{"id":4843,"date":"2015-07-18T13:12:18","date_gmt":"2015-07-18T13:12:18","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=4843"},"modified":"2015-08-25T07:44:42","modified_gmt":"2015-08-25T07:44:42","slug":"teoloski-osvrt-o-skapularu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=4843","title":{"rendered":"Teolo\u0161ki osvrt o \u0161kapularu"},"content":{"rendered":"

\"WP_20150714_12_20_12_Pro\"<\/a>\u0160kapular je prvotno bio ne\u0161to poput za\u0161titnog naple\u0107ka koji se obla\u010dio preko redovni\u010dkog odijela da bi ga se za\u0161titilo od prljanja i o\u0161te\u0107ivanja pri te\u0161kim te\u017ea\u010dkim poslovima. Bogu posve\u0107ene osobe po redovni\u010dkim zavjetima ubrzo su uvidjele bogatstvo simbolike koju je taj odjevni predmet imao za one koji su svoje konkretno \u017eivljenje nastojali osmisliti u klju\u010du svoga odnosa prema Gospodinu.<\/p>\n

Obla\u010de\u0107i \u0161kapular pri ne ba\u0161 laganim ni ugodnim poslovima koje bi im poslu\u0161nost nalagala, sebe bi oraspolo\u017eili tako \u0161to su ga povezivali s onim jarmom o kojem Krist govori u svom evan\u0111elju: “Uzmite jaram moj na sebe, u\u010dite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, i na\u0107i \u0107ete spokoj du\u0161ama svojim<\/em>” (Mt 11,29). Obla\u010de\u0107i ga ujutro na po\u010detku radnog dana, u \u0161kapularu su redovnici promatrali kri\u017e Isusova u\u010denika koji treba danomice uzimati, prema onoj Isusovoj: “Tko ne uzme svoga kri\u017ea i ne po\u0111e za mnom, nije mene dostojan<\/em>” (Mt 10,38).<\/p>\n

Tako je \u0161kapular (naple\u0107ak) iz prakti\u010dnih razloga \u2013 ali i kao znak nasljedovanja Isusa Krista, \u010diji je sav zemaljski \u017eivot bio podlo\u017enost volji O\u010devoj (usp. Iv 6,38) \u2013 s vremenom postao sastavni dio specifi\u010dnog odijela, habita, mnogobrojnih monaha i redovnika.<\/p>\n

Karmeli\u0107ani, \u010diji Red je nastao od grupice pustinjaka koji su na prijelazu iz 12. u 13. stolje\u0107e \u017eivjeli na obroncima Gore Karmela u Svetoj zemlji, kod dana\u0161nje Hajfe u Izraelu, od samih su svojih po\u010detaka program nasljedovanja Isusa Krista nastojali ostvariti prema Marijinom uzoru. Otvorena Bo\u017ejim planovima pri Navje\u0161tenju, u svom srcu bri\u017eno \u010duvaju\u0107i i njeguju\u0107i uspomene o svom Sinu, Isusu Kristu, kako veli o Mariji evan\u0111elist Luka (2,51), te ustrajna kakva je i bila u molitvi i zajedni\u0161tvu s apostolima prema Djelima apostolskim (1,14), Mariju su karmeli\u0107ani prepoznali i uzeli sebi za uzor kontemplativnog \u017eivota. Svoju prvu kapelicu u srcu pustinja\u010dkih nastambi u koju su se svakodnevno okupljali da bi slavili euharistiju, prvi su karmeli\u0107ani posvetili upravo Mariji. Tako su postali prepoznatljivi kao “bra\u0107a<\/strong>\u00a0bla\u017eene Djevice Marije od Gore Karmela”, odakle dolazi i njihov slu\u017ebeni naslov.<\/p>\n

