prvo mo\u017eemo izvla\u010diti vodu iz zdenca, a to je te\u0161ko i iziskuje veliki napor. Drugi je na\u010din izvla\u010denje vode pomo\u0107u kota\u010da i lanca na kojem je privezana posuda (dolap) i ovdje je malo manje muke. Navodnjavanje iz potoka ili iz rijeke slijede\u0107i je tj. tre\u0107i na\u010din zalijevanja. Ovaj je na\u010din za sada mnogo bolji od prija\u0161njih jer se time posti\u017ee ve\u0107a vla\u017enost zemlje i zahtjeva manje truda. Najbolji je \u010detvrti na\u010din, a to je Bo\u017eja ki\u0161a koja se doga\u0111a bez ikakvog na\u0161eg truda.<\/p>\n
Te je na\u010dine zalijevanja Terezija primijenila na molitvu i objasnila \u010detiri stupnja molitve na koje katkada Gospodin uzdi\u017ee du\u0161u svojom dobrotom.<\/p>\n
![\"5334773038_e5a72d7d05_z\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/5334773038_e5a72d7d05_z-251x300.jpg\")
Prvi na\u010din zalijevanja je grabljenje vode iz zdenca. Taj posao nali\u010di onom koji obavlja onaj koji zapo\u010dinje nutarnju, mislenu molitvu. Od njega se zahtjeva puno truda ba\u0161 kao i kod onoga koji iz zdenca mora izvla\u010diti te\u0161ke kante vode. Du\u0161a se ovdje \u017eeli sabrati, usmjeriti na svoj predmet, a to je Bog, ali osjetila su rastresena i te\u0161ko ih je obuzdati. Ovdje se ona mora privikavati da ni\u0161ta ne gleda i ne slu\u0161a da bi mogla sabrano moliti, ili se povu\u0107i negdje u samo\u0107u da razmi\u0161lja o svom pro\u0161lom \u017eivotu. Mu\u010di se jer ne mo\u017ee razaznati da li se doista kaje za grijehe, a kaje se jer je \u010dvrsto odlu\u010dila slu\u017eiti Bogu. \u017deli se pribli\u017eiti Kristu pa se privikava razmatrati o njegovom \u017eivotu, a time umara razum. Do ovog se mo\u017ee do\u0107i samo milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom jer bez njega ne mo\u017eemo do\u0107i ni do kakve dobre misli.<\/p>\n
Nadamo se da u bunaru ima vode, a ako je nema, nije krivnja na du\u0161i jer je ona spremna na sve samo da je se domogne pa da mo\u017ee zaliti cvije\u0107e. Ako Gospodin i u\u010dini da zdenac presahne, to je ne smije obeshrabriti pa da i dalje ne radi kao dobar vrtlar. Gospodin \u0107e i bez vode uzdr\u017eavati cvije\u0107e, a njoj \u0107e rast zasluge.<\/p>\n
\u0160to \u0107e u\u010diniti onaj koji u sebi zapa\u017ea samo dugotrajnu su\u0161u, mrzovoljnost pa i odbojnost da vu\u010de vodu i dolazi mu misao da sve napusti? Mo\u017eda bi to i u\u010dinio, ali svijest da je u slu\u017ebi Gospodinovoj poma\u017ee mu u nastojanju da ne izgubiti ono \u0161to je do sada zaslu\u017eio a nada se dobitku.<\/p>\n Nije lagano spu\u0161tati vedro (razmi\u0161ljati) u zdenac i izvla\u010diti ga prazna, tj. doga\u0111at \u0107e se u molitvi da ti ne do\u0111u nikakve dobre misli. \u0160to \u0107e\u0161 tad u\u010diniti? Tje\u0161it \u0107e\u0161 se mi\u0161lju da radi\u0161 u vrtu tako dobrog i uzvi\u0161enog Gospodara i nije ti stalo da zadovolji\u0161 sebe nego Njega. Gospodinovo iskazano povjerenje mora du\u0161u potaknuti na zahvalnost. Isto tako s Gospodinom nosi kri\u017e, a on ga je cijeli \u017eivot nosio. Ne smijemo \u017eeljeti ovdje dobiti nagradu i ne smijemo zanemariti molitve makar nam ona bila mu\u010dna. I kad bi ta su\u0161a trajala \u010ditav \u017eivot, odlu\u010dujemo da ne\u0107emo napustiti Krista jer on \u0107e to naplatiti, dobar je on platac. Ne\u0107e nam trud biti uzaludan jer ga On sigurno vidi.