I. UVOD<\/b><\/p>\n
Prisutnost sv. Josipa u Crkvi Bo\u017ejoj, tako sna\u017eno istaknuta kod sv. Mateja, kanonizirana Duhom Svetim, kao Josipa \u010dovjeka pravednog, pravog mu\u017ea Marijinog i jedinstvenog i djevi\u010danskog oca Isusovog, po kojem se na odre\u0111eni na\u010din ostvaruju Bo\u017eji planovi o spa\u0161enom \u010dovje\u010danstvu, ta prisutnost ostaje u sjeni kroz prva stolje\u0107a svog postojanja. I kao \u0161to je i sam bio uvijek u sjeni – Svetac \u0161utnje – tako nije sa\u010duvana niti jedna njegova rije\u010d. Ali njegova osobnost govori rje\u010dito i veoma sna\u017eno. Tijekom stolje\u0107a ta se prisutnost budi i otvara si put, kako i prili\u010di njemu. Nije mogu\u0107e niti pretpostaviti to\u010dan datum pojave te prisutnosti, koja je bila toliko tiha ali neodoljiva. Dovoljno je ipak prisjetiti se da je od iznimne va\u017enosti za pojavu sna\u017ene i znakovite prisutnosti sv. Josipa u Crkvi, bila sv. Terezija od Isusa.<\/p>\n
Radi veli\u010danja snage prisutnosti sv. Josipa u Crkvi, mogli bismo promotriti mnoge redovni\u010dke obitelji njemu posve\u0107ene; predavanja i knjige njemu namijenjene; stotine crkvi njemu u \u010dast podignutih, a rijetke su one crkve u kojima nije prisutan sv. Josip, bilo kipom ili slikom; tisu\u0107e osoba koje su nosile i nosit \u0107e njegovo ime na ovom svijetu; mnogobrojna bratstva utemeljena njegovim imenom i o\u017eivljena pod njegovim okriljem; veliki niz papinskih tekstova, koji veli\u010daju njegov lik; tisu\u0107e stranica napisanih o sv. Josipu, a djela su tolikih svetaca i duhovnih autora, koji tvore veli\u010danstvenu duhovnu josipovsku zbirku (enchiridion). Me\u0111utim dovoljno je napomenuti kao posljednju kariku duge josipovske povijesti u Crkvi, njegovu prisutnost i u\u010de\u0161\u0107e na II. Vatikanskom Saboru, \u0161to je imalo i ima odjeka u \u017eivotu Crkve. Ivan XXIII. u apostolskoj konstituciji \u201cHumanae Salutis\u201d, kojom saziva Sabor, povjerava ga sv. Josipu. I u govoru pri zatvaranju posljednjeg razdoblja Koncila izra\u017eava to isto pouzdanje: \u201cNeka ostane uvijek me\u0111u nama BI. Djevica Marija i na isti na\u010din sv. Josip, njezin pre\u010disti mu\u017e, pokrovitelj ekumenskog Sabora, \u010dije ime od danas sja u kanonu Mise, neka nas prati na na\u0161em putu on koji je od Boga darovan kao pratilac i pomo\u0107 nazaretskoj obitelji.\u201d Vrhunac ovog veli\u010danja sv. Josipa je apostolski nagovor Ivana Pavla II. \u201cRedemptoris Custos\u201d, o liku i misiji sv. Josipa u Kristovu \u017eivotu i u Crkvi, od 15. kolovoza 1989.<\/p>\n
II. TEOLOGIJA SVETOG JOSIPA<\/b><\/p>\n
U Svetom Pismu, konkretno u evan\u0111elju, koje je du\u0161a i izvor autenti\u010dne i istinske teologije, nema mnogo rije\u010di o sv. Josipu, no ipak ih ima vi\u0161e no dovoljno da zacrtamo Sve\u010dev teolo\u0161ki prikaz, koji sadr\u017eava njegovu ulogu u povijesti spasenja, njegove kreposti i veli\u010dinu. Upravo polaze\u0107i od tih rije\u010di Crkva, tj. Papa, liturgija, sveci, teolozi, propovjednici i vjerni\u010dki osje\u0107aj, nazna\u010dili su Josipove teolo\u0161ke i duhovne crte, koje danas sama Crkva \u0161tuje i slavi.<\/p>\n
