{"id":9349,"date":"2017-01-14T12:45:16","date_gmt":"2017-01-14T12:45:16","guid":{"rendered":"http:\/\/karmel.hr\/?p=9349"},"modified":"2017-03-09T13:48:16","modified_gmt":"2017-03-09T13:48:16","slug":"njihov-pothvat","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/karmel.hr\/?p=9349","title":{"rendered":"Njihov pothvat"},"content":{"rendered":"

Dok se Tridentski koncil pribli\u017eavao kraju, pod papinstvom Pija IV., a za vladavine Filipa II. u \u0160panjolskoj i upravljanja Nikole Audeta Karmelskim redom, zapo\u010dela je Obnovu \u017eenske grane Karmela Tereza de Ahumada y Cepeda. Primiv\u0161i iz Rima <\/span>Breve<\/span><\/i> (slu\u017ebeno odobrenje za osnutak 7. velja\u010de 1562.), pod upravom mjesnog biskupa mons. Alvara de Mendoza sve\u010dano otvara mali i siroma\u0161ni Karmel sv. Josipa u Avili, prvi reformirani samostan i kolijevku svih terezijanskih Karmela. Prvi kameni temeljci ovog providnosnog zdanja \u00a0bile su sestre Agneza i Ana Tapia, ro\u0111akinje sv. Terezije.<\/span><\/p>\n

Don Alvaro de Mendoza, biskup koji je gajio veliku naklonost prema Majci Utemeljiteljci, nije mogao biti prisutan na ovom slavlju, pa je kao svog delegata poslao U\u010ditelja Dazu. On je postavio Presveti Sakrament i dao redovni\u010dko odijelo za prve \u010detiri pripravnice, te je tako sve\u010dano otvoren samostan smje\u0161ten u \u010detvrti sv. Roka u Avili. Nedostajao je jo\u0161 jedan veliki prijatelj sv. Majke, fra Petar Alkantarski, koji je bio ve\u0107 gotovo na samrti u svom samostanu u Arenasu. Slavlju su tako\u0111er nazo\u010dili Francisco de Salcedo (\u201esveti vitez\u201c) i Julijan Avilski, kapelan.<\/span><\/p>\n

\u010cetiri postulantice koje su tog dana primile odijelo bile su: Mar\u00eda de Ocampo (od nje je potekla ideja osnivanja samostana po Prvotnom pravilu), Eleonora de Cepeda (zbog bolesti se morala vratiti u Samostan Utjelovljenja), Marija od Sv. Jeronima i Izabela od Sv. Dominika. Ursula od Svih Svetih bila je prva \u010dlanica svjetovnog karmelskog reda koja je primila sveto redovni\u010dko odijelo. S Terezijom od Isusa, u zlatnom stolje\u0107u \u0161panjolskog humanisti\u010dkog preporoda ro\u0111en je prvotni poku\u0161aj korjenite obnove pustinja\u010dkog na\u010dina \u017eivota (\u017earke \u017eelje starih otaca pustinja\u010dkog Pravila) i zauzetog \u017eivljenja bratskog zajedni\u0161tva: zajednica treba pomo\u0107i da se nau\u010di \u017eivjeti \u017eivot molitve i razmatranja, \u0161to nije drugo nego istinsko prijateljstvo s Bogom koje se razlijeva na \u010ditavu Crkvu i na svu bra\u0107u.<\/span><\/p>\n

Istoga dana kad je osnovan Karmel sv. Josipa u Avili, priorica Samostana Utjelovljenja (iz kojeg su utemeljiteljice oti\u0161le) do\u00f1a Mar\u00eda Cimbr\u00f3n pozvala je Tereziju u samostan da polo\u017ei ra\u010dun o onome \u0161to je u\u010dinila. Terezija se je u Samostan sv. Josipa mogla vratiti tek 5. prosinca. Povela je sa sobom jo\u0161 neke redovnice iz Samostana Utjelovljenja, tako da ih je na kraju s njom bilo 13, \u0161to je broj koji je ona od po\u010detka \u017eeljela: naime, \u017eeljela je da bude 12 redovnica i poglavarica. Govorila je: \u201eU Sv. Josipu ne treba ih biti vi\u0161e od 13 i taj broj ne treba pove\u0107avati\u201c. Bio je to misti\u010dan broj: 12 zaru\u010dnica i Krist, kao i apostolski broj: 12 apostola i Krist.<\/span><\/p>\n

Evo i imena novog \u201emalog Kristovog zbora\u201c:<\/span><\/p>\n

1. Agneza od Isusa<\/b> (Tapia) (? \u2013 1601.) ro\u0111ena je u Avili i bila je sestra Ane od Utjelovljenja; roditelji su im bili Francisco Alvarez de Cepeda \u00a0i Mar\u00eda de Avila. Bila je ro\u0111akinja sv. Majke Terezije i pridru\u017eila se je Obnovi iz Samostana Utjelovljena u Avili. Terezija ju je uzela za osnutak samostana u Medini del Campo (1567.) gdje \u0107e biti poglavarica do odlaska 1571. godine. Pratila je tako\u0111er Tereziju na osnutak samostana u Palenciju (1580.), gdje je ponovno ostala u ulozi poglavarice. Umrla je u Medini del Campo obavljaju\u0107i istu slu\u017ebu. Kad je 1577. godine sv. Terezija i\u0161\u010da\u0161ila ruku, Agneza je pozvala \u010duvenu iscjeliteljicu u Medini del Campo, koja je Tereziji snagom jakog trzaja iscijelila ruku. Terezija \u0107e re\u0107i Agnezi od Isusa da je voli vi\u0161e od sve druge bliske rodbine. Znakovita je i njezina smrt: umrla je u Samostanu sv. Josipa u Medini del Campo istoga dana, mjeseca i godine kada i njena sestra Ana od Utjelovljenja, 22. travnja 1601. godine.<\/span><\/p>\n