<\/p>\n Drugi stupanj molitve uspore\u0111en je s izvla\u010denjem vode pomo\u0107u kota\u010da ili dolapa. U dana\u0161nje vrijeme, kad je ovaj na\u010din izvla\u010denja vode ve\u0107 zastario, mogli bismo ga usporediti s ru\u010dnom pumpom. Moramo upotrijebiti snagu u po\u010detku a onda se mo\u017eemo malo i odmoriti. Zna\u010di, ovaj novi na\u010din zalijevanja iziskuje manje muke i znoja jer se br\u017ee zagrabi vi\u0161e vode pa se vrtlar mo\u017ee i malo odmoriti, mo\u017ee po\u010dinuti. Slika je to molitve koju Terezija naziva molitvom mira.<\/p>\n Du\u0161a se u prethodnom stupnju vje\u017ebala u sabranosti, nastojala je svoje misli dr\u017eati blizu Gospodina, a ovdje je ona ve\u0107 sabrana i po\u010dinje razumijevati nadnaravne stvari, tj. one milosti koje se ne mogu posti\u0107i vlastitim trudom i naporom. Jedno vrijeme morat \u0107e se pomu\u010diti da radi razumom (okre\u0107e kota\u010d), ali to ide lak\u0161e jer je voda bli\u017ee. Du\u0161a jasnije raspoznaje milosti koje joj Bog ovdje daje. Du\u0161evne mo\u0107i (volja, razum, pam\u0107enje i ma\u0161ta) su sabranije, ali nisu posve uspavane, obuzete. Jedino je volja kao zarobljena od Onoga koji je ljubi. Terezija bi gledaju\u0107i tu njegovu ljubav rekla:<\/p>\n “O Isuse i Gospodine moj! Koliko nam ovdje vrijedi Va\u0161a ljubav! Jer ona na\u0161u du\u0161u dr\u017ei tako vezanu da joj u to vrijeme ne da slobodu da ljubi i\u0161ta osim Vas. (Moj \u017eivot, 14,2)”<\/strong><\/span><\/p><\/blockquote>\n Razum i ma\u0161ta poma\u017eu volji u\u017eivati tako veliko dobro, a ponekad joj i odma\u017eu. Tada je za du\u0161u va\u017eno da se ne osvr\u0107e na njih i neka ostane u miru. One odlaze drugdje tra\u017eiti hranu pa kad je ne nalaze vra\u0107aju se natrag. Molitva na ovom stupnju ne zamara makar potrajala dugo vremena.<\/p>\n Ova voda obiluje velikom dobrima i milostima, a du\u0161a zamje\u0107uje u sebi rast kreposti vi\u0161e nego u prija\u0161njoj molitvi. U du\u0161i se gubi pomama za zemaljskim stvarima i uvi\u0111a da je one ne mogu zadovoljiti: ni radost, ni bogatstvo, ni \u010dast, ni veselje. U svemu tome ne mo\u017ee na\u0107i one smirenosti i sre\u0107e koju nalazi u molitvi. Neizmjerno je boli kad izostane Gospodinova naklonost. A Gospodin \u017eeli da du\u0161a shvati kako je on uvijek blizu nje te da mo\u017ee bez izgovaranja rije\u010di razgovarati s Njim, jer je tako blizu da razumije i svaki najmanji pokret usnica.<\/p>\n Zamje\u0107uju se ovdje po\u010deci vrhunaravne molitve i jako je va\u017eno za du\u0161u da na\u0111e nekog tko \u0107e je na ovom putu voditi i razumjeti. Va\u017eno je znati \u0161to treba \u010diniti u kojem od ovih stanja. Tako\u0111er je va\u017eno poznavati u\u010dinke koje daje ova molitva da bismo mogli raspoznati da li je od duha Bo\u017ejega. Primje\u0107uje se da u vrtu, u koji dolazi Gospodin \u0161etati, sve po\u010dinje pupati i cvasti i da je u njemu sve vi\u0161e cvije\u0107a. Kad ono po\u010dne venuti, du\u0161i se \u010dini kao da voda vi\u0161e ne\u0107e pritjecati i da kod nje nije nikad bilo ni\u0161ta kreposnog. U tom se razdoblju \u010dupaju s korijenom zle trav\u010dice koje su zaostale u vrtu. Uvi\u0111aju\u0107i pak svoje ni\u0161tavilo du\u0161a stje\u010de poniznost, a upravo po njoj u du\u0161i ponovno po\u010dinje rasti cvije\u0107e.