a) Podaci iz evan\u0111elja<\/b><\/p>\n
Evan\u0111elje jasno nau\u010dava da je Josip onaj koji prenosi svoje rodoslovlje na Krista i s njime podrijetlo od Abrahama sa svim onim \u0161to to zna\u010di, a napose podrijetlo od Davida i obe\u0107anja mesijanskog i vje\u010dnog kraljevstva. U tome je zna\u010denje i va\u017enost rodoslovlja Josipa, mu\u017ea Marije, \u201cod koje se rodio Isus koji se zove Krist\u201d (Mt 1, 1-16).<\/p>\n
Sv. Josip je u Bo\u017ejim planovima imao ulogu od temeljne va\u017enosti; bez njega ne bi postojao potomak Davidov, Mesija. Josip je dao svoj pristanak za taj prijenos. Gospodin ga je molio da uzme Mariju kao \u017eenu, jer se u Bo\u017ejim planovima Mesija morao roditi od djevice, ali udate, udomljene s \u010dovjekom pravednim; i taj \u010dovjek je Josip. I Josip je svojom \u0161utnjom rekao da Bo\u017ejemu poslanstvu, primaju\u0107i Mariju u svoju ku\u0107u. U svemu tome je osnovna va\u017enost navje\u0161taja Josipu (Mt 1, 18-24).<\/p>\n
Josip je \u010dovjek pravedan, savr\u0161en i kao takav djelovao je u transcendentalnom \u010dasu Utjelovljenja Rije\u010di, potpuno predan volji Bo\u017ejoj i u slijepoj i apsolutnoj vjeri u Boga. O\u017eenio se s Marijom po Bo\u017ejoj volji. Ta je \u017eenidba pripravljena Duhom Svetim, u kojoj sam Duh Sveti posreduje na osobit na\u010din (Mt 1, 19a).<\/p>\n
Zbog \u017eenidbe s Marijom, Josip je otac Isusov, djevi\u010danski otac. Evan\u0111elje mu daje u punini naslov oca: \u201cOtac tvoj i ja s bolom smo te tra\u017eili\u201d (Lk.2, 48), jer se iz cjelovitog konteksta evan\u0111eoskog pripovijedanja lako razumije sadr\u017eaj tog o\u010dinstva.<\/p>\n
O\u010dinstvo nalazi svoje materijalno ostvarenje u Isusovom ro\u0111enju u Betlehemu. Sv. Josip ostvaruje radnje koje prethode Isusovom ro\u0111enju. Kao mu\u017e pravedan i vjeran vodi majku ve\u0107 blizu poroda u Betlehem; tra\u017ei za nju dostojno mjesto me\u0111u prijateljima i poznatima, a ne na\u0161av\u0161i ga, smje\u0161ta se s njom u \u0161tali, o\u010dekuju\u0107i sveti doga\u0111aj. Prati Mariju prigodom ro\u0111enja sina, koga je nebo darovalo njima dvoma, ka\u017ee sv. Augustin. Djevi\u010danski brak s Marijom urodio je plodom; vidio je svoje o\u010dinstvo obasuto zaslugom i milo\u0161\u0107u Duha Svetoga, prihvativ\u0161i da to bude u siroma\u0161tvu i napu\u0161tenosti od svijeta (Lk 2, 4-7).<\/p>\n
Josip kao otac dade obrezati dijete osmi dan po ro\u0111enju i nadjenu mu ime Isus, jer je to bilo njegovo pravo povezano s poslanjem oca. Tako sv. Josip vr\u0161i svoju vlast nad sinom, i na neki na\u010din nazna\u010duje njegovu osobnost. Daju\u0107i mu ime Isus, odmah ga uvr\u0161tava, sa svim pravima, u potomstvo Davidovo. To je \u010din vlasti i mudrosti, jer ime odgovara biti osobe (Lk 2, 21; Mt 1, 20-21.25).<\/p>\n