Ta povezanost karmeli\u0107ana s Marijom svoje je vidljivo o\u010ditovanje dobila u znaku \u0161kapulara. Od sredine 13. stolje\u0107a, dakle, \u0161kapular za karmeli\u0107ane postaje “znak saveza i uzajamnog zajedni\u0161tva<\/em>” s Marijom, kako to izri\u010de Papa Ivan Pavao II u svom prigodnom pismu generalima Karmelskog Reda (br. 5). Pod slikom saveza Sveti Otac \u017eeli naglasiti osobito dvostranost odnosa koji je predstavljen znakom \u0161kapulara. To je va\u017eno zato da se \u0161kapular ne bi shvatio magijski, kao neki predmet koji nam neovisno od na\u0161e moralnosti pribavlja korist nadnaravnim sredstvima. \u0160kapular nije talisman.<\/p>\n

\u0160kapular nije automatski jamac spasenja. \u0160kapular nije povlastica koja bi onoga koji ga nosi oslobodila od zahtjeva kr\u0161\u0107anskog \u017eivljenja. \u0160kapular je znak saveza, to zna\u010di vidljivi znak unutarnje osobne povezanosti s Marijom, i to s Marijom prvenstveno kao Majkom, nagla\u0161ava Sveti Otac. Prema Papi \u0161kapular “u stvari zna\u010di na konkretan na\u010din Isusovo izru\u010denje njegove Majke, koju je na kri\u017eu predao Ivanu, i u njemu svima nama, te izru\u010denje ljubljenog u\u010denika i nas njoj, koja je postala na\u0161om duhovnom Majkom<\/em>” (br. 5). Poput vjen\u010danog prstena, koji zape\u010da\u0107uje i ozna\u010dava ljubav i vjernost bra\u010dnih drugova, tako je i \u0161kapular vidljivi znak unutarnje stvarnosti maj\u010dinsko-sinovskog odnosa koju je Isus na kri\u017eu oporu\u010dno htio da se uspostavi izme\u0111u njegove Majke Marije i njegovih u\u010denika.<\/p>\n

\"\u0161kapular\"<\/a><\/p>\n

Rije\u010d je dakle o uzajamnom odnosu, koji je u skladu sa \u0161irim Bo\u017ejim naumom spasenja. S jedne strane, veli Papa sa\u017eimlju\u0107i vi\u0161estoljetnu motivaciju no\u0161enja \u0161kapulara, to je “neprestana za\u0161tita Presvete Djevice, ne samo za vrijeme \u017eivotnog puta, nego i u \u010dasu prijelaza prema punini vje\u010dne slave<\/span><\/em>” (br. 5). Time se \u017eeli istaknuti ono \u0161to Marija kao Majka \u010dini za nas. Njena trajna pomo\u0107 i za\u0161tita izraz su maj\u010dinske brige za povjerenu joj djecu. \u010cak i nakon smrti. Sa strane vjernika, taj odnos predstavljen odjelcem \u0161kapulara obilje\u017een je istinom “da se pobo\u017enost prema Mariji ne mo\u017ee ograni\u010diti na molitve i izraze \u0161tovanja u njenu \u010dast u nekim okolnostima \u2013 nagla\u0161ava Sveti Otac \u2013 nego mora predstavljati ‘habit’, tj. stalno odredi\u0161te vlastitog kr\u0161\u0107anskog pona\u0161anja, satkanog od molitve i nutarnjeg \u017eivota, po u\u010destalom primanju sakramenata, te vr\u0161enje djela duhovnog i tjelesnog milosr\u0111a<\/span><\/em>” (br. 5).<\/span><\/p>\n

Ho\u0107e se re\u0107i da \u0161kapular jest dar, ali i trajan zadatak. \u0160kapular jest Marijino odijelo \u0161to Isusova u\u010denika \u010duva sprijeda i straga, ali pravi \u0161kapular zapravo nije vidljiv, jer nije satkan od propadljivog prediva, nego od autenti\u010dne osobne molitve i od djelatnog nasljedovanja Marijinih kreposti. Platneni \u0161kapular ili medaljica tek su mali materijalni znak tog duhovnog nastojanja s na\u0161e strane. Ve\u0107 su stari autori govorili da ljubav \u010dini da su sli\u010dni oni koji se ljube. Tako i ovaj odnos s Marijom treba nas dovesti do suobli\u010davanja Mariji, savr\u0161enoj u\u010denici Kristovoj i slici Crkve, da poput nje postanemo “prenositelji bo\u017eanskog \u017eivota<\/span><\/em>” (br. 4), kako veli Sveti Otac, i ne manje svjedo\u010di cijela karmelska predaja. U tome se tako\u0111er sastoji simbolika \u0161kapulara kao odijela. Postoji uzre\u010dica da odijelo \u010dini \u010dovjeka. Nije ba\u0161 da \u010dini, ali da odijelo umnogome uvjetuje raspolo\u017eenje onoga koji nosi, mislim da je iskustvo svakoga od nas.<\/span><\/p>\n