<\/b>2. Ana od Utjelovljanja <\/b>(Tapia) (1536.-1601.), sestra Agneze od Isusa, bila je k\u0107erka Francisca Alvareza de Cepeda \u00a0i Marije de Avila. Francisco je bio stric sv. Terezije od Isusa, i to onaj kojega je srela kad je kao djevoj\u010dica tra\u017eila mu\u010deni\u0161tvo. Pokopan je u crkvi Samostana sv. Josipa u Avili.<\/span><\/p>\n

Ana je ro\u0111ena je u Avili 1536. Ro\u0111akinja je sv. Terezije i redovnica Samostana Utjelovljenja koja se priklju\u010dila terezijanskoj Obnovi 24. kolovoza 1562. Sa sestrom Agnezom sudjelovala je u osnutku samostana u Medini del Campo (1567.), odakle je pre\u0161la u Karmel u Salamanci 1570., gdje je bila poglavarica. 1589. kod ponovnog izbora iznova je preuzela slu\u017ebu poglavarice zajednice. Majka Terezija od Isusa bila joj je prva ro\u0111akinja, budu\u0107i da su im o\u010devi bili bra\u0107a, a majke ro\u0111akinje. Poznavala je Tereziju 30 godina, a oko 20 godina je proboravila u njenoj \u0107eliji u Samostanu Utjelovljenja. Velikodu\u0161no je pru\u017eila pomo\u0107 pri osnutku prvog obnovljenog terezijanskog Karmela. Za nju \u0107e sv. Terezija re\u0107i: \u201eIstinska je \u017eena!\u201c Umrla je u samostanu u Salamanci istoga dana, mjeseca i godine kao i njena sestra Agneza.<\/span><\/p>\n

3. Mar\u00eda Bautista od Sv. Josipa<\/b> (1543.-1603.) ro\u0111ena je u Torrijosu (Toledo) 1543.. Roditelji su joj bili Diego de Cepeda i Beatriz de la Cruz y Ocampo. Bila je \u017eivahna i prirodna djevojka. Ostav\u0161i bez majke, \u017eivjela je kod ujaka nastanjenih u mjestu Puebla de Montalb\u00e1n, zajedno sa svojom sestrom Eleonorom de Cepeda. Mladena\u0161tvo je pro\u017eivjela u ispraznostima: voljela je ure\u0111ivati kosu, pokazivati se lijepa i \u010ditati vite\u0161ke i druge sli\u010dne knjige. Majka Utemeljiteljica, Terezija od Isusa, na\u0161av\u0161i se u Toledu oko 1549., s velikom je rado\u0161\u0107u odvela sa sobom u Samostan Utjelovljenja ove dvije sestre. Tamo im je po\u0161lo za rukom njezinu \u0107eliju pretvoriti u \u0161kolu zvanja.<\/span><\/p>\n

Jednog dana, dok se Majka Terezija nalazila u koru s Marijom de Ocampo, a obje su \u017eeljele razgovarati, pru\u017ei joj Terezija knji\u017eicu <\/span>Nasljeduj Krista<\/span><\/i>, otvorenu na jednoj stranici. Bio je to trenutak Marijinog obra\u0107enja. Otada djevojka vi\u0161e nije sanjala o otmjenom odijevanju i dotjerivanju, niti o svjetovnom ukra\u0161avanju. Njeno srce se potpuno okrenulo Bogu. Bija\u0161e to ona ne\u0107akinja od koje je potekla ideja u \u0107eliji sv. Majke u Samostanu Utjelovljenja da se osnuje samostan po Prvotnom pravilu Reda. Za taj pothvat darovala je 1000 dukata dok je jo\u0161 \u017eivjela u svijetu. U reformirani Samostan sv. Josipa u\u0161la je \u0161est mjeseci nakon njegova osnutka u dobi od 20 godina. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 21. listopada 1564. Zbog svoje darovitosti i inteligencije uvijek je bila na \u010delu u malim samostanskim doga\u0111ajima koji karakteriziraju prve sretne godine \u017eivota u Samostanu sv. Josipa: u procesiji s Kristom za oslobo\u0111enje od u\u0161iju, potom u otkrivanju bunara koji \u0107e slu\u017eiti Karmelu. Vrlo brzo je stekla povjerenje svoje tetke. Sudjelovala je u osnutku samostana u Medini del Campo 1567. Otuda je kasnije pratila sv. Tereziju na osnutak u Valladolid, gdje je bila \u201edrugo ja\u201c (alter ego) sv. Terezije.<\/span><\/p>\n