Josip i Marija, prema sv. Luki, prikazuju dijete Isusa u hramu kao sve\u0107enika i kao \u017ertvu. \u010cin je to koji predstavlja zahvalnost roditelja \u0161to je to dijete, koje je po posebnom nadahnu\u0107u an\u0111ela primilo ime Isus, \u0161to zna\u010di Spasitelj na osobit na\u010din posve\u0107eno Bogu (Lk 2, 22-24).<\/p>\n
U svojstvu oca Isusovog, Josip prima s neba nalog da ga vodi u Egipat kako bi ga izbavio od gnjeva Herodovog koji htjede ubiti dijete, i da ga u pravo doba dovede natrag, u Palestinu (Mt 2, 13-23).<\/p>\n
Budu\u0107i da je Josip otac, Isus mu se pokorava i poslu\u0161an mu je (Lk 2, 51).<\/p>\n
Osje\u0107aji o\u010dinstva za Isusa su u Josipu toliko jaki da kad pastiri govore o \u010dudesnom ukazanju an\u0111ela, njegovi otac i majka slu\u0161aju zadivljeni \u0161to se govori o djetetu (Lk 2, 33); pa kad se izgubio u hramu, tra\u017ee ga kroz tri dana s velikim bolom: \u201cGledaj, tvoj otac i ja, \u017ealosni smo te tra\u017eili\u201d (Lk 2, 48).<\/p>\n
b) Teolo\u0161ko razmi\u0161ljanje<\/b><\/p>\n
Malo je rije\u010di u evan\u0111elju o sv. Josipu, a ipak toliko su velike, toliko va\u017ene i toliko zbijene sadr\u017eajem pohvala Svecu, daje dovoljno razumom razmi\u0161ljati o tim podacima pa da se bez napora iz njih izvu\u010de njegova osobita i jedinstvena veli\u010dina. Iz toga se razra\u0111ivala tokom stolje\u0107a teologija koju mo\u017eemo nazvati teologija sv. Josipa, koju bitno sa\u017eimamo u ovim to\u010dkama:<\/p>\n
1) Josip, mu\u017e Marijin<\/i><\/p>\n
To je bez sumnje prva istina koja se razabire iz evan\u0111eoskog pripovijedanja. Sveti Josip je o\u017eenjen s Marijom. Me\u0111u njima postoji pravi brak sa svim pravima i obvezama, iako zape\u010da\u0107en djevi\u010danstvom obadvoga. Pravi brak, ure\u0111en na poseban na\u010din da bi primili i me\u0111usobno odgojili djevi\u010danski plod Marijin, Isusa. Zbog toga je to brak koji se oblikuje i ostvaruje silom Duha Svetoga. Duh Gospodnji od posebne je va\u017enosti u ostvarivanju tog braka: majka Isusova morala je biti djevica, ali djevica udata za \u010dovjeka pravednog, imenom Josip; Isus se morao roditi u bra\u010dnoj zajednici, ali na djevi\u010danski na\u010din. Pravi brak zakonski sklopljen obvezom \u010diste ljubavi, isklju\u010div\u0161i svaku putenu vezu. Brak je to za koji je jedino Josip smatran dostojnim jer je samo on bio unaprijed odre\u0111en i pripravljen od Gospodina za taj brak; brak da se \u0161titi Marijin glas u njezinom bo\u017eanskom materinstvu i da se uvede Sin Bo\u017eji u svijet redovitim putem kojim ulaze svi drugi ljudi, osim u pogledu tjelesnog za\u010de\u0107a.<\/p>\n
2) Josip, otac Isusov<\/i><\/p>\n