Zamislite televizijskog voditelja da mora iza\u0107i pred kamere i poglede milijuna gledatelja u dronjcima, prljava i zapu\u0161tena rublja. Takvoga ne\u0107ete na\u0107i. Da bi bio u pravom raspolo\u017eenju i mogao obaviti ono \u0161to mu je posao nastojat \u0107e uvijek odjenuti \u010disto, svje\u017ee i opeglano rublje. Tako se i vjernik obla\u010denjem Marijinog \u0161kapulara \u017eeli pravo oraspolo\u017eiti za \u017eivot Kristovog u\u010denika po Marijinu primjeru. Stoga Papa veli da je \u0161kapular “divan primjer marijanske duhovnosti, koja iznutra oblikuje osobe te ih suobli\u010duje Kristu<\/span><\/em>” (br. 6).\u00a0 Iz toga se vidi kristocentri\u010dnost \u0161kapularske duhovnosti, i nu\u017enost da se nagla\u0161ava na\u010delo dosljednosti znaku: ukoliko \u017eelimo biti nositelji Marijina odijela, onda trebamo biti nositelji i njenih vrlina. Nije dakle ispravan stav onoga koji primanjem \u0161kapulara samo o\u010dekuje Marijine milosti. Naime, \u0161kapular nema spasenjskih u\u010dinaka ukoliko ne \u017eivimo sukladno njenom primjeru.<\/span><\/p>\n

\"popejohniiwith-scapular\"<\/p>\n

I Sveti Otac (Ivan Pavao II.) nosio je karmelski \u0161kapular: “I ja nosim na svom srcu ve\u0107 dugo vremena karmelski \u0161kapular!” (br. 6).\u00a0 Zato se mo\u017ee re\u0107i da je Papa karmeli\u0107anin, jer tko prima \u0161kapular biva pridru\u017een Redu bra\u0107e bla\u017eene Djevice Marije od Gore Karmela, kako to navodi posljednje u vi\u0161estoljetnom nizu crkvenih odobrenja ove marijanske pobo\u017enosti s nadnevkom od 5. sije\u010dnja 1996. (Obred blagoslova i postavljanja \u0161kapulara<\/span><\/em>, odobren od Kongregacije za bogo\u0161tovlje i disciplinu sakramenata). Tako i aktualni Sveti Otac biva, poput svakog tko obu\u010de \u0161kapular, “uveden u zemlju Karmela da se hrani njenim plodovima (usp. Jer 2,7), te ku\u0161a slatku i maj\u010dinsku prisutnost Marije, u svakodnevnom nastojanju da se iznutra obu\u010de u Isusa Krista, te ga o\u010dituje u sebi \u017eivim za dobro Crkve i \u010ditavog \u010dovje\u010danstva<\/span><\/em>” (br. 5).<\/span><\/p>\n

