Sveti Henrik De Osso i Cervello (27. siječnja)

n_257Enrique De Osso i Cervello je rođen u Vinebre, Katalonija, Španjolska, 16 listopada 1840.  Zaređen za svećenika 21. rujna 1867. Bio je apostol za mlade u njihovom podučavanju o njihovoj vjeri, te inspiriran različitim pokretima za podučavanje Evanđelja.

Kao duhovni voditelj bio je fasciniran svetom Terezijom Avilskom, velikim učiteljem u načinima molitve i kćeri crkve. U svjetlu njezinog učenja, utemeljio je društvo svete Terezije (1876), koje je bilo posvećeno obrazovanju žena u školi Evanđelja, slijedeći primjer svete Terezije Avilske. Posvetio se je propovijedanju i apostolatu kroz novinski tisak. Podnio je mnoge oštre sudske postupke i patnje.

Umro je u Giletu, Valenciji, u Španjolska, 27. siječnja 1896. Kanonizirao ga je papa Ivana Pavao II.16. srpanj 1993, u Madridu.

Nastavi čitati Sveti Henrik De Osso i Cervello (27. siječnja)

Sveti Andrija Corsini (9. siječnja)

andreacorsini3Rođen je u Firenci na početku 14. stoljeća. Pristupio klerikalnom životu kada je ušao u karmelski samostan u svojemu rodnome gradu. 1348. na Općem saboru u Metzu postavljen je za Provincijala Toscane, te je sljedeće godine izabran za biskupa Fiesole blizu Firence. Dobro je upravljao svojom biskupijom te je postao primjerom za humanitarnost i nadaleko poznati propovjednik. Bio je poznat po svojoj gorljivosti za apostolat, mudrim prosudbama, te po svojoj ljubavi prema siromašnima. Divili su mu se i prihvaćali su ga svi. Mnogi su mu se ljudi, bogati i siromašni, obraćali kao mirotvorcu – posredniku u njihovim, mnogo puta žestokim, svađama i nesuglasicama. Umro je 6. siječnja 1374. Kanoniziran je 29. travnja 1629.

Sveti Petar Toma (8. siječnja)

Francisco-de-Zurbaran-xx-Saint-Peter-Thomas-1632Rođen je u Perigodu u Francuskoj oko godine 1305. Pristupio je karmelskom redu s navršenih dvadeset godina. Bio je Generalni upravitelj Reda pri Papinskoj kuriji u Avignonu, te još k tome službeni propovijednik Kurije. 1354. godine imenovan je biskupom u Patti i Lipari. Nastupao je i kao papinski izaslanik kraljevima i carevima svoga vremena, te je uvijek nastojao promicati mir i ponovno uspostaviti jedinstvo s Istočnim crkvama. Kasnije je bio postavljen za upravitelja još nekoliko biskupskih sjedišta: 1359. u Korint na Peloponezu s ulogom Papinog izaslanika za Istok; 1363. na Kretu kao nadbiskup te konačno 1364. u Konstatinopol kao Latinski patrijarh. Njegovi napori uloženi za jedinstvo Crkve, učinilo je ovoga sveca četrnaestog stoljeća pretećom ekumenizma. Umro je u Famagusti na Cipru 1366. godine.

Bogojavljenje – “Biram sve!”

Kad se Mala Terezija zatekla pred ljepotom i raznolikošću igračaka koje joj je sestra ponudila i kad se morala odlučiti za neke od njih nije se mogla ograničiti, nego je u osvajajućem ushitu rekla: „Biram sve!“ (Autobiografski rukopis A, br 37).