Iz jedinstvenosti (neobi\u010dnosti) njihova braka mo\u017ee se shvatiti i razumjeti o\u010dinstvo Josipovo nad Isusom. Bog tra\u017ei od Josipa da prihvati brak s Marijom, s perspektivom primanja Isusa u ovaj svijet, da ga uvede u tijek povijesti spasenja u ovom zemaljskom razdoblju: \u201cJosipe, nemoj se bojati ku\u0107i dovesti \u017eenu svoju Mariju, jer je ono \u0161to je ona za\u010dela od Duha Svetoga\u201d (Mt 1, 20). I Josip ju primi u svoju ku\u0107u i s njom plod ro\u0111en od njezine utrobe. Zbog toga \u0107e se zvati Isusovim ocem. To je naziv bez drugih dodataka koje mu daje evan\u0111elje.<\/p>\n
Ve\u0107 kod prvih autora koji obra\u0111uju ovu temu nalazimo govor koji tuma\u010di da je Josip otac Isusov i u kojem smislu. Marija po \u017eenidbenom pravu pripada Josipu, poput njive Josipove. Josip se zbog zavjeta \u010disto\u0107e odri\u010de oporabe tog prava nad Marijom; na neki na\u010din on ga ustupa Duhu Svetomu, koji u Mariji djevi\u010danski za\u010dinje Isusa. Ovaj, za\u010det i ro\u0111en od tijela Marijinog, koje je njiva Josipova, pripada mu kao sin. To se obja\u0161njava i leviratskim zakonom: sveti Josip bi bio civilno mrtav zbog zavjeta \u010disto\u0107e i Duh Sveti bi mu dao potomstvo; a po na\u010delu prava ono \u0161to se rodi na ne\u010dijoj njivi, pripada vlasniku njive.<\/span><\/p>\n O\u010dinstvo nad Isusom je najvi\u0161a veli\u010dina Josipova, iz koje proizlaze druge povlastice i sve druge milosti, budu\u0107i da je sam brak s Marijom bo\u017eanski ure\u0111en prema tom o\u010dinstvu jedinstvenom na svijetu.<\/span><\/p>\n Teolozi, temeljito prou\u010davaju\u0107i o\u010dinstvo Josipovo nad Isusom i \u017eele\u0107i mu dati atribut svojstven i izra\u017eajan za tu stvarnost, govore o zakonskom, putativnom, adoptivnom, \u017eenidbenom, djevi\u010danskom, sebi svojstvenom o\u010dinstvu. Zaista je jedinstveno. U tome o\u010dinstvu su svi elementi o\u010dinstva, osim onih tjelesnog za\u010de\u0107a, ali pro\u010di\u0161\u0107eni, uzvi\u0161eni. Osim toga svi su oni odre\u0111eni od Boga isklju\u010divo za o\u010dinstvo nad Isusom. Josip je djevi\u010danski i \u017eenidbeno otac Isusov. Ne samo da o\u010dinstvu Josipovu nad Isusom zbog manjka tjelesnog za\u010de\u0107a ni\u0161ta ne nedostaje, nego \u0161tovi\u0161e, kako pi\u0161e sv. Augustin, on je sna\u017enije otac, \u0161to je \u010di\u0161\u0107e otac.<\/span><\/p>\n 3) Josip \u017eivi o\u010dinstvo nad Isusom<\/span><\/span><\/i><\/p>\n Bog, koji stvara i oblikuje jedno po jedno srce ljudi (Ps 32, 15) stavio je u Josipovo srce najuzvi\u0161enije osje\u0107aje o\u010dinstva. Srce Josipovo je stvoreno posebno Bo\u017ejom rukom s pa\u017enjom prema svom sinu, kad se ovaj utjelovljuje u svijet. Nema o\u010devog srca koje bi se moglo usporediti, u ljubavi prema sinovima, s ljubavlju Josipovom prema Isusu; o\u010dinska Josipova Ijubav nadma\u0161uje svaku mjeru. Predodre\u0111en da bude osobiti otac Isusov, Bog mu je dao jedinstvenu o\u010dinsku ljubav. Kao \u0161to ka\u017ee jedan autor: \u201cako nije bio pravi naravni otac Bo\u017eji, nije to bio \u0161to bi mu manjkali sposobnost i tra\u017eeni darovi za to, nego jer Bog nije izabrao oca na zemlji\u201d (I. Coutino).