Kroz mnogo godina vje\u0161to je igrala istaknute uloge u Obnovi, kako \u0107e kasnije re\u0107i sv. Terezija. S Majkom Utemeljiteljicom odr\u017eavala je intenzivan kontakt preko pisama. Bila je \u017eena velike darovitosti i jako draga sv. Tereziji: \u201e\u010cinila sam poneku \u017ertvu da je vidim\u201c, pisat \u0107e kasnije Svetica.<\/span><\/p>\n

Iako ju je mnogo voljela, kako iznosi u svojim pismima, Terezija \u0107e zbog nje do\u017eivjeti veliku \u017ealost. Bilo je to kad se Mar\u00eda Bautista umije\u0161ala u imovinska pitanja svoje rodbine bez privole Utemeljiteljice. Posljednji put su se srele 1582. godine, kad je sv. Terezija prolazila kroz Valladolid na putu za Albu de Tormes. Terezija nije bila prijateljski primljena kao prije, ve\u0107 ju je Mar\u00eda neljubazno odbila na vratima samostana.<\/span><\/p>\n

U svom samostanu u Valladolidu Mar\u00eda posti\u017ee vrlo velik ugled: sam kralj Filip III. i kraljica Margarita bili su joj naklonjeni i malo prije njene smrti osobno su je posjetili u njenoj samostanskoj \u0107eliji. Smrt joj je bila ganutljiva: uzev\u0161i u ruke relikviju sv. Terezije, uzbu\u0111eno je rekla: \u201eU ove ruke polo\u017eile sam zavjete i sada ponovno \u017eelim obnoviti svoje zavjete poslu\u0161nosti, \u010disto\u0107e i siroma\u0161tva.\u201c Sve su sestre ganute plakale. Bilo je to 10. kolovoza 1603. godine.<\/span><\/p>\n

\"preuzmi\"<\/a><\/p>\n

4. Eleonora de Cepeda<\/b> (? \u2013 1572.), sestra Marije Bautiste od Sv. Josipa (Ocampo), k\u0107i Terezijinih ro\u0111aka. Iz Samostana Utjelovljenja pre\u0161la je u Samostan Sv. Josipa u Avili 1564. Ponovno \u0107e se vratiti u Samostan Utjelovljenja zbog lo\u0161eg zdravstvenog stanja, zbog kojeg \u0107e na kraju izgubiti razum. Umrla je u lipnju 1572., dok je Terezija od Isusa bila priorica Utjelovljenja.<\/span><\/p>\n

5. Marija od sv. Jeronima<\/b> (1545.-1602.) ro\u0111ena je 1545. godine. Tako\u0111er je bila ro\u0111akinja sv. Terezije. Roditelji su joj bili Alonzo Alvarez zvani \u201esveti\u201c i Mencija de Salazar. U Samostan sv. Josipa u\u0161la je 30. rujna 1563. s 22 godine, malo vi\u0161e od godinu dana nakon \u0161to je njena tetka osnovala samostan. Njezin ulazak bio je senzacionalan: nije bio malen broj onih koji su se u Avili \u017eeljeli o\u017eeniti s ovom plemenitom damom, koja se na blagdan sv. Jeronima ujutro pojavila na vratima klauzure rasko\u0161no odjevena u svilu i zlato, ispra\u0107ena od svih vitezova grada.<\/span><\/p>\n

Jo\u0161 ja\u010di dojam ostavila je na sve njih kad se pojavila odjevena u grubu \u010dohu, kose sakrivene pod redovni\u010dkom tokom, obuvena u siroma\u0161ne sandale ispletene od u\u017eeta. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 22. travnja 1565. Bila je jedna od zna\u010dajnih li\u010dnosti Obnove. Dovoljno je znati da je Majka Terezija, kad je odlazila na osnutak u Medinu del Campo, ostavila u njenim rukama, iako je imala tek 26 godina, svoj prvi i posebno ljubljeni samostan. Nakon smrti sv. Terezije izabrana je za prvu prioricu 1582. Cijelog svog redovni\u010dkog \u017eivota nosila je odgovornosti uprave i njeni talenti zadivljivali su i bili poznati svima. Na\u0161la se upletena u mu\u010dne sukobe u Redu, posebno nakon smrti sv. Majke. Otac Dorija poslao ju je pod poslu\u0161no\u0161\u0107u u Karmel u Madridu kao zamjenu Majci Ani od Isusa. Znala je zadr\u017eati zadivljuju\u0107u uravnote\u017eenost u jednoj tako slo\u017eenoj situaciji. Neprestanu pomo\u0107 pru\u017eala joj je vjerna Ana od sv. Bartola. Nakon osnutka Karmela u Oca\u00f1i 1595. definitivno se vratila u Samostan sv. Josipa, te ga je pro\u0161irila i obnovila. Sakupljala je spise i svjedo\u010danstva o \u017eivotu sv. Terezije, za koju je bio u tijeku proces za progla\u0161enje bla\u017eenom. Otac Ribera koristio je bilje\u0161ke razgovora s Marijom za sastavljanje prvog \u017eivotopisa sv. Majke. Ostavila je i vrlo zanimljiv izvje\u0161taj o \u017eivotu bl. Ane od sv. Bartolomeja. Trpjela je od bolnog raka na grudima i umrla je na rukama svoje vjerne bolni\u010darke Ane od sv. Bartola, u subotu nakon Uskrsa 1602. godine.<\/span><\/p>\n

