U jedanaestom stolje\u0107u grupa pustinjaka latinskog obreda po\u010dela je \u017eivjeti na brdu Karmel u Palestini, slijede\u0107i primjer proroka Ilije koji je tamo \u017eivio prije mnogo stolje\u0107a. S vremenom su ovi ljudi od molitve postali poznati kao pustinjaci Svete Marije od Brda Karmel. Njihov \u017eivot je bio ozna\u010den siroma\u0161tvom, ru\u010dnim radom, \u0161utnjom, jednostavnom liturgijskom molitvom i samo\u0107om. Zbog pobjeda muslimana u Svetoj Zemlji, pustinjaci su se s vremenom preselili Englesku i druge europske zemlje, gdje su postali red katoli\u010dke Crkve – Karmeli\u0107ani. Djevica Marija je bila kontemplativna osoba. Mo\u017eda je ovo razlog za\u0161to su se prvi pustinjaci s gore Karmela smjestili pod njezino pokroviteljstvo. Ikona Gospe od Gore Karmela kombinira bizantinske i latinske elemente, kao i rana povijest Karmeli\u0107ana.<\/p>\n
Slavljenje ove svetkovine su uveli karmeli\u0107ani izme\u0111u 1376. i 1386. da time slave pobjedu svoga reda zato \u0161to su dobili dozvolu za svoje ime i potvrdu pravila 30. sije\u010dnja 1226. godine. Svetkovina se slavi 16. srpnja, zato \u0161to je tada, po predaji, sveti \u0160imun Stock dobio \u0161kapular od Bla\u017eene djevice Marije. Prvo slu\u017ebeno odobrenje slavljenja ove svetkovine stiglo je od pape Siksta V. 1587. godine. Nakon \u0161to je kardinal Bellarmine prou\u010dio karmelsku tradiciju 1609., ova je svetkovina progla\u0161ena za\u0161titni\u010dkom za Red te se od tada slavi kao glavna u Redu i to pod nazivom \u201cCommemoratio solemnis B. V. M. de Monte Carmelo\u201d<\/em>. U skladu s povlasticom danom od pape Klementa X. 1672., pojedini karmelski samostani slave ovu svetkovinu na prvu nedjelju nakon 16. srpnja ili na neku drugu nedjelju u srpnju. Tijekom 17. stolje\u0107a svetkovina je prihva\u0107ena od nekoliko biskupija u ju\u017enoj Italiji, iako je njezino slavljenje izvan karmelskih crkava 1628. bilo zabranjeno. No kasnije se slavljenje ove svetkovine odobravalo posebno za pojedinu zemlju da bi se pro\u0161irilo kasnije na cijelu Crkvu. Tako je 21. studenoga 1674. Klement X. to odobrio \u0160panjolskoj i njezinim kolonijama. 1675. je odobreno Australiji, 1679. Portugalu i njegovim kolonijama, 1725. Papinskoj dr\u017eavi, te kona\u010dno 24. rujna 1726. cijeloj zapadnoj Crkvi po Benidiktu XIII. Grci u ju\u017enoj Italiji i katoli\u010dki Kaldejci su prihvatili ovu svetkovinu po nazivom \u201cRuho Bla\u017eene Djevice Marije\u201d. Cilj je ovoga slavlja naglasiti posebnu naklonost Marije onima koji se priznaju njezinim slugama nose\u0107i njezin \u0161kapular.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U jedanaestom stolje\u0107u grupa pustinjaka latinskog obreda po\u010dela je \u017eivjeti na brdu Karmel u Palestini, slijede\u0107i primjer proroka Ilije koji je tamo \u017eivio prije mnogo stolje\u0107a. S vremenom su ovi ljudi od molitve postali poznati kao pustinjaci Svete Marije od Brda Karmel. Njihov \u017eivot je bio ozna\u010den siroma\u0161tvom, ru\u010dnim radom, \u0161utnjom, jednostavnom liturgijskom molitvom i … Nastavi \u010ditati Svetkovina Bla\u017eene Djevice Marije od gore Karmela (16. srpnja)<\/span>