<\/p>\n Terezija zna da mnogo du\u0161a stigne do ove molitve, ali ih malo po\u0111e naprijed. Va\u017eno je da du\u0161a spozna veliko dostojanstvo na kojem se nalazi i veliku milost koju joj je Gospodin udijelio. Savjetuje da se nikako ne napu\u0161ta molitva. Po ovoj je molitvi Gospodin upalio iskricu koja \u0107e, ako je ne ugasimo, potpaljivati veliku vatru koja \u0107e u svoje vrijeme izbacivati velike plamenove ljubavi prema Bogu. Iskra je znak \u0161to ga Bog daje ovoj du\u0161i da je odabire za velike stvari.<\/p>\n Svetica nam daje savjete kako se pona\u0161ati pri ovoj molitvi smirenosti. Za vrijeme molitve treba ostati miran i ne uzrujavati se.<\/p>\n Uzrujavanjem Terezija naziva suvi\u0161no razmi\u0161ljanje, tra\u017eenje rije\u010di, nizanje grijeha i pogre\u0161aka radi kojih ne zaslu\u017eujemo toliku Bo\u017eju naklonost. Volja mora biti mirna, sva usmjerena na Gospodina jer s Bogom nema poga\u0111anja.<\/p>\n Po\u010dnemo li u toj molitvi razglabati razumom to bi bilo kao da veliku cjepanicu bacimo na iskricu. Du\u0161a mo\u017ee npr. re\u0107i: “Gospodine, \u0161to ja mogu ovdje? \u0160to ima slu\u017eavka s Gospodarom, te zemlja s nebom?” Mo\u017ee re\u0107i ne\u0161to \u0161to joj dolazi na pamet, a \u0161to odi\u0161e ljubavlju.<\/p>\n Iskrenost se tra\u017ei u svakom smislu. Na razum se ne treba obazirati jer je on, po rije\u010dima sv. Terezije, obi\u010dan smutljivac \u2013 klati se okolo dok je volja sjedinjena s Bogom. Volja neka ostane sabrana poput mudre p\u010dele koja ulazi u ko\u0161nicu i tu pravi med. Kad ne bi ostala u ko\u0161nici, nego lijetala okolo, slabo bi se pravio med.<\/p>\n Razum mora shvatiti da je jedino Bo\u017eja dobrota razlog radi kojeg nam je iskazana tako velika milost. A kako se nalazi du\u0161a tako blizu Bogu, bit \u0107e dobro da moli za Crkvu, za one koji su nam se preporu\u010dili, za du\u0161e u \u010distili\u0161tu, ali ne s puno rije\u010di nego s toplom \u017eeljom da nas usli\u0161a. Neka i volja razmisli o tako velikom dobro\u010dinstvu da se jo\u0161 vi\u0161e rasplamti ljubavlju i neka odlu\u010di da \u0107e raditi za Onoga kojemu toliko duguje. Ne smije dopustiti razumu da se uznemiruje tra\u017ee\u0107i ne\u0161to veliko, nego nekoliko slamica s ponizno\u0161\u0107u polo\u017eenih na ovu iskricu da se vatra raspali.<\/span><\/p>\n Du\u0161evne mo\u0107i su ovdje kao u snu. Terezija to jo\u0161 naziva “san duhovnih mo\u0107i” jer one se u ovoj molitvi niti posve gube, a niti znaju kako djeluju. Veselje, u\u017eitak i radost neusporedivo su ve\u0107i od onih na prija\u0161njem stupnju. \u010cini se kao da voda milosti dose\u017ee du\u0161i do grla pa sama ne zna kako i\u0107i dalje, a ne zna ni natrag. \u017deli samo u\u017eivati tu preveliku slavu i bla\u017eenstvo. \u010cini se kao da to nije ni\u0161ta drugo nego umiranje svemu stvorenom i u\u017eivanje Boga. Terezija ovako opisuje to stanje:<\/p>\n “Ja ne znam druge izraze kojima bih to iskazala, niti kako bi to objasnila, niti tada du\u0161a zna \u0161to bi radila. Ne zna da li bi govorila ili bi \u0161utjela, niti da li bi se smijala ili bi plakala. To je neka bla\u017eena obezglavljenost, neko nebesko ludilo, gdje se u\u010di istinska mudrost, te vrlo nasladan na\u010din kojim u\u017eiva du\u0161a” (Moj \u017eivot, 16,1).