6. Izabela od sv. Dominika (1536.-1623.) <\/b>ro\u0111ena je u Cardenosu, seocu pokraj Avile. Roditelji su joj bili Juan Sede\u00f1o de Montalvo Tapia i Mar\u00eda Vergas. Majka Terezija ju je upoznala prije osnutka sv. Josipa. Izabela je \u017eeljela postati franjevka u samostanu koji je osnovala kraljeva sestra Ivana Austrijska u Madridu. Malom \u201cgolubinjaku\u201d Majke Terezije pribli\u017eio ju je njen ispovjednik fra Petar Alkantarski. Njih dvije \u010desto su se susretale u avilskoj katedrali pred njegovom ispovjedaonicom, ili pak primaju\u0107i sv. Pri\u010dest iz njegovih ruku, te su osje\u0107ale da su bliske prijateljice. Majka Terezija \u017eeljela joj je dati redovni\u010dki habit na sam dan osnutka, no to joj nije po\u0161lo za rukom zbog toga \u0161to se njezin ujak Antonio de Vera y Bracamonte, sna\u017ena li\u010dnost i utjecajni \u010dlan gradskog Vije\u0107a, \u010dvrsto suprotstavio planu svoje ne\u0107akinje, zbog \u010dega je ona vi\u0161e od godinu dana morala \u010dekati na svoje obla\u010denje.<\/span><\/p>\n

Don Antonio se obratio \u010dak i biskupu. \u017delio je da Izabela napusti samostan istog dana kad je u\u0161la, no njene blage rije\u010di na re\u0161etci govornice preokrenule su ujakov bijes u suze pokajanja. U\u0161la je 1563. s 23 godine, a redovni\u010dke zavjete je polo\u017eila 1565. Sa sobom je donijela miraz od 600 dukata.<\/span><\/p>\n

Bila je du\u0161a zaljubljena u Boga, ljubavlju sna\u017enom i potpunom. Svoj je \u017eivot odlu\u010dno i \u017earko darovala Kristu. Njene herojske kreposti, dubina njene kontemplacije, izuzetna snaga u trpljenju tijekom cijelog njenog dugog \u017eivota, obilje\u017eja su \u017eene koja se nije rodila da bi bila samo jedna iz skupine, ve\u0107 zato da bi postala blistav dijamant.<\/span><\/p>\n

Njene prve godine u Sv. Josipu bile su sretne. Dijelila je gotovo uvijek s Majkom Terezijom ku\u0107anske poslove, te ih se moglo vidjeti me\u0111u uronjene u molitvu me\u0111u posudama i tavama kao da su u koru. \u017darom su pretjecale jedna drugu. Majka \u0107e je povesti sa sobom na osnutak Karmela u Toledu 1569. godine. Tamo \u0107e ju ostaviti kao prioricu. Iz Toleda \u0107e ju pozvati na osnutak u Pastrani, gdje \u0107e biti prioricom pet godina. Da bi izbjegla hirovima princeze od Ebolija, po nare\u0111enju Majke Terezije pobje\u0107i \u0107e sa zajednicom i preseliti se u Segoviju.<\/span><\/p>\n

Jednoga dana je sv. Terezija ozbiljno je u razgovoru rekla sestrama: \u201eK\u0107eri moje, kakvu prioricu mislite da imate u ku\u0107i? Znajte da nije manja od sv. Katarine Sijenske.\u201c Nakon 16 godina provedenih u Segoviji, Izabela \u0107e 1588. otputovati na osnutak u Zaragozu, gdje \u0107e tako\u0111er u vi\u0161e navrata biti priorica. Istu du\u017enost vr\u0161ila je i u Oca\u00f1i, a potom i u Avili od 1606. do 1610. U Avili je i umrla.<\/span><\/p>\n

Sv. Otac Ivan od Kri\u017ea, vrstan poznavatelj du\u0161a koje mu je Bog povjerio, divio se postojanoj \u010destitosti Majke Izabele i nazivao ju je \u201eosobom nutrine\u201c. U jednoj situaciji kad je mnogo trpjela zbog jedne poglavarice koja ju je prezirala, \u010dula je Gospodinove rije\u010di: \u201eOstavit \u0107e te samu? Ja idem s tobom.\u201c<\/span><\/p>\n

Posljednjih godina, iscrpljena naporima upravljanja, oboljela je od tuberkuloze pra\u0107ene drhtanjem i paralizom, \u010demu \u0107e se na kraju pridru\u017eiti i sljepo\u0107a. Kroz sedam godina trpjela je svoje mu\u010deni\u0161tvo, zadobiv\u0161i i rane po cijelom tijelu, koje su joj izazivale stra\u0161na trpljenja. Umrla je 13. lipnja 1623. Stekla je naslov \u201e\u010dasna\u201c. Sudjelovala je u procesu za progla\u0161enje svetom sv. Terezije Avilske. Miguel de Bautista Lanuca napisao je njen \u017eivotopis.<\/span><\/p>\n

7. Ursula od Svih Svetih<\/b> bila je k\u0107i Martina de Revilla i Marije Alvarez. Ro\u0111ena je u Avili. Bila je jedna od prve \u010detiri laikinje koje su slijedile Tereziju od Isusa pri osnivanju Samostana sv. Josipa. Redovni\u010dko odijelo primila je na dan sve\u010danog osnutka. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 21. listopada 1564. Bila je jako talentirana, lijepa i sposobna za upravljanje ku\u0107om, no kao djevojka bila je pomalo lakomislena i rasipna. Nakon jednog iskrenog obra\u0107enja stekla je u kratko vrijeme glas svete i sabrane \u017eene.<\/span><\/p>\n