Jeste li znali, da je zavjetnu crkvu Marije Jeruzalemske na Tr\u0161kom Vrhu podigla \u0160kapularska bratov\u0161tina iz Krapine, kojih dvjesto godina prije prvog dolaska karmeli\u0107ana u Hrvatsku? S. Petra, karmeli\u0107anka iz Bistrice, u svom kratkom prikazu “Zercalo Marijansko kipa Jeruzalemskoga vu Krapine”, molitvenika tiskanog u Zagrebu 1768. u nakladi spomenute bratov\u0161tine (Vjesnik karmeli\u0107ana<\/span><\/em>\u00a0<\/span>2\/2001, str. 22) potvr\u0111uje upravo navedenu afirmaciju, nazna\u010duju\u0107i postojanje \u0161kapularskih nadbratov\u0161tina jo\u0161 i u Karlovcu, Jastrebarskom i Vara\u017edinu. A u na\u0161im ju\u017enim krajevima o ra\u0161irenosti \u0161kapularske pobo\u017enosti prema Gospi Karmelskoj dovoljno je samo pogledati bilten IKA-e nakon 16. srpnja.<\/span><\/p>\n

Kako to obi\u010dno biva u \u017eivotu jednoga simbola, tako je i kod \u0161kapulara: potrebno je neprestano o\u017eivljavati njegov izvorni smisao, ukoliko se ne \u017eeli da upotrebna vrijednost znaka oslabi ili se degenerira. Naime, u temelju svakog simbola stoji odre\u0111eno autenti\u010dno iskustvo. U slu\u010daju \u0161kapulara to je iskustvo Marijine za\u0161tite prema karmeli\u0107anima u odre\u0111enom povijesnom trenutku i iskustvo mo\u0107i njenog zagovora za na\u0161e spasenje. Simbol nastaje kao plod susljednog razmi\u0161ljanja nad tim iskustvom.<\/span><\/p>\n

Tako je Karmel promatrao \u0161kapular u sklopu svog razmi\u0161ljanja o Mariji kao Za\u0161titnici, kao onoj koja se brine za svoju bra\u0107u, koja joj zauzvrat slu\u017ee. U tom se razdoblju Marijina skrb razumije i preko granica smrti, posebice u njenoj brizi za na\u0161e spasenje i brzo izbavljenje iz \u010cistili\u0161ta. No, kako vrijeme prolazi, sve vi\u0161e ja\u010da opasnost da znakovitost simbola izgubi svoj kontakt s izvornim iskustvom zbog kojeg je i uspostavljen. To je vrijeme kad je simbol zanemaren ili gledan podozrivo kod jednih (skepticizam), dok ga se drugi dr\u017ee u slijepoj vjeri (fideizam), bez veze s izvornim zna\u010denjem, \u0161to mo\u017ee dovesti i do magije.\u00a0 Stoga je i ova obljetnica prigoda da se rekonstruira zna\u010denje \u0161kapulara polaze\u0107i od njegova izvornog iskustva i konteksta u kojem je nastao.<\/span><\/p>\n

\u0160kapular je dakle karmelsko odijelo i znak posebne povezanosti karmeli\u0107ana s Marijom. Tu povezanost s Marijom preko znaka \u0161kapulara kroz pro\u0161lost su naro\u010dito istaknula dva fenomena.<\/span><\/p>\n

Vi\u0111enje sv. \u0160imuna Stocka<\/strong><\/p>\n

\"la-remise-du-scapulaire-c3a0-saint-simon-stock\"<\/a><\/p>\n

Kako predaja prenosi, vi\u0111enje se smje\u0161ta u sredinu 13. st. za vrijeme dok je \u0160imun Stock bio general Reda. To je vrijeme bilo te\u0161ko za Red: u Palestini su za kr\u0161\u0107ane do\u0161li te\u0161ki dani i izbjegli\u0161tvo u Europu je za karmeli\u0107ane bilo neizbje\u017eno, ali i u Europi se postavilo pitanje njihova opstanka (zabrana osnivanja novih redova). Veli se da je \u0160imun bio ustrajan u molitvi Bla\u017eenoj Djevici da za\u0161titi karmeli\u0107ane. Naposljetku mu se ona navodno ukazala dr\u017ee\u0107i \u0161kapular u rukama i govore\u0107i: “Ovo je privilegij za tebe i za tvoje: tko bude u njemu umro spasit \u0107e se<\/span><\/em>.”\u00a0 Ka\u017eu da je to bilo 1251. Prije 750 godina.<\/span><\/p>\n