<\/span><\/p>\n Izraz njegove o\u010dinske ljubavi vidi se u Josipovom pona\u0161anju prema Isusu u djetinjoj dobi i u mladosti. Spomenutim slu\u010dajevima u evan\u0111elju, dodajmo da Josip kao otac odgaja Isusa u naj\u0161irem smislu, pou\u010davaju\u0107i ga molitve, koje svaki vjernik Izraelac izgovara svakog jutra i one koje izgovara u zajednici hrama i u sinagogi, kao \u201c\u010cuj Izraele\u201d, \u010din zahvale… molitve koju je svaki \u010dovjek morao znati u dobi od dvanaest godina.<\/span><\/p>\n Bez sumnje u\u010dio ga je najva\u017enija mjesta u Svetom Pismu, koja su se odnosila na povijest spasenja izabranog naroda, naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljavane psalme, te knjige proroka i mudraca.<\/span><\/p>\n Pa, budu\u0107i da onaj koji ne pou\u010dava svog sina radu, \u010dini ga da postaje lopov, Sveti Josip je pou\u010davao svoga sina stolarskom zanatu. Isusov \u017eivot u dje\u010da\u010dkoj i mladena\u010dkoj dobi sna\u017eno je obilje\u017een odgojem i obrazovanjem koje mu je dao Josip.<\/span><\/p>\n 4) Veli\u010dina i svetost svetog Josipa<\/span><\/span><\/i><\/p>\n Na temelju \u017eenidbe s Marijom i o\u010dinstva nad Isusom svi teolozi izvode zaklju\u010dak o posebnoj veli\u010dini Svetog Praoca. Njegova je veli\u010dina i svetost jedinstvena. U veli\u010dini i svetosti ustupa mjesto samo Mariji. Pa kao i ona, iako u ni\u017eem stupnju, prema mnogim teolozima, Josip pripada hipostatskom redu, koji ga uzdi\u017ee iznad svih an\u0111ela i svetih.<\/span><\/p>\n Njegova veli\u010dina je takva da zahtijeva neke stupnjeve i visine iznimne svetosti, jer kad Bog izabire osobu za neki rad ili slu\u017ebu on daje i stupnjeve svetosti po mjeri samog poziva. A ne postoji veli\u010dina koja se mo\u017ee usporediti s onom mu\u017ea Marijinog i oca Isusovog.<\/span><\/p>\n Da mogne biti mu\u017e Marijin u \u017eenidbi pripravljenoj i ostvarenoj od Boga, Gospodin ga je nadario du\u0161om sli\u010dnom Marijinoj, kao \u0161to ka\u017ee sv. Bernard; obogatio ga je obiljem milosti i kreposti, da je daleko iznad onih danih ljudima i an\u0111elima. U svakom zdravom braku tra\u017ei se stanovita jednakost, tim vi\u0161e u onom kojeg sam Bog ure\u0111uje, gdje toliko obvezuje razum. Zato je sveti Josip djevi\u010danski, kao Marija, i mlad je kad se s njom \u017eeni. Dovoljno je misliti na veli\u010dinu, svetost i puninu Marijine milosti da zaklju\u010dimo o svetosti i obilju Josipove milosti.<\/span><\/p>\n Milost i svetost u kojima Josip nije prestajao rast na brz i uzvi\u0161en na\u010din jer je bio u stalnom dodiru s Marijom i Isusom, jer prema na\u010delu koje svi poznaju, toliko nam je toplije koliko smo bli\u017ei ognju i toliko se obilnije pije s izvora, koliko smo mu bli\u017ei.<\/span><\/p>\n Da netko bude Isusov otac, tra\u017ei se da posjeduje svetost dostojnu takve zada\u0107e i slu\u017ebe. Sve povlastice svetosti i kreposti sv. Josipa imaju svoje podrijetlo i obja\u0161njenje u veli\u010dini njegova o\u010dinstva nad Isusom.