Kad se Mala Terezija zatekla pred ljepotom i raznolikošću igračaka koje joj je sestra ponudila i kad se morala odlučiti za neke od njih nije se mogla ograničiti, nego je u osvajajućem ushitu rekla: „Biram sve!“ (Autobiografski rukopis A, br 37).
Čovjekove želje redovito su velike. Čovjek bi svojom mišlju i voljom htio obuhvatiti svu stvarnost. Zato ne čude brojni pokušaji tumačenja sveukupne, totalne stvarnosti kojima se pokušavalo dati ključ razumijevanja svega i tako na određeni način svime ovladati. Spoznaja i tumačenje cjeline je prirođeno čovjeku kao duhovnom biću, ali ako si on umisli da je vlasnik ključa totaliteta lako se osili i postane totalitarist. Prošlo stoljeće sve je izranjeno nasiljem totalitarizama, čak do te mjere da se čini da danas nitko ne želi ključ totaliteta. Čovjek se zadovoljava sitnim ključevima, passwordima kojima kontrolira svoj mali život i ne da se uvlačiti u velike priče i ideje. Na taj način moglo bi se činiti da se on odrekao svojih velikih želja, pokušaja tumačenja totaliteta. No zapravo radi se o prividu. Makar to ne želio priznati, današnji čovjek i dalje tumači totalitet. On umnogome pristupa zbilji kao pojavnosti ne želeći se opterećivati nadosjetnim i nadzbiljskim, ne želeći ulaziti u nesigurni totalitet koji nadilazi ograničeni životni krug i prepuštajući taj totalitet isključivo osobnom uvjerenju, subjektivnoj dimenziji. Međutim, svodeći zbilju tek na pojavnost čovjek je već protumačio čitavu stvarnost, samo ovaj puta na negativan način: „Ne postoji ništa osim pojavnoga, opipljivoga, znanstveno dokazivoga“. Čovjek je tako postao totalitarist koji je u ruke uzeo negativni ključ, ključ nemogućnosti tumačenja zbilje. Tako, ako su nekad totalitarizmi tumačili zbilju krivim ključem, današnji totalitarizam zaključava zbilju zarobljavajući čovjeka. Htijući se osloboditi bahatog totalitarizma koji za sve ima odgovor i prisiljava na svoj stav, čovjek se osudio na siromašni totalitarizam, ne prihvaćajući nikakav općevažeći odgovor. Čovjek uglavnom nije svjestan ovoga zatvaranja. On se pokušava ostvariti u ograničenom prostoru pojavnosti, no svako iskustvo nedostatnosti pojavnoga dovodi ga do zida zatvora kojega si je sam izgradio i kojega si ne dopušta preskočiti.
Enrique De Osso i Cervello je rođen u Vinebre, Katalonija, Španjolska, 16 listopada 1840. Zaređen za svećenika 21. rujna 1867. Bio je apostol za mlade u njihovom podučavanju o njihovoj vjeri, te inspiriran različitim pokretima za podučavanje Evanđelja.