Postoji sumnja u povijesnost samog vi\u0111enja, jer prvi pisani izvje\u0161taj poznat je tek s kraja 14. st. dakle 150 godina nakon predmnijevanog doga\u0111aja. I to u vremenu kad je obilna bila produkcija srednjovjekovne knji\u017eevnosti \u010dudesa i cvjeti\u0107a. Bez obzira na povijesnu utemeljnost samog vi\u0111enja, ipak se u povijesnost utjecaja tog izvje\u0161\u0107a ne mo\u017ee sumnjati, jer se \u0161kapularska pobo\u017enost pomo\u0107u te predaje brzo i naveliko \u0161irila. Giuseppe Falcone je napisao 1595. kako se \u0160panjolska, Portugal i dobar dio Italije mogu nazvati “velikim karmelskim samostanom” jer u njima nije bilo obitelji u kojoj bar netko ne bi nosio \u0161kapular. Ta njegova izjava je povijesno zajam\u010dena knjigama karmelskih bratov\u0161tina: samo u Veneciji u ono doba bilo je vi\u0161e od 70 000 \u010dlanova upisanih u bratov\u0161tinu!<\/span><\/p>\n

“Subotnja povlastica”<\/span><\/strong><\/p>\n

Drugi va\u017ean povijesni \u010dimbenik za \u0161irenje \u0161kapularske pobo\u017enosti bila je tzv. “Subotnja povlastica”. Nju bi, prema predaji, u obliku papinske bule napisao papa Ivan XXII, 3. o\u017eujka 1323. u Avignonu, nakon slijede\u0107eg vi\u0111enja Marijinog, o kojem se u toj “buli” i izvje\u0161\u0107uje:<\/span><\/p>\n

“Ivane, Ivane, namjesni\u010de mog ljubljenog Sina … u znak zahvalnosti za moja dobro\u010dinstva, dopusti svetom i pobo\u017enom Redu Karmelskom … da tkogod ustraje u zavjetima poslu\u0161nosti, \u010disto\u0107e i siroma\u0161tva, ili bude u\u0161ao u Red, da \u0107e se spasiti. I drugi, ako iz pobo\u017enosti u\u0111u u ovaj sveti Red, nose\u0107i znak svetog odijela s imenom subra\u0107e i susestara navedenog Reda, bit \u0107e oslobo\u0111eni i otpustit \u0107e im se tre\u0107ina njihovih grijeha … I ako budu na dan njihove smrti odvedeni u \u010distili\u0161te, ja, Majka milosti, si\u0107i \u0107u u subotu nakon njihove smrti, i one koje na\u0111em u \u010distili\u0161tu oslobodit \u0107u da bi ih izvela na sveto brdo vje\u010dnoga \u017eivota<\/span><\/em>“.<\/span><\/p>\n

\"crivasmural\"<\/a><\/p>\n

U povijesnost ovog vi\u0111enja i samog dokumenta postoje sumnje zbog toga jer prve pisane svjedoke poznajemo tek stotinjak godina nakon predmnijevanog doga\u0111aja. Original se ne posjeduje, nego najranije kao slu\u017ebeni prijepis 2. sije\u010dnja 1421. u Majorci (\u0160panjolska), a onda kasnije i u nekim talijanskim gradovima (Messina, Agrigento, Trapani). S vremenom su ga Generali Reda uklju\u010dili u pismo pridru\u017eivanja Redu, tako da je i on imao sna\u017ean utjecaj na \u0161irenje \u0161kapularske pobo\u017enosti.<\/span><\/p>\n

Utjecaj “Subotnje povlastice” naro\u010dito je porastao nakon 1613. godine, tj. Dekreta koji je izdala Inkvizicija 11. velja\u010de te godine, s odobrenjem pape Pavla V. Taj je dekret zaklju\u010dak kontroverze koju je pokrenuo u Portugalu generalni inkvizitor Pedro di Castillo, zabraniv\u0161i pri tom karmeli\u0107anima nastavak promid\u017ebe “Subotnje povlastice”, dr\u017ee\u0107i je povijesno neutemeljenom. U Dekretu se \u010dita:<\/span><\/p>\n