<\/strong><\/span><\/p><\/blockquote>\n U ovom tre\u0107em stupnju molitve, koju Terezija naziva i molitvom sjedinjenja, du\u0161a je kao izbezumljena i opijena ljubavlju koja dolazi od Boga, ali se te\u0161ko razabire kako se to zbiva. Mo\u0107i su ovdje gotovo posve sjedinjene, ali nisu tako zanesene da ne bi djelovale. Dakle, mo\u0107i du\u0161e se ovdje bave samo Bogom. Nijedna se ne usudi micati i te\u0161ko ih je rastresti. Izgovaraju se mnoge rije\u010di bez reda u hvaljenju Boga i razum je nemo\u0107an da ih sredi. To mo\u017ee u\u010diniti jedino Gospodin. Du\u0161a bi htjela kliktati u hvaljenju Boga.<\/p>\n Cvije\u0107e u vrtu je procvalo i \u0161iri divan miris. Tako opijena du\u0161a htjela bi da svi vide i upoznaju njezino bla\u017eenstvo i da zbog toga hvale Boga. \u017deli im dati dio svoje radosti, htjela bi se pretvoriti u jezike da ga mogne jo\u0161 vi\u0161e hvaliti. Najednom du\u0161a postaje pjesni\u010dki raspolo\u017eena i ona koja nema taj izraziti talent. Po\u010dinje pisati stihove u kojima izra\u017eava svoj ushit i bol \u0161to nije posve s Bogom. Du\u0161a bi se htjela osje\u0107ati slobodnom, veli dalje Terezija. Potreba za jelom je smeta; “spavanje je mu\u010di; vidi da joj vrijeme ovog \u017eivota postaje provo\u0111enje u nasladi” i da je ni\u0161ta vi\u0161e ne mo\u017ee zadovoljiti izvan Boga. \u010cini joj se da \u017eivi protiv prirode, budu\u0107i da vi\u0161e ne \u017eeli \u017eivjeti u sebi, nego u Bogu.<\/p>\n Terezija, iskusna u\u010diteljica, savjetuje da je ovdje va\u017eno posve se prepustiti u Bo\u017eje ruke. A to zna\u010di da du\u0161a pristaje na sve: i na dug \u017eivot i na skoru smrt, kako god Bog odredi. Prepu\u0161ta mu se da on s njom raspola\u017ee kao s ne\u010dim posve njegovim, jer du\u0161a ne pripada vi\u0161e sama sebi. Prepu\u0161tanje Bogu je u\u010dinak ove molitve, a to zna\u010di da je du\u0161a milo\u0161\u0107u Bo\u017ejom osposobljena da to i mo\u017ee u\u010diniti. Za vrijeme ovakvog jednog dolaska Gospodinovog on mo\u017ee vi\u0161e u\u010diniti nego \u0161to je du\u0161a mogla nakupiti zamaraju\u0107i razum dvadesetak godina. Kreposti su ovdje ja\u010de nego kod molitve smirenosti. One su joj darovane jer ona ih je godinama poku\u0161avala ste\u0107i, ali nije uspjela. Osje\u0107a se tako\u0111er da je du\u0161a poniznija nego ranije.<\/p>\n Ima vi\u0161e vrsta ove molitve. Kod jedne je volja vezana i opijena, a razum i pamet mogu obavljati druge poslove, recimo baviti se milosrdnim djelima. Tada su u jednoj osobi spojene i Marija i Marta. Volja je trajno uz Gospodina (Marija), a druge mo\u0107i djeluju (Marta). Kod druge vrste sjedinjenja, koju spominje sv. Terezija, volju i razum obuzme Gospodin i zauzeti su u\u017eivanjem Boga, a pam\u0107enje i ma\u0161ta su slobodni pa ma\u0161ta pri tom sjedinjenju name\u0107e svoje predod\u017ebe i uznemiruje du\u0161u, ali je ne mo\u017ee odvratiti od sjedinjenja. Ovdje se isto tako mo\u017ee primijeniti savjet koji je Svetica dala kod molitve smirenosti: na predod\u017ebenu mo\u0107 ne moramo se nimalo obazirati i strpljivo je podnosimo. Kod svih ovih vrsta molitve sjedinjenja ovog tre\u0107eg molitvenog stupnja u\u010dinci su ovi: veliko bla\u017eenstvo i spokoj du\u0161e. U tom u\u017eitku sudjeluje i tijelo, a kreposti postaju vrlo velike.