Kao i sv. Majka bila je duhovna k\u0107er U\u010ditelja Daze. Kad je u\u0161la u Samostan sv. Josipa imala je ve\u0107 41 godinu: bila je izvje\u017ebana u poslu\u0161nosti i jako ponizna, iako je u mladosti \u010desto \u010dinila svoju volju. Znala je jako dobro nositi se sa svim isku\u0161enjima, zbog \u010dega je sv. Majka prema njoj gajila posebnu naklonost i po\u0161tovanje. Sestra Izabela rekla je za nju da je u samostanu bila \u201e\u010duvarica odijela\u201c (garderobijerka) i \u017eena velike pokore. Trpjela je bolove u trbuhu, ali je uvijek imala lijepu boju, tako da ni poglavarica ni ispovjednici nisu vjerovali da joj je lo\u0161e.<\/span><\/p>\n

Sestra Izabela pru\u017eala joj je svoju podr\u0161ku i pomo\u0107. Umrla je u Samostanu sv. Josipa s 53 godine. Majka Terezija vidjela ju je kako u slavi ulazi u nebo: bila je prva k\u0107erka Sv. Josipa koja je iz zemaljske pre\u0161la u vje\u010dnu domovinu.<\/span><\/p>\n

8. Ana od An\u0111ela<\/b> (? \u2013 1605.) ro\u0111ena je u Avili. U\u0161la je u Samostan Utjelovljenja te je bila me\u0111u prvima koje su slijedile Tereziju na osnutak Samostana Sv. Josipa 1562. godine. Pratila ju je i na osnutak samostana u Medini del Campo, kao i na osnutak u Malag\u00f3n (1568.-1569.). Tamo je ostala u ulozi poglavarice dok nije pre\u0161la u Karmel u Toledu (1568.-1585.), gdje je vr\u0161ila istu du\u017enost.<\/span><\/p>\n

Bila je utemeljiteljica i prva poglavarica Karmela u Cuervi u Portugalu, osnovanog 25. srpnja 1585. \u201eNe vjerujem da bi moglo biti bolje priorice za Toledo\u2026 Rese ju mnoge kreposti\u201c, pisat \u0107e Majka Terezija ocu Gracianu. Umrla je u Samostanu Utjelovljenja u Cuervi 2. listopada 1605.<\/span><\/p>\n

9. Antonija od Duha Svetoga<\/b> (1535.-1595.) ro\u0111ena je u Avili. Bila je jedna od prve \u010detiri laikinje koje su slijedile Tereziju na osnutak Samostana sv. Josipa. Redovni\u010dko odijelo primila je na sam dan sve\u010danog otvorenja samostana 24. kolovoza 1562. godine, a redovni\u010dke je zavjete polo\u017eila 21. listopada 1564. godine.<\/span><\/p>\n

Bila je jednostavna i smirena, profinjene du\u0161e, s posebnim darom kontemplativne molitve. Gospodin ju je smjestio u sjenu velikih osoba njenog vremena: otac Ivan od Kri\u017ea bio je u stalnom kontaktu s njom; putovala je u pratnji Majke Terezije na osnutke; Petar Alkantarski bio je njen ispovjednik prije ulaska u samostan. Za nju je govorio: \u201eOna vi\u0161e moli rade\u0107i na svome jastu\u010di\u0107u, nego redovnice u koru.\u201c Terezita, ne\u0107akinja sv. Majke Terezije, koja je \u017eivjela sa sestrom Antonijom, ovako ju je opisala: \u201eBila je \u017eena velikog duha, pokore i trpljenja, a iznad svega izvanredne radosti u Bogu.\u201c Duboka molitva oduzimala joj je tjelesnu snagu i iscrpljivala ju je, pa su ispovjednici nare\u0111ivali da ju se oslobodi molitve i zaokupi vanjskim poslovima. <\/span><\/p>\n

Terezita je \u010desto morala razgovarati s njom i zabavljati je kako bi ju udaljila od tako duboke molitve. Sestra Antonija je umrla u Karmelu u Malagi 1595. kao zamjenica poglavarice. Sestre koje su s njom \u017eivjele rekle su kako bi trebalo napisati veliku knjigu o njenim krepostima i o darovima koje je primila od Gospodina.<\/span><\/p>\n

10. Ana od Isusa<\/b> (1525.-1605.) ro\u0111ena je u Avili od oca Antonija Herrera i majke Ane de Meneses. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 28. lipnja 1568., a umrla je 1. travnja 1605. u osamdesetoj godini \u017eivota. O krepostima ovog skrivenog cvijeta Sv. Josipa u Avili ostalo je jedino svjedo\u010danstvo s. Izabele Bautista: \u201eBila je \u017eena velike molitve i istine.\u201c Imala je 40 godina kad je u\u0161la u Karmel. Trpjela je \u010deste i bolne migrene. Kod napada ove bolesti i\u0161la bi Majci Tereziji koja bi ju, pola\u017eu\u0107i joj ruke na glavu, u potpunosti osloba\u0111ala boli.<\/span><\/p>\n