“Dozvoljava se ocima karmeli\u0107anima da slobodno propovijedaju vjerni\u010dkom narodu da mo\u017ee pobo\u017eno vjerovati s obzirom na pomo\u0107 du\u0161ama subra\u0107e i susestara bratov\u0161tine Bla\u017eene Djevice Marije od Gore Karmela, tj. da \u0107e Bla\u017eena Djevica pomo\u0107i blagopokojnim du\u0161ama bra\u0107e i sestara koje su za \u017eivota nosile njeno odijelo … svojim stalnim pro\u0161njama, svojim molitvama i zaslugama, i posebnom za\u0161titom, nakon njihova prijelaza, posebice u dan subotni: dan od Crkve posve\u0107en upravo Bla\u017eenoj Djevici”.<\/span><\/em><\/p>\n

Ovim dekretom Crkva jam\u010di svojim autoritetom da se oni, koji nose \u0161kapular sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomo\u0107i za \u0161to br\u017ei izlazak iz \u010distili\u0161ta. Temelj dakle ufanja u Marijinu pomo\u0107 nije vi\u0161e nu\u017eno “vi\u0111enje”, nego pravorijek crkvenog u\u010diteljstva. U Dekretu se ne spominje Marijin ‘silazak’ u \u010distili\u0161te: slika nije va\u017ena, va\u017ena je \u010dinjenica Marijine pomo\u0107i, koja je u skladu s naukom Crkve. U Dekretu se ne spominje kategori\u010dki subota kao vrijeme oslobo\u0111enja, nego se subota spominje kao dan u koji Crkva na poseban na\u010din \u0161tuje Mariju, pa se s pravom mo\u017ee pretpostaviti da bi Mariji i taj \u010din oslobo\u0111enja iz \u010distili\u0161nih muka bio na \u010dast, i onda prikladno, pridru\u017een upravo suboti. I ne ka\u017ee se u Dekretu u subotu poslije smrti, ne odre\u0111uje se precizno termin, jer se ne mo\u017ee jednaki termin ustanoviti za sve koji su potrebiti \u010distili\u0161nih \u010di\u0161\u0107enja, niti se mo\u017ee Gospodina Boga uvjetovati \u2013 sigurna je samo \u010dinjenica da Marija dolazi u pomo\u0107 skra\u0107uju\u0107i \u010distili\u0161ne muke, i to je dragocjeno. Ovaj dekret i danas je va\u017ee\u0107i.<\/span><\/p>\n

Kako dakle shvatiti izvje\u0161\u0107a o vi\u0111enju \u0160imuna Stocka i o subotnjoj povlastici? Sveti Otac u svom pismu generalima Karmelskog Reda naziva ih “\u010dasnom predajom istoga Reda” (br. 1), ali se pri tuma\u010denju smisla i zna\u010denja \u0161kapulara ne poziva na nju, nego na nauk crkvenog u\u010diteljstva o Mariji i njenoj ulozi za duhovni \u017eivot Isusovih u\u010denika. To zna\u010di da se gore navedena izvje\u0161\u0107a trebaju promatrati kao formalni oblik predaje (pri\u010de, legende) koje na slikovit i iako povijesno upitan na\u010din prenose poruku \u010diji sadr\u017eaj je ipak neupitan kao dio pologa vjere Crkve: Marijina uloga u duhovnom \u017eivotu kr\u0161\u0107anina kao Majke i Uzora. Misaoni postupak pri tom sli\u010dan je onome koji se upotrebljava kod prou\u010davanja biblijskih tekstova. Dakle, ne\u0161to sli\u010dno kao i kod banane ili naran\u010de: ne treba se zaustaviti na kori ukoliko se \u017eeli do\u0107i do slasnog i hranjivog sadr\u017eaja koji je unutar kore sadr\u017ean.<\/span><\/p>\n