<\/span><\/p>\n \u010cinjenica da je to zvanje i slu\u017eba od najvi\u0161eg dostojanstva u Crkvi, smje\u0161ta svetog Josipa odmah do Bo\u017ejeg prijestolja. Njegova svetost i kreposti su neizmjerno ve\u0107e od svih svetih i an\u0111ela. Bog Otac je u njega velikodu\u0161no stavio sve kreposti i darove, \u010dak i one koji izgledaju proturje\u010dni kao djevi\u010danstvo i brak… Dok je drugim svecima dijelio darove, jednima jedne, drugima druge, svetom Josipu ih je dao sve, dao mu je dobro i najbolje i bez mjere.<\/span><\/p>\n 5) Povlastice svetog Josipa<\/span><\/span><\/i><\/p>\n Teolozi ne samo da zaklju\u010duju iz evan\u0111eoskih podataka o svetosti i jedinstvenim krepostima svetog Josipa zbog njegovog polo\u017eaja kao mu\u017ea Marijinog i djevi\u010danskog oca Isusovog, nego vo\u0111eni dalje snagom rasu\u0111ivanja propovijedaju o Svecu niz povlastica sli\u010dnih onima koje je imala Marija.<\/span><\/p>\n 6) Mo\u0107 zagovora svetog Josipa<\/span><\/span><\/i><\/p>\n Mo\u0107 zagovora svetog Josipa je jedinstvena, poslije one Marijine. Teolo\u0161ke razloge za to, sveta Terezija je sabrala u svom josipovskom hvalospjevu u VI. poglavlju knjige Moj \u017divot: jer je on otac Isusov i mu\u017e Marijin. Ako je sv. Josip zapovijedao Isusu kao sinu na zemlji i ovaj ga je slu\u0161ao, on mu kao sinu nastavlja zapovijedati i na nebu: njegova tra\u017eenja su zapovijedi. Kako ka\u017ee Ivan Gerson: sveti Josip ne tra\u017ei, on zapovijeda; ne moli, on nare\u0111uje; jer zahtjev mu\u017ea \u017eeni i o\u010dev sinu smatra se zapovije\u0111u.<\/span><\/p>\n Ta mo\u0107 zagovora nije samo u nekim potrebama nego u svima, jer se radi o mo\u0107i pred Isusom o komu sve ovisi. A Svetac mogu\u0107nik nije samo za neke nego za sve, za cijelu Crkvu, koja vjeruje i uzda se u tu mo\u0107. Tu je vjeru izrazio Pio IX. kad je 8. prosinca 1870. proglasio svetog Josipa Za\u0161titnikom Sveop\u0107e Crkve. Iako je blagdan kasnije bio ukinut na razini sveop\u0107e Crkve, ipak ostaje uvijek istinom daje sveti Josip pokrovitelj i naro\u010diti za\u0161titnik Crkve, jer joj je otac. Budu\u0107i da je otac Isusa, koji je Glave Crkve, dolikuje mu to pokroviteljstvo i ta za\u0161tita, u istoj mjeri kao \u0161to isti naslov Za\u0161titnice i Pokroviteljice dolikuje Mariji budu\u0107i da je Majka Crkve.<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" I. UVOD Prisutnost sv. Josipa u Crkvi Bo\u017ejoj, tako sna\u017eno istaknuta kod sv. Mateja, kanonizirana Duhom Svetim, kao Josipa \u010dovjeka pravednog, pravog mu\u017ea Marijinog i jedinstvenog i djevi\u010danskog oca Isusovog, po kojem se na odre\u0111eni na\u010din ostvaruju Bo\u017eji planovi o spa\u0161enom \u010dovje\u010danstvu, ta prisutnost ostaje u sjeni kroz prva stolje\u0107a svog postojanja. I kao \u0161to … Nastavi \u010ditati Teologija svetoga Josipa<\/span>