11. Izabela od Sv. Pavla<\/b> (1547.-1582.) ro\u0111ena je u Torrijasu (Toledo) od oca Francisca de Cepeda i majke Marije de Ocampo. I ona je bila Terezijina ro\u0111akinja. U\u0161la je u Samostan Utjelovljenja sa svoje dvije sestre Marijom i Beatricom.<\/span><\/p>\n

Bila je me\u0111u prvih 12 redovnica koje su sa sv. Terezijom zapo\u010dele karmelsku Obnovu. Pre\u0161av\u0161i u Karmel sv. Josipa, zavr\u0161ila je novicijat i polo\u017eila redovni\u010dke zavjete 21. listopada 1564. Za Majku Tereziju, bila je poput an\u0111ela: uvijek blaga, dobrohotna, jako je ljubila sveto siroma\u0161tvo. Bila je obdarena velikim ljudskim kvalitetama, ali jako bole\u017eljiva. Prva je polo\u017eila zavjete u ruke sv. Terezije. Sv. Majka na svojim je putovanjima jako osje\u0107ala njen nedostatak, te ju je povela sa sobom u Toledo 1569., a potom i u Pastranu. Kad je sv. Terezija u bo\u017ei\u0107noj no\u0107i 1577. slomila ruku, Izabela se silno trudila da joj pomogne u oporavku.<\/span><\/p>\n

Oti\u0161av\u0161i na osnutak u Burgos, Terezija je jako trpjela zato \u0161to je ostavila Izabelu bolesnu. Vi\u0161e se nisu vidjele. Izabela je umrla u Samostanu sv. Josipa s 39 godina 1582. Uz nju je u tim trenucima bio kapelan Julijan Avilski. Izdahnula je u neizrecivom miru.<\/span><\/p>\n

\"3537826\"<\/a><\/p>\n

12. Izabela Bautista<\/b> (1550.-1626.) ro\u0111ena je u Fontiverosu od oca Gila del Aguila i Majke Marije de Anaya. U\u0161la je u Samostan sv. Josipa s 19 godina, redovni\u010dke zavjete je polo\u017eila 4. lipnja 1570., a umrla je 5. kolovoza 1626. godine.<\/span><\/p>\n

Bila je divna osoba, ali jedna od manje poznatih u Samostanu sv. Josipa u Avili. Skrivena i ponizna poput poljskog cvijeta, bila je obdarena svim krepostima koje mo\u017ee imati jedna uzorna redovnica.<\/span><\/p>\n

Jednom joj je bilo nare\u0111eno da napi\u0161e svoja sje\u0107anja na prve godine osnutka Samostana sv. Josipa. Govorila je sama sebi: \u201eTo da sam bila prijateljica samo\u0107e, i imala mogu\u0107nost \u017eivjeti sama osim kad je poslu\u0161nost tra\u017eila druga\u010dije, vidim da proizlazi iz moje prirodne sklonosti sabranosti i iz \u017eelje da slu\u017eim Gospodinu. Zbog toga su mnoge posebnosti ostale skrivene svima, posebno poglavaricama, \u010diju naklonost nisam nikada ni tra\u017eila.\u201c<\/span><\/p>\n

Uvijek se dr\u017eala po strani i nije \u010deznula za poglavarskim mjestom. Tek je jednom obavljala slu\u017ebu zamjenice poglavarice. Nije i\u0161la ni na jedan osnutak, iako ih je sve \u017eeljela. Njena velika \u010disto\u0107a savjesti i duboka kontemplativna molitva nisu je ometale da sa svom savr\u0161eno\u0161\u0107u vr\u0161i svoje du\u017enosti sakristanke, ekonome, vrtuljarke, roberice. Specijalnost joj je bila pisanje samostanske kronike. Nije joj promicao nijedan detalj: sitnice koje drugi nisu opa\u017eali ona je bilje\u017eila s velikom vjerno\u0161\u0107u, pripremaju\u0107i tako za budu\u0107nost bogatu gra\u0111u podataka iz \u017eivota sv. Majke Terezije i Samostana sv. Josipa.<\/span><\/p>\n

Umrla je na Gospu Snje\u017enu. Upravo je takva bila njena du\u0161a: bijela i \u010dista poput snijega.<\/span><\/p>\n

13. Marija od Kri\u017ea <\/b>(Marija de la Paz) (? \u2013 1588.) ro\u0111ena je u Ledesmi (provincija Salamanka). Bila je jedna od prve \u010detiri postulantice koje su slijedile Tereziju na osnutak Samostana sv. Josipa u Avili 24. kolovoza 1562. Kao redovnica uzela je ime Marija od Kri\u017ea. <\/span><\/p>\n

Sv. Majka ju je upoznala dok je slu\u017eila kod njene prijateljice done Guiomar. Bila je ponizna i jednostavna \u017eena za koju je Marija Bautista rekla: \u201eBila je vjerna sv. Majci i njena prijateljica jo\u0161 prije nego je postala redovnica, kad se Terezija nalazila u ku\u0107i gospo\u0111e Guiomar.\u201c<\/span><\/p>\n

Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je u Samostanu sv. Josipa 22. travnja 1565. godine. Bila je du\u0161a \u010dista i jasna, i u samostanu je uvijek vr\u0161ila slu\u017ebu vrtuljarke jer su poglavarice imale veliko povjerenje u njenu mudrost i sposobnost \u010duvanja tajne. Sudjelovala je u osnutku Karmela u Valladolidu, gdje je imala priliku upoznati duhovni nauk sv. Ivana od Kri\u017ea. <\/span><\/p>\n

