Sveta Mala Terezija orijentir za novo doba

Kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog mons. Ivan Miklenić predvodio je u četvrtak 1. listopada 2020. u Karmelu u Brezovici svečano misno slavlje u prigodi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misija i najmlađe naučiteljice Crkve. Uz njega su bili suslavitelji vlč. Vjekoslav Pavlović, vlč. mr. Mijo Matošević, mons. Stjepan Bradica, don Stjepan Bolkovac, SDB, o. Davor Lukačević, CPPS, vlč. mr. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić, vlč. Rafael Mikec te ministrant i čitač Tomislav Skender. O. Mato Miloš, OCD, čitav je dan ispovijedao hodočasnike i oblačio ih u Gospine škapulare.

Na početku misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac je srdačno pozdravio sve prisutne, a osobito mons. Miklenića, kome je ujedno čestitao 40. obljetnicu svećeništva i 40. obljetnicu rada u Glasu Koncila, gdje je radio kao novinar, kao dugogodišnji glavni urednik i kao v. d. direktora.

„Mudri ljudi ovoga našega vremena govore da ulazimo u jednu novu epohu u povijesti čovječanstva. Ova pandemija i mjere zaštite koje ju prate u eri tako visoke informatizacije, začetak je, po mom mišljenju, jednog sasvim novog razdoblja u povijesti čovječanstva… No za nas vjernike važno je ne bojati se ničega jer Bog je gospodar povijesti, Bog je gospodar svih epoha i svi ljudski projekti samo su prolazni, samo su privremeni. Jedina Božja prisutnost i Božji naum ostaje zauvijek. Zato je jako važno da kao vjernici, kao Isusovi učenici,  prepoznajemo svoje doba u kojemu živimo i da si ne dopustimo da nas išta pokoleba. Dapače, svaka epoha donosi nove izazove, pa tako i ova naša donosi nove izazove“, rekao je na početku svoje nadahnute propovijedi mons. Miklenić.

Naglasio je da nam je na ulasku u novu epohu dobar orijentir sv. Mala Terezija. Ona nam je ponajprije uzor u pouzdanju u Boga, koje je potrebno baš u ovoj epohi obnoviti i ojačati. To snažno povjerenje i pouzdanje u Božje milosrđe urodilo je kod Terezije plodom: pokajanjem jednog zločinca osuđena na smrt, koji se nije želio obratiti, a za kojega je Terezija kao djevojčica žarko molila.

Nadahnjujući se na ovom Terezijinom primjeru, mons. Miklenić je rekao da je „došlo vrijeme kad i naše molitve trebaju postati više iz vjere, ne toliko više usnama, ne toliko više glasom, nego iz pouzdanja, iz povjerenja, iz povjeravanja Gospodinu! Tako je evo danas poziv to svakome od nas da ovaj blagdan iskoristimo kao poticaj da pokušamo možda i promišljati o svom načinu molitve i o svome povjerenju u Gospodina jer samo ako iz povjerenja molimo, onda Bog uslišava takve molitve.“

Mala Terezija nam je orijentir i po tome kako je otkrivala, prepoznavala i izvršila svoj životni poziv. Čitala je Sveto Pismo, 12. i 13. poglavlje Prve poslanice Korinćanima, i otkrila je da je njezin poziv biti ljubav u srcu Crkve. Ta spoznaja osmislila je njezin život, promijenila ga i oplemenila: živjela je ljubav i sve je radila iz ljubavi. To je bio njezin Mali put svetosti koji nam je ostavila u baštinu i u kojemu je Crkva prepoznala novo evangelizacijsko sredstvo te je proglasila sv. Malu Tereziju crkvenom naučiteljicom. Na kraju propovijedi mons. Miklenić je poručio: „Molimo danas, u ovoj Euharistiji, svetu Malu Tereziju da nam pomogne svojim zagovorom da postanemo ljudi s puno više pouzdanja u Gospodina. Molimo je da nam pomogne da i mi sve bolje spoznajemo zahtjeve svoga poziva, da ga sve bolje izvršavamo i da poput nje odlučimo prihvatiti ljubav kao naš način služenja Bogu i ljudima.“                                      

Na kraju sv. Mise predvoditelj slavlja blagoslovio je ruže, znak Terezijinih milosti koje sipa na zemlju, a vjernici su ih ponijeli svojim kućama. Don Stjepan Bolkovac zahvalio je mons. Mikleniću za značajnu homiliju kao i za predvođenje misnoga slavlja.