<\/p>\n Do misti\u010dnih milosti, kojih ima u obilju na ovom putu, dolazi se nakon \u0161to je du\u0161a proboravila dulje vrijeme trude\u0107i se oko nutarnje molitve, tj. razmatranja. Sjedinjenje, koje je zapo\u010deto na prija\u0161njem stupnju molitve ovdje se produbljuje, ja\u010deg je intenziteta. Vlastitim snagama nikad sjedinjenje ne\u0107emo zadobiti jer Bog ga, po rije\u010dima sv. Terezije, daje kome, kada i koliko ho\u0107e. Vide\u0107i da se du\u0161a trudila tra\u017ee\u0107i ga na sve ove spomenute na\u010dine, Bog je nagra\u0111uje duhovnim u\u017eicima koji su ovdje neusporedivo ve\u0107i i ne mogu se iskazati rije\u010dima. Kod ove molitve sve su mo\u0107i sjedinjenje s Bogom, obuzete njime i du\u0161a gubi svijest, ulazi u ekstazu gdje zastaje dah i napu\u0161taju je tjelesne sile. S velikom mukom pokre\u0107e svoje udove, o\u010di joj se zatvaraju, a ne \u017eeli ih zatvoriti. Ako ih dr\u017ei otvorene, ne vidi ni\u0161ta. \u010cuje glasove oko sebe, ali ih ne razumije. Osjetilima se ne mo\u017ee nimalo koristiti i sva se izvanjska snaga gubi, a pove\u0107ava se snaga du\u0161e da bi bolje mogla u\u017eivati u svome bla\u017eenstvu.<\/p>\n Iz svog iskustva Terezija tvrdi kako ova molitva ne \u0161kodi pa makar bila i dugotrajna. Kada bi se tako provelo pola sata bilo bi to puno, ona se nije nikad nalazila toliko odjednom. Volja ostane najdu\u017ee sjedinjena a druge se mo\u0107i br\u017ee povrate i po\u010dnu uznemirivati. Ali budu\u0107i da je volja smirena, ponovno ih obuzme pa se tako mo\u017ee provesti i nekoliko sati molitve.<\/p>\n “\u0160to du\u0161a ovdje osje\u0107a?”, pitala se Terezija i isto je pitanje postavila za vrijeme jedne takve molitve Gospodinu. On joj je odgovorio:<\/p>\n “Rastapa se du\u0161a, k\u0107eri, da bi bolje za\u0161la u Me. Nije vi\u0161e ona ta koja \u017eivi, ve\u0107 Ja. Kako ne mo\u017ee razumjeti ono \u0161to shva\u0107a, to je ne shva\u0107ati shva\u0107aju\u0107i.(Moj \u017eivot, 18, 14)”<\/span><\/strong><\/p><\/blockquote>\n U\u010dinak takvog stanja je velika sigurnost da je du\u0161a zdru\u017eena s Bogom. Du\u0161evne mo\u0107i naprosto ne mogu djelovati. Terezija je to ovako oprimjerila:<\/p>\n “Ako je razmi\u0161ljala (osoba, o. p.) o nekom prizoru, odmah ga gubi iz pam\u0107enja kao da joj se nikad nije govorilo o njemu. Ako \u010dita, ne sje\u0107a se onoga \u0161to je \u010ditala, niti ustraje. Ako moli, isto tako. Prema tome, ovom nametljivom leptiri\u0107u pam\u0107enja ovdje se spaljuju krila; vi\u0161e se ne mo\u017ee micati. Volja mora biti posve zaokupljena time da ljubi, ali ne shva\u0107a kako ljubi. Razum, ako shva\u0107a, ne shva\u0107a kako shva\u0107a. U najmanju ruku ne mo\u017ee razumjeti ono \u0161to shva\u0107a” (Moj \u017eivot, 18,14)<\/strong><\/span>.