Čovjekove želje redovito su velike. Čovjek bi svojom mišlju i voljom htio obuhvatiti svu stvarnost. Zato ne čude brojni pokušaji tumačenja sveukupne, totalne stvarnosti kojima se pokušavalo dati ključ razumijevanja svega i tako na određeni način svime ovladati. Spoznaja i tumačenje cjeline je prirođeno čovjeku kao duhovnom biću, ali ako si on umisli da je vlasnik ključa totaliteta lako se osili i postane totalitarist. Prošlo stoljeće sve je izranjeno nasiljem totalitarizama, čak do te mjere da se čini da danas nitko ne želi ključ totaliteta. Čovjek se zadovoljava sitnim ključevima, passwordima kojima kontrolira svoj mali život i ne da se uvlačiti u velike priče i ideje. Na taj način moglo bi se činiti da se on odrekao svojih velikih želja, pokušaja tumačenja totaliteta. No zapravo radi se o prividu. Makar to ne želio priznati, današnji čovjek i dalje tumači totalitet. On umnogome pristupa zbilji kao pojavnosti ne želeći se opterećivati nadosjetnim i nadzbiljskim, ne želeći ulaziti u nesigurni totalitet koji nadilazi ograničeni životni krug i prepuštajući taj totalitet isključivo osobnom uvjerenju, subjektivnoj dimenziji. Međutim, svodeći zbilju tek na pojavnost čovjek je već protumačio čitavu stvarnost, samo ovaj puta na negativan način: „Ne postoji ništa osim pojavnoga, opipljivoga, znanstveno dokazivoga“. Čovjek je tako postao totalitarist koji je u ruke uzeo negativni ključ, ključ nemogućnosti tumačenja zbilje. Tako, ako su nekad totalitarizmi tumačili zbilju krivim ključem, današnji totalitarizam zaključava zbilju zarobljavajući čovjeka. Htijući se osloboditi bahatog totalitarizma koji za sve ima odgovor i prisiljava na svoj stav, čovjek se osudio na siromašni totalitarizam, ne prihvaćajući nikakav općevažeći odgovor. Čovjek uglavnom nije svjestan ovoga zatvaranja. On se pokušava ostvariti u ograničenom prostoru pojavnosti, no svako iskustvo nedostatnosti pojavnoga dovodi ga do zida zatvora kojega si je sam izgradio i kojega si ne dopušta preskočiti.

Božićno i predbožićno ozračje u novicijatu u Grazu

U adventskom raspoloženju i iščekivanju Božića slavili smo svetkovinu našega svetog oca Ivana od Križa (15. 12.), prije podne kod nas u Grazu, a u ranim popodnevnim satima zaputili smo se k našim klauzurnim sestrama u Bärnbach. Po dolasku, na brdu potpuno izoliranom od grada, pred očima su nam se pojavili crkvica i samostan prepuni tišine. Čitav okoliš odiše šutnjom i mirom. Na prvi pogled doima se kao da tu nema žive duše. No, čim smo stupili u unutrašnjost samostana osjetili smo prisutnost punu topline i života. Razdragane sestre su nas primile s prepuno radosti i sestrinske ljubavi. Sjaj lica sestara, prepun nade i ljubavi, nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Nastavi čitati Božićno i predbožićno ozračje u novicijatu u Grazu

Sveti Kuriakos Elias Chavara (3. siječnja)

Kuriakos Elias ChavaraKuriakos Elias Chavara, suosnivač i prvi Generalni prior Karmelske provincije Bezgrešne Marije, rođen je u Kerali u Indiji 10. veljače 1805. 1818. godine je ušao u biskupijsko sjemenište te je zaređen za svećenika 1829. 1831. započeo je s prvom kućom Reda u Mannanami te je dao svoje zavjete 1855. 1866. godine pripomogao je osnivanju Kongregacije Sestara od Gore Karmela.1861. postavljen je za Generalnog vikara za Siro – malabaričku crkvu. Kao veliki branitelj jedinstva Crkve protiv šizme inicirane od izvjesnog Rocca, usmjerio je cijeli svoj život za duhovnu obnovu Siro – malabaričke crkve. Bio je izniman kao čovjek molitve, pun žara za Gospodina prisutnog u Presvetoj Euharistiji. Bio je osobito posvećen Bezgrešnoj Djevici. Umro je Koonammavui 1871. godine. 1899. godine njegovi su zemni ostaci premješteni u Mannanam. Proglašen je svetim 23.11.2014.

Muzičke večeri u Karmelu IV

Koncerti u vrijeme došašća u somborskom Karmelu, uz lijepu glazbu, koja nam uzdiže duh prema Stvoritelju, imaju za cilj promicati i duhovne vrijednosti, prije svega općeljudske, a onda i one vjerske koje bismo mi vjernici trebali još više pokazivati u svom životu.

Zato je za karmelićane bila radost velika što je zadnja večer Muzičkih večeri u Karmelu bila ispunjena serafskim glasovima srpskog pravoslavnog crkvenog hora “Sveti car Konstantin i carica Jelena” Nastavi čitati Muzičke večeri u Karmelu IV

"U zemlju Karmela ja vas dovedoh da se hranite plodom i dobrotom njezinom." (usp. Jer 2,7)