Prijepodnevno i večernje misno slavlje, kojima je prethodila molitva svete krunice, pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Druženje nakon slavlja nije izostalo. Sestre su čestitale jubilarcu mons. Mikleniću 40. obljetnicu svećeništva i 40. obljetnicu rada u Glasu Koncila prigodnom pjesmom i znakovima pažnje, a on je srdačno zahvalio i stavio se pod okrilje dragocjenih sestarskih molitava.

Večernju sv. Misu, kojoj su prethodile večernje pohvale Časoslova, predvodio je velečasni Vladimir Cvetnić, župnik u zagrebačkoj Odri. U uvjerljivoj homiliji vlč. Cvetnić je aktualizirao Tereziju i njezinu nauku i poslanje u današnje doba i postavio ju je kao uzor vjere, molitve i predanja Gospodinu. Između ostalog rekao je i ovo: „Kao što ruža ima svoju divotu, svoj život, svoj cvat kada je okrenuta prema suncu, tako i sveta Terezija od Djeteta Isusa ima svoju ljepotu, svetost, jer je povezana sa Suncem svijeta, sa svjetlom svijeta, s Isusom Kristom. Sva njezina veličina, njezina duhovna ljepota i njezina slava dolazi od Sunca svijeta, koje je Gospodin naš Isus Krist. Danas smo očima duše zagledani u taj sveti lik, u lik svete Terezije od Djeteta Isusa. Ona je svetica novog vremena, redovnica, karmelićanka iz Liseieuxa u Francuskoj. Spada u red četiriju velikih žena Crkve koje nose uzvišeni naslov crkvene naučiteljice. Zovemo je Mala Terezija za razliku od njezine duhovne Majke, preporoditeljice njezina karmelskog reda, sv. Terezije Avilske, koju nazivamo Terezija Velika.“

Vlč. Cvetnić podsjetio je svoje slušatelje na riječi velikoga pape sv. Ivana Pavla II. koji je rekao da je ovaj svijet pun učitelja vjere, propovjednika i navjestitelja vjere, ali da je siromašan svjedocima vjere. Sveta Terezija od Djeteta Isusa bila je učiteljica vjere i živi svjedok vjere po svojem životu, po svojim spisima i po svojoj nauci. Njezini duhovni spisi su i bogata riznica kršćanske duhovnosti. U duhovnosti nam je pokazala, i riječima i primjerom, životni pravac koji se zove „Mali put“. On se sastoji u tome da znamo svaki dan savjesno vršiti svoje ljudske i kršćanske dužnosti i time idemo po sigurnom, malom putu koji nas vodi u Nebo. Mentalitet sv. Male Terezije možemo nazvati evanđeoska malenost. Ona se držala Isusovih riječi: „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevsko Nebesko.“ Biti kao dijete ne znači biti infantilan, djetinjast, već biti kao dijete iskren, dobrohotan, u srcu neiskvaren, gajiti čisto srce – biti kao djeca pred Bogom. To je put duhovnog djetinjstva. Ne možemo svi biti velikani uma, ali upravo nas život i primjer sv. Terezije uče da svi možemo biti velikani srca! Biti maleni u evanđeoskom smislu, ali biti veliki srcem kao što je velika bila sv. Mala Terezija! Ona je rekla: „Jedina mi je želja da uvijek vršim Isusovu volju.“

„Kad je odlazila s ovoga svijeta, obećala je da će s Neba sipati na nas ruže milosti. Eto, njezin zagovor nam je pomoć. Neka sipa na nas s Neba ruže milosti! Neka sipa ruže milosti i na ovaj Karmel, nad sve nas, nad misije, nad naše svećenike, našu domovinu i naš narod. Molimo njezin zagovor i recimo: ‘Daj nam dobrih svećenika, škole brani, narod štiti, zahvalni će rod Hrvata tebi vijekom vijence viti!’“, završio je svoju propovijed  župnik iz zagrebačke Odre.

Ministranti su iznijeli ruže pred crkvu, gdje ih je vlč. Vlado blagoslovio i podijelio vjernicima. Susret sa sv. Malom Terezijom nastavio se i nakon Euharistije u svakidašnjici života.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.