Ku\u0161ana mnogim sumnjama, oslobodila ih se tek ne\u0161to prije smrti, po milosti koju je Gospodin obe\u0107ao sv. Majci rekav\u0161i joj da \u0107e sve k\u0107eri njene Obnove umrijeti u miru.<\/span><\/p>\n

Ana od Sv. Bartola imala je u avilskom samostanu vi\u0111enje njene lijepe smrti: vidjela ju je kako ulazi u nebo u dru\u0161tvu sv. Majke, idu\u0107i najprije obalom, a zatim prekrasnom zelenom livadom. Umrla je u samostanu u Valladolidu 1588. godine.<\/span><\/p>\n

14. Petronila Bautista<\/b> (1531.-1619.) ro\u0111ena je u Avili od oca Andrije Orej\u00f3n i majke Marije del Mercado. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 15. kolovoza 1568., a umrla je u travnju 1619. u 88-oj godini \u017eivota. Potjecala je iz bogate obitelji. Svi\u0111ale su joj se ispraznosti svojstvene bogatim djevojkama. Imala je toliko visoko mi\u0161ljenje o sebi da je smatrala kako je nije dostojan nijedan mladi\u0107 koji je pokazivao zanimanje za nju, pa se nije mogla ni za jednoga odlu\u010diti.<\/span><\/p>\n

Upravo ova djevojka, navezana na svjetovne stvari, koja ni u snu nije \u017eeljela pomisliti na strogi klauzurni \u017eivot, bila je obilje\u017eena od Gospodina. U jednom snu Gospodin je sru\u0161io njene kule u oblacima, njena svjetovna ma\u0161tanja, i osvijetlio joj put njenog istinskog zvanja. \u010cinilo joj se da se nalazi u Samostanu sv. Josipa, obu\u010dena u karmelsko odijelo. Probudila se prestra\u0161ena. Drugi put vidjela je kao da se otvara zemlja i pro\u017edire sve stvari koje su joj se svi\u0111ale, pretvaraju\u0107i ih u sjene i dim. Imala je jo\u0161 jednu milost: vidjela je Krista obasjana svjetlom i ljepotom kako ju gleda s ljubavlju, uzima ju za ruku i tri puta izgovara njeno ime.<\/span><\/p>\n

Petronila mu se \u010ditava predala obe\u0107av\u0161i da \u0107e biti redovnica. U samostanu je morala puno raditi na svojoj preosjetljivosti. Gospodin je usavr\u0161avao njenu poniznost, odvajaju\u0107i je od nje same.<\/span><\/p>\n

Na po\u010detku ju je pratila velika suho\u0107a, zbog koje je bila neutje\u0161na. Prema samostanskim du\u017enostima koje su joj bile povjerene, kao \u0161to su briga za bolesnice i rad u koko\u0161injcu, osje\u0107ala je veliku odvratnost. Usred unutarnjih borbi ukazivao joj se Isus ja\u010daju\u0107i je \u010desto svojim utjehama. Tijekom vremena kada je \u017eivjela sa sv. Majkom, ujedinjavala ih je velika uzajamna naklonost. Majka je voljela da joj Petronila \u010dita ili napamet prepri\u010dava Kasijanove spise ili ne\u0161to iz \u017eivota svetaca, budu\u0107i da sama nije imala vremena \u010ditati preko dana. \u010cesto kada bi zavr\u0161ila svoje poslove nave\u010der, sv. Terezija bi zvala Petronilu da joj \u010dita ili pri\u010da.<\/span><\/p>\n

Petronila je u svome dugom \u017eivotu stekla jako bogato iskustvo prijateljevanja s Gospodinom.<\/span><\/p>\n

Jedna redovnica koja je \u017eivjela s njom tijekom njenih posljednjih godina dala je ovo lijepo svjedo\u010danstvo o njoj: \u201eKad sam je pitala je li imala mnogo nadnaravnih do\u017eivljaja, obi\u010dno je odgovarala da nije, ve\u0107 da je u\u017eivala velik mir i zadovoljstvo. Ni\u0161ta ju vi\u0161e nije moglo uznemiriti niti o\u017ealostiti, i svaki put kad bi se ispovjedila, osje\u0107ala je kao zrake sunca u sebi, \u0161to je ponekad znalo potrajati pola dana, a ponekad i cijeli dan. Imala je takvu sigurnost da nije mogla sumnjati.\u201c<\/span><\/p>\n

15. Marija od Krista<\/b> (1540.-1590.) ro\u0111ena je u Avili. Roditelji su joj bili Francisco D\u00e1vila i Mar\u00eda del Aguila. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je u Samostanu sv. Josipa 22. srpnja 1568., a umrla je u Malagi 3. velja\u010de 1590.<\/span><\/p>\n

O njoj je Izabela Bautista napisala da je bila \u017eena koja je skriveno \u010dinila mnoge pokore. Imala je mnoge nutarnje patnje, ali je primala i velike milosti od Gospodina. Nisu je mimoi\u0161li niti progoni, u kojima se mogla vidjeti njena razboritost i njene kreposti. Bila je poglavarica u Samostanu sv. Josipa gdje joj nisu nedostajale pote\u0161ko\u0107e, bilo ekonomske naravi, bilo zbog bolesti u zajednici, te se morala obra\u0107ati Majci Tereziji radi rje\u0161enja razli\u010ditih problema. <\/span><\/p>\n