<\/p><\/blockquote>\n Evo nekoliko u\u010dinaka koje u du\u0161i ostavlja ova molitva. Nakon nje du\u0161a se na\u0111e raznje\u017eena i sva oblivena suzama kao da \u0107e se rastopiti. Drugi vrlo va\u017eni u\u010dinak jeste sr\u010danost koju du\u0161a sada osje\u0107a. \u017delje su joj gorljive, a odluke juna\u010dke. Nema toga \u0161to ona ne bi napravila za svog Gospodina. Raste u njoj poniznost jer osje\u0107aj prisutnosti Svetoga u njezinoj du\u0161i jasno razotkriva njezinu bijedu i nedostojnost toga velikog dara. Svjesna je da je posjednica velikog blaga i \u017eeli ga dijeliti s drugima da ne bude ona jedina koja je bogata.<\/p>\n Koristi bli\u017enjima, a da sama od sebe ne \u010dini ni\u0161ta. Cvije\u0107e iz njezina vrta ugodno miri\u0161e i u okolini pobu\u0111uje \u017eelju da mu se pribli\u017ee. To ne zna\u010di da u pozadini svega toga nisu prisutne tegobe razne vrste: proganjanja, prigovori, bolesti. S ove se visine mo\u017ee opet pasti, zemlja se opet mo\u017ee osu\u0161iti ako se vrtlar opusti. Va\u017eno je tada ne napustiti molitvu jer \u0107e ga ona opet izvesti u “luku svjetlosti”. Dobro je ne pouzdati se previ\u0161e u sebe jer se mo\u017ee pasti, napasti vrebaju odasvud. Kad du\u0161a stigne do ovog stanja mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u ra\u010dunati da je Gospodin ne\u0107e napustiti, tj. ne\u0107e dopustiti da se izgubi.<\/span><\/p>\n Izvor: Karmel Marija Bistric<\/em>a<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U ovom \u010dlanku\u00a0poslu\u017eit \u0107emo se prelijepom usporedbom o zalijevanju vrta na\u0161e Majke koja je bila pravi \u00abstru\u010dnjak\u00bb za molitvu i od Crkve je dobila naslov \u00abnau\u010diteljica molitve\u00bb, kako bi bolje shvatili molitvu. Ona u svojoj autobiografiji \u00abMoj \u017eivot\u00bb put molitve uspore\u0111uje s ure\u0111ivanjem vrta. Slika koja nam je vrlo bliska, svakodnevna, \u017eivotna. Naime ona predla\u017ee … Nastavi \u010ditati \u010cetiri na\u010dina zalijevanja vrta<\/span> ![\"image3\"](\"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/05\/image3.jpg\")
<\/a><\/p>\nO molitvi mira<\/span><\/h5>\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\nMolitva sjedinjenja<\/span><\/h5>\n
<\/a>Tre\u0107i stupanj molitve, odnosno na\u010din moljenja,\u00a0 Terezija uspore\u0111uje s navodnjavanjem iz potaka, rijeke ili s izvora. Ovakvo zalijevanje zahtjeva manje truda, ali se ipak moramo potruditi da izgradimo sistem pomo\u0107u kojega \u0107emo dovoditi vodu u svoj vrt, a kasnije ga trebamo usmjeravati kamo je potrebno. Gospodin ovdje tako puno \u010dini kao da je on sam vrtlar.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\u010cetvrti stupanj molitve – Voda s neba<\/span><\/h5>\n
<\/a>\u010cetvrti stupanj molitve prema sv. Tereziji Avilskoj mo\u017ee se dose\u0107i na zemlji, ali ne po na\u0161em trudu, nego po Bo\u017ejoj dobroti. Bog nam se \u017eeli posve dati ako se mi njemu posve predamo. Molitva je ovdje uspore\u0111ena s vodom koja dolazi s neba i sve u vrtu natopi svojim obiljem. Vrtlar se uop\u0107e ne bi trebao truditi ako bi ki\u0161a Bo\u017eja padala uvijek kad njemu treba. Kako se to ne doga\u0111a, on je prisiljen pribaviti je na jedan od spomenutih na\u010dina iz prija\u0161njih stupnjeva.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n