\u0160kapularska medaljica<\/strong><\/p>\n

\"Skapuliermedailleb\"<\/a><\/p>\n

Od vremena pape Pija X., to jest od 1910. mogu\u0107e je zamijeniti \u0161kapular (odijelce) sa \u0161kapularskom medaljicom, pod slijede\u0107im uvjetima: (a) da ta medaljica s jedne strane nosi lik Bla\u017eene Djevice, a s druge strane Presvetog Srca Isusova; (b) da prvi blagoslov i odijevanje \u0161kapulara ne budu s medaljicom, nego s odijelcem.<\/span><\/p>\n

Pa ipak je \u017eiva \u017eelja Crkve da bi vjernici, kad god je to mogu\u0107e, radije nosili odijelce nego medaljicu. \u0160kapularska medaljica naime svoje zna\u010denje dobiva tek preko \u0161kapulara, a kako je \u0161kapular ve\u0107 po sebi znak, onda medaljica postaje znakom znaka. Osim toga postoji i simboli\u010dki zna\u010daj odijevanja, kojemu naravno bolje odgovara znak odijelca nego medaljice.<\/span><\/p>\n

Biblijski simbolizam odijela je prebogat. Ve\u0107 je u Starom zavjetu odje\u0107a bila znak bo\u017eanskih dobro\u010dinstava, za\u0161tite odozgo i sile prenesene nekom poslaniku Bo\u017ejem. Posebno Josipovo odijelo bilo je znak velike o\u010dinske ljubavi\u00a0 (Post 37,3). Jonatanov pla\u0161t poklonjen Davidu \u2013 znak velikog prijateljstva (1Sam 18,4). Kad je prorok Ilija uznesen na nebo, njegov pla\u0161t pade na njegova u\u010denika Elizeja prenose\u0107i mu duh u\u010ditelja (2 Kr 2,14).<\/span><\/p>\n

U Novom zavjetu i samo skuti Isusovih haljina, dotaknuti s vjerom, prenose svoju blagotvornu silu, kao npr. u slu\u010daju one \u017eene iz evan\u0111elja koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja (Mk 5,28-29). Sveti Pavao u vi\u0161e navrata predstavlja kr\u0161\u0107anski \u017eivot kao “zaodjenuti se Kristom” (Rim 13,14; Gal 3,27), zaodjenuti se istim osje\u0107ajima kao Isus, tj. \u017eivotom sinovske milosti kr\u0161\u0107anina, \u0161to je izra\u017eeno slikom odje\u0107e. Odijelo doziva u svijest odijevanje u Krista kod obreda kr\u0161tenja, kao i trajni zadatak oko suoblikovanja Kristu putem moralnog djelovanja i sakramenata.<\/span><\/p>\n

\u0160kapular kao odijelo bolje doziva u svijest sva ova zna\u010denja koja uklju\u010duju na\u0161u suradnju. Nije naime ispravan stav nositi \u0161kapular kao ukrasni odjevni predmet, i\u0161\u010dekuju\u0107i samo nadnaravne milosti u vlastitu korist. Tko \u017eeli biti nositelj Marijina odijela, onda treba i nastojati biti nositelj njenih vrlina, a u tome mu poma\u017ee prisno zajedni\u0161tvo s Marijom koji znak \u0161kapulara pobu\u0111uje i podr\u017eava.<\/span><\/p>\n

o. Dario Toki\u0107, OCD<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160kapular je prvotno bio ne\u0161to poput za\u0161titnog naple\u0107ka koji se obla\u010dio preko redovni\u010dkog odijela da bi ga se za\u0161titilo od prljanja i o\u0161te\u0107ivanja pri te\u0161kim te\u017ea\u010dkim poslovima. Bogu posve\u0107ene osobe po redovni\u010dkim zavjetima ubrzo su uvidjele bogatstvo simbolike koju je taj odjevni predmet imao za one koji su svoje konkretno \u017eivljenje nastojali osmisliti u klju\u010du … Nastavi \u010ditati Teolo\u0161ki osvrt o \u0161kapularu<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4880,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-4843","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/07\/WP_20150718_15_30_11_Pro.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4843","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4843"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4843\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4882,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4843\/revisions\/4882"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4880"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4843"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4843"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4843"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}