Marija od Krista nije se snalazila dobro u upravi zbog pomanjkanja iskustva i te\u017eine problema. Ipak je njeno dr\u017eanje kao poglavarice bilo primjereno. Rijetki su slu\u010dajevi sli\u010dni njenom. S velikom rado\u0161\u0107u prepustila je ulogu poglavarice Majci Utemeljiteljici. Gospodin je imao uzvi\u0161enije zadatke za nju: prividan poraz u prvoj upravi pripravio joj je puno slavniju misiju.<\/span><\/p>\n

29. studenog 1581., zajedno s Antonijom od Duha Svetoga i o. Ivanom od Kri\u017ea oti\u0161la je na osnutak novog samostana u Granadi. 1585. bila je pozvana da otvori novu ku\u0107u u Malagi. Za vrijeme puta, Mariju od Krista njezin je neukro\u0107eni konj izbacio iz sedla na zemlju, te je zadobila veliku ranu na glavi. Otac Ivan od Kri\u017ea s o\u010dinskom joj je nje\u017eno\u0161\u0107u stavio komad zavoja na \u010delo te je mogla nastaviti put bez bola.<\/span><\/p>\n

Malaga je bila veliki grad u kojemu je ova ponizna redovnica mogla pokazati velike darove svoje osobnosti. Otac Ivan od Kri\u017ea poznavao je vrlo dobro vrijednost ove du\u0161e. <\/span><\/p>\n

Njene k\u0107eri ostavile su ovo dragocjeno svjedo\u010danstvo: \u201eNa\u0161a Majka Utemeljiteljica, Marija od Krista, upravljala je 5 godina ovim samostanom s osobitom razborito\u0161\u0107u i redovni\u010dkim duhom. Bila je obdarena posebnim darom upravljanja, radi kojeg je bila ljubljena i po\u0161tovana. Bila je jako ponizna. \u017deljela je umrijeti kao mu\u010denica. Umrla je u Malagi 1590. godine.\u201c<\/span><\/p>\n

16. Marija od Sv. Josipa<\/b> (1525.-1604.) ro\u0111ena je u Avili 1524. ili 1525.od oca Kristofora d’Avila i majke Ane od Sv. Dominika. Bila je jedna od prve \u010detiri laikinje koje su slijedile Tereziju u Obnovu. Redovni\u010dko odijelo je primila na dan sve\u010danog otvaranja Samostana sv. Josipa 24. kolovoza 1562. zajedno s Antonijom od Duha Svetoga, Marijom od Kri\u017ea i Ursulom od Svih Svetih. Redovni\u010dke zavjete polo\u017eila je 2. srpnja 1566. godine.<\/span><\/p>\n

Terezita, ne\u0107akinja sv. Majke Terezije, o njoj je rekla: \u201eU svim stvarima pokazivala je veliku \u010disto\u0107u du\u0161e i naklonost stvarima vjere. Bila je tako ponizna i tako udaljena od zlo\u0107e i dvoli\u010dnosti da je razgovor s njom bio kao razgovor s nevinim djetetom, no nije joj nedostajalo inteligencije. \u017divjela je u prvom Karmelu Majke Terezije kao ponizni, mirisni cvijet, nepoznata o\u010dima svijeta, bez te\u017enje za visokim mjestima.\u201c Njen brat Julijan Avilski, kapelan samostana, bio je sudionik razli\u010ditih dogodov\u0161tina na osnucima Sv. Majke. Mnogo puta po povratku s krstarenja cestama Kastilje njegova bi ga sestra \u0161aptom dozivala: \u201eEj, gdje si, Julijane?\u201c Dobri sve\u0107enik bi se nasmijao i osje\u0107ao bi da su mu nadokna\u0111ene sve njegove muke.<\/span><\/p>\n

Kad je Marija od Sv. Josipa umrla 14. srpnja 1603., Majka Izabela od Sv. Dominika vidjela ju je kako ulazi u nebo okru\u017eena slavom, a za vrijeme njenog pogreba vidjela je blizu nje sv. Majku Tereziju okru\u017eenu velikim sjajem.<\/span><\/p>\n

pripremile bosonoge karmeli\u0107anke Samostana Concenedo (Lombardija \u2013 Italija)<\/span><\/p>\n

prijevod: s. Filomena, OCD<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dok se Tridentski koncil pribli\u017eavao kraju, pod papinstvom Pija IV., a za vladavine Filipa II. u \u0160panjolskoj i upravljanja Nikole Audeta Karmelskim redom, zapo\u010dela je Obnovu \u017eenske grane Karmela Tereza de Ahumada y Cepeda. Primiv\u0161i iz Rima Breve (slu\u017ebeno odobrenje za osnutak 7. velja\u010de 1562.), pod upravom mjesnog biskupa mons. Alvara de Mendoza sve\u010dano otvara … Nastavi \u010ditati Njihov pothvat<\/span> →<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9350,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-9349","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nekategorizirano"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/karmel.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/01\/maestra.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9349","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9349"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9349\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9717,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9349\/revisions\/9717"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/9350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9349"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9349"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/karmel.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9349"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}